Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2137/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1189/2024-11 od 20. svibnja 2025., dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-1189/2024-11 od 20. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 9. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu, broj 9010223830, sklopljenog dana 14. svibnja 2004., između tužiteljice LO i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, u visini utvrđenoj aktima tuženika važećim na dan prijevremene otplate; u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 10.6.2005. do isplate; u toč III. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 11.1. Ugovora o nenamjenskom kreditu, broj 9010223830, sklopljenog dana 14. svibnja 2004., između tužiteljice LO i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50% od iznosa kredita; U toč IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 69,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 10.5.2004. do isplate; u toč. V. naloženo je tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 602,31 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20.5.2025. do isplate.

2.1. Protiv te presude žali se tuženik Privredna banka Zagreb d.d., pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskog suda na ponovno suđenje

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4.1. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik Privredna banka Zagreb d.d. jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

5.1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja LO za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu, broj 9010223830, sklopljenog dana 14. svibnja 2004., između tužiteljice LO i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, u visini utvrđenoj aktima tuženika Privredne banke Zagreb d.d važećim na dan prijevremene otplate; zahtjev za isplatu iznosa od 26,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2005., s osnova te ništetne ugovorne odredbe.

5.2. Nadalje, predmet spora je zahtjev tužitelja LO za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 11.1. Ugovora o nenamjenskom kreditu, broj 9010223830, sklopljenog dana 14. svibnja 2004., između tužiteljice LO i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50% od iznosa kredita; zahtjev za isplatu iznosa od 69,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2004., s osnova te ništetne ugovorne odredbe.

6.1 Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 14. svibnja 2004. sklopljen Ugovor o nenamjenskom kreditu između tužitelja LO kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d kao kreditora, kojim je tuženik Privredna banka Zagreb d.d odobrio tužitelju LO kredit od 15.000,00 kn,

- da iz odredbe članka 9. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu proizlazi da je ugovoreno zaračunavanje naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važeće na dan prijevremene otplate kredita (tzv. izlazna naknada),

- da iz odredbe članka 11. st. 1. Ugovora o nenamjenskom kreditu proizlazi da je ugovoreno zaračunavanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva od 3,50 % od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada),

- da je naknada za prijevremenu otplatu kredita naplaćena u iznosu od 26,81 eur dana 10. lipnja 2005., a naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 69,68 eur dana 20. svibnja 2004.,

- da iz iskaza tužiteljice ŽO proizlazi da je nenamjenski kredit podignut za tekuće životne potrebe, da nije bilo pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama, da se radilo o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen, da ga je djelatnica tuženika Privredne banke Zagreb d.d pročitala tužiteljici LO, ali bez pojašnjavanja zašto je tužiteljica LO u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

6.2. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice LO u cijelosti osnovan.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika Privredne banke Zagreb d.d. nisu dovedena u sumnju.

8.1. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.2. Odredom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštena ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. je propisano, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je to dužan dokazati.

8.3. Prema odredbi čl. 85. i 86. st. 1. ZZP/03, ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljive, te moraju biti lako uočljive, a dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

8.4. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništava, sada ništetna.

9.1 Uzimajući u obzir da je cijeli Ugovor o kreditu sastavljen od strane tuženika Privredna banka Zagreb d.d pa tako i odredba iz članka čl. 11.1. Ugovora o nenamjenskom kreditu i da stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužiteljica LO imala utjecaja na sadržaj odredbi, a niti tuženik Privredna banka Zagreb d.d tijekom postupka tvrdi suprotno, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je njome tužiteljica LO stavljena u poziciju platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer u konkretnom slučaju tuženik Privredna banka Zagreb d.d. nije dokazao da je imao troškove od 3,50 % od iznosa kredita niti na što se naknada odnosi.

9.2. Dakle, tuženik Privredna banka Zagreb d.d., koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva koja se naplaćuje prije korištenja kredita, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice LO kao potrošača. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice LO jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,50 % od iznosa kredita, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što sve uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice LO. Stoga je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d., koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, tu odredbu nametnuo tužiteljici LO bez mogućnosti pregovaranja (što proizlazi iz iskaza tužiteljice LO), nepošteni stjecatelj od trenutka kada je stekao spornu naknadu.

9.3. Budući da se o odredbama ugovora kreditora, ovdje tuženika Privredna banka Zagreb d.d., koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, ne može pojedinačno pregovarati, znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati ni o spornoj odredbi ugovora o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da odredba članka 11.1. Ugovora o namjenskom kreditu predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st.1. ZZP/03, a koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetna.

10.1 Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke i da se prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Iz toga proizlazi da je tužiteljici LO trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice LO, a što nije u skladu s načelu savjesnosti i poštenja.

10.2. U konkretnom slučaju uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi vezano uz obradu kreditnog zahtjeva koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici LO kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. Osim toga, tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u ovom postupku nije dokazao koji troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o nenamjenskom kreditu.

10.3. S obzirom na to da je označena odredba iz čl. 11.1., o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, bila unaprijed formulirana od strane tuženika Privredna banka Zagreb d.d. i da tužiteljica LO nije imala utjecaja na njen sadržaj, a tuženik Privredna banka Zagreb d.d. nije dokazao, da bi se o toj odredbi pojedinačno uopće pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, to nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na ovu odredbu.

11.1 Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove prema odredbi čl. 210. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje. ZOO/91) koji je bio na snazi u relevantno vrijeme. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

11.2. Kako je tužiteljica LO istaknutim zahtjevom zatražila isplatu upravo novčanog iznosa od 69,68 eura koji je tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatila na temelju ništetne odredaba Ugovora o nenamjenskom kreditu, čija visina među parničnim strankama nije sporna, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici LO isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate do konačne isplate, a kako to nalaže odredba čl. 214. ZOO/91 koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, a odgovarajuće se primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

12.1 Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu o obvezi korisnika kredita, ovdje tužiteljice LO, na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Iz provedenog dokaznog postupka za zaključiti je da se o navedenoj ugovornoj odredbi, također nije pregovaralo te da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužiteljice LO te da je slijedom navedenog navedena odredba ništetna prema odredbi članka 87. ZZP/03.

12.2. Ovo iz razloga što tužiteljica LO i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. prilikom zaključenja predmetnog ugovora nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita.

12.3. Naime, dopušteno je ugovoriti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, budući je takva mogućnost propisana odredbom čl. 1068. st. 1. i 2. ZOO/91 pa da sama po sebi takva ugovorna odredba ne mora biti ništetna ako su stranke o njoj posebno pregovarale i ako naknada ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12.4. U odnosu na navedene kriterije, prije svega utvrđeno je da je prijeporni Ugovor o nenamjenskom kreditu pripremio tuženik Privredna banka Zagreb d.d. na unaprijed sastavljenom standardnom obrascu, zbog čega tužiteljica LO kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj odredbe o pravu banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

12.5. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je kako ugovorna odredba čl. 9. st. 2. ne sadrži jasne, sažete i transparentne informacije o načinu određivanja naknade, kao ni podatak koja odluka bi se trebala primjenjivati u slučaju prijevremene otplate kredita pa je stajalište i ovog suda da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da se radi o ništetnoj (ništavoj) ugovornoj odredbi (čl. 87. st. 1. ZZP/03), s tim što je teret dokaza o suprotnom bio na tuženiku.

12.6. Također je reći, da je ugovaranje takve naknade za prijevremenu otplatu kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice LO kao potrošača, a da tuženik Privredna banka Zagreb d.d. nije tijekom postupka dokazao da je imao bilo kakve dodatne troškove vezano za obradu zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita.

12.7. Primjena te odredbe prouzročila je znatnu neravnotežu u obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice LO koja je morala platiti iznos naknade, a tuženik Privredna banka Zagreb d.d. nije dokazao postojanje ekvivalentne protučinidbe. Naime, tuženik Privredna banka Zagreb d.d. tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita.

12.8. To što je odredbom čl. 1068. st. 1. i 2. ZOO/91 propisana mogućnost vraćanja kredita prije roka, kao i obveza naknade štete davatelju kredita, ukoliko je štetu pretrpio, ne znači da davatelju kredita u svakom slučaju pripada pravo na naknadu.

12.9. Dakle, iako ugovaranje takve naknade ne bi bilo u suprotnosti s prisilnim propisima, ono je svakako nepošteno ukoliko o pravu davatelja kredita na naknadu te njezinoj visini u slučaju prijevremene otplate kredita stranke nisu pojedinačno pregovarale te ukoliko korisniku kredita nisu bile poznate sve okolnosti plaćanja takve naknade, kao što je to slučaj u ovom predmetu, a potpis tužiteljice LO na ugovoru ne znači i informirani pristanak na ispunjenje takve obveze.

13. Tužiteljica LO istaknutim zahtjevom je zatražila isplatu upravo novčanog iznosa od 26,81 eura koji je tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatila na temelju ništetne odredbe Ugovora o nenamjenskom kreditu, čija visina među parničnim strankama nije sporna, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja na temelju odredbe čl 210. ZOO/91 obvezao da tužiteljici LO isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba čl. 214. ZOO/91 koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, a odgovarajuće se primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

14. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je pravilno sud prvog stupnja tu odredbu u točci I. izreke utvrdio ništetnom i na temelju čl. 210. i 214. ZOO/91 naložio tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. vraćanje iznosa plaćenih na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe iz čl. 9. st. 2. i čl. 11.1. Ugovora o nenamjenskom kreditu u iznosima koji nisu posebno osporavani i s kamatom od dana kad je te iznose primio (iznos o 26,81 eur 10. lipnja 2005., iznos od 69,68 eura 20. svibnja 2004.) do dana vraćanja. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. je nepošteni stjecatelj novčanih iznosa koje je primio temeljem nepoštenih odredbi koje je u svoju korist uvrstio u Ugovor o nenamjenskom kreditu, pri čemu zastara restitucijskog zahtjeva s osnove nepoštene odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. poslovni broj: Su-IV-47/2020-2, slijedom čega zastara nije nastupila.

14.1. Dakle, u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude tužbeni zahtjev tužitelja nije zastario jer zastarni rok, prema pravnom stavu Vrhovnog suda još nije ni počeo teći.

15. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni navodi tuženika Privredne banke Zagreb d.d. koji su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, a koja su suprotna pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

16. Slijedom navedenog žalbu tuženika Privredne banke Zagreb d.d. valjalo je odbiti kao neosnovnu te potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Odluka o parničnom trošku iz točke V. izreke pobijane odluke, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25.).

17.1. Žalbeni navodi kojima se osporava odluka prvostupanjskog suda o dosudi troška punomoćniku za pristup ročištu za objavu presude nisu osnovani. Naime, prisustvo punomoćnika na ročištu za objavu presude predstavlja tarifnu radnju te se takav trošak smatra potrebnim troškom postupka u smislu članka 155. ZPP-a. Okolnost da je odvjetnik mogao preuzeti presudu s e-oglasne ploče suda ne isključuje pravo punomoćnika na naknadu troška, budući je riječ o radnji izričito predviđenoj Tarifom. Za navesti je i to, kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 1. rujna 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:“Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. Točka 3. Tarife“.

18. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivan Tironi