REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3485/2023

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LU, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika LU, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32. Pp-16119/2022 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LU i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik LU je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.592,67 eura.

2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik navodi da u vrijeme nadzora nije više bio pod mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je istu mjeru primjenjivao sa danom primitka presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: PpP-1781/20 od 10. siječnja 2022. koja je bila pravomoćna 10. ožujka 2022., a koju da je zaprimio nekoliko dana kasnije te da mu je od tada prema presudi izrečena zabrana upravljanja u trajanju od 3 mjeseca te da mu je zabrana istekla u lipnju 2022., dakle daleko ranije od vremena nadzora pa predlaže prometno vještačenje. Ističe kako je pravno neuka osoba te da je postupio prema presudi slijedom navedenog i predlaže da ga se oslobodi od kazne, te ističe da nikada nije dobio obavijest od MUP-a o provođenju mjere.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je da je okrivljenik znao za izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, a koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Slunju, broj 30. PpP-1781/20-8 od 20. siječnja 2022. u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid te je uvidom u istu utvrdio da je postala pravomoćna 10. ožujka 2022. a izvršna dana 9. svibnja 2022., te da je vidljivo da je navedenom presudom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljana motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, te je prema klauzuli pravomoćnosti izvršnosti ista na snazi od 9. svibnja 2022. do 8. kolovoza 2022., pa je ista, s obzirom da je izrečena u trajanju o tri mjeseca bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja 8. srpnja 2022., te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da su se ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 118/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., kojim je u članku 2. propisano da se u članku 58. stavak 2. mijenja i glasi:»(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka (zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) počinje teći od izvršnosti presude, temeljem čega više ne postoji obveza slanja obavijesti vozačima o početku trajanja zaštitne mjere, zakonito proglasio okrivljenika krivim za predmetno djelo. Dakle, okolnost koju okrivljenik navodi da nije dobio nikakvu obavijest od MUP-a o provođenju mjere ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj iz razloga što nepoznavanje propisa ne ispričava, već se je s obzirom da mu je uredno uručena odluka kojom mu je izrečena zaštitna mjera, što je u postupku nesporno, trebao interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH, od kada do kada mu navedena mjera traje, jer je jedino relevantno ono što je propisano Zakonom, a kojeg u konkretnom slučaju okrivljenik nije poštivao.

11. Naime, okrivljenik je poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 6. prosinca 2022. uredno i na vrijeme primio, te nije opravdao svoj nedolazak, niti se odazvao uredno primljenom pozivu, pa je glavna rasprava održana budući su ispunjene zakonske pretpostavke, jer je okrivljenik na prekršajni nalog uložio prigovor, pa je znao da će se protiv njega voditi prekršajni postupak i zbog čega, te je prvostupanjski sud sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona proveo postupak osnovano smatrajući da daljnje pozivanje okrivljenika nije nužno za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke, te da okrivljeniku temeljem odredbe članka 85. Prekršajnog zakona nije uskraćeno pravo na obranu, pa se stoga sada ukazuje bezuspješnim pokušaj okrivljenika gdje navodi u žalbi da mu je zaštitna mjera počela teći ranije, s time da, kako je već navedeno, ističe da od MUP-a nije dobio nikakvu obavijest o provođenju mjere, a što sve ukazuje na neuvjerljivost žalbenih navoda okrivljenika da je ispoštivao zaštitnu mjeru.

12. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

13. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to bliže propisanom posebnom minimumu, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu, smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

13.1. Naime, iz prekršajne evidencije vidljivo je da je okrivljenik nakon ovog prekršaja višestruko kažnjavan za prometne prekršaje, između ostalog, i za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

14. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca nije prestroga, a koja je odredbom članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

15. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, za koji je alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

16. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 20,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

17. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.