Poslovni broj: Povrv-2291/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista MD, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica MDP, dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 02. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Marijana Grigića, odvjetnika iz Zagreba, i punomoćnice tuženika MDP, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, Ulica hrvatskog proljeća 36, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 799/2024 od dana 10. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.335,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

na iznos od 83,80 EUR od 16.12.2023. godine do isplate,

- na iznos od 41,59 EUR od 22.07.2023. godine do isplate,

- na iznos od 83,75 EUR od 24.06.2023. godine do isplate,

- na iznos od 41,59 EUR od 23.08.2023. godine do isplate,

- na iznos od 41,59 EUR od 23.09.2023. godine do isplate,

- na iznos od 254,60 EUR od 24.02.2024. godine do isplate,

- na iznos od 173,54 EUR od 26.03.2024. godine do isplate,

- na iznos od 41,59 EUR od 25.10.2023. godine do isplate,

- na iznos od 229,38 EUR od 26.01.2024. godine do isplate,

- na iznos od 159,46 EUR od 26.05.2023. godine do isplate,

- na iznos od 184,57 EUR od 28.12.2023. godine do isplate,

i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, Ulica hrvatskog proljeća 36, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-799/2024 od dana 10. lipnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 746,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR za period od 10.06.2024.g. do 18.02.2026.g.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 20. svibnja 2024. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 1.335,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Alen Juroš donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-799/2024 dana 10. lipnja 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer je evidentno kako dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priloženi računi koji su navedeni u presliku Izvoda iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Navodi da naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Opreza radi, ukazuje se na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Ističe i prigovor zastare za sve obroke koji su dospjeli prije jedne godine od utuženja. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2291/2024 od 18.09.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-799/2024 od 10.06.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), prijepise utuženih računa (list 46-68 spisa), dopis tuženika od 07.05.2024.g. (list 70 spisa), dopise tužitelja od 07.04.2021.g. i od 28.05.2024.g. (list 69, 71 spisa), zaključak Grada Zagreba od 13.12.2016.g. (list 72 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 1.335,46 eura odnosi na usluge isporučene toplinske energije za poslovni prostor na adresi u [adresa], za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2023.g., kao i za mjesec siječanj i veljaču 2024.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tuženik naznačen kao potrošač, odnosno kupac toplinske energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 1415617. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

6. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

7. Iz dopisa koji prileže spisu proizlazi utvrđenje da je za prostor koji je predmet ovog postupka na adresi u [adresa], isti koristio ĆD kao bespravni korisnik počev od najranije ožujka 2021.g. do 23.04.2024.g., kada je u posjed prostora ušao tuženik.

8. Naime, iz dopisa tužitelja od 07.04.2021.g. proizlazi da je tužitelj sukladno dopisu tuženika od dana 24.03.2021.g. izvršio promjenu u matičnim podacima krajnjih kupaca za predmetni poslovni prostor, na način da je otvorio novu šifru krajnjeg kupca (1415617), te od mjeseca ožujka 2021. godine račune za isporučenu toplinsku energiju ispostavljao na ime ĆD, kao bespravnog korisnika predmetnog poslovnog prostora. Istim dopisom, tužitelj je upozorio tuženika da će, ukoliko gospodin ĆD ne bude uredno podmirivao račune, biti prisiljen svoja potraživanja namiriti u ovršnom postupku protiv Grada Zagreba, sukladno Zaključku gradonačelnika Grada Zagreba od 13.12.2016., kojim se Grad Zagreb obvezao za stanove u vlasništvu Grada Zagreba, u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno bez sklopljenog ugovora o najmu/zakupu/korištenju, podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju, ako se tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika.

9. Nadalje, iz dopisa tuženika od 07.05.2024.g. proizlazi da je tuženik nakon što je 23.04.2024.g. stupio u posjed predmetnog stana, obavijestio tužitelja o stupanju u posjed te dostavio vjerodostojnu dokumentaciju i zatražio od tužitelj da se izvrši promjena krajnjeg kupca na način da se evidentira Grad Zagreb, ovdje tuženik. Iz dopisa tužitelja od 28.05.2024.g. proizlazi da je tužitelj postupio sukladno zahtjevu tuženika i evidentirao njega kao obveznika plaćanja te obavijestio tuženika o postojanju dugovanja i pozvao ga na plaćanje istog sukladno Zaključku gradonačelnika Grada Zagreba od 13.12.2016.g.

10. Uvidom u zaključak Grada Zagreba, KLASA: 371-04/16-02/327 od 13. prosinca 2016. sud je utvrdio da se tuženik obvezao podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju prema društvu HEP-Toplinarstvo d.o.o., ovdje tužitelju, za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu / zakupu / korištenju, ako tu tražbinu tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika.

11. Uvidom u preslike računa i izvadak iz poslovnih knjiga nedvojbeno je utvrđeno postojanje duga za utuženo razdoblje, ujedno je utvrđeno da je kao vlasnik i krajnji kupac evidentiran tuženik, da su iznosi i datumi dospijeća s utuženih računa identični onima na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je sud utvrdio postojanje neplaćene tražbine tužitelja, iznos duga kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća pojedinog utuženog računa pa sve do isplate.

12. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

13. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni poslovni prostor da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju po kriteriju energije grijanja vrši temeljem modela 2EG, odnosno prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Također, iz računa je vidljivo da je za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten model 1S koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme, sve sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15, 124/15). Slijedom navedenog, proizlazi da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrše u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju koji je donijelo nadležno ministarstvo pa se prema tome i visina potraživanja ukazuje kao osnovana u cijelosti. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da se obraćao tužitelju radi pogrešno obračunate naknade niti da je podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

14. Dakle, tuženik je kod tužitelja nesporno evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije, a isti nije tvrdio niti dokazao da bi se tužitelj suglasio da se obveza plaćanja prenosi na korisnika (najmoprimca), dok se, prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

15. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao postojanje vlasništva utužene nekretnine, valja navesti da je točno da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu prema odredbama članka 119. stavka 1. i članka 120. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), te se ono dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige koji u skladu s odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19.) uživa javnu vjeru i ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno (ako nekretnina nije upisana u zemljišne knjige) odgovarajućom ovjerenom ispravom sposobnom za uknjižbu prava vlasništva, međutim, to ne znači da tužitelj i drugim ispravama ne može dokazivati tuženikovo vlasništvo predmetne nekretnine i, povezano s time, tuženikovu pasivnu građanskopravnu legitimaciju u sporu vođenom radi isplate cijene za isporučenu toplinsku energiju.

16. Posljedično tome, sud je iz priležeće dokumentacije, ispisa matičnih podataka i korespondencije stranaka nedvojbeno utvrdio da je tuženik vlasnik stana na adresi [adresa], a time da je u obvezi podmiriti utuženo potraživanje tužitelju, budući da isti niti tvrdi niti dokazuje da je predmetnu obvezu, kao vlasnik, prenio ugovorom na treću osobu kao korisnika pa je stoga upravo tuženik, dužan platiti cijenu komunalne usluge tužitelju. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik izvanknjižni, odnosno predmnijevani vlasnik stambenog prostora na adresi u [adresa], u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), a time i da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Napominje se i kako tuženik nije osporio vlasništvo predmetnog prostora, već samo istaknuo kako tužitelj isto nije dokazao. Stoga, sud je utvrdio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

17. U tom pogledu ukazuje i na zaključak tuženika od 13.12.2016., kojim je tuženik odlučio da će podmirivati sve troškove tužitelja s naslova isporučene toplinske energije, ukoliko tu tražbinu tužitelj ne uspije naplatiti od bespravnih korisnika.

18. Sud je stoga primjenom odredbe članka 2.stavak 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14 i 129/15) koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, odnosno osnov tužbenog zahtjeva, a time i obvezu tuženika na platež utuženog dugovanja, neovisno o činjenici što je sporni prostor u utuženom razdoblju koristio bespravni korisnik ĆD.

19. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa razvidna činjenica izvršenja usluge tužitelja, kao i količina navodno isporučene toplinske energije, datum očitanja, datum prethodnog očitanja, prethodno stanje, potrošnja u razdoblju, kao i podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, kao i način obračuna utroška za toplinsku energiju i naknada, kao i jedinične cijene za stan koji je predmet ovog postupka te obzirom da tuženik nije ničim dokazao da je podnosio prigovore na utužene račune (niti se je pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu odredbe članka 15. Općih uvjeta temeljem koje je tuženik mogao pisanim putem tužitelju osporiti djelomično ili u cijelosti račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio platiti u roku dospijeća, kako je to navedeno i na svakom računu (str. 2.) pod stavkom „Reklamacije računa“, to je sud ujedno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz utuženih računa.

20. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanje glavnog brojila, potrošnje toplinske energije, kao i način obračuna naknade za isporučenu i potrošenu toplinsku energiju po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje, dok je tuženik samo paušalno osporio potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tuženik bio dužan dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, odnosno tvrdnju da je tužitelj pogrešno obračunao potrošnju toplinske energije, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Sud stoga nalazi da je u konkretnom slučaju upravo tuženik bio dužan predložiti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke na njegov trošak i teret u smislu čl. 219 ZPP-a ukoliko je smatrao da je potrošnja predmetne komunalne usluge pogrešno obračunata, a što isti nije učinio, slijedom čega sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tuženik nije dokazao predmetnu okolnost, te je stoga otklonjen prigovor tuženika kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva.

21. Zastarni prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti, to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako se utuženi računi odnose na period od mjeseca travnja 2023.g. do mjeseca veljače 2024.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 20.05.2024.g., slijedom čega je najraniji utuženi račun dospio na naplatu dana 25.05.2023.g., to sud nalazi da potraživanje tužitelja za utužene račune nije zastarjelo.

22. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 1.335,46 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

23. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 200,00 eura, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura, i ostatak naknade u iznosu od 10,00 eura i trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 5,00 eura, što ukupno iznosi 225,00 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 10.06.2024.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 20.10.2025.g. u vrijednosti od 75 bodova, na trošak pristupa na ročište održano dana 02.02.2026.g. u vrijednosti od 75 bodova i trošak pristupa na ročište za objavu presude u vrijednosti od 37,50 bodova, (sve sukladno traženju tužitelja prema priležećem troškovniku), što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 375,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 468,75 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 225,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 746,84 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

26. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eura za period od 10.06.2024.g. do 18.02.2026.g. te je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 18. veljače 2026. godine