Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2162/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnici iz Garešnice, V. Nazora 15a, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, koji je zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-874/2022-35 od 24. svibnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-874/2022-35 od 24. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 069-50-3344760 koji su zaključili tuženik i tužitelj 16. ožujka 2006., i to u članku 2. u dijelu koji glasi „promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora..” (točka I. izreke), pa je naloženo tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 2.111,87 eura zajedno sa zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.884,60 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok će sud odlučiti posebnim rješenjem o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, nakon održanog ročišta ( točka IV. izreke).

1.2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.3. Na žalbu nije dogovoreno.

1.4. Žalba tuženika je neosnovana.

2. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

2.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe sami sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

2.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovor o kreditu broj 069-50-3344760 od 16. ožujka 2006. i to u dijelu članka 2. tog ugovora kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama banke te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamata.

4. Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 069-50-3344760 od 16. ožujka 2006. na iznos kredita 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te da su ugovorile redovnu kamatu u visini 5,95% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, uz otplatu kredita u 252 mjeseca, s tim da je namjena kredita bila stambeni kredit za kupnju bez počeka. Nadalje, da su stranke u članku 7. ugovora odredile način otplate kredita a način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za euro važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ali ne kasnije od 31. srpnja 2006.

4.1. Nadalje je nesporno da su stranke sklopile i Dodatka broj 1. ugovora o kreditu broj 069-50-3344760 od 28. studenog 2011. kojim su ugovorile moratorij u trajanju od 6 mjeseci i to od 1. studenog 2011. do 30. travnja 2012., a koji moratorij se ugovara za nedospjelu glavnicu kredita koja na dan počeka tijeka moratorija iznosi 51.152,51 eura u kunskoj protuvrijednosti, uz plaćanje naknade za korištenje moratorija u visini od 3,00% koji se obračunava na iznos nedospjele glavnice.

5. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tuženik neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji joj je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu.

6. Pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (»Narodne novine«, broj 96/03., 46/07. i 79/07., dalje: ZZP/03.).

7.1. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima koje je tužitelj platio na ime razlika promjene kamatne stope u odnosu na početni otplatni plan u iznosu od 2.111,87 eura.

8. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke prvostupanjskog suda vezano za razloge pravne valjanosti sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, sukladno odredbi članka odredbama članka 81. i 87. ZZP/03.

9. Odredbom članka 81. stavka 1. i 2. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. te odredbe određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

9.1. Nadalje, prema odredbi članka 84. ZZP/03. nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica nepoštene odredbe ništetnost ugovorne odredbe.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se radilo o odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale i na koju tužitelj kao prosječni potrošač nije ni na koji način mogao utjecati, kako to proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja, pri čemu tuženik nije dokazao da je upoznao tužitelja s razlozima o kojima zapravo ovisi promjena kamatne stope i zašto, koji se parametri primjenjuju, kako se računaju, a sve kako bi tužitelj realno mogao sagledati, spoznati doseg takve odredbe po njega i njegovu obvezu iz ugovora.

10.1. Pri tome, radi se o lako uočljivoj i jasnoj odredbi, ali ista nije razumljiva, a u konačnici dovela je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer je cijena (kroz promjenu kamatne stope) bitan sastojak ugovora, a putem ovakve nerazumljive ugovorne odredbe o kojoj se nije pregovaralo, tuženik je kao banka potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, što je suprotno s prednje citiranim odredbama.

11. Time je i po ocjeni ovog suda tuženik kao banka povrijedila interese tužitelja kao potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovor o kreditu koristeći ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja ugovora, tužitelj i tuženik nisu pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja, jer je na taj način došlo do povrede interesa i prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takve ugovorne odredbe, što je pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

12. Nepotrebno je prvostupanjski sud u razlozima presude naveo da se učinci kolektivne tužbe (Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača) primjenjuju na konkretan pravni odnos iz razloga što se učinci te kolektivne tužbe (poslovni broj P- 1401/12 Trgovački sud u Zagrebu) odnose isključivo na ugovore o kreditu čija je glavnica vezana uz valutu švicarski franak. Međutim, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje odredbe na isti način reguliraju sporno pitanje kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

12.1. Stoga, kako je prvostupanjski sud uz pozivanje na razloge i pravna utvrđenja sadržana u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i konkretno presudi Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž7129/2013 od 13. lipnja 2014., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 249/14 od 9. travnja 2015., u ovom postupku utvrdio razloge ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u provedenom dokaznom postupku, to nisu od značaja žalbeni navodi tuženika kojima on osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik u konkretnom slučaju jednostrano i bez egzaktnih unaprijed utvrđenih parametara odredio, mijenjao kamatnu stopu slijedom čega je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i u predmetnom ugovoru zaključenom između parničnih stranaka nepoštena, time i ništetna.

13. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

13.1. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

14. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

15. Stajalište tuženika o isključenju prava na isticanje ništetnosti obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen prema odredbi članka 326. stavka 2. ZOO-a, također je neosnovano jer je tuženik nametnu korisniku kredita ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženika, pa je njegovo pravo na isticanje ništetnosti ugovornih odredbi opstojno.

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) kada je naložio tuženiku da naknadi tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 2.884,60 eura, što tuženik samo paušalno osporava.

17. Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučiti u izreci ove presude.

Split, 18. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić