Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2490/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv 1. tuženice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženice RĆ, iz [adresa], Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice ZĆ, [adresa], Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tuženika HĆ, [adresa], Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6. tuženika SĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a 1., 3., 4. i 5. tuženike zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u Varaždinskim Toplicama, Trg Antuna Mihanovića 8, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-527/2021-36 od 2. svibnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-527/2021-36 od 2. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja, i 1. tuženice, kao davateljice uzdržavanja, a koji ugovor je sastavljen od strane javnog bilježnika Nade Vidović Džidić iz Novog Marofa, Zagrebačka 2, br. OU- 85/2016 25. ožujka 2016., pa da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel Novi Marof da na temelju te presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kojim primateljica uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja nekretnine označene kao čk.br. [katastarska čestica] Kuća i dvor u mjesnoj rudini s 114 čhv, čk.br.

27/2 Pašnjak u mjesnoj rudini s 92 čhv, Čk.br. [katastarska čestica] Oranica u mjesnoj rudini s 45 čhv i čk.br. [katastarska čestica] Oranica u mjesnoj rudini s 402 čhv sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Isto tako, odbijen je i zahtejv tužiteljice da joj tuženici nadoknade prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom naloženo tužiteljici da 1., 3., 4. i 5. tuženicima na ime parničnog troška isplati iznos od 1.650,00 eura skupa sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 2. svibnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.3. Na žalbu nije odgovoreno.

1.5. Žalba je osnovana.

2. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja, i 1. tuženice, kao davateljice uzdržavanja, zajedno sa zahtjevom za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora.

3. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je pok. GĆ u trenutku sklapanja spornog ugovora mogla shvatiti značenje i posljedice tog ugovora, a što po shvaćanju tog suda proizlazi i iz iskazi saslušanih svjedoka, kao što proizlazi i želja pok. GĆ da nakon provedenog liječenja od posljedica moždanog inzulta s 1. tuženicom sklopi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

5. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je svjedokinja KĆ u svom iskazu navela da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora radila kao javnobilježnički prisjednik kod javne bilježnice Nade Vidović Džidić te da se prije sastava bilo kojeg ugovora provjeravalo je li stranka sposobna shvatiti značenje ugovora i može li izraziti volju da sastavi i određeni ugovor, i da se takva volja ugovornih strana može vjerno zabilježiti, a posebno kod starijih osoba, pa da nije moguće da se u slučaju da stranka ne može govoriti ili pisati, to ne bi registriralo u javnobilježničkom aktu,

- da je svjedok DĆ, suprug tužiteljice, u svom iskazu naveo da je GĆ u prvim danima nakon moždanog udara, a i kasnije prilikom bolničkog liječenja, govorila nerazumljivo i teško; da je prilikom posjete u kući, a nakon što se vratila od 1. tuženice, vidio da ne može sama živjeti, da je imala rane po nogama, da su joj susjede nosile hranu pa da je urgirao kod Centra za socijalnu skrb da provjeri njezine stambene prilike; naknado da je dobio informaciju da joj je potrebna cjelodnevna skrb; nakon toga da je smještena u Dom za starije i nemoćne u Ludbregu gdje su je on i supruga posjećivali; da je pok. GĆ govorila da nikome nije ništa potpisala; nakon povratka iz bolnice da je živjela u lošim stambenim uvjetima, da je govorila da joj je zima i da nema novaca da si kupi niti kruha,

- da je svjedokinja FĆ u svom iskazu navela da joj je pok. GĆ pričala da će svu svoju imovinu ostaviti 1. tuženici jer se o njoj brine, a to da je govorila još i prije nego je doživjela moždani udar, a isto da joj je ponovila i prilikom posjete u staračkom domu u Ludbregu; prilikom tih posjeta u Domu, a i prilikom posjeta u kući 1. tuženice, a glede njezinog zdravstvenog stanja, da je pok. GĆ razgovarala posve razložno, lucidno i da nije primijetila da bi se pogubila u toku misli i slično; u posjete da joj je dolazila jednom tjedno,

- da je svjedokinja JĆ u svom iskazu navela da je pok. GĆ doista nakon moždanog udara teže govorila, međutim u razgovoru da se nije gubila, te da se u konačnici dobro oporavila i ona da joj je dolazila u posjete i kod kuće i u Domu, štoviše, da se pok. GĆ brzo oporavila nakon dolaska iz bolnice; jedno vrijeme da je boravila kod 1. tuženice, ali da je željela se što prije vratiti doma i na tome da je inzistirala, a 1. tuženica svakog drugog dana da joj je nosila hranu; pok. GĆ da je imala novaca nakon liječenja jer da zna da je samo svećeniku kao dar ostavila 10.000,00 kuna, da je kupovala različite namirnice i da je častila svakoga tko je došao kod nje, a isto tako da joj je u kući bilo toplo time da je tijekom zime boravila kod 1. tuženice, a u ljetnim mjesecima u svojoj kući; također da se žalila na tužiteljicu da je stalno dolazi tražiti novce i da to više ne može izdržati i da će zbog toga otići kod 1. tuženice,

- da je svjedokinja BĆ u svom iskazu navela da je obišla **.**.2016. GĆ, dakle nakon bolničkog liječenja te da bila pokretna i normalno komunicirala, vitalne funkcije da su joj bile uredne, da nije bilo nikakvih fizičkih ispada, a da se ne sjeća da je imala rane na nogama jer bi to sigurno evidentirala,

- da su i svjedokinje AĆ i MĆ navele da je pok. GĆ bila pokretna i normalno komunicirala, vitalne funkcije da su joj bile uredne, da nije bilo nikakvih fizičkih ispada,

- da je svjedok UĆ, suprug 1. tuženice, u svom iskazu naveo da je upravo pok. GĆ inzistirala da je on i 1. tuženica voze u Novi Marof radi sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, želeći se osigurati da joj tužiteljica i njen suprug ne otmu imovinu i da 1. tuženica kao jedna od nasljednica kasnije nema problema oko njezine imovine; također da je sama GĆ inzistirala da se nakon kraćeg boravka kod njih vrati u svoju kuću, da bi se nakon napadnih posjeta tužiteljice ponovno vratila njima i tamo boravila godinu i pol dana; da je bio plan da boravi u [adresa] u Ludbregu samo kroz period kada su on i supruga u posjeti djeci u Švicarskoj, no nakon povratka, da je rekla da joj se u domu toliko sviđa da bi tamo željela i ostati; i u Domu da ju je posjećivala tužiteljica i maltretirala do mjere da je dobila zabranu posjeta; nakon moždanog inzulta kao posljedica da joj je zaostala pareza desne šake i nešto sporiji govor dok u ostalome da se potpuno oporavila,

- da je 1. tuženica u svom iskazu navela da je uvijek teti pomagala oko svega što joj je trebalo obaviti, pa da joj je plaćala račune, da ju je odvozila kuda je trebalo, da je nakon povratka iz bolnice pok. GĆ izrazila želju da ide kod njen u Tuhovec jer se sama nije mogla kretati i jer je bila svjesna svojeg zdravstvenog stanja; da je pok. GĆ sama inicirala sklapanje predmetnog ugovora, kod nje da je živjela godinu dana, a kada je i njen suprug pretrpio moždani udar, da je pok. EĆ smjestila u starački domu u Ludbregu, s idejom da tamo bude dok joj se suprug ne oporavi, no tamo je stekla prijateljice i da joj se svidjelo da se više nije vratila kod nje; u kratkom periodu kada je izrazila želju da bude u svojoj kući, da bi angažirala susjedu Ć da je obiđe uvečer, dok je ona dolazila jedan puta dnevno,

- da iz nalaza vještakinje dr. Štefice Deuš, a koji nalaz je napravila analizirajući i iskaze svjedoka i medicinsku dokumentaciju, proizlazi da ni u jednom medicinskom dokumentu liječenja i rehabilitacije nema zapaženih simptoma suspektnih na psihičke promjene mnestičko-kognitivne ili emocionalne koje bi upućivale na psihičko mijenjanje u smislu slabljenja po tipu organskog psiho sindroma; nakon oporavka govora i motorike da se vraća načinu života kao i prije inzulta i da se nigdje ne postavlja pitanje potrebe pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti; pok. GĆ da je imala očuvane mnestičko-kognitivne sposobnosti u vrijeme potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle, misaone obrade podataka o svojem životu, imovini i osobama koje je okružuju te da nema dokumentiranih naznaka emocionalne labilnosti; u trenutku potpisivanja ugovora da je bila sposobna za rasuđivanje, tj. da je mogla shvatiti značenje i učinke sklopljenog ugovora,

- da je u svom dopunskom očitovanju dr. Štefice Deuš, a nakon što joj je predočen nalaz psihologa iz Varaždinskih Toplica, navela da je do trenutka vještačenja u spisu bila priložena medicinska dokumentacija liječenja na odjelu neurologije OB Varaždin te boravak u Službi za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof i medicinska dokumentacija postupka rehabilitacije u Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice; uz druge nalaze, na odjelu neurologije da je učinjen i CT mozga prema kojem je dokumentiran moždani inzult u području bazalnih jezgri mozga gdje se nalazi centar za govor, a u tom području ljevostrano da se nalazi i centar za motoriku desnostrane tijela, pa da takav nalaz potvrđuje klinički nalaz smetnji govora i desnostrane oduzetosti tijela pokojne; medicinska dokumentacija logopeda i defektologa da prati u nalazima postupni oporavak govora i funkcioniranje u datumima, time da je kod prijema napravljen i nalaz psihologa prof. ĆĆF koji nema datuma no da pripada dokumentaciji medicinske obrade kod dolaska osobe za predviđanje plana rehabilitacije u tijeku postupaka obavljenih u Varaždinskim Toplicama, zbog čega da može zaključiti da je na isti način kao što je utvrđena problematika po logopedu i defektologu, napravljen i psihološki nalaz u svrhu planiranja potrebe psihološko-psihijatrijskog tretmana u tijeku rehabilitacije; pok. GĆ da je imala poteškoće u području razumijevanja govora, to da je izuzetno otežana mogućnost komunikacije i u pogledu psihološkog testiranja gdje su navedene određene poteškoće – misaone, poteškoće pažnje, koncentracije, no one da su ostavljene u nalazu psihologa kao predviđanje mogućnosti eventualne potrebe psihoterapijskog suporta, što znači da je psiholog ostavio otvorenim daljnje razvijanje ovih poteškoća, a vezano uz postupak rehabilitacije gdje se očekuje oporavak; kod činjenice da nema daljnjih nalaza potrebe praćenja psihičkog stanja po psihologu, to ukazuje da je rehabilitacija govora išla prema očekivanom oporavku, te ni logoped ni defektolog nisu tražili daljnje tretmane i upućivanje k psihologu; u otpusnim dijagnozama da se ne spominje dijagnoza koja bi ukazivala na klinički primijećene bilo kakve poteškoće u smislu oštećenja ukupnih psihičkih sposobnosti osobe koja je preboljela moždani inzult ili po osnovi starije životne dobi; također da logoped jasno govori o oporavku govora kada ona sve pravilnije izgovara pojmove iz životnog okruženja te kod otpusta da savjetuje komunikaciju s osobom uz inzistiranje na pravilnom izgovoru; nigdje u dokumentaciji da nije evidentirano da s imenovanom nije bilo moguće sporazumijevanje, time da ustanova ima obavezu evidentirati i takve poteškoće i u tom slučaju uputiti pacijenta na liječnika opće medicine.

6. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravne zaključke prvostupanjskog suda, za sada nije moguće prihvatiti iz razloga što su žalbenim razlozima dovedeni u sumnju.

7. Naime, u svojoj žalbi tužiteljica tvrdi kako prvostupanjski sud nije izveo dokaze radi nedvojbenog utvrđenja činjeničnog stanja i to prije svega saslušanjem dr. med. ČĆ, dr. med. VĆ i dr. med. OĆ, koji su sudjelovali u liječenju pok. GĆ, kao i da nije pribavio podatke od Centra za socijalnu skrb, Ispostava Novi Marof, na okolnost utvrđenja da je pok. GĆ živjela u neadekvatnim uvjetima, smatrajući da ne postoje dokazi u vidu medicinske dokumentacije iz kojih bi proizlazilo zdravstveno stanje pok. GĆ prilikom zaključenja spornog ugovora. Iz tih razloga tužiteljica je smatrala da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka sadržana u članku 354. stavku 2. točke 6. te točke 11. ZPP-a.

8. Prema članku 338. stavku 4. ZPP-a, u obrazloženju presude sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

8.1. Nadalje, prema odredbi članka 220. stavku 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9. Iz citiranih odredbi nedvojbeno proizlazi da sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije, u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke, postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a o čemu je sud dužan dati valjana obrazloženja.

10. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijane presude, nije moguće zaključiti o razlozima zbog kojih prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, kako to tužiteljica ističe u žalbi.

10.1. To iz razloga što pri ocjeni sposobnosti za rasuđivanje pok. GĆ u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju treba uzeti u obzir sve poznate okolnosti, koje uključuju i iskaze svjedoka koji su sudjelovali u njenom liječenju, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a što je taj sud propustio utvrditi.

11. Zbog toga ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, trebalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti učinjenu povredu te najprije odlučiti o dokaznim prijedlozima za saslušanjem svjedoka. Ako te dokazne prijedloge prihvati, prvostupanjski će sud najprije izvesti te dokaze nakon čega će ocijeniti jeli potrebno usmeno saslušati vještakinju i ocijeniti je li eventualno potrebno da se nalaz i mišljenje dopuni imajući u vidu te novoprovedene dokaze. Ukoliko prvostupanjski sud pak ocijeni da te dokaze neće provesti tada će u tom pravcu ocijeniti sve dokaze koje su stranke predložile, te navesti jasne razloge za tu ocjenu i utvrditi odlučne činjenice kako bi ponovo odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice novom pravilnom i zakonitom odlukom.

12.1. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će se, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, odlučiti u konačnoj odluci.

13. S obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 18. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić