Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-507/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Jaklin, odvjetniku u Varaždinu, Krešimira Filića 39A, protiv tuženika CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložinić, odvjetniku u Hrastovskom, Kalnička 1, radi naknade materijalne štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 15. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te tuženika osobno uz punomoćnika, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku NČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odmah preda istrumente: 1. Orgulje H, proizvedene oko 1935. godine, iz župne crkve Tennenbronn (D), rastavljene osobno 17.01.2017. godine i 2. Orgulje EČ, proizvedene oko 1953. godine iz župne crkve sv. Bernharda, Karlruhe (D), rastavljene osobno 17.05.2017. godine, a kako na istima ne bi nastala daljnja još veća šteta.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za osiguranje dokaza provođenjem građevinskog vještačenja.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je vlasnik instrumenata – orgulja pobliže navedenih u izreci pod točkom I. koje su rastavljene u inozemstvu i to u Njemačkoj, a nakon što su instrumenti dovezeni u Hrvatsku, da mu je tuženik predložio da se mogu smjestiti u prostorije Nogometnog kluba Apatija pokraj [adresa] i oni su smješteni u te prostore, time da se tuženik obvezao da će sa nogometnim klubom sačiniti Ugovor o najmu prostora i da će "sve to nadalje biti pod njegovom kontrolom". Tuženik da je inzistirao da se njemu osobno plaća iznos za najam u gotovini, pa da mu je s tog osnova tužitelj prije dvije godine isplatio 4.000,00 EUR. Tužitelj da je u lipnju 2024. inzistirao da pregleda stanje instrumenata, a tuženik da ga je obavijestio da više nisu u istom skladištu nego da su smješteni na njegovom privatnom posjedu u istom selu na kućnom broju 15 gdje stanuje tuženikova baka. Prilikom preseljenja oba instrumenta da je došlo do značajnih materijalnih oštećenja uslijed neprimjerenog postupanja sa dijelovima ustroja orgulja koji su djelomično teško oštećeni i uslijed prokišnjavanja skladišta. Pri tome da su nastale velike štete na pneumatskim dijelovima ustroja, tonskih ventila itd… Konačno, uz okolnost da su instrumenti izmješteni samovoljom tuženika i da ne postoji nikakav ugovor o visini naknade za najam privatnog prostora, da tužitelj ni pod kojim uvjetima ne bi pristao na takav najam, a u pokušaju da izmjesti instrumente s navedene lokacije, tuženik ga je grubo napao i protjerao nakon čega se tužitelj po punomoćniku obratio nadležnoj policijskoj postaji koja je izdala potvrdu u svrhu pokretanja sudskog postupka. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja, tužitelj traži sudsku zaštitu u vidu naloga tuženiku da mu preda pobliže navedene instrumente, "a kako na istima ne bi nastala daljnja još veća šteta". Predlaže da sud provede postupak osiguranja dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja neprikladnosti objekata tuženika za skladištenje instrumenata i na okolnost da za to skladištenje ne postoji nikakav ugovor.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj nije samovlasnik instrumenata niti ih je on osobno rastavio, već se tužitelj tokom ljetnih mjeseci 2016. telefonom javio tuženiku objasnivši mu da je u crkvi u gradu Karlsruhe u Njemačkoj gdje je potrebno rastaviti orgulje, da on to ne može sam i tražio je pomoć tuženika koji je posjedovao potreban alat, znanje, opremu, vozila i radnu snagu. Na taj način da je sklopljen dogovor o partnerstvu i vlasništvu orgulja na jednake dijelove. Tuženik da je u svojoj stolarskoj radionici svojim materijalom izradio drvene transportne sanduke, da je za potrebe prijevoza materijala, opreme i alata te ljudi koristio svoja vozila i to teretno i osobno vozilo te je snosio troškove cijelog puta. Nakon demontaže i parkiranja dijelova orgulja, da su transportirana u društveni dom u mjestu [adresa], a da je jednaki scenarij ponovljen u 2017. godini na drugim orguljama u gradu Ettlingenu. Orgulje da su deponirane u društveni dom u spomenutom selu zajedničkom odlukom stranaka i u tom smislu nije bilo nikakvih primjedbi od strane tužitelja u razdoblju od 11. mjeseca 2016. do 5. listopada 2024. godine. Naime, da tužitelj nije osigurao nikakvo skladište pa je to morao osobno pronaći tuženik, a to u dogovoru s tužiteljem. Kako se nije znalo na koji period će se koristiti skladište, tuženiku je ponuđen društveni dom u [adresa], od strane članova mjesnog odbora, a najbitniji uvjet je bila povoljna cijena najma. Vlasnik tog društvenog doma bio je grad [adresa], a vijeće mjesnog odbora korisnik, pa je uz dogovor sa vlasnikom doma, vijeće mjesnog odbora donijelo odluku o odricanju prava korištenja društvenim domom i proslijedilo svoje pravo na nogometni klub NK Dinamo iz [adresa]. Od 2016. do 2023. tuženik je osobno uplaćivao donaciju, kao zamjenu za pravo korištenja društvenog doma za skladištenje orgulja i to nogometnom klubu NK Dinamo – Apatija u gotovini, koju je podizao sa vlastitih bankovnih računa, a donacija je bila ekvivalent od 92,40 EUR mjesečno, uz okolnost veličine poslovnog prostora od 140 m2. Novac da je tuženik uplaćivao tajnicama kluba kroz navedene godine, a od tužitelja nije zaprimio nikakav iznos pa tako niti 4.000,00 EUR na ime najma. Osporava da je tužitelj tražio pregled orgulja u lipnju jer je već tokom veljače do travnja dolazio sa talijanskim i češkim kupcima za instrumente. Tijekom 2023. NK Dinamo Apatija odlazi u stečaj i imovina mu je prodana na dražbi, nakon čega dužnosnik grada [adresa] javlja tuženiku da je naređeno komunalnom poduzeću da orgulje utovari i zbrine kao otpad, a tuženika tereti za troškove zbrinjavanja. Uslijed takve situacije, tuženik je o svojem trošku preselio instrumente u nedovršenu halu i štagalj na posjedu svoje bake AČ. Osporava da je tom prilikom došlo do oštećenja instrumenata. Tuženik ističe da su instrumenti preseljeni pod njegovim nadzorom, a on da je po struci restaurator koji je 25 godina zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu na mjestu eksperta za drvo, voditelj je komore za fumigaciju i 25 godina radi na restauraciji ratnih šteta, na kulturnim dobrima Republike Hrvatske te vođenju specijaliziranih depoa. Slijedom navedenog da kao suvlasnik nije dužan predati pokretnine u posjed tužitelju, a kao pošteni posjednik ima pravo i zadržati instrumente dok mu tužitelj kao suvlasnik ne izvrši isplatu za nužna i korisna ulaganja u iznosu od 12.800,00 EUR sukladno čl. 164. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao pismeno od 6.10.2024. naslova "Popis ukradene imovine", potvrdu PP Ludbreg od 17. listopada 2024., izvršen je uvid u fotografije uskladištenih orgulja, fotografije crkve, pročitane su potvrde o isplatama "donacije" NK Dinamu – [adresa], izvršen je uvidu u skicu sa lista 35 spisa, pročitane su razmijenjene poruke između stranaka, saslušane su stranke i pročitan je Kupoprodajni ugovor od 17.1.2017.

4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi činjenično nespornim između stranaka da je tužitelj kupio navedene orgulje u Njemačkoj i to 17.1.2017. i 17.5.2017., da su ovi instrumenti dovezeni u Hrvatsku i nekoliko godina bili smješteni u prostorijama Nogometnog kluba Apatija koji se nalazi u Društvenom domu u navedenom selu, a koji smještaj je ugovorio tuženik, te je dogovorio i plaćanje najamnine za navedeni prostor od 140 m2. Nije sporno ni to da su instrumenti preseljeni tokom 2024. godine na nekretninu bake tuženika i to u više objekata obzirom na količinu dijelova orgulja koje su pohranjene u drvenim sanducima. Nije sporno ni to da je jedan dio najamnine plaćao tužitelj, a jedan dio tuženik, odnosno da je tužitelj uplaćivao novac tuženiku na račun.

5. Sporno je da li je tužitelj vlasnik orgulja ili su stranke suvlasnici istih.

6. Iako tužitelj naslovljuje tužbu radi naknade materijalne štete (pravilno imovinske štete), iz tužbenog zahtjeva proizlazi da traži zaštitu prava vlasništva kroz vlasničku tužbu (prava vlasnička tužba iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

7. U pismenu naslovljeno kao "Popis ukradene imovine" koja se nalazi na adresi [adresa], na privatnom posjedu tuženika, vidljive su komponente orgulja tvrtke Carl Hess, te ustroj Laukhuffov orgulja čiji dijelovi su restaurirani u vidu dviju manualnih zračnica i velike prospektne zračnice i tržišna vrijednost orgulja ĐČ te cijena restauracija manualnih zračnica. Nije doduše jasno, obzirom da tužitelj u tom pismenu prijavljuje ukradenu imovinu, pretpostavlja se policijskoj postaji [adresa], zbog čega se navodi cijena i dijelovi jednih orgulja koji su restaurirani i na koji način. Iz potvrde PP Ludbreg proizlazi da su policijski službenici PP Ludbreg postupali po dojavi tužitelja da mu je tuženik prijetio i da je između njih došlo do nesuglasica oko troškova skladištenja i restauriranja drvenih orgulja pa su stranke upućene da spor riješe privatnom parnicom obzirom da nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela.

8. Na fotografijama sa lista 9-12 spisa, vidljiv je smještaj orgulja u prostoru Društvenog doma u [adresa], na fotografijama sa lista 26-29 spisa vanjski izgled i unutrašnjost crkvi u kojima su rastavljene orgulje, iako nigdje nije zabilježeno o kojoj se crkvi radi, no to nije niti odlučno u ovom predmetu kraj nesporne činjenice da su orgulje doista demontirane u dvije crkve u Njemačkoj.

9. Na potvrdama o isplatama donacija od 12.10.2019., 24.4.2017., 18.11.2017., 11.1.2019. i 18.5.2018. vidljivo je da je tuženik za korištenje skladišta u Društvenom domu Apatija isplaćivao ovlaštenim osobama NK Dinamo i to JČ iznose od 4.200,00 HRK, 4.900,00 HRK, 4.200,00 HRK, 4.200,00 HRK i 7.700,00 HRK. Iz poruka razmijenjenih između stranaka proizlazi da je tužitelj upoznat sa mjestom skladištenja orgulja u Društvenom domu u Apatiji kojeg naziva "lager u [adresa]", te se raspituje da li se to skladište može i dalje koristiti kako bi se s njegovom firmom u Beču mogao napraviti Ugovor o najmu, potom tužitelj odbija platiti neki iznos u gotovini, odnosno podizati novac sa svog računa jer da će to platiti njegova firma u Beču, potom svađa između stranaka i priznanje tužitelja da je tuženik svojim novcima izvršio obaveze prema dogovoru (ne navodi se kakvom dogovoru) te potom slijede poruke kojima tuženik požuruje tužitelja na uplatu.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on osobno kupovao orgulje, da su kupljene iste godine, da je kupoprodajni ugovor sklopio on osobno sa prodavateljima. Svoj odnos sa tuženikom opisuje na način da je tuženik po zanimanju stolar s kojim je već ranijih godina surađivao na jednom projektu restauracije kućišta orgulja u Franjevačkoj crkvi Varaždin, a da je za ovdje predmetne orgulje izradio sanduke radi mogućnosti transporta. Orgulje da su smještene po prijedlogu tuženika do konačne distribucije u novu crkvu, u prostorije Nogometnog kluba u Apatiji, a tužitelj da je uredno tuženiku prema njegovom traženju doznačavao novac za najamninu, ali nije dobivao dokaz da je novac i uplaćivao. Također da je bez suglasnosti tužitelja orgulje preselio u svoj privatni prostor kojom prilikom je došlo do njihovog oštećenja, te opisuje izgled skladišnih prostora gdje su sada smještene orgulje. Ističe da je tuženik imao ideju da buduća župa u koju bi bile smještene orgulje plati trošak restauracije koja je nužna zbog nastale štete, time da su jedne orgulje trebale biti smještene u crkvu u Viroviticu i tada je vidio opisana oštećenja. Osporava da je bilo dogovora između njih da budu suvlasnici bilo kojih orgulja, već da su dogovorili da će tuženik u slučaju da orgulje tužitelj proda u određenu crkvu, da će mu tužitelj platiti troškove izrade kućišta za orgulje, odnosno da će mu župa platiti taj trošak kako mu je bilo plaćeno i za župnu crkvu u [adresa].

11. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je po struci konzervator i restaurator 1. stupnja i to specijalist za drvo, da je i prije 2017. godine surađivao s tužiteljem na montaži orgulja u Franjevačkoj crkvi u [adresa] i u [adresa] i da je tih prilika izvodio radove na kućištu orgulja te su mu radovi plaćeni od strane Franjevačkog samostana i biskupije u Sisku, a kojih prilika on i tužitelj nisu bili suvlasnici orgulja. Za predmetne orgulje čiju kupnju je doista pregovarao tužitelj jer govori njemački jezik, da je između stranaka postignut usmeni dogovor, da će biti suvlasnici na jednake dijelove sa obvezom tuženika da napravi drvene sanduke za transport te angažira materijalna, tehnička i alatna sredstva za realizaciju tih radova pa je tuženik osobno sa sinom i bratićem demontirao orgulje i prevozio ih u Hrvatsku. Kako tužitelj nije imao apsolutno nikakvog prostora za njihovo deponiranje, to je zamolio tuženika da on riješi pitanje skladištenja, a on je našao rješenje nakon konzultacije sa gradonačelnikom [adresa] u djelu društvenog doma u [adresa], a koji prostor je koristio Nogometni klub, koji je najamninu zavodio kao donacije. Jedan dio tih troškova da je pretežno on plaćao, a neke iznose mu je platio tužitelju, time da ga je zamolio tuženik da to više ne radi putem njegovog računa jer taj novac nije mogao pravdati prema Poreznoj upravi.

12. Nakon što je nad nogometnim klubom Apatija provedeni stečajni postupak, da ga je pročelnica za društvene djelatnosti (vjerojatno grada [adresa]), RČ obavijestila da treba orgulje maknuti iz tog prostora o roku od 48 sati, nakon čega će komunalno poduzeće stvari odvesti na otpad i ispostaviti mu račun. To da je razlog što je orgulje preselio na nekretninu svoje bake, u natkriveni prostor. Potvrđuje da je tužitelj 2024. došao do njega i dio orgulja, konkretno sviraonički stol odvezao iz tog prostora, time da je cijelo vrijeme tužitelj bio upoznat sa situacijom smještaja istih i nužnosti preseljenja, a u koji prostor je dovodio kupce iz Italije. Potvrđuje i to da nije dozvolio odvoženje orgulja jer nije bio upoznat s tom da postoji kupac. Navodi i to da je u nekoliko navrata zvao tužitelja da mu podmiri dio zakupnine.

13. Analizirajući provedene dokaze svakog zasebno i dovodeći ih u međusobnu vezu, sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o dogovoru stranaka o zajedničkom ulaganju rada i sredstava u svrhu postizanja njihovog zajedničkog cilja stjecanja dobiti. Konkretno, nedvojbeno je da su obje parnične stranke kvalificirane i to tužitelj za restauriranje i montažu orgulja, a tuženik za restauriranje i montažu drvenih dijelova orgulja, te su već i prije dogovora oko predmetnih orgulja surađivali na montaži drugih orgulja u crkvama u [adresa] i [adresa]. Nesporno je između stranaka da je tuženik uložio svoja sredstva u izradu posebnih drvenih sanduka za demontirane dijelove orgulja, osigurao prijevoz istih do Republike Hrvatske i osigurao adekvatno skladište, odnosno prostor Društvenog doma, te da je u pretežnom dijelu i plaćao tzv. donacije Nogometnom klubu Apatija, obzirom da tužitelj nije imao adekvatnog prostora u koji bi se do prodaje te orgulje mogle smjestiti. Takav sadržaj dogovora između stranaka određuje i pravnu prirodu tog pravnog posla kao Ugovora o ortakluku u smislu odredbe čl. 637. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) za koji zakon ne propisuje pisani oblik, pa je i usmeno sklopljeni ugovor pravno valjan. Stoga je i tvrdnja tuženika o sklapanju nekakvog Ugovora o partnerstvu promašena, jer takvu vrstu ugovora ZOO ne poznaje.

14. Imovina ortakluka je zajednička imovina ortaka, sukladno odredbi čl. 638. st.3. ZOO-a, a nakon prestanka ortakluka slijedi dioba zajedničke imovine u smislu odredbe čl. 657. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 62. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 174/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze i iz njegova zajedničkog vlasništva, a prema st.2. istog članka, svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Prema odredbi čl. 65. ZV-a, glede onoga što o zajedničkom vlasništvu nije određeno ovim ili drugim zakonom, niti proizlazi iz naravi takva vlasništva, prosuđivat će se prava i dužnosti zajedničara odgovarajućom primjenom pravila postavljenim za suvlasnike.

16. Prema odredbi čl. 42. st.1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. U pogledu zaštite suvlasništva, prema odredbi čl. 46. st.1. ZV-a, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Dakle suvlasnik kao i zajednički vlasnik ima pravo na tužbu za zaštitu prava vlasništva odnosno suvlasništva.

17. Prema odredbi čl. 162. st.1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da je isključivi vlasnik spornih pokretnina, a isključivo okolnost da je pregovarao i kupio orgulje u određenim župama u Njemačkoj, u kontekstu odnosa sa tuženikom, ne znači da je isključivi vlasnik pokretnina.

18. Prema tome, tužitelj je ovlašten tražiti predaju pokretnina u suposjed, a ne u isključivi posjed, a dio tužbenog zahtjeva koji glasi "a kako na istima ne bi nastala daljnja još veća šteta" posve je irelevantan u kontekstu predmetne vlasničke tužbe.

19. Iz korespondencije stranaka putem poruka, može se zaključiti da je tuženik požurivao tužitelja na plaćanje dužnih iznosa na ime plaćanja skladišnog prostora iz čega se može zaključiti da ima određeno potraživanje prema njemu, a isto tako i s osnova nužnih i korisnih ulaganja u vidu izrade drvenih sanduka, troškova prijevoza do Njemačke i natrag, u kojem slučaju bi imao pravo zadržati pokretnine dok mu ti troškovi ne budu naknađeni. Međutim, to samo u slučaju da je tužitelj isključivi vlasnik pokretnina, a što ne proizlazi u konkretnom predmetu, tako da nije detaljno niti utvrđivano niti je tuženik to predlagao, da se utvrdi ima li tuženik prema tužitelju dospjelo potraživanje i u kojem iznosu.

20. Slijedom iznijetog, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti.

21. U odnosu na prijedlog za osiguranje dokaza, taj je prijedlog odbijen jer se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi pa nije ni od kakvog značaja utvrđivanje stanja prostora u kojima su uskladištene orgulje i u tom smislu provesti građevinsko vještačenje. Naime, prema odredbi čl. 274. Zakona o parničnom postupku, u podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj je dužan naznačiti prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom, razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica, te zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano. Okolnost utvrđivanja stanja prostora skladišta u kontekstu tužbenog zahtjeva nije relevantna za ovaj postupak.

22. Sud nije našao potrebnim provesti dokaz saslušanjem svjedoka JČ jer je svjedok predložen na okolnost primanja donacija od strane tuženika, a niti tužitelj ne tvrdi da je on predavao novac imenovanom svjedoku. Također okolnost sklapanja Kupoprodajnog ugovora između Rimokatoličke župe grada Ettlingena i Radionice za izradu orgulja Varaždin od 17.1.2017. koja orguljarska radionica je bila upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu kao jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za obnovu i restauraciju, a koje društvo je zastupao tužitelj kao direktor i nad kojim je 10. prosinca 2018. otvoren stečajni postupak i zaključen, može imati utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja za predaju u posjed samo orgulja tipa C. Na dan otvaranja stečajnog postupka prestaju prava zastupnika i ta funkcija prelazi na stečajnog upravitelja. Stečaj je jedan od načina prestanka pravne osobe bez obzira na njegov vlasnički režim i organizacijski oblik, a zaključivanjem stečajnog postupka i brisanjem iz sudskog registra, pravna osoba nad kojom je vođen stečajni postupak prestaje postojati i nema pravnog slijednika. Stoga, osnivač i vlasnik pravne osobe koja je prestala postojati u stečajnom postupku nemaju nakon prestanka pravne osobe pravni položaj pravnog slijednika već imaju samo ona prava prema vjerovnicima ili dužnicima stečajnog dužnika koja za njih proizlaze iz sudske odluke. Kako je zaključen stečajni postupak nad navedenim j.d.o.o., to tužitelj doista nema aktivnu legitimaciju za postavljanje tužbenog zahtjeva na predaju u posjed tih orgulja, jer kao što je rečeno, da bi uspio s reivindikacijskim zahtjevom tužitelj mora dokazati, u smislu čl. 162. st.1. ZV-a, da su stvari koje zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalaze u posjedu tuženika. Tužitelj u postupku nije dokazao ni jednu pretpostavku iz čl. 162. st.1. ZV-a kako bi mu se pružila traženu vlasničkopravna zaštita. Međutim, već je naprijed u obrazloženju rečeno da okolnost samog sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije odlučna činjenica za pravni odnos između parničnih stranaka.

23. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 18.3., 23.4. i 12.5.2025. u iznosima od po 250,00 EUR, te zastupanja na ročištu 15.1.2026. u iznosu od 250,00 EUR, a u koje iznose je uračunat i porez na dodanu vrijednost ili ukupno 1.250,00 EUR.

Varaždin, 18. veljače 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnik tužitelja – Vjekoslav Jaklin, odvjetnik u Varaždinu, Krešimira Filića 39A 2) Punomoćnik tuženika – Goran Gložinić, odvjetnik u Hrastovskom, Kalnička 1