Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-2518/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja GI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreba, radi naknada štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, posl.br. Pn-5/2019-94 od 12. lipnja 2025., dana 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, posl.br. Pn-5/2019-94 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u svezi odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 271,24 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GI kojim je tražio da mu tuženik Hrvatski ured za osiguranje isplati iznos od 9.150,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate (toč. I); naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.348,12 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate (toč. II); odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz toč. II izreke (toč III).
2. Protiv te presude žali se tužitelj GI pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku teksta: ZPP) pa i zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da je preinači i prihvati tužbeni zahtjev.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima tužitelja uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja GI da mu tuženik Hrvatski ured za osiguranje isplati iznos od 9.150,00 eura s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege koju je pretrpio u štetnom događaju od 27. siječnja 2016. kao vozač u prometnoj nesreći.
6.1. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.
7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji kako je prometnu nesreću prouzročilo nepropisno kretanje nepoznatog vozila, koje se kretalo iz suprotnog smjera, došlo u susret tužitelju i prešlo na njegovu stranu kolnika. Tužitelj, upravljajući svojim vozilom, da bi izbjegao direktni sudar, kako je skrenuo u desno, udario u ogradu pored ceste i izgubio nadzor nad vozilom, uslijed čega da je zadobio teške tjelesne ozljede.
8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi prometna nesreća bila uzrokovana nepropisnim kretanjem nepoznatog vozila pa da time nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 33/09., 75/09., 76/13., i 152/14., dalje: ZOOP) koja propisuje da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a sve primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a.
9. Odlučne činjenice u ovom postupku su je li u štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo čiji bi vozač nepropisnim kretanjem uzrokovao spornu prometnu nesreću.
10. Na okolnost utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku, prvostupanjski je sud izveo predložene dokaze. Međutim, iskazi svjedoka na koje tužitelj upire u žalbi, GIŠ, ŽI i UI, ne temelje se na neposrednim opažanjima odlučne činjenice već na posrednim saznanjima i to, prvenstveno na onome što im je sam tužitelj rekao o uzroku prometne nesreće. Nadalje, prometni vještak u podnesenom nalazu i mišljenju navodi da zbog nedostatka tehničkih parametara ne može sa sigurnošću utvrditi da bi uzrok nesreće bilo nepropisno postupanje nepoznatog vozila, ali da ne isključuje takvu mogućnost. Ovdje je za reći tužitelju, da sud kod utvrđivanja činjenice mora biti uvjeren da je činjenica istinita, a ne samo moguća.
11. Sam iskaz tužitelja u konkretnom slučaju nije bio za prihvatiti kao vjerodostojan. Naime, stranka s obzirom na svoj položaj zainteresirane osobe za ishod spora, nisu najpouzdaniji izvor saznanja, što dakako ne znači da stranke ne mogu govoriti istinu niti da sud na njihovim iskazima ne smije temeljiti svoju odluku. No u predmetnom slučaju, niti jedan od izvedenih dokaza ne potvrđuje s potrebnom sigurnošću navode tužitelja o odlučnim činjenicama.
12. Tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih navoda (onus probandi incumbit actori), a ako u tome ne uspije, njegov zahtjev treba odbiti.
13. Prvostupanjski sud je ocijenio dokaze u skladu s odredbama članka 8. i članka 221.a ZPP-a i kako je utvrdio da izvedeni dokazi ne omogućuju sigurno zaključivanje o odlučnim činjenicama, pravilno je primijenio pravila o teretu dokazivanja te je stoga, činjenično stanje u smislu postupovnog prava utvrđeno bez povrede procesnih pravila.
14. Tužitelj nije dokazao da je u štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo čiji bi vozač nepropisnim kretanjem uzrokovao spornu prometni nesreću pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 30. stavak 1. ZOOP odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan.
15. U vezi prijedloga tužitelja da se u dokazne svrhe sasluša svjedok SI, za reći je da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a koja propisuje da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti pa taj prijedlog nije uzet u razmatranje.
16. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda te odlučiti kao u točki I. izreke.
18. Tuženik je zahtijevao parnični trošak sastava odgovora na žalbu. Kako taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1 ZPP-a, to je njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ivan Tironi
