REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1566/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OĐ, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), prekršaja iz članka 236. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 32. stavka 4. istog Zakona, prekršaja iz članka 46. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/2023), prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. istog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 12. siječnja 2026., poslovni broj: Pp-21/2026-8, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, ukida se pobijana presuda glede djela pod točkom I/4. izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e :

II. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci tako da se djelo okrivljenika OĐ činjenično opisano pod točkom II/8. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24).

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, članka 32. stavka 4. istog Zakona, članka 46. stavka 3. cit. Zakona, članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 282. stavka 9. cit. Zakona i prekršaj iz članka 216. stavka 3. istog Zakona, te je za prekršaje iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, članka 32. stavka 4. istog Zakona, članka 46. stavka 3. cit. Zakona, članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.240,00 eura, dok mu je za prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 216. stavka 3. istog Zakona primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 25 dana u koju će se uračunati vrijeme uhićenja od strane PP Makarska, u vremenu od 8. siječnja 2025. u 02,50 sati do 8. siječnja 2025. u 09,30 sati, na način da se vrijeme uhićenja izjednačava s jednim danom kazne zatvora, pa okrivljenik ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 24 dana. Nadalje za prekršaje iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 236. stavka 8. cit. Zakona, okrivljenik je temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe.

1.1. Ovaj sud je pravilno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom II/8. izreke na način da je isto označio kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koje je prvostupanjski sud pravno označio kao prekršaj iz članka 236. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da je tužitelj u optužnom prijedlogu pravilno pravno označio prekršaj činjenično opisan pod navedenom točkom izreke, odnosno kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona.

2. Istom presudom odlučeno je da se odbija prijedlog tužitelja da se od okrivljenika trajno oduzme motocikl marke Yamaha tip CT600E bez registarskih oznaka broja šasije 3TB227499 (naknadno utvrđeno MA 210AM koje su istekla dana 17. lipnja 2006.) ljubičaste boje, sa pripadajućim ključem privremeno oduzet po potvrdi POPOP 01706758.

3. Istom presudom odlučeno je da okrivljenik ima naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud treba ponovno preispitati odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan pod točkom I/4. izreke pobijane presude jer provedeni postupak dovodi u sumnju pravilnost zaključka suda o oslobađanju okrivljenika za navedeni prekršaj.

8. Naime, iako u izreci pobijane presude pod navedenom točkom nije naveden rok od 15 dana, u smislu cit. odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je propisano da će se kazniti za prekršaj vozač koji upravlja motornim ili priključnim vozilom, osim traktora i radnog stroja, koje nije registrirano ili mu je isteklo važenje prometne dozvole za više od 15 dana, navedeni rok je s obzirom da je naveden datum počinjenja prekršaja kao i datum kada je okrivljeniku istekla prometna dozvola odrediv, odnosno vidljivo je da je od isteka važenja prometne dozvole za predmetno vozilo proteklo više od 15 dana, s obzirom da se okrivljenik tereti da je navedeni prekršaj počinio 8. siječnja 2026., a prometna dozvola mu je istekla 17. lipnja 2006.

9. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da je na temelju tako provedenog postupka, preuranjena odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenika za inkriminirani mu prekršaj pod točkom I/4. izreke pobijane presude.

10. Stoga, je temeljem odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo prihvatiti osnovanom žalbu tužitelja, i tom dijelu ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će uvažavajući ove navode drugostupanjske odluke u ponovnom postupku donijeti valjanu i na zakonu osnovanu odluku.

11. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama II/1., II/2., II/3, II/4.,II/5, II/6, II/7. i II/8. izreke pobijane presude ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uvjeti za trajno oduzimanje vozila.

13. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanjem gore navedenog vozila. Dosadašnju kažnjavanost okrivljenika na koju upire žalitelj prvostupanjski sud je cijenio izricanjem kazne zatvora primjenom članka 39. Prekršajnog zakona u ukupnom trajanju od 25 dana za prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, umanjenu za vrijeme uhićenja od jedan dan, koju ovaj sud smatra primjerenom, s time da iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik do sada bio kažnjavan novčanom kaznom za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle okrivljenik nije kažnjavan više od jedanput za prometni prekršaj, koji bi bio relevantan za oduzimanje vozila, pa je i ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a što je valjano obrazložio prvostupanjski sud, s kojim razlozima se slaže i vijeće ovog suda.

14. Ovaj sud je mišljenja da nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je okrivljeniku za prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od po 20 dana za svako djelo.

15. Naime, okrivljenik je do sada samo jednom kažnjavan za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to novčanom kaznom, te za prekršaj iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, dok mu je u ovom predmetu prvostupanjski sud za djelo iz članka 216. stavka 3. istog Zakona izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, te bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana za prekršaj iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, koji je okrivljenik počinio prvi puta, pa stoga navedene kazne ovaj sud smatra primjerenima težini počinjenih prekršaja te da će se tako izrečenim kaznama postići svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Nadalje, što se tiče zahtjeva ovlaštenog tužitelja o potrebi izricanja zaštitne mjere okrivljeniku, valja navesti da je odredbom članka 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine, propisano da se briše članak 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je bilo propisano da se će se pravomoćno izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju prekršaja koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole.

17. Dakle, kako navedena odredba više nije na snazi to nema zakonske osnove za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom jer se zaštitna mjera brisanjem navedene odredbe više ne može izvršiti.

18. Stoga ovaj sud smatra da žalbeni navodi tužitelja nisu opravdani za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima.

19. Inače, suprotno navodima žalbe okrivljenik niti prije, a niti sada nije kažnjavan za prekršaj nepoštivanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, pa je stoga bespredmetno pozivanje žalitelja na sudsku praksu u vezi tog prekršaja, a u smislu potrebe izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

20. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.