REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1405/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika BŠ, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 19. siječnja 2026., poslovni broj: Pp-25/2026-7, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te je za isto kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 60 dana, s time da je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 11 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 7. siječnja 2026. u 1,37 sati, do 21. siječnja 2026. u 8,00 sati, kao 15 dana zatvora.
2. Nadalje na temelju odredbe članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 174. i 76a. Prekršajnog zakona i člankom 161. stavkom 3. i na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26), odlučeno je da će se privremeno oduzeto vozilo prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta 01452521 od 7. siječnja 2026. reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], vratiti po pravomoćnosti presude, vlasniku.
3. Istom presudom odlučeno je da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.
4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta.
5. U žalbi tužitelj navodi da je okrivljenik do sada tri puta pravomoćno kažnjavan za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i jedanput za prekršaj iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona. Sud da svoju odluku o odbijanju prijedloga za oduzimanjem predmeta, osobnog automobila marke „Seat“ koji nije u vlasništvu okrivljenika već njegove uže obitelji temelji na tome da u ovom trenutku nije opravdano oduzimanje vozila, unatoč činjenici da je vozilo pravilno i zakonito privremeno oduzeto od okrivljenika, vodeći računa o načelu razmjernosti jer su prema okrivljeniku poduzimane blaže preventivne mjere u vidu zaštitnih mjera i novčanih kazni. Također okrivljeniku je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje od 11 mjeseci od pravomoćnosti presude smatrajući da će se ovako izrečenom „kaznom“ postići svrha generalne i specijalne prevencije. Smatra da je prilikom odlučivanja o kazni sukladno odredbi članka 229. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u obzir trebalo uzeti da okrivljenik pokazuje upornost u ponavljanju prometnih prekršaja ugrožavajući sigurnost prometa i života ljudi, a ranije je koristeći se vozilom kao opasnim sredstvom, bez obzira na vlasništvo vozila već u 3 navrata zatečen u činjenju prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona. Smatra da su ispunjeni svi uvjeti za trajno oduzimanje vozila kao sredstva za izvršenje prekršaja zbog zaštite opće sigurnosti budući da isti pokazuje upornost u činjenju najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama čime ugrožava sigurnost prometa unatoč ranije poduzetim mjerama bez obzira na vlasništvo automobila.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uvjeti za trajno oduzimanje vozila.
9. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanjem predmetnog vozila, koje nije u vlasništvu okrivljenika, koji su od okrivljenika privremeno oduzeti od PU istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola, temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj]. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom, kao niti bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno proizlazi da do sada još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja, te je ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), kao i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a kako to sve valjano obrazlaže prvostupanjski sud, koji se suprotno navodima žalbe, prilikom odluke o vraćanju vozila uopće ne poziva na činjenicu da je vozilo u vlasništvu druge osobe.
10. Naime prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke o vraćanju vozila i primjeni uvjetne osude navodi da ukoliko primjena iste kao iduće strože mjere ne bude pokazala učinkovitost da se okrivljenika spriječi u ponavljanju prekršaja, slijedi opoziv uvjetne osude i trajno oduzimanje vozila.
11. Ispitujući odluku o primijenjenoj uvjetnoj osudi valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 60 dana, uz rok kušnje od 11 mjeseci, odnosno primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. Prekršajnog zakona, ostavljajući mu vrijeme da svojim budućim ponašanjem opravda izricanje uvjetne osude, jer će se u slučaju ponavljanja prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna uvjetna osuda opozvati, koju sankciju ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, pri čemu je prvostupanjski sud dao detaljne razloge za primjenu navedene mjere upozorenja, a sa kojim razlozima se slaže i ovaj sud.
12. Dosadašnju kažnjavanost okrivljenika na koju upire žalitelj prvostupanjski sud je cijenio primjenom navedene mjere upozorenja, s time da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik do sada bio kažnjavan samo novčanim kaznama i to dva puta, a ne tri puta kako navodi žalitelj za prekršaje iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona.
13. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje strože prekšajnopravne sankcije od one koju je primijenio prvostupanjski sud, a da iste prvostupanjski sud nije imao u vidu prilikom primjene gore navedene prekršajnopravne sankcije i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
14. Iz izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
