Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1369/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu protiv tuženika i protivnika osiguranja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno u zatvoru Zagreb, Zagreb, Ulica dr. Luje Naletilića 1, uz sudjelovanje maloljetnog CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2009. u Zagrebu, zastupanog po posebnoj skrbnici SH iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Susedgrad, radi odlučivanja o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnice tužiteljice te posebne skrbnice, a u odsutnosti uredno pozvanog predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka I. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati na način kako slijedi:

Maloljetni VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2009. u [adresa], stanovat će s majkom, ovdje tužiteljicom ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

II. Tužiteljica ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao majka, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2009. u Zagrebu i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti), uz obavještavanje tuženika o navedenim odlukama.

III. Mijenja se točka III. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, na način kako slijedi:

Osobni odnosi između maloljetnog CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegova oca, ovdje tuženika ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se na sljedeći način:

- prvu i treću nedjelju u mjesecu, u skladu s pravilima ustanove gdje se otac nalazi,

- u ostalo vrijeme, u dogovoru majke i oca, a u skladu sa željama djeteta i njegovim mogućnostima te u skladu s pravilima ustanove gdje se otac nalazi.

IV. Mijenja se točka I. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju djeteta, na način kako slijedi:

Nalaže se tuženiku kao ocu, ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti za uzdržavanje maloljetnog djeteta CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 1.800,00 EUR (slovima: tisućuosamsto eura), a koji iznos se odnosi na razliku dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja u iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) za svaki mjesec razdoblja od 1. rujna 2025. do 31. siječnja 2026., otplatom u 12 jednakih mjesečnih obroka, počevši od 1. veljače 2026. s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 15-tog dana u mjesecu, na način kako slijedi:

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. veljače 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. ožujka 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. travnja 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. svibnja 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. lipnja 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. srpnja 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. kolovoza 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. rujna 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. listopada 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. studenog 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. prosinca 2026.,

- iznos od 150,00 EUR (slovima: stopedeset eura) do 15. siječnja 2027.,

time da dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana, a buduće, dospijevajuće mjesečne iznose uzdržavanja do 15-tog dana u mjesecu do isplate, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, FH, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Mijenja se točka I. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-2013/2013-23 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju djeteta, na način kako slijedi:

Nalaže se tuženiku kao ocu, ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 300,00 EUR (slovima: tristoeura) mjesečno, počevši od 1. veljače 2026. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, dok će dospjevajuće mjesečne obroke uzdržavanja plaćati najkasnije do 15. – tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, FH, OIB: [osobni identifikacijski broj].

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu predlaže da sud odluči o izmjeni roditeljske skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta.

1.1. U tužbi tužiteljica ističe da je Presudom ovoga suda broj P2-2013/13 presuđeno da će zajednička djeca stranaka maloljetna UH i NH živjeti dva tjedna s majkom ČH, a dva tjedna s ocem ĐH, nadalje da je svaki od roditelja dužan uzdržavati djecu za vrijeme dok borave kod njih, a susreti i druženja s drugim roditeljem odvijat će se prema dogovoru stranaka.

1.2. Tužiteljica ističe da su se nakon donošenja presude okolnosti bitno promijenile jer je UH postala punoljetna, a maloljetni NH od svibnja 2024. stalno boravi kod majke jer je tuženik završio u istražnom zatvoru zbog osnovane sumnje da je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154 KZ-a na štetu maloljetne osobe, kao i kaznenih djela iz čl. 191 i 177 KZ-a, i to omogućavanja trošenja droga i povrede djetetovih prava i to na štetu zajedničkog sina stranaka, maloljetnog CH. Tuženik se i dalje nalazi u Zatvoru Zagreb.

1.3. S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se odlučiti da dijete stanuje s njom, zatim da ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i da tuženik kao otac doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR (slovima:tristo eura) počevši od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do kraja mjeseca za idući mjesec, na račun majke, time da je razliku za dospjele obroke dužan platiti odjednom, a sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospjelosti svakog pojedinog neisplaćenog obroka pa do isplate, po zakonski propisanoj stopi. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška.

1.4. Nakon što je s tuženikom postigla sporazum, tužiteljica je predložila donošenje presude prema sporazumu opisanom u točki 4. ovog obrazloženja presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima.

2.1. Tuženik u bitnome opisuje prigovore o načinu i skrb tužiteljice prema djetetu te ponašanje djeteta dok je kod majke i ukazuje na njegovo počinjenje prekršaja kaznenog djela.

2.2. Nakon što je s tuženicom postigao sporazum, predložio je donošenje presude prema sporazumu opisanom u točki 4. ovog obrazloženja presude.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), maloljetnom djetetu imenovana je posebna skrbnica u osobi TH iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, a potom SH iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

3.1. Nakon mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Susedgrad, opisanog u točki 11. ovog obrazloženja presude, podneskom od 15. rujna 2025. posebna skrbnica TH navela je da se ne protivi njihovom mišljenju.

3.2. Posebna skrbnica SH se suglasila sa postignutim sporazumom stranaka, opisanim u točki 4. ovog obrazloženja presude.

4. Na ročištu održanim kod ovoga suda 16. veljače 2026. stranke su postigle sporazum u odnosu na sve točke tužbenih zahtjeva te nisu imale daljnjih izvođenja dokaza i predložile su donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma.

4.1. S tim u vezi se ističe da su stranke navele sljedeće:

-maloljetno dijete će stanovati s majkom na adresi [adresa]

- majka će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u cijelosti, uz obavještavanje oca,

- tuženik će ostvarivati osobne odnose s djetetom prvu i treću nedjelju u mjesecu, te u ostalo vrijeme, u dogovoru majke i oca, u skladu sa željama djeteta i mogućnostima te u skladu s pravilima ustanove gdje se otac nalazi, a kako je i bilo do sada,

-tuženik je plaćao za uzdržavanje djeteta, te se suglasno utvrđuje da je plaćeno ukupno 2.483,00 EUR

- stranke su suglasne da tuženik počne plaćati uzdržavanje u iznosu od 300,00 EUR, počevši od 1. rujna 2025. s dospijećem svakog iznosa do 15. u mjesecu uplatom na tekući račun majke, pri čemu će sva dospjela a neplaćena potraživanja tuženik platit u roku od godine dana počevši od veljače 2026. na način da će ukupan iznos od 1.800,00 EUR platiti u 12 jednakih mjesečnih rata od 150,00 EUR uvećano za pripadajućih 300.00 EUR na ime redovnog uzdržavanja.

- tuženik navodi da će platiti i prije 12 mjeseci dospjela dugovanja

- svaka stranaka snosi svoj trošak postupka.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid svu dokumentaciju priloženu spisu (list 1-201 spisa).

5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 16. veljače 2026. nije izveden dokaz saslušanja stranaka, a s obzirom na to da su stranke nakon postignutog sporazuma odustale od daljnjeg izvođenja dokaza.

5.2. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su u bitnome postigle sporazum na ročištu održanim 16. veljače 2026. pred ovim sudom raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob djeteta i činjenicu je li postignuti sporazum u najboljem interesu djeteta.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti njihova djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

7. Među strankama nije sporan način ostvarivanja roditeljske skrbi, posebice način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom imajući u vidu da se isti odnosi već ostvaruju na navedeni način, da je dijete u dobi od 16 godina i da navedeno odgovara trenutnoj situaciji.

7.3. Među strankama nije sporno da će tuženik na ime uzdržavanja djeteta platiti dospjeli neplaćeni iznos od ukupno 1.800,00 EUR (slovima: tritisuće eura) u 12 mjesečnih obroka, te redovnog uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) s dospijećem svakog iznosa do 15.-tog dana u mjesecu za mjesec za koji treba platiti uzdržavanje uplatom na tekući račun majke, a u slučaju kašnjenja uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, kako je i navedeno u izreci presude. Također, među strankama nije sporno da je tuženik već uplaćivao na ime uzdržavanja za koji iznos je umanjeno potraživanje.

7.4. Među strankama također nije sporno da svatko snosi svoj trošak ovoga postupka.

8. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona te je uzeo u obzir sporazum stranaka postignut na ročištu održanim pred ovim sudom 16. veljače 2026.

9. Prije svega ističe se da je tijekom postupka donesena sljedeća privremena mjera:

a) Rješenje ovoga suda posl.br. P Ob-1369/2024-34 od 29. rujna 2025. koja glasi: " I. Maloljetni VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2009. u [adresa], stanovat će s majkom, ovdje tužiteljicom i predlagateljicom osiguranja ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

II. Tužiteljica i predlagateljica osiguranja ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao majka, samostalno će zastupati dijete u donošenju odluka o ishođenju potrebne osobne dokumentacije za dijete (davanje zahtjeva i podizanje osobne iskaznice, putovnice i drugih osobnih dokumenata) i potpuno samostalno će zastupati dijete u bitnim osobnim pravima dijete iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23) i to promjene prebivališta na adresu u [adresa], dok će u preostalom dijelu roditelji ostvarivati pravo na roditeljsku skrb zajednički i sporazumno.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u spisu ovoga suda pod posl.br. P Ob-1369/2024 ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.

IV. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere."

10. Prema navodima stranaka na ročištima održanima kod ovoga suda 16. veljače 2026. tužiteljica je promijenila prebivalište djeteta koje s njom stanuje.

11. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Susedgrad su u mišljenju Klasa: 552-05/24-08/29, Urbroj: 139-120-14/20-25-10 od 6. lipnja 2025., između ostalog naveli da s obzirom na to da se tuženik nalazi u zatvoru i nije izvjesno do kada će ostati te da dječak iskazuje želju za stanovanjem s majkom, a da oca viđa, predlažu da dijete stanuje s majkom i da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb oko školovanja, izdavanja dokumenata i promjene prebivališta na području grada [adresa]. Također, predlažu da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem srijedom nakon škole do 19,00 sati te subotom od 10,00 sati do 19,00 sati u prisutnosti bake i djeda po ocu, RH i PH i strica RH.

11.1. U dopuni mišljenja Klasa: 552-05/24-08/29, Urbroj: 139-120-14/20-25-15 od 3. srpnja 2025. predloženo je da majka donosi odluke i oko zdravlja djeteta i izdavanja i preuzimanja dokumenata.

11.2. Nakon postizanja sporazuma kod stranaka kao roditelja, nisu zaprimljene primjedbe.

12. Uvidom u Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kzd-3/2025 od 17. srpnja 2025. utvrđeno je da je tuženik optužen da je u vremenskom razdoblju od 13. travnja 2024. do 25. travnja 2024. počinio kazneno djelo spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode iz čl. 154. sr. 1. toč. 2. u svezi s čl. 153. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – omogućavanjem trošenja droga, opisano i kažnjivo po čl. 191. st. 2. KZ/11 te pod točkom 2. počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 51. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina te kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, odnosno ukupno dvije godine zatvora te mu se na temelju čl. 51 KZ/11 izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci.

12.1. U navedenoj odluci se ističe da tijekom 2022. do 14. svibnja 2024. nije vodio brigu o djetetu i dozvoljavao mu izbivanje tijekom noći kod prijatelja, korištenje stana bez njegove prisutnosti i nadzora s vršnjacima koji su znali konzumirati drogu te je jedno i pred njim konzumirao drogu i dao mu na korištenje.

13. Iz očitovanja stranaka proizlazi u bitnome da si zamjeraju način ostvarivanja roditeljske skrbi, no i da tuženik prihvaća želju djeteta da stanuje s majkom i činjenicu da se on kao otac nalazi u zatvoru, te da je radi daljnjeg razvoja djeteta i zaštite njegovih prava i interesa potrebno urediti roditeljsku skrb kako bi dijete moglo imati sigurno okruženje u kojem se ne smiju ponavljati situacije zbog koji su djetetova prava bila ugrožena.

14. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

14.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

14.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

14.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

14.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

14.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

15. Iz odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost.

16. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi, sud je imao u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Susedgrad i posebne skrbnice kojeg je prihvatio na način da maloljetno dijete stranaka stanuje s majkom, te da se osobni odnosi oca, ovdje tuženika s djetetom ostvaruju kako je to i navedeno u točki III. izreke presude imajući u vidu da se na navedeni način već ostvaruju osobni odnosi i da odgovaraju strankama i djetetu, a što su same stranke iskazivale na ročištu 10. veljače 2026.

17. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit djeteta, njegova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Susedgrad i posebne skrbnice, sud je uvažio prijedlog tužiteljice i tuženika kod određivanja načina ostvarivanja osobnih odnosa.

18. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

19. Maloljetno dijete stranaka je pomoću Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Susedgrad izrazilo svoje mišljenje, a temeljem čl. 360. st. 4. Obiteljskog zakona, te sud nije dodatno utvrđivao mišljenje djeteta u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa s ocem s obzirom na to da iz iskaza stranaka proizlazi da dijete viđa oca kako je uređeno točkom III izreke presude. Međutim, sud je prilikom donošenja ove presude uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s tuženikom u sigurnim i kontroliranim uvjetima. Posebice na način da će otac morati poraditi na kontroli emocija, konzumaciji droge i izbjegavaju bilo kakvog nasilja.

19.1. U takvim okolnostima nužno je roditeljima ponovo omogućiti stručnu pomoć kroz mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, a koja je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

20. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki I. i III. izreke ove presude.

21. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, kao i činjenicu da tuženik kao otac trenutno ne sudjeluje u životu djeteta jer se nalazi u zatvoru, zatim da majka trenutno adekvatno zadovoljava sve u vezi roditeljske skrbi oko djeteta, a posebice imajući u vidu nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb i u tom smislu je prihvatio prijedlog stranaka, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit maloljetnog djeteta u trenutnim okolnostima.

22. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i sama zastupa dijete u bitnim osobnim pravima (osim kod promjene imena) bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice i tuženika.

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

24. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir postignuti sporazum stranaka.

25. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

25.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

25.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

25.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

25.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

25.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

25.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

26. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

27. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

28. U konkretnom slučaju je nesporno da je tuženik uplaćivao mjesečno za dijete od utuženja do rujna 2025. i da je ukupno uplatio na navedeni način te se suglasno utvrđuje da je plaćeno ukupno 2.483,00 EUR, pa je sud također navedeno cijenio kod donošenja odluke kao i činjenicu da su stranke postigle sporazum i oko uzdržavanja.

29. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

30. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

31. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

32. Tijekom postupka je utvrđeno da je :

a) tužiteljica kao majka, zaposlena, ima obvezu uzdržavanja samo djeteta, prima plaću u iznosu od 2.000,00 EUR, zdrava je i radno sposobna,

b) tuženik kao otac, trenutno na izdržavanju kazne Zatvora, zdrav i radno sposoban, ima obvezu uzdržavanja samo djeteta, ima pomoć svojih roditelja i brata.

33. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

33.1. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

33.2. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom su propisane promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

33.3. Prema čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona sud će u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojeg ga treba plaćati.

34. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta, za utvrditi je da ima mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, zdrav je dječak.

35. Imajući u vidu postignuti sporazum stranaka oko iznosa uzdržavanja, te potrebe maloljetnog djeteta odnosno da je navedeni iznos u skladu s mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te da je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prema kojima za dijete od 13 do 18 godina tuženik bi trebao minimalno plaćati 22 % prosječne neto plaće odnosno 290 EUR.

36. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbi čl. 288. st. 1., 307., 311., 313., Obiteljskog zakona, a u vezi s čl. 309., 310. i 314. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u točki IV. i V. izreke ove presude te je prihvaćen sporazum stranaka imajući u vidu odredbu čl. 6. Obiteljskog zakona da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe.

37. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od rujna 2025. pa nadalje, uzimajući u obzir sporazum stranaka.

38. O zakonskim zateznim kamatama i to prema odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) odlučeno je na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točki IV. i V. izreke ove presude (odlučujući u granicama postavljenog sporazuma stranaka opisanog u točki 4. ovog obrazloženja presude).

39. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a imajući u vidu da su stranke i u odnosu na trošak postignule sporazum, te je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

SUDAC

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku putem Uprave Zatvora u Zagrebu,

3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Susedgrad,

5. Spis