Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2894/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Tomulić, odvjetnik u Rabu, protiv tuženika: 1. SZ iz [adresa], 2. PZ iz [adresa], 3. FZ iz [adresa] iz [adresa], tuženici 1. – 3. kao pravni slijednici UZ, [adresa]. A, MZ (upisana i kao MZ, A) pok. I, [adresa], 4. CZ iz [adresa] (upisana pok. S, [adresa]), 5. LZ (rođ. CZ) iz [adresa]), [adresa] (upisana pok. S, [adresa]), 6. NZ (rođ. CZ) iz [adresa] (upisana pok. S, [adresa]), 7. TZ pok. I iz [adresa] str.41, 8. VZ pok. ČZ, [adresa], 9. DZ iz [adresa], 10. ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12.KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. EZ iz P, [adresa], tuženici od 9- 13 kao pravni slijednici pok. HZ pok. KZ, [adresa], Sup. [adresa], 14. RZ iz [adresa] (ranije; Slovenija, [adresa]), 15. BZ rođ. RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u ZOU Davorin Bukovac i Željko Kaselj, Zagreb, 16. RZ, ŠZ iz [adresa], 17. ZZ iz [adresa], 18. ĐZ iz [adresa], 19. ĆZ iz [adresa], 20. JZ iz P, [adresa] , 21. OZ iz P, [adresa] , tuženici 20. i 21. kao pravni slijednici OZ, UZ iz P, [adresa], 22. AZ iz [adresa], 23. ID iz [adresa], 24. SD iz [adresa], 25. PD iz [adresa], 26. FD iz [adresa] , 27. UD iz [adresa] i 28. MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u ZOU Davorin Bukovac i Željko Kaselj, Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika pod 15. BZ i pod 28. MD protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj 22P-281/2022-12 od 13. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika pod 15. BZ i pod 28. MD kao neosnovana i u odnosu na žalitelje potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj 22P-281/2022-12 od 13. ožujka 2023.u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke i pod točkom II. izrijeke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (šuma sa 11416 m2) upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1265 m2, a koji dio predstavlja novoformirana nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kako je to prikazano prijedlogom prijavnog lista i skicom izmjere od 22. veljače 2021. godine, izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nenada Vidmara, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude po izvršenoj parcelaciji uknjižiti se vlasnikom novoformirane nekretnine u cijelosti, što su tuženici dužni trpjeti.
II Nalaže se 15. tuženici BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 28. tuženiku MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 319,83 EUR, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od 1.668,75 EUR odbija kao neosnovan.“
2.Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici BZ i MD, pobijajući presudu u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
4.Žalba nije osnovana.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (šuma sa 11416 m2), ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 1265 m2, a koji dio predstavlja novoformirana nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prikazano prijedlogom prijavnog lista i skicom izmjere od 22. veljače 2021., izrađeno od sudskog vještaka mjeritelja Nenada Vidmara, kao i zahtjev za ovlaštenja na uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi.
6.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:
-kako je pregledom zemljišne knjige utvrđeno da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], šuma s 11416 m2, za 103440/3723840 dijela, dok tužbom potražuje realni dio te nekretnine, i to predložene novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano prijedlogom prijavnog lista i skicom izmjere od 22. veljače 2021., izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nenada Vidmara,
-kako iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. CD pokojnog F posl. br. O -83/93-3 od 28. prosinca 1993. proizlazi kako je utvrđena kao nasljednica, između ostalog i na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina], supruga ostavitelja, dok iz ugovora o darovanju sklopljenoga između FD kao darovateljice i IZ kao obdarenika 21. siječnja 2018. proizlazi kako su stranke utvrdile da je darovateljica suvlasnica i vlasnica realnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U, koji daruje tužitelju i dopušta uknjižbu na upisanom suvlasničkom dijelu te nekretnine, a člankom 5. tog ugovora stranke su utvrdile kako se obdarednik već nalazi u posjedu nekretnina koje su predmetom ugovora,
-kako je u postupku, pored ostalih, izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Nenada Vidmara iz Ravne Gore, koji je dostavio nalaz i mišljenje 22. veljače 2021., a sud utvrdio kako „prijepor“ u naravi predstavlja dijelom okućnicu obiteljske kuće tužitelja, parking i vrt koji se nalaze na različitim visinskim razinama, te put koji služi za pristup obali,
-kako iz iskaza svjedoka LD proizlazi da je „prijepor“, odnosno predmetna nekretnina, u posjedu tužitelja odnosno njegove obitelji od kad zna za sebe, kako ju je još posjedovao njegov djed F, poslije njega njegov otac CD, a zatim tužitelj, kuća je sagrađena kasnih 60.-tih ili ranih 70.-tih prošlog stoljeća, a ranije ne zna što je ta nekretnina predstavljala, kako su tužiteljev djed i njegov brat dijelili posjed te su bratove kćeri gradile kuće na tom području, a kuću kč. [katastarska čestica] je gradio tužiteljev otac, kao i kako je krajnji sjeveroistočni dio tužitelj počeo koristiti kasnije, od kad se intenzivno bavi turizmom, a to je sigurno već 30. godina,
-kako je svjedok ZZ naveo da se još prije 30 godina vršila zamjena nekretnina između ND i TD te je njegova obitelj, odnosno obitelj TD dala dio predmetne nekretnine obitelji tužitelja, a zauzvrat su dobili dio kod njihove kuće koja se nalazi nešto sjevernije od kuće tužitelja, tužitelj dotičnu nekretninu koristi sigurno već 30 godina, a put koji ide preko nje i krajnjom međom sa zapadne strane ide prema moru koriste „prema dogovoru M, C i obitelj njemice“ koja u blizini ima kuću, a tužitelj i njegova obitelj kako su oduvijek nekretninu koristili mirno i nitko im to nije osporavao,
-kako slični zaključci proizlaze i iz iskaza svjedokinje VD, kćeri tužitelja, koja navodi kako živi u kući kč. [katastarska čestica] i predmetna nekretnina predstavlja u naravi okućnicu, parking i vrt te otkad ima saznanja prijepor uvijek mirno koristi njezi obitelj,
-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] u prošlosti podijeljena na tri dijela između ID i to dva brata i sestre, a sestra je bila njegova prabaka L koja je imala dva sina, CD i ČD i dvije kćeri, N i UZ i svako dijete je dobilo dio na ovoj nekretnini, F je bio njegov djed koji je zajedno s CD dobio jednaki dio i F je to podijelio na svoju djecu, kako se kuća tužitelja počela graditi 1965. godine, a uselili su se nakon dvije godine, gradio ju je njegov otac CD, jer je 70. -80.-tih godina dogovorena fizička podjela ove nekretnine, te su i nasljednici DD dobili točno određeni dio, a predmetna nekretnina se u ovim granicama koristila i još dok je baka ND žena ČD bila živa, kako su dogovorili s TD zamjenu nekretnina koja nije provedena u zemljišne knjige, ali se faktički provela i u korištenju nekretnine nije ih nitko smetao niti im osporavao pravo korištenja,
-kako je tuženik ŠZ potvrdio da je tužitelj pravilno naveo način nasljeđivanja ove nekretnine, osim dijela kako je tužiteljev otac naslijedio od ČD, već da je naslijedio od ND, tužiteljeve bake te je točno iskazao i vrijeme gradnje njegove kuće, a pri kraju života ND kako je živjela s tužiteljevom obitelji u toj kući, a koliko zna zamjenu nekretnina je napravio tužitelj s NZ i ZZ, koji je postao suvlasnik nakon smrti njegove punice TD, kako je kao dijete dolazio svake godine na [adresa] i predmetni dio za njega apsolutno nije sporan jer je u posjedu tužitelja godinama, dok betonirani dio koji je sada napravljen kao put nije spojen s gornjim dijelom da bi to u cjelini predstavljao put,
-kako tuženici BZ i MD u bitnom navode da nije jasno na temelju koje pravne osnove tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, drže kako navedenu nekretninu tužitelj nikako ne može steći temeljem navoda iznesenih u tužbi kada je vlasništvo predmetne nekretnine tuženik stekao darovnim ugovorom od 26. lipnja 2017., sklopljenim s tadašnjim vlasnikom ČZ iz [adresa], kako rješenje o nasljeđivanju na koje se tužitelj poziva kao i darovni ugovor nisu valjana pravna osnova za dokazivanje prava vlasništva budući da prednici tužitelja nisu bili vlasnici, a tuženik kako je darovni ugovor sklopio s knjižnim vlasnikom i tako upisao svoje pravo vlasništva i postao pravovaljani vlasnik predmetne nekretnine,
-kako je tužitelj naveo da spomenuti tuženici nisu mogli steći nekretninu od ČZ s obzirom da nije bio suvlasnik predmetne nekretnine u dijelu koji se potražuje ovom tužbom, osim toga kao je ČZ protiv ŽD pokrenuo parnični postupak tužbom od 12. prosinca 2019. kojom traži utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o darovanju zbog prijevare, o čemu je dostavio presliku tužbe tužitelja ČZ protiv tuženika BZ i MD od 28. listopada 2019. i izjavu ČZ uz specijalnu punomoć i ugovor o darovanju, uvjerenje DGU, PU za katastar Rijeka, Ispostava – Pododsjek za katastar nekretnina Rab, od 12. svibnja 2005. te rješenje Općine Rab, Uprave za katastar i geodetske poslove od 29. rujna 1988.,
-kako je rješenjem od 28. veljače 2023. sud odbio prijedlog MD radi saslušanja kao stranke u postupku, budući nije dokazao da bi bio spriječen pristupiti ročištu za izvođenje tog dokaza,
-kako je VZ naveo da ne osporava vlasništvo IZ, ŠZ na ročištu nije osporio suvlasnički dio IZ, ali navodi kako je on zajedno s bratom GD i BZ naslijedio u ostavinskom postupku iza pok. DD suvlasnički udio koji je točno određen u poziciji na tom terenu, a dijelove terena koji su njihovo vlasništvo je tužitelj devastirao izgradnjom kolnoga prolaza, ranije da je postojala čestica između ove nekretnine i terena tužitelja koja je predstavljala u naravi put, a ta čestica je brisana jer je tužitelj obećao da se put preseliti na rub parcele, ali taj put nije ucrtan u prijedlogu parcelacije priložene uz tužbu, kao i kao je tuženik OZ naveo da ne osporava vlasništvo IZ.
7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je zaključio kako je posjed na predmetnoj nekretnini k. č. [katastarska čestica], KO [katastarska općina] podijeljen ranijim diobama u obitelji i zamjenom zemljišta, a koji posjed je tužitelj stekao darovanjem od svoje majke FD, a ona pak nasljeđivanjem svog supruga CD, koji je stekao zemljište od svoje majke ND (koja je u jednom dijelu vršila zamjenu s TD), a ona je posjed stekla od supruga F, odnosno kako je „prijepor“ u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika najmanje 30 godina, a da je posjed i sada podijeljen i predmetna nekretnina u posjedu tužitelja, sud se i neposredno uvjerio na očevidu. Nadalje, kako je posjed tužitelja pošten, jer se temelji na svijesti tužitelja o postojanju pravnih osnova stjecanja posjeda, provedenih dioba u široj obitelji, zamjeni, nasljeđivanja i darovanja, a prigovori tuženika RZ i ŠZ, koji su usmjereni na nepridržavanje dogovora, u odnosu na k. č. [katastarska čestica] i realnog dijela nasljednika DD pored kuće ZZ, tiču se drugih dijelova nekretnine, a ne prijepornog dijela, pa su irelevantni u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, kako je uvidom u presudu zbog ogluhe i presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-444/18-23 od 19. studenoga 2018., utvrđeno da je tuženik ŠZ (kao i drugi nasljednici DD) bio stranka u postupku te nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev uslijed čega je u odnosu na njega donesena presuda zbog ogluhe, koja je postala pravomoćna. Za cijeli dio koji se potražuje tužbenim zahtjevom (uključujući i betonirani put izgrađen prije 3-4 godine koji vodi do mora) kako je utvrđeno da je u posjedu tužitelja u zakonom propisanom vremenu za stjecanje dosjelošću, a pravo vlasništva dosjelošću zemljišta uz sjevernozapadnu među, na kojem je tužitelj izgradio betonirani put, tužitelj da je stekao i prije njegove izgradnje, a sud nije utvrdio da bi treće osobe stekle pravo vlasništva na tom dijelu zemljištu.
8.Naposljetku prvostupanjski sud navodi i kako je neutemeljen prigovor tuženika FD i MD da bi oni stekli suvlasnički dio nekretnine ČZ, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, a u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva prijepornog dijela nekretnine dosjelošću prije 2017. godine, pa ČZ u trenutku sklapanja ugovora o darovanju 26. lipnja 2017. (neovisno o njegovoj valjanosti) nije bio vlasnik zemljišta pa to pravo nije mogao ni prenijeti na tuženike FD i MD. Kako je tužitelj u samostalnom i poštenom posjedu, osobno i putem pravnih prednika u razdoblju duljem od 20 godina, tužitelj da je stekao pravo vlasništva dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (šuma sa 11416 m2) upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1265 m2, a koji dio predstavlja novoformirana nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kako je to prikazano prijedlogom prijavnog lista i skicom izmjere od 22. veljače 2021. godine, izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nenada Vidmara dosjelošću te je tužbeni zahtjev prihvaćen.
9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.Sukladno članku 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
12.Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Stavkom 3. tog članka propisano je da ako je posjed barem pošten, tada je stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina. Također, prema članku 28. ranije važećega Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80), bio je propisan rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kod savjesnog posjeda.
13.Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako je posjed predmetne nekretnine, i to cijele nekretnine koja je označena kao k. č. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], podijeljen ranijim diobama u obitelji i zamjenom zemljišta, a koji posjed je tužitelj (u predmetnomu određenom dijelu) stekao darovanjem od svoje majke FD, a ona stekla nasljeđivanjem od svog supruga CD, koji je pak stekao zemljište od svoje majke ND (koja je u jednom dijelu vršila zamjenu s TD), a ona je prethodno posjed stekla od supruga F, odnosno kako je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika najmanje 30 godina. Dakle, imajući u vidu razdoblja posjedovanja dotičnih osoba, nedvojbeno je kako je tužitelj stekao pravo vlasništva prijepornog dijela nekretnine dosjelošću prije 2017. godine, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga ČZ u trenutku sklapanja ugovora o darovanju od 26. lipnja 2017., na kojeg se pozivaju tuženici, nije bio vlasnik darovanog zemljišta pa to pravo nije mogao ni prenijeti na tuženike FD i MD, što također pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Ovakvi zaključci proizlaze iz izvedenih dokaza, a tuženici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju njihovu pravilnost i utemeljenost.
14.Ovdje valja posebno istaknuti i kako se tuženici u postupku posebno ne pozivanju na djelovanje povjerenja u istinitost zemljišne knjige u smislu članka 123. stavak 1. ZVSP-a, a to pravno pitanje posebno ne obrazlaže niti prvostupanjski sud. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Prema shvaćanju ovog suda, iz rezultata dokaznog postupka u ovom slučaju ne proizlaze utvrđenja koja bi upućivala na zaključak da tuženici ne bi imali saznanja o stvarnom stanju korištenja i posjeda (pa i stanju izvan knjižnog vlasništva) dotične nekretnine u trenutku stjecanja te nekretnine, odnosno nije moguće zaključiti kako bi tuženici možebitno upisom stekli nekretninu od njezina knjižnoga vlasnika s povjerenjem u zemljišnu knjigu.
15.Glede žalbenih navoda treba reći kako tuženici u žalbi u bitnom osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemiziraju s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gube iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka koji imaju valjana saznanja o svim odlučnim činjenicama. Svjedoci imaju i neposredna saznanja iz svakodnevnih životnih okolnosti u koje su dolazili, a koja saznanja su potpuno u skladu s drugim izvedenim dokazima, dok tuženici takva utvrđenja suda i njihove razloge nisu utemeljeno doveli u sumnju.
16.Tuženik MD neutemeljeno ističe i kako nije saslušan u postupku te da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje i onemogućen pristup sudu jer je prvostupanjski sud dao prihvatljive razloge za odluku o odustajanju od izvođenja dokaza saslušanjem žalitelja.
17.Dakle, iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Tuženici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Stoga je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neutemeljenu žalbu tuženika i u odnosu na tuženike potvrditi prvostupanjsku presudu.
18.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje treba navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženici u konkretnom slučaju određeno i ne ukazuju na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.
19.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
