Poslovni broj: Gž-1188/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Eroru, odvjetniku u Osijeku protiv tuženika, Generali osiguranje d.d., OIB:10840749604, Slavonska avenija 1B, Zagreb, zastupanog po opunomoćeniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, stalne službe u Valpovu, poslovni broj: Pn-15/2024-21 od 25. veljače 2025., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj: Pn-15/2024-22 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, stalne službe u Valpovu, poslovni broj Pn-15/2024-21 od 25. veljače 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: Pn-15/2024-22 od 5. ožujka 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.000.00 eura na ime neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 09. studenog 2023. do isplate, sve u roku 15 dana (točka I. izreke), te mu je naloženo Isplatiti iznos od 2.000,00 eura na ime naknade imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2023. do isplate, sve u roku 15 dana.

1.1. Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku isplatiti iznos od 200,00 eura na ime naknade imovinske štete rad troškova liječenja ì uništene odjeće zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od dana presuđenja 25. veljače 2025. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana (točka III. Izreke), te mu je naloženo plaćati tužitelju mjesečno iznos od 360,00 eura na ime rente radi tuđe pomoći i njege počevši od 7. prosinca 2023. pa nadalje zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2023. s time da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec dok za to postoje zakonski razlozi.

1.2. Konačno je tom presudom naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.911.86 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja 25. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana, dok je preostali zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 187.50 eura odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu nastalu u štetnom događaju – prometnoj nesreći koja se dogodila u na cesti Velimirovac (D53) – Đakovo (D7/Ž4145), 5. kolovoza 2023., za koju je isključivo odgovoran ČI koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], a u kojoj nesreći je tužitelj nastradao kao putnik u vozilu. Policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102045007.

4. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija ni odgovornost tuženika, kao što nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 7.000,00 eura na ime naknade nastale neimovinske i imovinske štete, međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa naknade štete, jer tužitelj smatra da isplaćenim iznosom nije u potpunosti obeštećen.

5. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. prim dr. sc. Ivana Lovrića, utvrdio da proizlazilo bi da je tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda i to kontuziju pluća, serijski prijelom rebara lijevog hemitoraksa, prijelom medijalnog maleola desno, prijelom ulne i radijusa distalno desno, pertrohanterni prijelom femura desno i prijelom kuka lijevo, uslijed čega da je tijekom liječenja imao bolove jakog intenziteta u trajanju 9 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 90 dana. Ozljeda tužitelja, s obzirom na tip lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama da su uvjetovali smanjenje životne aktivnosti od 50%, te da ozljeda tužitelja spada u tešku tjelesnu ozljedu, a anatomsko funkcijske posljedice nakon ozljeđivanja da su smanjena pokretljivost desnog ručnog zgloba s posttraumatskom artrozom u jakom stupnju, posttraumatska artroza desnog kuka uz smanjenu pokretljivost u jačem stupnju, serijski prijelom rebara s poremećajem plućne funkcije, te natučenje pluća sa posttraumatskom embolijom plućne arterije, dok su ocjenom smanjene životne aktivnosti obuhvaćeni i mogući povremeni bolovi lakog do srednjeg intenziteta tijekom života. Ozljede nastale tijekom nezgode da su kod tužitelja ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela u srednjem stupnju uočljivo trećim osobama. Tužitelj da je osjećao kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni oblik straha različitog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja i to jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te lakog intenziteta u trajanju od 40 dana. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede, kao i konačni ishod liječenja tužitelju da je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 90 dana po 5 sati dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, te dodatno 1 sat od stručne medicinske osobe zbog previjanja dekubitusa, dok mu je zbog općeg stanja biti potrebna trajna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe 3 sata dnevno u obavljanju svakodnevnih poslova.

6. Na taj način prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta u visini od 33.000,00 eura, i to na ime pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 2.700,00 eura, pretrpljenog straha u iznosu od 2.500,00 eura, na ime duševnih boli zbog naruženosti 4.400,00 eura, te na ime umanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 23.400,00 eura, od kojeg je odbio već isplaćeni iznos od 7.000,00 eura.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je, u skladu s mišljenjem vještaka, a u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom, utvrdio iznos od 200,00 eura uzevši u obzir cijenu jednog sata nemedicinskih osoba od 4,00 eura, te jednog sata medicinske osobe, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 200,00 eura na ime troškova liječenja i uništene odjeće u cilju izbjegavanja daljnjih troškova utvrđivanja visine te štete koja je nedvojbeno nastala i za ovaj vid štete, odlučio u skladu s člankom 223. ZPP-a, smatrajući da je tužitelj zbog štetnog događaja koristio lijekove i išao na kontrolne preglede, zbog čega je imao dodatne troškove, pri čemu je i općepoznata činjenica da se nakon hitnog prijema pacijenta u prometnoj nesreći odjeća pacijenta, ukoliko već nije uništena u samoj nesreći, uništava kako bi se odmah poduzela hitne mjere pregleda težine ozljeda i potrebe operativnih zahvata.

8. Također je prvostupanjski sud, u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, utvrdio da tužitelju pripada renta radi pružanja trajne tuđe pomoći i njege, počev od 7. prosinca 2023. godine pa nadalje u visini od 360,00 eura mjesečno, smatrajući da je tužitelju ista potrebna od nemedicinskog osoblja u trajanju od 3 sata dnevno, uzevši u obzir cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege nemedicinske osobe u visini od 4,00 eura.

9. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio prvostupanjski sud za sada se ne mogu prihvatiti iz razloga što ih je tuženik žalbenim navodima doveo u sumnju.

10. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da sudski vještak nije osobno pregledao tužitelja, već je svoj nalaz i mišljenje sačinio isključivo na temelju medicinske dokumentacije sadržane u spisu. Naime, i ovaj drugostupanjski sud ističe da se kod ocjene naruženosti, smanjenja životne aktivnosti, te trajnih posljedica ozljeda radi o procjeni aktualnog zdravstvenog stanja tužitelja, koje se u pravilu ne može pouzdano utvrditi bez osobnog pregleda. Naruženost, kao vid neimovinske štete, predstavlja prije svega vizualnu i funkcionalnu kategoriju, čija se ocjena ne može temeljiti isključivo na opisu ranijih medicinskih zahvata ili dijagnoza, pa kako sudski vještak tužitelja nije pregledao, nije bilo moguće pouzdano utvrditi postoji li naruženost, u kojem stupnju ona postoji, je li uočljiva trećim osobama, i kakav utjecaj ima na svakodnevni život tužitelja. Posljedično, nije bilo moguće valjano utvrditi ni visinu pravične novčane naknade za ovaj vid neimovinske štete, a što sve osnovano u žalbi ističe tuženik.

11. Isto tako, osnovano tuženik u žalbi ističe da u medicinskoj dokumentaciji na temelju koje je sudski vještak izradio svoj nalaz i mišljenje ne postoji funkcionalni nalaz disanja, niti rezultati objektivnih ispitivanja plućne funkcije, poput spirometrije ili drugih standardiziranih testova. Kako sudski vještak nije osobno pregledao tužitelja, ostaje nejasno na temelju kojih konkretnih i provjerljivih medicinskih pokazatelja je vještak mogao zaključiti da kod tužitelja postoji poremećaj funkcije disanja, a još manje da se radi o trajnom poremećaju koji ima utjecaj na opću životnu aktivnost. Sama činjenica da su u medicinskoj dokumentaciji navedene određene dijagnoze ili ranije ozljede ne može sama po sebi predstavljati dokaz postojanja funkcionalnog oštećenja, osobito bez odgovarajućih mjerenja i kliničkog pregleda.

12. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi ističe da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne postoje ni mjerenja pokretljivosti zglobova, kao niti numerički izraženi nalazi o stupnju ograničenja funkcije pojedinih zglobova. Unatoč tome, sudski vještak je dao ocjenu o postojanju trajnih funkcionalnih ograničenja, što ovaj sud nalazi neutemeljenim, budući da bez objektivnih mjerenja i bez neposrednog pregleda tužitelja nije moguće pouzdano utvrditi stvarni opseg i težinu takvih ograničenja, pa slijedom navedenog, ostaje nejasno na koji je način sudski vještak utvrdio postojanje i opseg štete, odnosno na kojim je dokazima temeljio svoje zaključke u pogledu smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 50%.

13. Jednako tako, osnovano tuženik u žalbi navodi da se nalaz sudskog vještaka prema kojem će tužitelju biti potrebna trajna tuđa pomoć i njega temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer u spisu ne postoje medicinski nalazi, ni drugi dokazi koji bi ukazivali na stupanj nesamostalnosti tužitelja u svakodnevnim aktivnostima, pa u takvim okolnostima zaključak o potrebi trajne tuđe pomoći i njege predstavlja paušalnu i neprovjerljivu ocjenu, koja nije utemeljena na objektivnim medicinskim pokazateljima. Pritom se posebno ističe kako je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da će tužitelju tuđa njega i pomoć biti potrebna trajno zbog njegovog općeg stanja, a što da proizlazi iz cjelokupne medicinske dokumentacije, međutim, u nalazu i mišljenju je, kod nesporne činjenice da je tužiteljevo zdravlje bilo narušeno i prije predmetnog štetnog događaja, trebalo razlučiti oštećenje zdravlja kod tužitelja prije prometne nesreće, od posljedica koje su nastale kao rezultat prometne nesreće, jer bez preciznog utvrđenja uzročne veze nije moguće pravilno odlučiti o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, a na što također osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

13.1. Ovaj drugostupanjski sud stoga nalazi da se na takvom nalazu i mišljenju sudskog vještaka nije mogla temeljiti odluka o dosudi rente, budući da visina i trajanje obveze tuđe pomoći i njege moraju počivati na jasno i pouzdano utvrđenim činjenicama, a ne na pretpostavkama.

14. Konačno, osnovano tuženik u žalbi ističe da je sudski vještak, koji je po struci kirurg i traumatolog, u predmetnom postupku dao nalaz i mišljenje o postojanju, intenzitetu i trajanju straha, iako takva ocjena ne spada u domenu medicinske struke kojom se vještak bavi, već u područje psihijatrijske struke. Iz spisa proizlazi da je tuženik već u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prigovarao, između ostalog, i u pogledu činjenice da je vještak kirurške struke vještačio strah, ukazujući da se radi o psihičkom fenomenu koji zahtijeva stručnu procjenu psihijatra, ali je, unatoč tome, prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u tom dijelu, bez provođenja psihijatrijskog vještačenja, na koji način je povrijedio pravila o izvođenju dokaza, jer sud može prihvatiti vještačenje samo ako je dano od stručno osposobljene osobe za konkretno pitanje, a što ovdje nije bio slučaj. Slijedom navedenog, činjenično stanje u pogledu straha ostalo je neutvrđeno, a odluka o visini naknade za taj vid štete donesena je bez valjane dokazne osnove.

15. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, kako bi se u nastavku postupka pribavila i od strane sudskog vještaka pregledala sva raspoloživa medicinska dokumentacija tužitelja, izvršio osobni pregled tužitelja od strane sudskog vještaka, te, prema potrebi, provelo i novo psihijatrijsko vještačenje radi ocjene straha kojeg je tužitelj pretrpio.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud će postupiti po uputi iz ovog rješenja, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka novom, pravilnom i zakonitom odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 18. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić