REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3387/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠF, iz mjesta Tavda, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, smješten privremeno u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA:UP/I-216-03/22-06/7614, URBROJ:511-01-212-23-26 od 25. lipnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći iznos od 1.850,00 eura (tisućuosamstopedeseteura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pružanje pravne pomoći.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio tužitelj, rođen **.**.1993., državljanin Ruske Federacije.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako tužitelj ispunjava zakonske uvjete za odobrenje azila, no da navodno postoje razlozi isključenja iz članka 30. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23 – dalje: ZMPZ). Smatra kako se razlozi isključenja temelje na pogrešnim ili irelevantnim tvrdnjama i zaključcima. Navodi kako nije naznačeno koja konkretna navodna okolnost iz odredbi članka 30. stavka 1. točke 3. predstavlja razlog za isključenje, odnosno konkretno za zapreku za pozitivno rješavanja zahtjeva tužitelja, to se rješenje uopće ne može ispitati. Navodi kako takva odluka ima za posljedicu isključenje tužitelja od prava na međunarodnu zaštitu na području svih država koje primjenjuju Uredbu (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva – Uredba. Smatra kako je prema odredbama direktiva navedenih u članku 2. ZMPZ-a potrebno osigurati jednaki kriterij odlučivanja na cijelom području država članica, uključujući i one vezane uz utjecaj prava na slobodu govora i slobodu iznošenja mišljenja koja ne mogu imati za posljedicu isključenja prava na azil kao u ovom slučaju. Ističe kako u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za isključenje od međunarodne zaštite odnosno azila, jer tužitelj nije počinio poticaj ili na drugi način sudjelovao u izvršenju teških međunarodnih i nepolitičkih kaznenih djela ili djela u suprotnosti s ciljevima i načelima UN-a. Navodi kako mora postojati ozbiljniji viši stupanj sigurnosti da bi osoba stvarno počinila, poticala ili sudjelovala u izvršenju konkretnog djela kakav u konkretnom slučaju ne postoji. Naime, navodi da niti jedan od razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja nema niti pravnog niti činjeničnog uporišta. U odnosu na mišljenje SOA-e navodi kako je tuženik dužan samostalno ocijeniti sve dokaze, pa je tako bila dužna utvrditi da niti jedna okolnost navedene u mišljenju SOA-e niti općeniti navod o opasnosti za nacionalnu sigurnost i javni poredak u Republici Hrvatskoj u kontekstu konkretnog slučaja ne predstavlja razloge iz članka 30. stavka 1. točke 3. ZMPZ-a, niti uopće ikakav razlog za isključenje azila. Naime, navodi kako je tužitelj u upravnom postupku iskazivao i dokazao da je on u Rusiji javno iskazivao protivljenje ruskoj vlasti, pozivao na prekid rata u Ukrajini, na sankcije Rusiji zbog napada na Ukrajinu i na Putinovu ostavku, te da je upravo jedino zbog toga proganjan što dokazuje kronologija događaja u odnosu na njega u zemlji podrijetla. Administrativni, prekršajni i kazneni progoni i stavljanje na listu terorista javnih političkih protivnika vlasti u Rusiji je prema izvješćima navedenim u rješenju instrumentaliziran u svrhu ušutkavanja, zastrašivanja i odstranjivanja političkih protivnika. U odnosu na navode da je snimao i javno objavio snimke iz unutrašnjosti prostorija Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, navodi kako ovlast Sigurnosno obavještajne agencije nije da se bavi zaštitom privatnosti osobnih podataka građana koji nisu štićene osobe niti se radi o štićenom objektu, pa SOA nema ovlasti niti davati mišljenje obiteljima koja nisu u njenoj nadležnosti. Navodi da povrh svega da su opisane radnje i istinite, dokazane i kažnjive, iste nisu razlog isključenja azila iz članka 30. stavka 1. točke 3. ZMPZ-a. U odnosu na zaključak SOA- e da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, ističe kako je SOA nesporno ovlaštena dati mišljenja da bi netko predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, međutim da mišljenje SOA-e u tom dijelu nije obrazloženo. Također da suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj nije povrijedio niti jednu odredbu kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje azila, no sve i da jest, povreda kućnog reda nije razloga za isključenje azila kao takav niti prema članku 30 stavku 1. točki 3. ZMPZ-a. U odnosu na zaključak da s obzirom da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, tuženik smatra da isti ne zaslužuje međunarodnu zaštitu, tužitelj ističe zaključak da tužitelj ne bi zasluživao međunarodnu zaštitu predstavlja ozbiljnu povredu temeljnog načela zakonitosti vladavine prava zajamčenu Ustavom RH i međunarodnim obvezama Republike Hrvatske, budući da je priznanje statusa izbjeglice deklaratorni akt, a pravo na azil zajamčeno uz poštivanje pravila iz Ženevske Konvencije i Protokola. Smatra kako puko citiranje rezolucija na pogrešan i netočan način, bez dovođenja u kontekst sa konkretnim slučajem nema nikakvo značenja. Navodi da je i prema priručniku UNHCR-a u postupku za utvrđivanje statusa izbjeglica klauzula isključenja trebalo bi primjenjivati ograničeno (restriktivno). Nadalje, ističe izvješća o situaciji u zemlji podrijetla, tijekom spora upućuje na objave sa internetske stranice UN-ove specijalne izvjestiteljice za prava branitelja ljudskih prava koja je objavljena povodom upita UN-ove agencije za zaštitu ljudskih prava u hrvatskoj vladi i povodom odgovora hrvatske vlade navedenoj instituciji UN-a. Nadalje, da se podupiratelje Š proganja stavljanjem na listu ekstremista i terorista, navodi tužitelj, dokazuje izvješće EUAA iz prosinca 2025. godine. Također navodi da se pred Europskim sudom za ljudska prava protiv Rusije broj 25328/22 koji je spojen na predmet 21782/21 vodi postupak te je tužitelju utvrđena naknada zbog kršenja ljudskih prava od strane Rusije, dok je drugi predmet još uvijek u tijeku, pri čemu tužitelj ne može ostvariti nikakvu zaštitu u Rusiji temeljem presude, s obzirom da Rusija više nije članica Vijeća Europe.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, prizna tužitelju azil u Republici Hrvatskoj, te odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži tuženiku da pružatelju pravne pomoći odvjetnici Martini Grgec plati troškove pružanja pravne pomoći u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, odnosno 7.500,00 eura, ukoliko sud ne odobri besplatnu pravnu pomoć tužitelju.

4. Tuženik u odgovoru ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja tijekom spor dodaje kako se protivi odobrenju besplatne pravne pomoći tužitelju, budući da je isti zaposlen i ostvaruje dohodak.

5. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, izvršio uvid u spis SOA-e koji sadrži klasificirane podatke, a u odnosu na mišljenje koje je SOA izdala u postupku pred upravnim tijelom, te održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja i njegova opunomoćenika, te opunomoćenika tuženika, na kojoj je osobno saslušao tužitelja kao stranku.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 20. ZMPZ propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovanost strahu od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 38. stavkom 1. točkom 4. ZMPZ propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako su ispunjeni uvjeti za isključenje, sukladno člancima 30. i 31. navedenog zahtjeva.

10. Sukladno članku 30. ZMPZ-a azil se neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona, ako:

1. uživa zaštitu ili prima pomoć tijela ili Agencije Ujedinjenih naroda, osim UNHCR-a

2. već ima odobren boravak u zemlji koja mu na temelju tog boravka priznaje ista prava ili obveze kao državljanina te zemlje

3. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:

- zločina protiv mira,

- ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata,

- teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku uključujući naročito okrutno postupanje čak iako su počinjenja s navodnim političkim ciljem

- djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda.

11. Člankom 31. stavkom 1. točkom 1. ZMPZ propisano je da se supsidijarna zaštita neće s priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako: 1. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:

- zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata

- teškog kaznenog djela

- djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda

12. Člankom 31. stavkom 1. točkom 2. ZMPZ propisano je da se supsidijarna zaštita neće s priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.

13. Člankom 6. stavkom 2. ZMPZ propisano je da državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, koja ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite ili joj je međunarodna zaštita odobrena, može se prisilno udaljiti ili vratiti u zemlju u kojoj ne bi bilo narušeno načelo iz stavka 1. ovoga članka, ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđena za teško kazneno djelo radi kojeg predstavlja opasnost za javni poredak.

14. Iz podataka spisa predmeta, a osobito obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je u odnosu na tužitelja tuženik zaključio kako su ispunjeni uvjeti za priznanje azila. Nadalje proizlazi da je izvršena sigurnosna provjera na temelju članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 79/06 i 105/06) i članka 6., članka 13. stavka 1. podstavka 10 i članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj: 85/08 i 86/12) u vezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine: broj 70/15, 127/17 i 33/23) te članka 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

15. U postupku je nadalje utvrđeno da je Sigurnosna obavještajna agencija, u obrazloženom mišljenju od 6. listopada 2023., izvijestila o postojanju sigurnosnih zapreka za pozitivno rješavanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

16. Naime, u vezi s navedenim sud je izvršio uvid u podatke Sigurnosno obavještajne agencije temeljem kojih je navedeno mišljenje dano, no budući da se radi o klasificiranim podacima, sadržaj istih se ne može iznositi u obrazloženju osporavanog rješenja, no isti potvrđuju navode iznesene u mišljenju SOA-e s kojim je tužitelj upoznat u tijeku postupka.

17. Imajući u vidu pravilan zaključak tuženika da su, sukladno Rezolucijama Vijeća UN-a 1373 i 1377, dijela, metode i prakticiranje terorizma suprotna svrsi i principima UN-a, pri čemu je sud klasificirane podatke procjenjivao i uzevši u obzir postupke tužitelja u Republici Hrvatskoj, a iz kojih se može zaključiti kako tužitelj ispunjavanju svojih ciljeva i interesa ne pribjegava na zakonom propisan način, sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim. Pri tome se napominje kako sud ne može prihvatiti da bi uništavanje inventara prihvatilišta ( u vezi s čime su u spis priložene i fotografije) predstavljalo slobodu izražavanja, osobito što je tužitelj u vezi s narušavanjem javnog reda i mira oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu Poslovni broj: Pp-5406/2025-5 od 26. prosinca 2025. ( pravomoćnost utvrđena uvidom u podatke e spisa) kao što sud pod slobodu izražavanja ne može podvesti niti opetovano neovlašteno snimanje korisnika prihvatilišta, imajući u vidu da se radi o osobama kojima je, budući da se radi o tražiteljima azila, zajamčena anonimnost radi zaštite njihovih prava i interesa, koja je takvim postupanjem izravno ugrožena.

18. U odnosu na dostavljeni prijepis objave sa internetske stranice UN-ove specijalne izvjestiteljice za prava branitelja ljudskih prava, napominje se kako, osim što nije uobičajeno da se osobni podaci o tražiteljima međunarodne zaštite javno objavljuju, vrijednosni sud navedene izvjestiteljice o postupku odnosno sporu u tijeku, nije od utjecaja, budući da se odluka donosi na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja kojima, za razliku od specijalne izvjestiteljice, sud raspolaže u sporu.

19. Kako tužitelj niti svojim ostalim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki 1. izreke presude.

20. U odnosu na zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, sud je isti odobrio budući da, imajući u vidu sadržaj Ugovora o radu kojeg je tuženik dostavio sudu, proizlazi da u trenutku donošenja presude tužitelj nije u radnom odnosu temeljem predmetnog Ugovora o radu broj 9-3/25 kod poslodavca Pana Energy d.o.o. Čakovec slijedom čega je sud zaključio da ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točki II. izreke presude.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i pristupa na dva ročišta, budući da ih je sud cijenio opravdanim troškom, dok troškove sastava podnesaka sud nije ocijenio nužnim, pa stoga niti opravdanim budući da je sve navode tužitelj mogao iznositi na ročištima kod ovoga suda, a niti su isti predviđeni člankom 9. Pravilnika o odobrenju besplatne pravna pomoći u postupcima međunarodne zaštite.

22. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec – e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis