Poslovni broj: P-44/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Božana Ivanda, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split, Varaždinska 54, Split, protiv tuženika SPEGRA d.o.o. Split, A. Petravića 23, OIB: 31002922849, kojeg zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zaprešiću, Mihovila Krušlina 14, radi isplate iznosa od 492,32 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Pavića, odvjetnika u Splitu, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužan je tuženik SPEGRA d.o.o. (OIB 31002922849) iz Splita, Ante Petravića 23, na ime regresa isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJU d.d. (OIB 94472454976) iz Zagreba, Listopadska 2, iznos od 492,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to obračunatu počevši od 21.08.2020. godine do dana isplate i sve u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 539,75 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16,59 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. siječnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, radi isplate iznosa od 3.709,41 kn. U podnesenoj tužbi, tužitelj navodi da se 29. studenog 2019. u Zagrebu dogodila prometna nezgoda koju da je prouzrokovao tuženik kao izvođač radova i to na način da je zbog njegovog propusta pao kamen na vjetrobransko staklo vozila Škoda reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala SO, a koje vozilo da je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03068200005114. Tom prilikom na vozilu da je nastala materijalna šteta. Oštećena SO da je tužitelju podnijela zahtjev za naknadu štete na svom vozilu, a tužitelj da je istoj isplatio naknadu štete u iznosu od 3.709,41 kn. S obzirom na to da je za nezgodu i za nastanak štete odgovoran tuženik, to stoga tužitelj smatra da je, sukladno odredbama članka 963. Zakona o obveznim odnosima, stekao uvjete za postaviti regresni zahtjev prema tuženiku i to za iznos koji je isplatio oštećenoj SO. Tužitelj navodi i da je obavijestio tuženika o svom zahtjevu te ga pozvao na naknadu isplaćenog iznosa, međutim tuženik da tom zahtjevu nije udovoljio. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da na ime regresa isplati tužitelju iznos od 3.709,41 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2020. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 1. travnja 2021. tuženik je osporio tužbene navode tužitelja, ističući da se prema potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb od 10. veljače 2020., dana 29. studenog 2019. dogodila prometna nesreća, a koja prometna nesreća da je nastala u Zagrebu-Trešnjevka, mjesto Zagreb, Ljubljanska avenija, te da su sudionici prometne nesreće/događaja na cesti tuženik Spegra d.o.o., u svojstvu izvođača radova i SO, u svojstvu vozača, koja je upravljala vozilom marke i tip vozila: Škoda Superb, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Tuženik nadalje navodi da je Ljubljanska avenija cesta u Zagrebu koja se proteže od rotora Savske Opatovine na istoku, sve do čvora Jankomir sa zagrebačkom obilaznicom na zapadu. S obzirom da je iz navedene potvrde nejasno gdje se točno dogodila prometna nesreća, tuženik navodi da se samim time postavlja sporno pitanje njegove odgovornosti za navedeni događaj. Navodima iz potvrde da nije utvrđeno točno mjesto prometne nesreće/događaja na cesti te da se sukladno tome može samo nagađati lokacija mjesta predmetnog događaja. Tuženik ističe da kao izvođač radova nije izvodio radove uzduž cijele Ljubljanske avenije te da se u vrijeme nastanka predmetnog događaja provodio projekt "Sanacija zapadnog nadvožnjaka - krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac i zapadnog mosta u čvoru Jankomir, autocesta A2 Zagreb-Macelj", koji da je izvodilo više izvođača. U potvrdi II. postaje prometne policije Zagreb da se navode koje su mjere poduzete pa da je tako navedeno da je mjesto događaja fotografirano.

3. Tuženik nadalje navodi da je 10. ožujka 2021. zatražio od Il. postaje prometne policije uvid u spis. U tom spisu da su priložene "fotografije mjesta događaja", a koje da ne potvrđuju mjesto prometne nesreće/događaja na cesti niti da je vidljivo mjesto izvođenja radova tuženika koje bi uzročno-posljedično izazvalo prometnu nesreću/događaj na cesti. Fotografije koje su priložene da prikazuju štetu na automobilu koja je mogla nastati bilo gdje, a fotografija koja prikazuje most/nadvožnjak da ne prikazuje da su se radovi izvodili na fotografiranom mjestu, a kamoli da je radove izvodio tuženik Spegra d.o.o. S obzirom na navedeno, tuženik je istakao da je sporna pasivna legitimacija, odnosno da je sporna njegova odgovornost za nastanak prometne nesreće/štetnog događaja, a radi čega da je tužbeni zahtjev usmjeren protiv pogrešne osobe. SO, kao sudionica prometne nesreće/događaja na cesti, koja je upravljala vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], da je 30. rujna 2020. uputila tuženiku e-mail u kojem da je detaljno opisala smjer kretanja, navodeći: "Poštovani, nastavno našem razgovoru, a vezano za predmet br.20B203B10355 od Adriatic osiguranja šaljem vam detaljniji opis smjera kretanja mog vozila. Kada se je dogodila šteta na mom autu kretala sam se iz smjera Samobora obilaznicom u smjeru Lučkog, a kamen mi je pao na prednje staklo ispod čvora na Jankomiru. L.p. SO". Dakle, iz opisa smjera kretanja SO da je razvidno kako se ista kretala autocestom A3 Bregana-Zagreb- Lipovac. U postupku sanacije zapadnog nadvožnjaka-krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac i zapadnog mosta u čvoru Jankomir, autocesta A2 Zagreb Macelj, izvođač radova na sanaciji zapadnog nadvožnjaka-krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, da je bio SITOLOR d.o.o.. Navedenu tvrdnju da potvrđuje i račun broj 153/1/20 za usluge izvođenja radova na sanaciji zapadnog nadvožnjaka krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac koji je izdan od strane Sitolora d.o.o.

4. Tuženik stoga ističe da je iz svega navedenog razvidno da je tužbeni zahtjev usmjeren protiv pogrešne osobe, jer je on izvodio radove na sanaciji zapadnog mosta u čvoru Jankomir, autocesta A2 Zagreb-Macelj, a što da je vidljivo iz građevinskog dnevnika tuženika od 29. studenog 2019., dok je iz građevinskog dnevnika SITOLOR d.o.o. vidljivo kako je upravo to društvo bilo izvođač radova na sanaciji zapadnog nadvožnjaka krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana- Zagreb-Lipovac. Kao dokaz navedenog smjera kretanja SO, tuženik navodi i Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. studenog 2019., koje je obavljeno u Zagrebu, AC A3 odmorište "Plitvice jug". Činjenica da se navedeno odmorište nalazi na dionici autoceste A3 Bregana-Zagreb-Lipovac ujedno da potvrđuje smjer kretanja SO, jer na to odmorište da nije moguće doći iz drugog smjera osim iz smjera kojeg ista navodi kao smjer kretanja u trenutku nastanka prometne nesreće/događaja na cesti. Odredbom članka 963. Zakona o obveznim odnosima, a na koji se tužitelj poziva u tužbi, da je jasno propisao da se regresni zahtjev može postaviti prema onome tko je po bilo kojoj osnovi odgovoran za štetu. Budući da tužitelj niti jednim tužbenim navodom nije dokazao postojanje odgovornosti tuženika za predmetni događaj, to stoga da nisu osnovani navodi tužitelja da je isti stekao uvjete postaviti regresni zahtjev prema tuženiku. Naime, tužitelj da nije dokazao da je tuženik izvodio radove, gdje je izvodio radove, a kamoli da je izvođenje radova uzrokovalo prometnu nesreću/događaj na cesti. Samim time da se postavlja pitanje iz koje osnove tužitelj izvodi zaključak o odgovornosti tuženika za predmetni događaj. Tuženik da prilikom izvođenja radova poduzima sve mjere sigurnosti propisane zakonom kako bi se otklonila opasnost od oštećenja i opasnost za sigurnost prometa na cesti, kao i da odgovorno obavlja svoj posao u skladu s pravilima struke. Slijedom naprijed navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da mu naknadi troškove ovog postupka.

5. U odnosu na iznesene navode tuženika o smjeru kretanja oštećene LO u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, kao i navode tuženika u odnosu na lokaciju radova koje je on izvodio, kao i radova koje je prema navodima tuženika izvodilo društvo Sitolor d.o.o., kao niti na isprave koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, tužitelj se nije posebno očitovao, a samim time niti iste osporio. Tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe, dodatno navodeći da je tuženik osporio samo pasivnu legitimaciju te da je potvrda koju je izdao MUP javna isprava, čiji se sadržaj presumira kao istinit, a službene osobe da su na licu mjesta obavile očevid i evidentirale sudionike nezgode. Tuženik da u odgovoru na tužbu nije dokazao da je nadležnom MUP-u prigovorio sadržaju navedene javne isprave.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: potvrdu Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb klasa: 211-04/19-O/3808, ur.broj: 511-19-45/06-O-189-2/2019 od 20. veljače 2020. (stranice 5-6 te 27-28 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. studenog 2019. od Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb (stranice 7 i 39 spisa), tužiteljevu obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200005114 (stranica 8 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz ak., predmet 208203202888, od 2. srpnja 2020. (stranice 9-10 spisa), tužiteljev izvid štete broj 208203202888 od 9. srpnja 2020. (stranica 11 spisa), račun društva Auto Remetinec d.d. Zagreb broj 5146/11105/3 od 6. srpnja 2020. (stranica 12 spisa), tužiteljev obračun djelomične štete broj 208203202888 od 9. srpnja 2020. (stranica 13 spisa), presliku vozačke dozvole LO te prometne dozvole za vozilo Škoda Superb (stranica 14 spisa), fotografije vozila (stranice 15-16 spisa), detalje naloga plaćanja kod Agram banke d.d. od 20. kolovoza 2020. (stranica 17 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi od 10. srpnja 2020. (stranica 18 spisa), fotografije vozila Škoda Super reg. oznake [registarska oznaka] te mosta – nadvožnjaka, u boji (stranice 29-34 spisa), e-mail poruke od 30. rujna 2020. (stranica 35 spisa), račun društva Sitolor d.o.o. broj 153/1/20 od 29. studenog 2019. (stranica 36 spisa), izvadak iz građevinskog dnevnika tuženika od 29. studenog 2019. (stranica 37 spisa), izvadak iz građevinskog dnevnika društva Sitolor d.o.o. od 29. studenog 2019. (stranica 38 spisa), dopis Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb od 9. ožujka 2022. s priloženim preslikom spisa koji se odnosi na predmetnu prometnu nesreću te CD medij s fotografijama (stranice 45-56 spisa). Isto tako, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka SO, HO, NO, DO te TO.

7. Sud je odustao od izvođenja dokaza prometno-tehničkim vještačenjem, koje je predložio tužitelj, jer između stranaka nije bio sporan nastanak prometne nesreće, kao niti visina tužbenog zahtjeva, već je bila sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno odgovornost tuženika za nastanak štete, a zbog čega je sud smatrao suvišnim izvoditi taj dokaz. Uostalom, i sam tužitelj je na ročištu od 10. svibnja 2024. izjavio kako nije potrebno provoditi prometno-tehničko vještačenje.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 3.709,41 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 492,32 EUR, zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2020. do isplate, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku SO radi naknade materijalne štete koja je nastala na njenom vozilu marke Škoda Super, reg. oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. studenog 2019. u Zagrebu i za nastanak koje prometne nezgode je prema navodima tužitelja odgovoran tuženik. Naime, tužitelj navodi da je tu prometnu nezgodu prouzrokovao tuženik kao izvođač radova i to na način da je zbog njegovog propusta pao kamen na vjetrobransko staklo navedenog vozila te je stoga nastala materijalna šteta na tom vozilu.

10. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da se 29. studenog 2019. u Zagrebu dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo tužiteljevog osiguranika SO, marke Škoda Superb, reg. oznake [registarska oznaka], za vrijeme vožnje pao kamen koji je tom prilikom oštetio vjetrobransko staklo vozila. Isto tako nije sporno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03068200005114. Nadalje, nije sporno ni da je s osnova naknade štete nastale na vozilu, a na temelju sklopljenog sporazuma o izvansudskoj nagodbi, tužitelj kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku SO **.**.2020. iznos od 3.709,41 kn.

11. Dakle, nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, nastanak štetnog događaja, kao ni visina tužbenog zahtjeva. Između stranaka je zapravo sporna pasivna legitimacija tuženika odnosno sporno je, je li tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja te samim time i za nastanak štete na vozilu SO.

12. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku temelji na odredbama članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a kojim člankom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

13. Članak 1045. stavak 1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: a) postojanje osobe odgovorne za štetu (štetnik), b) protupravna štetna radnja, c) postojanje štete i d) uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Sve navedene pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti da bi postojala odgovornost za štetu.

14. Iz isprava dostavljenih uz tužbu je razvidno da se tužiteljev osiguranik SO obratila tužitelju s prijavom i zahtjevom za naknadu štete od 2. srpnja 2020., navodeći da se prometna nezgoda dogodila 29. studenog 2019. u mjestu Trešnjevka, Ljubljanska avenija, a kojom prigodom da je nastala šteta na njenom vozilu marke Škoda Super reg. oznake [registarska oznaka] te da se glavna oštećenja odnose na razbijeno vjetrobransko staklo. Nadalje, razvidno je da je tužitelj povodom te prijave i zahtjeva za naknadu štete formirao svoj odštetni spis pod brojem 208203202888. Između tužitelja i SO, a povodom predmetnog štetnog događaja, sklopljen je sporazum o izvansudskoj nagodbi od 10. srpnja 2020. kojim se tužitelj obvezao po predmetnom štetnom događaju, a na ime naknade cjelokupne štete, isplatiti osiguraniku SO štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 3.709,41 kn, koji iznos je tužitelj i isplatio 20. kolovoza 2020. sukladno spisu priloženim detaljima naloga za plaćanje od Agram banke d.d. Uz tužbu su dostavljene i fotografije predmetnog vozila Škoda Superb koje su sačinjene na izvidu štete i iz kojih su razvidna oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla.

15. Iz potvrde II. postaje prometne policije Zagreb klasa: 211-04/19-O/3808, ur.broj: 511-19-45/06-O-189-2/2019 od 10. veljače 2020., a koju potvrdu su u spis dostavili i tužitelj i tuženik, razvidno je da se istom potvrđuje da se 29. studenog 2019., u 12.55 sati, u Zagreb-Trešnjevka, mjesto Zagreb, Ljubljanska avenija, dogodila prometna nesreća/događaj na cesti u kojem su sudjelovali Sprega d.o.o. Split, odnosno tuženik, kao izvođač radova, te SO u svojstvu vozača vozila Škoda Super reg. oznake [registarska oznaka], kao i HO u svojstvu putnika u navedenom vozilu. Razvidno je i da su utvrđena oštećenja na vozilu i to prednjeg vjetrobranskog stakla vozila u vidu pukotine promjera cca 4 cm, i na desnom dijelu cca 0,5 cm. U toj potvrdi je navedeno i da je mjesto događaja fotografirano te da je provedenim izvidima utvrđeno da prijavljeni događaj nije uzrokovan kršenjem prometnih propisa od strane SO.

16. Sud je tijekom postupka, a na prijedlog tužitelja, zatražio od Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb dostavu cjelokupne dokumentacije koja je vezana za predmetnu prometnu nezgodu, a koja dokumentacija je sudu dostavljena uz dopis II. postaje prometne policije Zagreb od 9. ožujka 2022. (stranice 45-56 spisa). Uz taj dopis dostavljena je službena bilješka II. postaje prometne policije Zagreb klasa: 211-04/19-O/3808, ur.broj: 511-19-45/06-O- 189-2/2019 od 29. studenog 2019., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. studenog 2019., kao i Izvješće o poduzetom klasa: 211-04/19-O/3808, ur.broj: 511-19-45/06-O-189-2/2019 od 10. veljače 2020. te CD s fotografijama, a koje fotografije su ispisane i priložene spisu (stranice 50-56 spisa).

17. Iz službene bilješke II. postaje prometne policije Zagreb od 29. studenog 2019. proizlazi da je ista sastavljena povodom prometne nesreće koja se dogodila 29. studenog 2019. u 12:55 sati u Zagrebu, Ulica Ljubljanska avenija, kao i da je izlazak na mjesto događaja izvršen povodom dojave SO dana 29. studenog 2019. u 13:05 sati, a postupanje da je započelo istog dana u 15.35 sati. U toj službenoj bilješci je nadalje navedeno da je utvrđeno da su u prometnoj nesreći sudjelovali SO, kao vozač vozila Škoda Super reg. oznake [registarska oznaka], te HO kao putnik u tom vozilu. U službenoj bilješci nisu navedeni podaci o svjedocima. U kratkom opisu događaja navedeno je da je SO upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] te da se kretala Ljubljanskom avenijom u smjeru zapada. Nadalje, dolaskom ispod zapadnog nadvožnjaka autoceste A3 kod prometnog čvora Jankomir, a na kojem se izvode radovi obnove i sanacije, koje izvodi tvrtka Spegra d.o.o., da je došlo do pada manjeg nepoznatog predmeta na prednje vjetrobransko staklo osobnog automobila [registarska oznaka] na kojem su uslijed toga nastala oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu u vidu pukotine promjera cca 4 cm, i na desnom dijelu cca 0,5 cm. U službenoj bilješci je isto tako navedeno i da je sa sudionicima obavljen razgovor na mjestu događaja, kao i da nema podataka da su poduzete bilo kakve radnje prema sudionicima događaja, te da nema podataka o dostavi službene bilješke. Prema istoj, postupanje policijskih službenika je završeno 29. studenog 2019. u 16:52 sati.

18. Iz priloženog izvješća o poduzetom II. postaje prometne policije Zagreb od 10. veljače 2020., razvidno je da se u istom navode identični podaci o datumu i vremenu te mjestu nastanka predmetne prometne nesreće, a također naveden je opis događaja jednak onome koji je naveden i u službenoj bilješci od 29. studenog 2019.

19. Uvidom u spisu priloženi Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. studenog 2019. utvrđeno je da je taj zapisnik sastavljen u 16:00 sati i to u Zagrebu, AC A3-odmorište "Plitvice jug", a prilikom kojeg ispitivanja nije utvrđena prisutnost koncentracije alkohola kod ispitanika SO.

20. Uz dopis II. postaje prometne policije Zagreb, dostavljene su i fotografije s mjesta nesreće, a iz kojih fotografija je razvidno da se radi o fotografijama koje se odnose na vozilo Škoda Super reg. oznake [registarska oznaka], a na kojim fotografijama su vidljiva oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu vozila (stranice 53-54 spisa). Isto tako, dostavljene su i fotografije koje bi trebale predstavljati mjesto prometne nesreće (stranice 55-56 spisa), a iz kojih je vidljivo da se radi o fotografijama autoceste s nadvožnjakom iznad iste. Na tim fotografijama nije razvidno da bi se na nadvožnjaku izvodili bilo kakvi radovi, a niti je na istima vidljiva bilo kakva oznaka tuženika. Napominje se da je te iste fotografije, u boji, dostavio i tuženik uz svoj odgovor na tužbu (stranice 29-34 spisa).

21. Iz spisu priloženih e-mail poruka od 30. rujna 2020. je razvidno da je SO, a vezano za predmetnu prometnu nesreću i u vezi s tim prijavljenu štetu tužitelju, obavijestila tuženika da se šteta na njenom automobilu dogodila u vrijeme kada se ista kretala iz smjera Samobora obilaznicom u smjeru Lučkog, a kamen da je pao na prednje vjetrobransko staklo ispod čvora na Jankomiru. Iz druge e-mail poruke od istog dana, a koja je upućena tužitelju, je razvidno da se istom tužitelju dostavlja izjava SO o pravcu njenog kretanja te da se tom porukom naglašava kako ni Sprega d.o.o., a ni Sprega inženjering d.o.o., kojima je tužitelj uputio regresne zahtjeve povodom istog štetnog događaja, nisu izvodili nikakve radove 29. studenog 2019., niti da su njihovi djelatnici bili na gradilištu na kojem je došlo do oštećenja vozila SO.

22. Uvidom u račun društva Sitolor d.o.o. Slavonski Brod broj 153/1/20 od 29. studenog 2019. utvrđeno je da se radi o računu kojeg je to društvo izdalo Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb i to s osnova izvođenja radova na sanaciji zapadnog nadvožnjaka – krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac (III. privremena situacija), a koji račun je izdan na iznos od 445.492,33 kn i to prema Ugovoru ur.broj: 4211-400-1672/2019, ev.broj: J21/18 od 10. svibnja 2019.

23. Iz spisu priloženog izvatka iz građevinskog dnevnika tuženika od 29. studenog 2019. proizlazi da se isti odnosi na radove koji su se izvodili na zapadnom mostu u čvoru Jankomir, dok iz izvatka iz građevinskog dnevnika društva Sitolor d.o.o. Slavonski Brod od 29. studenog 2019. proizlazi da se isti odnosi na građevinske radove sanacije zapadnog nadvožnjaka – krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac.

24. Dakle, iz naprijed navedenog računa društva Sitolor d.o.o., kao i građevinskih dnevnika tog društva i tuženika, a sve to od 29. studenog 2019., proizlazi da je tuženik izvodio radove na zapadnom mostu u čvoru Jankomir, dok je društvo Sitolor d.o.o. izvodilo radove na sanaciji zapadnog nadvožnjaka – krak 4 u čvoru Jankomir, autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovac.

25. Sukladno prijedlogu parničnih stranaka, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SO, HO, NO, DO te TO, a koji svjedoci su saslušani zamolbenim putem kod Trgovačkog suda u Zagrebu.

26. Svjedok NO je u svom iskazu u bitnom naveo da je u vrijeme predmetne prometne nesreće bio načelnik II. postaje prometne policije Zagreb te da je potpisivao izvješća o prometnim nesrećama, odnosno službene zabilješke o prometnim nezgodama. Izjavio je da mu osobno nisu poznate okolnosti samog događaja, s obzirom da nije bio na licu mjesta događaja. Naveo je da se radi o uobičajenoj proceduri te da je kao načelnik potpisao godišnje oko pet tisuća potrebnih dokumenata. Po njegovom mišljenju, više saznanja da bi trebao imati policijski službenik koji je obavljao očevid navedenog događaja, a što da je vjerojatno bio ĐO koji je potpisao službenu bilješku o navedenom događaju.

27. Svjedok SO je u svom iskazu navela da se kretala svojim vozilom iz smjera Samobora prema Zagrebu, po autoputu. Na čvoru Jankomir da je prolazila ispod nadvožnjaka, u smjeru prema odmorištu Plitvice, a na kojem nadvožnjaku da su bili radovi. U trenutku kada je prolazila ispod nadvožnjaka da je pao kamen na vjetrobransko staklo njenog vozila. Okolo po cesti da je bilo još dosta kamenja, a sama nezgoda da se dogodila nešto prije podneva ili oko podneva. Nakon toga da je nazvala policiju te da su joj oni rekli da ode do odmorišta Plitvice i da tamo pričeka dolazak policijskih djelatnika. Nadalje je navela da ih je čekala više od dva sata. Nakon što je došla policija da je sačinjen zapisnik. Šteta da se sastojala u puknutom vjetrobransko staklo na vozilu. Svjedokinja je navela i da ne zna da li su u trenutku pada kamena sa nadvožnjaka na njeno vozilo, na nadvožnjaku bili radnici. Iskazala je da se na autocestu uključila na čvoru Bobovica, i to ulaz prije Svete Nedjelje kada se kreće iz smjera Samobora prema Zagrebu. Nezgoda da se dogodila na dijelu autoputa gdje je izlaz "Zagreb-zapad". Na tom izlazu da su bili radovi, a ona da je vozilom prolazila ispod tog izlaza, odnosno da je kamen pao sa nadvožnjaka te da misli da je to izlaz Zagreb-zapad, Maribor-Krapina. Policija da je fotografirala njen automobil na odmorištu Plitvice-jug, jer ju je policija uputila da tamo čeka. Navela je da nije sigurna gdje točno, ali da je negdje vidjela natpis Spegra. Taj natpis da je negdje poslije vidjela, kada je prolazila istim putem par dana poslije nezgode.

28. Svjedok, HO je iskazao da je u vrijeme nastanka prometne nezgode bio suvozač u vozilu kojim je upravljala njegova majka SO. Oni da su se vozili iz smjera Samobora po zaobilaznici prema Zagrebu te da misli da su išli u Arenu. Nezgoda da se dogodila na čvoru Jankomir. Na mostu da su bili radovi te kada su prolazili ispod mosta sa istog da je pao kamen na njihovo vozilo te da je puklo vjetrobransko staklo. Oni da su odmah stali u zaustavnu traku i nazvali policiju, koja da je rekla da nastave vožnju do odmorišta Plitvice i tamo pričekaju dolazak policijskih djelatnika. Na odmorištu Plitvice da su čekali policiju dva do tri sata. Policijski djelatnici da su po dolasku sačinili zapisnik te fotografirali vozilo, a na vozilu da je nastala šteta i to na način da je napuklo vjetrobransko staklo. Nakon same nezgode, na mjestu zaustavljanja vozila da je sve bilo puno kamenja po cesti i sa strane. Svjedok je iskazao da je znao da se radovi odvijaju na nadvožnjaku, ali da nije siguran je li bio i natpis izvođača radova. Iskazao je da se radilo o nadvožnjaku Zagreb-zapad kada se ide prema Jankomiru, odnosno istim nadvožnjakom da se može i u smjeru Macelj-Krapina. Nezgoda da se dogodila ispod nadvožnjaka koji je iznad ceste koja vodi do odmorišta Plitvice. Svjedok je naveo i da prilikom same nezgode nije vidio nikakve radnike uz cestu niti na nadvožnjaku.

29. Svjedok TO je u svom iskazu naveo da je u vrijeme predmetne prometne nesreće radio kao inženjer gradilišta na gradilištu zapadnog mosta i zapadnog nadvožnjaka čvora Jankomir. Nadalje je naveo da se sjeća da je kod njega u kontejner došla policija i ostavila kontakt od gospođe kojoj se dogodila prometna nesreća, a koju da je on nazvao da mu objasni što se dogodilo. Kada mu je objasnila kojim putem se vozila, a što je potvrdila i u e-mail poruci, on da je shvatio da smjerom njezina kretanja nije prolazila ispod mosta na kojem je radove izvodila Spegra d.o.o. Naime, Spegra d.o.o. da je radove izvodila na zapadnom mostu koji se nalazi u samom čvoru Jankomir, a zapadni nadvožnjak, gdje se prema iskazu navedene gospođe dogodila predmetna prometna nesreća, da prelazi preko autoceste A3 Bregana-Lipovac, koji vodi od Samobora prema Lipovcu. Gospođa da se nakon kritičnog događaja, odnosno nakon što joj je kamen pao na automobil, odvojila na prvo odmorište, prije samog čvora Lučko, a to da je odmorište Plitvice. Stoga, gospođa čiji je automobil oštećen da nije niti prošla ispod mosta na kojem je radove izvodila Spegra d.o.o. Svjedok je nadalje iskazao da je radove na dijelu kojim je prošlo oštećeno vozilo izvodio Sitolor d.o.o. Slavonski Brod, a koji da je bio podizvođač Spegre d.o.o. Iskazao je i da je zajedno s kolegom DO kontaktirao voditelja radova Sitolora d.o.o. i da je on odgovorio kako taj dan oni nisu obavljali radove hidrodemoliranja betona. Svjedok je naveo kako je moguće da je hidrodemoliranje izvršeno dan ranije, a područje da nije bilo očišćeno, zbog čega da je moguće da je kamen pao na predmetno vozilo. Sve navedeno da se može vidjeti iz građevinskih dnevnika koje su vodile tvrtke Spegra d.o.o. i Sitolar d.o.o., odnosno da se može vidjeti kako na dan nesreće tvrtka Spregra d.o.o. nije imala otvoren građevinski dnevnik za gradilište zapadnog nadvožnjaka gdje se dogodila predmetna prometna nezgoda.

30. Svjedok DO je u svom iskazu naveo da se ne sjeća je li u vrijeme kada se dogodila predmetna nezgoda bio na gradilištu, navodeći da je za istu saznao kasnije. Iz razgovora sa kolegama da je saznao da se predmetna nezgoda dogodila ispod nadvožnjaka preko ceste koja ide prema Samoboru, odnosno prema graničnom prijelazu, a na drugu stranu prema Lučkom, na kojem nadvožnjaku tuženik da nije izvodio radove. U to vrijeme da je kod tuženika bio zaposlen kao inženjer gradilišta. Naveo je da mu je poznato da je u 11. mjesecu 2019. tuženik izvodio radove na nadvožnjaku koji ide prema naplatnim kućicama, a to da je cesta koja ide prema Bistri, dok se predmetna nezgoda dogodila na drugom nadvožnjaku na kojem je radove izvodila tvrtka Sitolor d.o.o. Ta dva nadvožnjaka da su bili jedno gradilište, ali da su isti fizički odvojeni. Tuženik i Sitolor d.o.o. da su bili u zajednici ponuditelja, pri čemu je Spegra bila vodeći član. Svjedok je iskazao i da je nemoguće da bi do oštećenja na predmetnom vozilu došlo ispod nadvožnjaka na kojem je radove izvodio tuženik, jer su dva spomenuta nadvožnjaka međusobno udaljena otprilike 200 metara. Naveo je i da je za svaki dio radova odgovorna firma koja izvodi radove na tom dijelu gradilišta, kao i za eventualne štete i nezgode na istom dijelu.

31. Premda je tužitelj u svom podnesku od 11. siječnja 2024. naveo da osporava navode i tumačenja saslušanih svjedoka koji su u suprotnosti s navodima potvrde MUP-a PP Zagreb sačinjene povodom predmetnog štetnog događaja, upozoravajući na očekivanu pristranost u davanju iskaza svjedoka DO i TO, sud je prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka kao vjerodostojne i logične, budući da isti nisu međusobnoj suprotnosti, a niti su u suprotnosti s ostalim ispravama dostavljenim u spis. U odnosu na navode tužitelja da potvrda Policijske uprave Zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb od 10. veljače 2020. predstavlja javnu ispravu u smislu odredbi članka 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), navodi se da je odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, isto tako, a prema članku 230. stavak 3. ZPP-a, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

32. Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka sud je utvrdio da je do nastanka štete na vozilu tužiteljevog osiguranika SO došlo 29. studenog 2019. te da se ista u vrijeme nastanka prometne nezgode kretala svojim vozilom marke Škoda Superb Ljubljanskom avenijom u smjeru zapada te da je prolaskom ispod zapadnog nadvožnjaka autoceste A3, kod prometnog čvora Jankomir, došlo do pada kamena na prednje vjetrobransko staklo njenog vozila te da je na taj način nastala šteta na njenom vozilu. Isto tako, iz navedenih dokaza proizlazi zaključak da su na zapadnom nadvožnjaku autoceste A3, u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, radove izvodili radnici društva Sitolor d.o.o. Slavonski Brod, a ne radnici tuženika. Na takav zaključak suda upućuju ne samo iskazi saslušanih svjedoka DO i TO, koji svjedoci su u svojim iskazima suglasno iskazali da je na zapadnom nadvožnjaku koji prelazi preko autoceste A3 Bregana-Lipovac, a ispod kojeg nadvožnjaka je tužiteljeva osiguranica prolazila u vrijeme nastanka prometne nezgode, radove izvodila tvrtka Sitolor d.o.o., a ne tuženik, koji je izvodio radove na drugom-zapadnom mostu i koja gradilišta da su bila fizički međusobno odvojena, već i ostali izvedeni dokazi. Naime, na navedeni zaključak o izvođenju radova na nadvožnjaku s kojeg je došlo do pada kamena na vozilo tužiteljevog osiguranika ukazuju i isprave koje tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, a koje tužitelj nije osporio. Iz tih isprava je razvidno da su 29. studenog 2019., prema priloženim građevinskim dnevnicima, radove na sanaciji zapadnog nadvožnjaka krak-4 u čvoru Jankomir, autocesta A3, izvodili radnici društva Sitolor d.o.o., dok je tuženik izvodio radove na zapadnom mostu u čvoru Jankomir. Nadalje, iz računa društva Sitolor d.o.o. broj 153/1/20 od 29. studenog 2019. također je razvidno da su upravo radnici tog društva izvodili radove na navedenom zapadnom nadvožnjaku u čvoru Jankomir, jer se taj račun koji je ispostavljen Hrvatskim autocestama d.o.o. odnosi upravo na te radove.

33. Isto tako, iz iskaza saslušanih svjedoka SO, kao vozača oštećenog vozila, i HO, kao putnika u tom vozilu, razvidno je da je do pada kamena na vozilo u kojem su se isti nalazili došlo upravo na autoputu, na čvoru Jankomir i to prolaskom ispod nadvožnjaka u smjeru prema odmorištu Plitvice, a na kojem odmorištu su se nakon prometne nezgode oni zaustavili te su ujedno na tom odmorištu policijski službenici II. postaje prometne policije Zagreb obavili uviđaj, kao i sastavili Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. studenog 2019. Upravo stoga, ukazuju se osnovanim navodi tuženika, a koje navode tužitelj nije posebno osporio, da je nakon pada kamena na vozilo tužiteljeva osiguranica zaustavila vozilo na odmorištu Plitvice jug, a do kojeg odmorišta se može doći samo prolaskom ispod nadvožnjaka na kojem je u to vrijeme radove izvodilo društvo Sitolor d.o.o. i koje je prvo sljedeće odmorište poslije navedenog nadvožnjaka. Nadalje, ni SO, a ni HO u svojim iskazima nisu naveli da su uočili da se na nadvožnjaku s kojeg je pao kamen na vozilo nalaze radnici tuženika, a niti su naveli da su uočili da bi tu bio natpis izvođača radova. SO je u svom iskazu navela da je negdje vidjela natpis Spegra, ali da nije sigurna gdje točno, iz čega se ne može izvući zaključak da bi se na navedenom nadvožnjaku, u vrijeme nastanka prometne nezgode, nalazio natpis tuženika te da bi se zbog toga moglo zaključiti da su upravo radnici tuženika izvodili radove na nadvožnjaku u to vrijeme. S tim u svezi, napominje se da iz fotografija koje je II. postaja prometne policije Zagreb dostavila uz dopis od 9. ožujka 2022. i koje prikazuju mjesto nastanka prometne nezgode (stranice 55-56 spisa) nije vidljivo izvođenje radova, a niti je vidljivo da na istima postoji bilo kakva oznaka tuženika kao izvođača radova. Konačno, niti iz iskaza svjedoka NO, a čije saslušanje je provedeno na prijedlog tužitelja, nije bilo moguće utvrditi da bi radove na nadvožnjaku s kojeg je došlo do pada kamena na vozilo tužiteljevog osiguranika u to vrijeme izvodio tuženik, budući da je taj svjedok naveo da mu osobno nisu poznate okolnosti samog događaja te da nije bio na licu mjesta događaja, već da je samo kao tadašnji načelnik II. postaje prometne policije Zagreb potpisivao izvješća odnosno službene zabilješke o prometnim nesrećama.

34. U odnosu na navode tužitelja da tuženik nije prigovarao sadržaju policijskog zapisnika u upravnom postupku, već da njegov sadržaj pokušava osporiti tek u ovom postupku, ističe se da iz dostavljene potvrde o nastanku prometne nesreće II. postaje prometne policije Zagreb, kao ni iz dokumentacije koju je ista dostavila ovom sudu, nije razvidno na koji način su policijski službenici utvrdili da bi tuženik bio sudionik prometne nezgode i to u svojstvu izvođača radova. Naime, iz potvrde od 10. veljače 2020. je razvidno da u istoj nije navedena odgovorna osoba tuženika, a niti bilo koja druga osoba koja bi u ime tuženika sudjelovala prilikom sastavljanja službene bilješke odnosno uviđaja. Isto tako, nije razvidno ni da je sastavljen zapisnik o prometnoj nesreći koji bi bio dan na potpis tuženiku odnosno njegovoj odgovornoj osobi, već je u istima naveden samo utvrđeni identitet SO i putnika u vozilu HO. Upravo stoga, navode tužitelja da tuženik nije ranije prigovarao sadržaju policijskog zapisnika o prometnoj nezgodi ovaj sud nije mogao uzeti kao opravdane, jer iz naprijed navedenih isprava koje su priložene spisu nije razvidno da je tuženiku taj zapisnik dostavljen, odnosno da mu je prilikom uviđaja dan na potpis pa stoga isti očito na taj zapisnik, odnosno na navode iz policijske potvrde da bi isti bio sudionik predmetne prometne nezgode, kao izvođač radova, nije ranije ni mogao prigovoriti.

35. Slijedom naprijed navedenog, proizlazi zaključak da podaci iz potvrde II. postaje prometne policije Zagreb od 10. veljače 2020., a koji se odnose na navode da bi tuženik bio sudionik predmetne prometne nesreće u svojstvu izvođača radova, nisu točni, jer je iz ostalih naprijed navedenih dokaza razvidno da je radove na nadvožnjaku u čvoru Jankomir, na autocesti A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, u vrijeme nastanka prometne nezgode od 29. studenog 2019. izvodilo drugo društvo i to Sitolor d.o.o. Slavonski Brod, a ne tuženik. Upravo stoga, sud je zaključio da tuženik nije odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, a samim time niti za nastanak štete na vozilu tužiteljevog osiguranika SO, a zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku u ovom postupku, u smislu odredbi članka 963. stavak 1. ZOO-a, trebalo ocijeniti kao neosnovan. Sukladno tome, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve to s obzirom na vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

37. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 66,36 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi Tbr. 54. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 6. srpnja 2021. u zatraženom iznosu od 66,36 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi Tbr. 54. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 18. travnja 2023. i 26. listopada 2023. u zatraženom iznosu od po 99,54 EUR za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi Tbr. 54. OT-a, te za zastupanje na ročištu od 10. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi Tbr. 54. OT-a, a što ukupno iznosi 431,80 EUR. Na taj iznos troška, tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 107,95 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a.

38. Tuženiku nisu kao osnovani priznati zatraženi troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, kao ni obračunati PDV na taj iznos od 3,32 EUR, jer tuženik nije platio tu pristojbu, a niti je pozvan na plaćanje iste. Naime, obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu u ovom predmetu nije ni nastala, jer sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 151/23) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu, a što znači da će tu sudsku pristojbu biti dužna platiti ona stranka koja pravomoćno izgubi spor, odnosno u slučaju djelomičnog uspjeha svaka stranka razmjerno uspjehu u sporu.

39. Slijedom navedenog, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 539,75 EUR, dok je njegov zahtjev na naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 16,59 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

40. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 18. veljače 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis