Broj: Ppž-12093/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UC, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. UC, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. studenog 2025., broj: Pp – 15576/2025, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okr. UC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se ukida posebna obveza nastavka psihijatrijskog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima koje liječenje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja u trajanju od 6 (šest) mjeseci u Klinici za psihijatriju Vrapče, Bolnička cesta 32, Zagreb, izrečena na temelju članka 45. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona.

II. Odbija se žalba okr. UC kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. UC oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. studenog 2025., broj: Pp – 15576/2025, proglašen je krivim okr. UC da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena kazna zatvora 30 dana, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 4. studenog 2025. do 17. studenog 2025., kao 14 dana zatvora, pa okrivljenik ima za izdržati još 16 dana zatvora te je na temelju članka 41. U vezi s člankom 44. stavak 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda pa se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci na počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene. Na temelju članka 45. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku UC izrečena je i posebna obveza nastavka liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima u trajanju od 6 mjeseci u Klinici za psihijatriju Vrapče, Bolnička cesta 32, Zagreb.

2. Protiv te presude, okr. UC osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo jer je odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

4.2. Naime, prvostupanjski sud je pobijanom presudom okrivljeniku na temelju članka 45. stavak 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uz uvjetnu osudu izrekao posebnu obvezu da se u roku provjeravanja podvrgne liječenju od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima u Klinici za psihijatriju Vrapče, Bolnička cesta 32, Zagreb.

4.3. Iz stanja spisa, prvenstveno obrane okrivljenika dane na Zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 4. studenog 2025. te iskaza svjedoka ČC, ne proizlazi da je okrivljenik dao svoj pristanak na izrečenu posebnu obvezu nastavka psihijatrijskog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

4.3.1. Odredbom članka 45.a Prekršajnog zakona, propisano je:

(1) Sud može izreći posebne obveze iz članka 45. ovoga Zakona kad ocijeni da je njihova primjena nužna za zaštitu zdravlja i sigurnost osobe na čiju štetu je prekršaj počinjen ili kad je to nužno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

(2) Obveze iz članka 45. stavak 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona mogu se izreći samo uz pristanak počinitelja.“.

5.2. Iz naprijed citirane zakonske odredbe, jasno je da je uvjet za izricanje posebne obveze, u konkretnom slučaju, posebne obveze nastavka liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja, obavezan pristanak počinitelja, koji je u konkretnom slučaju, izostao.

5.3. Stoga, u konkretnom slučaju, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odnosu na izrečenu posebnu obvezu i istu ukinuti, budući da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud u povodu žalbe okrivljenika ne bi bio ovlašten izmijeniti odluku o posebnoj obvezi na štetu okrivljenika, a radi na načela zabrane reformatio in peius.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da mu nije omogućeno iznošenje obrane te da je više puta udaljen iz sudnice te da nije saslušan, a time očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona.

6.1. Međutim, nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da mu nije omogućeno iznošenje obrane. Iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 4. studenog 2025. (list 23-25) spisa proizlazi da je okrivljenik neometano iznosio svoju obranu. Isto tako, točno je da je okrivljenik od strane suca udaljen iz sudnice iz razloga koji su od strane suda konstatirani na 2 stanici zapisnika (list 24 spisa), ali isti je udaljen iz sudnice nakon što je iznio svoju obranu te je bio prisutan prilikom izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka ČC, budući da na iskaz svjedoka nije imao primjedbe, nije imao pitanja te je iskazao „…da je sve istina i da priznaje djelo stavljeno mu na teret…“.

6.2. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

7. Suština žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na iskazu svjedoka ČC, unatoč mogućem sukobu interesa, da on priznaje psovku, ali bez namjere ugrožavanja.

7.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

7.2. Naime, iz iskaza svjedoka ČC koji je iskazivao na temelju neposrednih saznanja o predmetnom događaju i to okolnosno, uvjerljivo i detaljno u opisu događaja, nesporno proizlazi da se okrivljenik ponašao na način kao što mu se stavlja na teret. Osim toga, nakon iskaza svjedoka ČC okrivljenik je izričito iskazao …“da je sve istina i da priznaje djelo stavljeno mu na teret…“.

7.2.1. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

7.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao zatvorsku kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, ujedno primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 6 mjesece ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.