Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-2064/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Loreni Sandalj Kojundžić odvjetnici iz Matulja, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Đorđu Perkoviću odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glave i javne rasprave 20. prosinca 2024. i izvršene objave 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik KR, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je isplatiti tužitelju NR, OIB [osobni identifikacijski broj] ukupan novčani iznos u visini od 851,94 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,39 EUR počem od 18. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 10,62 EUR počem od 1. rujna 2013. pa do isplate

- na iznos od 9,96 EUR počem od 17. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 9,96 EUR počem od 14. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 9,96 EUR počem od 20. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 9,96 EUR počem od 19. ožujka 2017. pa do isplate

- na iznos od 29,59 EUR počem od 18. veljače 2026. pa do isplate

- na iznos od 766,50 EUR počem od 18. veljače 2026. pa do isplate

po stopi od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ovosudne presude pa do iznosa od 14.745,22 EUR odbija se kao neosnovan.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.068,34 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija e zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate novčanog iznosa. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da su stranke zakonski nasljednici i to svaki u ½ dijela imovine pokojnog oca stranaka SR koju su stekli naslijeđivanjem temeljem rješenja o naslijeđivanju Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj O-1/12 od 8. srpnja 2013. i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1203/2014 od 10. listopada 2016. Dalje je naveo da je tijekom pokrenutog ostavinskog postupka 2009. koji je pravomoćno okončan 2016., nastao izvjesni trošak koji je teretio ostavinu iza pokojnog ostavitelja, a koji se odnosio na podmirene režijske troškove nekretnine, troškovie nastale brigom oko psa pokojnog ostavitelja kao i troškove pogreba pokojnog ostavitelja te daljnji troškovi nastali u svezi ostvarivanja isplate novčane štednje na otvorenom bankovnom računu u Republici Italiji, odnosno zatvaranjem predmetnog računa, koji je glasio na pokojnog ostavitelja, koje sve troškove je u cijelosti podmirio isti.

2. Naveo je da je tijekom ostavinskog postupka postavio zahtjev naknade tako nastalih troškova koje je u cijelosti priznao punomoćnik tuženika kao nasljednika, ali koji nisu cijenjeni prilikom donošenja rješenja o naslijeđivanju, već je odlukom Županijskog suda u Rijeci od 10. listopada 2016. isti bio upućen na pokretanje zasebnog parničnog postupka radi ostvarivanja naknade tako nastalih troškova. Nakon okončanja ostavinskog postupka, tužitelj je naveo da se pismeno obratio tuženiku radi dogovora oko naslijeđene imovine, kao i dogovora oko naknađivanja dijela troškova koje je isti podmirio s obzirom na naslijeđeni dio imovine od strane tuženika kao nasljednika pokojnog oca. Tuženik je ostao u cijelosti pasivan, zbog čega je bio prisiljen ustati tužbom u ovosudnom predmetu.

3. U činjeničnom supstratu utuženja, tužitelj je taksativno iznio sve podmirene troškove s ranije navedenih osnova ističući vremenski tijek izvršenog plaćanja svakog pojedinog nastalog troška, te je skladno udjelu tuženika u naslijeđivanju imovine iza pokojnoga oca zatražio isplatu polovine tako nastalih troškova.

4. Glede pogrebnih troškova koje je isti podmirio u svezi ukopa zajedničkog prednika stranaka, tužitelj je naveo da je podmirio troškove pogrebne usluge tvrtke ""Komunalac" prema izdanom računu u iznosu od 5.132,71 kn 18. rujna 2009. Podmirio je trošak grobne opreme u iznosu od 3.155,43 kn 3. srpnja 2009., kao i 16. srpnja 2009. u iznosu od 328,98 kn. Podmirio je prema izdanom računu od 14. svibnja 2009. iznos troška patologije KBC-a Rijeka u iznosu od 150,00 kn, trošak župnika koji je održao propovijed u iznosu od 500,00 kn 15. svibnja 2009., trošak nabavke vijenaca prema izdanom računu 15. svibnja 2009. u iznosu od 2.200,00 kn, trošak karmina u iznosu od 557,00 kn prema izdanom računu od 15. svibnja 2009., kao i daljnji pogrebni trošak koji se odnosio na opremanje pokojnika i košaricu sa laticama cvijeća koje je troškove podmirio prema računima od 13. svibnja 2009., odnosno 15. svibnja 2009. u ukupnom iznosu od 250,00 kn. Također, podmirio je i trošak objave smrti i pozdrava u javnom glasilu u iznosu od 1.270,00 kn 14. svibnja 2009.

5. Za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza pokojnog oca, kao i nakon okončanja ostavinskog postupka, istakao je da je podmirivao režijske troškove koji su teretili kuću ostavitelja u [adresa] na adresi [adresa] i to prema izdanim računima za razdoblje od mjeseca svibnja 2009. u kontinuitetu do rujna 2017., odnosno dijelom 2018. a koji su se odnosili na račune HEP-a, T-com-a, troškovi tvrtke "Komunalac" d.o.o. u pojedinačnom mjesečnom iznosu kako je to naveo u tužbi, a za što je podastrijeo kao dokaz presliku predmetnih računa, kao i troškove grobarine. Poduzeo je i radnje čišćenja okoliša, okućnice, kao i potrebne troškove rezanja živice, odnosno troškove popravka kako grobnice, tako određenog lokota i slavine naslijeđene kuće, odnosno u potpunosti troškove pogreba pokojnog oca stanaka i sve troškove prema uobičajenom načinu pokopa.

6. Naveo je da je u kritičnom razdoblju podmirio u cijelosti troškove koji se odnose na nekretninu u [adresa], na adresi [adresa] (režijski troškovi), kao i troškove održavanja predmetne nekretnine nastale rezanjem živice oko kuće te popravka stakla na kući, zamjena žarulja, popravak špine, nabavka novoga lokota, kao i čišćenje okućnice te je s navedene osnove potraživao ukupan novčani iznos u visini od 9.018,73 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog podmirenog računa pa do isplate, a koji iznos predstavlja ½ dijela ukupno navedenih troškova koje je podmirio, koje je tuženik kao nasljednik iza pokojnog ostavitelja u obvezi u tom omjeru i podmiriti.

7. Kako je za vrijeme svoga života pokojni otac stranaka imao otvoreni bankovni račun u Republici Italiji (BNL. Trieste) naveo je da je tijekom 2011. podmirio troškove zatvaranja računa, kao i daljnje nastale troškove u svezi mogućnosti realizacije isplate položenih novčanih sredstava na računu otvorenom kod iste poslovne banke i to u ukupnom iznosu od 433,96 eura, što u sebi obuhvaća trošak pristojbi u iznosu od 50,00 eura, trošak poštarine u iznosu od 10,70 eura, putni trošak radi odlaska u [adresa] u visini od 25,20 eura, usluge tvrtke ACLI SERVICE u iznosu od 312,70 eura, odnosno trošak prevođenja rješenja o naslijeđivanju na talijanski jezik u iznosu od 1.100,00 kn. S navedene osnove, a cijeneći udio tuženika u naslijeđenoj imovini, zatražio je isplatu novčanog iznosa u visini od 2.322,00 kn.

8. Također je naveo da je pokojni otac stranaka bio vlasnik psa pasmine vučjak (Rex), koji je sve do rujna 2017., kada je nestao, nastavio živjeti u okućnici obiteljske kuće u [adresa]. Brigu oko psa u vidu nabavke hrane, kao i plaćanja troškova cijepljenja, odnosno potrebnih lijekova i čipiranja, tužitelj je istaknuo da je osobno podmirivao i vršio i to na način da je pretežito hranu kupovao u inozemstvu, s obzirom da je ista bila povoljnija. Tako je istaknuo da je podmirio trošak pregleda, odnosno cijepljenja psa prema izdanom računu 8. kolovoza 2009. u iznosu od 131,07 kn, 28. veljače 2010. u iznosu od 135,00 kn, kao i trošak potrebne masti u svrhu liječenja u iznosu od 37,03 kn 5. svibnja 2009., odnosno preparata protiv krpelji kojeg je podmirio u iznosu od 83,00 kn 11. svibnja 2010. Tijekom 2011. podmirio je troškove cijepljenja 13. ožujka 2011. u iznosu od 189,0 kn, kao i opetovano podmirio trošak nabavke preparata protiv krpelji u iznosu od 87,99 kn 12. svibnja 2011.Tijekom 2012. podmirio je trošak cijepljenja u iznosu od 150,0 kn 11. ožujka 2012., kao i trošak nabavke preparata protiv krpelji u iznosu od 87,99 kn 8. kolovoza 2012.. Tijekom 2013. podmirio je trošak cijepljenja životinje u iznosu od 160,00 kn 7. travnja 2013., te nabavke preparata protiv krpelja u iznosu od 83,00 kn 12. svibnja 2013., kao i opetovano u iznosu od 81,25 kn 18.kolovoza 2013.. Uslijedio je veterinarski pregled psa 31. kolovoza 2013. koje je platio u iznosu od 160,00 kn. Tijekom 2014. podmirio je troškove cijepljenja 16. ožujka 2014. u iznosu od 150,00 kn, odnosno trošak nabavke preparata protiv krpelja u iznosu 95,10 kn 21. svibnja 2014.. tijekom 2015. podmirio je trošak cijepljenja životinje u iznosu od 150,00 kn 13. ožujka 2015., kao i pribavu preparata protiv krpelji u iznosu od 30,00 kn, te u iznosu od 44,99 kn što je platio 21. travnja 2015., odnosno 26. kolovoza 2015. Istovjetne troškove podmirio je tijekom 2016., kao i 2017. i to u godišnjem iznosu od 150,00 kn 20. ožujka 2016., odnosno u istovjetnom iznosu 19. ožujka 2017., kao i nabavu preparata protiv krpelji u visini od 32,00 kn 12. svibnja 2016.

9. Glede prehrane navedene životinje o čemu je ranije navedeno, tužitelj je istakao da je 2009. za nabavku hrane životinji potrošio iznos od 278,38 eura, odnosno 2.087,00 kn, tijekom 2010. iznos u visini od 350,50 eura (2.628,00 kn), tijekom 2011. podmirio je nabavku hrane u iznosu od 315,22 eura (2.364,15 kn), tijekom 2012. iznos u visini od 263,73 eura (1.978,00 kn), tijekom 2013. 211,40 eura (1.585,00 kn). Tijekom 2014. iznos od 407,81 euro (3.058,00 kn), tijekom 2015. 362,83 eura (2.721,00 kn), tijekom 2016. 329,00 eura (2.467,00 kn), da bi 2017. do nestanka životinje 17. rujna 2017. potrošio novčani iznos u visini od 221,93 kn (1.713,30 kn).

10. Istakao je da se o psu zbog njegovog izostanka iz mjesta prebivališta uslijed posla, pretežito bavila njegova supruga koja je tijekom navedenih godina odlazila svakodnevno do okućnice obiteljske kuće gdje je bio smješten pas, a za što je koristila uslugu autobusa i plaćala povratnu kartu u dnevnom iznosu od 15,50 kn.

11. Cijeneći da se ukupno radilo od 13. svibnja 2009. do 17. rujna 2017., kad je pas nestao, o 3048 dana, istakao je da se ukupno radilo o podmirenim prijevoznim troškovima u visini od 47.244,00 kn. Kako je ista za takvu radnju trošila minimalno jedan sat tužitelj je potraživao i trošak izgubljenoga sata po danu u visini od 15,00 kn, a što ukupno cijeneći broj dana (3048) predstavlja iznos od 45.720,00 kn.

12. S obzirom na udio tuženika kao nasljednika ½ dijela imovine pokojnog oca stranaka, tužitelj je predložio da sud obveže tuženika da mu isplati ukupan novčani iznos u visini od 120.116,60 kn sa pripadajućim sporednim davanjima u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih na svaki pojedinačni mjesečni iznos podmirenih režijskih troškova predmetne nekretnine, odnosno od dana podmirenja svakog pojedinog računa koji se odnosio na troškove održavanja nekretnine, cijepljenja i prehrane psa pokojnog ostavitelja, kao i troškova njegove prehrane, odnosno izgubljenog vremena kao što je ranije navedeno, troškova dijela pogrebnih troškova koji su podmireni prema računima ranije navedenim u tužbi, odnosno troškova nastalih zatvaranjem bankovnog računa pokojnoga oca u inozemstvu, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od trenutka podmirenja iznosa prema izdanim računima pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

13. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim očitovanjima tijekom postupka, tuženik je u cijelosti osporio tužbu i postavljen tužbeni zahtjev te istakao i prigovor zastare na veći dio utuženog potraživanja. Ne sporeći da su stranke suvlasništvo na predmetnoj nekretnini stekle naslijeđivanjem iza pokojnoga oca koji je preminuo **.**.2009., istakao je dužinu trajanja ostavinskog postupka na što je utjecao upravo tužitelj koji je na sve načine pokušao ga onemogućiti u ostvarivanju njegovoga prava na nasljedstvo. S tim u svezi, naveo je da se tužitelj u cijelosti nalazi u posjedu nekretnina, ali i pokretnina i to od trenutka smrti ostavitelja pa kontinuirano tijekom vremena do utuženja, zbog čega isti nikada nije stupio u suposjed naslijeđene imovine unatoč njegovim pozivima da mu tužitelj preda u suposjed kako nekretninu – obiteljsku kuću, tako i vrijednije pokretnine u vidu vozila i motocikla.

14. Glede isticanja tužitelja da bi isti u utuženom razdoblju podmirivao režijske troškove predmetne nekretnine, kao i druge zavisne troškove koji se odnose na navedenu nekretninu, naveo je neosnovanim njegovo regresno potraživanje od istoga, cijeneći da se isti ne koristi predmetnom imovinom, već to upravo čini tužitelj zbog čega je smatrao da ne bi bio obvezan sudjelovati u podmirenju takvih troškova srazmjerno svom udjelu u nasljedstvu.

15. U svezi zahtjeva za naknadom troškova koji se odnose na zbrinjavanje psa pokojnog ostavitelja koji je po smrti ostavitelja nastavio živjeti u okućnici naslijeđene obiteljske kuće, kao i glede troškova koje je imala supruga tužitelja u svezi obavljanja takvih radnji, istakao je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja.

16. Stoga je predložio odbijanje postavljenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

17. U svojim očitovanjima na navode odgovora na tužbu tuženika i istaknute prigovore tijekom postupka, tužitelj je istaknuo neosnovanim isticanje stranke da bi se nalazio u posjedu predmetne nekretnine pri čemu je naveo da se radi o zatvorenoj kući u kojoj nitko ne živi niti boravi od trenutka smrti oca stranaka, kao i činjenicu da se obje stranke nalaze u posjedu primjerka ključa predmetne nekretnine, što ne priječi tuženika da ukoliko želi pristupi u predmetnu nekretninu. Pojasnio je da je predmetnu okućn icu isključivo zalazila njegova supruga radi hranjenja psa, odnosno da su to činile treće osobe koje su tijekom vremena bile angažirane radi rezanja živice i čišćenja okoliša, kako se kuća ne bi smatrala napuštenom.

18. Glede svog zahtjeva za naknadom dijela podmirenih troškova obuhvaćenom predmetnom tužbom, istakao je da je tuženik tijekom ostavinskog postupka na održanom ročištu učinio u cijelosti nespornim nastanak takvih troškova, podmirenje od strane samoga tužitelja, kao i svoju obvezu da isplati tužitelju polovinu iznosa podmirenih troškova cijeneći svoj naslijeđeni dio imovine pokojnog oca. Stoga je smatrao irelevantnim istaknuto osporavanje tuženika tijekom ovosudnog parničnog postupka.

19. Istaknuti prigovor zastare tužitelj je u cijelosti otklonio pozivajući se na odredbu članka 245. stavak 3. ZOO-a.

20. Nakon provedenog postupka i zaključene glavne rasprave sud je presudom od 17. srpnja 2019. djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosio na podmirenje režijskih troškova nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], prema naslijeđenom dijelu imovine, kao i u istom omjeru troškove održavanja predmetne nekretnine i određenih popravaka te je naložio tuženiku da isplati tužitelju ukupan novčani iznos u visini od 9.018,73 kn sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim na svaki pojedinačni iznos potraživanja pa do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja do visine od 120.116,60 kn koji se odnosio na podmirenje troškova zatvaranja bankovnog računa u inozemnoj banci u razmjernom dijelu naslijeđenog dijela, kao i troškova nabavke hrane te liječenja i cijepljenja ostaviteljevog psa ŠR, kao i prijevozne troškove supruge do predmetne nekretnine gdje je boravio pas te trošak izgubljenog vremena u svezi poduzimanja radnje brige i hranjenja psa u istom omjeru odbio kao nedokazan, odnosno neosnovan.

21. Povodom žalbe, Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-4474/2019 od 25. travnja 2023. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke, dok je ukinuo odluku suda prvoga stupnja u dijelu pod točkom 2. i 3. izreke te u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje. Donio je odluku da prilikom donošenja nove zakonite odluke sud prvoga stupnja odluči i o zahtjevu za naknadom troškova žalbenoga postupka.

22. U obrazloženju svoje odluke, žalbeni sud je detaljno dao osvrt na utvrđeno činjenično stanje, iznio razloge prihvaćanja odluke prvostupanjskog suda u dijelu koja se odnosila na obvezu naknade troškova održavanja kuće i režijskih troškova iste na adresi [adresa], kao i detaljno naveo razloge donošenja ukidnog dijela žalbene odluke. Žalbeni sud je iznio pravni stav po pravnim pitanjima relevantnim za donošenje odluke glede zahtjeva obuhvaćenog ukidnim dijelom žalbene odluke, kao i dao detaljnu i koncentriranu uputu koju je prvostupanjski sud dužan cijeniti prilikom donošenja nove zakon ite odluke u ponovnom postupku, a što ovaj sud u cijelosti prihvaća.

23. U odnosu na ukidajući dio odluke suda prvoga stupnja žalbeni sud je ukazao da činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava je djelomično pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a koji supstrat se odnosi na troškove skrbi i brige oko psa ostavitelja, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnoga prava.

24. Posebno je naglasio da iako prihvaća utvrđene činjenice i argumentaciju prvostupanjskog suda u odnosu na dio odbijajućeg zahtjeva, žalbeni sud nije imao uvjeta u tom dijelu za preinaku pobijane presude, s obzirom da je prvostupanjski sud u svojoj odluci odbio zahtjev u zbirnom iznosu do iznosa od 120.116,60 kn, pri čemu nije jasno obrazložio koji iznos odbija i po kojem osnovu te je u tom dijelu činjenično stanje ostalo djelomično pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je stoga valjalo u odnosu na cjelokupni odbijeni dio tužbenog zahtjeva (točka 3. izreke pobijane presude) istu ukinuti.

25. U odnosu na pravni osnov potraživanja kao i u odnosu na prigovor zastare takvog potraživanja, žalbeni sud je istaknuo da tužitelj ispravno postavlja tužbeni zahtjev temeljeći ga na tvrdnji da se radi o troškovima ostavine (nastalim u razdoblju nakon smrti ostavitelja pa do zaključnog drugog mjeseca 2018., a koje je troškove isključivo podmirivao tužitelj.

26. U odnosu na zastaru, žalbeni sud prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda da bi potraživanje tužitelja bilo djelomično obuhvaćeno zastarom, pri tome ističući pravilan stav da prijavljivanjem tražbine u ostavinskom postupku nije došlo do prekida zastare. Iznosi da radnja tužitelja kao vjerovnika nije radnja poduzeta radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja navedene tražbine kako to propisuje odredba članka 241. ZOO-a, imajući pri tome u vidu odredbu članka 174. ZN-a, kojom je zakonodavac propisao da se u ostavinskom postupku utvrđuje tko su nasljednici ostavitelja, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja prava ostavine još pripadaju nasljednicima ili drugim osobama određenim zakonom, što vodi zaključku da se u ostavinskom postupku ne utvrđuju troškovi koji se odnose na naslijeđenu imovinu. Stoga zastara tražbine vjerovnika je prekinuta tek podizanjem tuže u ovosudnom predmetu.

27. Pri tome je žalbeni sud prihvatio tvrdnju tužitelja da je odredbom članka 240. stavak 1. ZOO-a propisano da se zastara prekida kada dužnik prizna dug. Međutim, napomenuo je kako je odredbom članka 246. stavak 2. i 6. ZOO-a propisano da prekinuta zastara priznanjem od strane dužnika počinje teći iznosa od priznanja te da se zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

28. Cijeneći sadržaj ostavinskog spisa pod poslovnim brojem O-867/2015, sud ukazuje na činjenicu koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a odnosi se na priznanje tuženika glede nastalih popisanih troškova (pogrebni troškovi, režijski troškovi nekretnine te troškovi skrbi za psa zaključno s 23. listopada 2011.) te ih je obvezao podmiriti u pola dijela. Takvo priznanje je putem punomoćnika tuženik ponovio i na ročištu 19. ožujka 2013. (daljnji troškovi nastali do 15. ožujka 2013.). Cijeneći da je tužitelj u postupku podnio tužbu 20. ožujka 2018., žalbeni sud ističe da je ista podnesena izvan općeg zastarnog petogodišnjeg roka propisanom odredbom članka 225. ZOO-a, čime je ukazao na pravilni zaključak prvostupanjskoga suda kojim je prihvaćen djelomično osnovani prigovor zastare za potraživanja po svim osnovama koje se odnosi za razdoblje od 21. ožujka 2013. zaključno s 20. ožujka 2013.

29. Raščlanjujući pojedine zahtjeve za naknadom troškova, odnosno isplate, žalbeni sud je u odnosu na zahtjev za naknadom troškova nastalih zatvaranjem bankovnog računa pokojnog ostavitelja u Republici Hrvatskoj istakao pravilnim stav prvostupanjskog suda koji je zaključio da iz priložene dokumentacije koju je tužitelj dostavio sa svrhom dokazivanja osnovanosti i visine navedenoga troška nije moguće utvrditi da bi se navedeni trošak odnosio upravo na zatvaranje navedenog bankarskog računa, slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe članka 221. a. ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o troškovima koji su nastali u svezi zatvaranja računa pokojnog ostavitelja, odnosno troškovima podizanja novčanih sredstava s predmetnog bankovnog računa.

30. U odnosu na troškove nastale brigom i skrbi oko psa ostavitelja, kao i u odnosu na zaključak suda da je tužitelj nakon očeve smrti preuzimanjem brige i skrbi oko psa postao njegov vlasnik ukazao je na tako zauzeti pogrešan zaključak, slijedom čega je prvostupanjski sud po tom osnovu odbio postavljeni zahtjev.

31. stakao je pravilan zaključak suda da je pas kao kućni ljubimac u pravnom prometu cijenjen kao stvar. Iako isti nije bio obuhvaćen rješenjem o naslijeđivanju iza smrti ostavitelja, istakao je pogrešan zaključak suda da takav slijed utječe na samu odluku suda.

32. Izričit je bio u kazivanju da smrću ostavitelja pravo (su)vlasništva i u odnosu na psa je prešlo na nasljednike ostavitelja te kako su isti u ostavinskom postupku proglašeni nasljednicima u jednakim dijelovima, iako je pas ostao upisan kao vlasništvo ostavitelja, mora se zaključiti da se stranke kao nasljednici nalaze u suvlasničkoj zajednici i u odnosu na psa ostavitelja. Do diobe zajedničkih stvari isti upravljaju i raspolažu nasljedstvom, odnosno nasljedničkom zajednicom zajednički i to bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova, zbog čega zaključuje da su stranke u odnosu na psa pokojnog ostavitelja de facto sunasljednici koji su u obvezi zajednički skrbiti o njemu. Zaključuje da je tuženik temeljem zakona kao jedan od sunasljednika bio dužan učiniti u predmetnom razdoblju izdatak za psa (sudjelovati u troškovima njegove prehrane i liječenja, odnosno pregleda kod veterinara), a što je utvrđeno da nije činio.

33. U odnosu na potraživanje troškova prijevoza i zgubljenog vremenau kojeg je imala supruga tužitelja oko zbrinjavanja psa ŠR, žalbeni sud ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran za postavljanje navedenoga zahtjeva, imajući posebno u vidu da stranka niti u prvostupanjskom postupku, a niti u žalbi nije tvrdila, niti dokazala da je navedene radnje supruga poduzela isključivo u njegovo ime i za njegov račun.

34. Stoga žalbeni sud ističe da će sud u ponovljenom postupku na temelju odlučnih činjenica odlučivati o postavljenom zahtjevu za isplatu troškova skrbi i brige oko psa ostavitelja pri čemu je potrebno utvrditi visinu navedenog potraživanja koja će se iskazati zasebno u odnosu na trošak prijevoza i izgubljenog vremena koje je poduzela supruga tužitelja oko zbrinjavanja psa. imajući pri tome u vidu da je i navedeno potraživanje djelomično u zastari.

35. U daljnjem tijeku parničnog postupka tužitelj je ustrajao kod činjeničnog supstrata utuženja, pri čemu je u svojim pismenim očitovanjima otklonio viđenje žalbenoga suda glede potraživanja s osnova izgubljenog vremena i troškova prijevoza supruge tužitelja radi vođenja brige o psu ostavitelja, smatrajući da se u konkretnom slučaju radilo o postupanju zajedno sa tužiteljem, zbog čega valja cijeniti da se radi o troškovima poduzetim u ime i za račun tužitelja. Posebno je naglasio da se radi o bračnim drugovima pa zatraženi iznos na ime autobusne karte valja cijeniti kao izdatak bračne stečevine, dok vrijeme koje je uloženo za zbrinjavanje psa, odnosno novčana protuvrijednost za pripremu i donos hrane te brigu oko psa valja cijeniti kao bračnu imovinu stranaka (očekivani prihod supruge tužitelja za danu uslugu), zbog čega je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje takvoga zahtjeva.

36. U odnosu na tražbinu glede troškova koje je tužitelj imao s obzirom na postupak u svezi ostvarivanja prava na položena novčana sredstva u banci u Italiji, ustrajući kod zahtjeva s te osnove, napomenuo je da prilikom pružanja dokaza nije dostavljao prijevod korespodencije na hrvatski jezik cijeneći da tuženik dugi niz godina živi u [adresa] te da mu je poznat talijanski jezik na kojem i glasi dokumentacija priložena u spis. Pojasnio je da se u konkretnom slučaju ne radi o trošku ostavine, već o izdatku kojeg je tužitelj učinio za tuženika, odnosno o institutu izdatka za drugoga.

37. Podneskom od 27. rujna 2023. tužitelj je ističući konverziju valute u euro uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu novčanog iznosa u visini od 4.635,35 EUR/34.925,05 kn sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim na svaki pojedinačni iznos potraživanja taksativno naveden od broja 1 do 21, od dospijeća pa do isplate. Stoga je predložio usvajanje tako postavljenog zahtjeva , uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

38. Daljnjim podneskom od 2. srpnja 2024. tužitelj je opetovano precizirao tužbeni zahtjev i to na način da je potraživao ukupan novčani iznos u visini od 3.546,28 EUR sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do isplate, kako je to navedeno u numeraciji od 1 do 16. Također , ustrajao je kod zahtjeva za naknadom prouzročenog parničnog troška kojeg je elaborirao priloženim troškovnikom.

39. U činjeničnom opisu navedenog podneska kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev, tužitelj je istaknuo da se ograničio na potraživanje koje nije obuhvaćeno zastarom kako je to cijenio žalbeni sud, odnosno potraživanja koja su nastala nakon 21. ožujka 2013., a kada govorimo o troškovima glede brige i hranjenja psa ostavitelja locirao se do 17. rujna 2017. kada je pas nestao. Glede samih osnova tako postavljenog zahtjeva za isplatom, tužitelj je raščlanio potraživanje s navedenog naslova numeracijom 1 do 16 i to kako slijedi:

1. troškovi cijepljenja/čipiranja psa

2. troškovi preparata za krpelj

3. troškovi preparata za krpelj

4. veterinarski pregled psa

5. troškovi cijepljenja/čipiranja psa

6. troškovi preparata za krpelj

7. troškovi cijepljenja/čipiranja

8. troškovi preparata za krpelj

9. troškovi preparata za krpelj

10. troškovi cijepljenja/čipiranja psa

11. troškovi preparata za krpelj

12. troškovi cijepljenja/čipiranja

13. ukupni troškovi prehrane psa za razdoblje od 21. ožujka 2013. do 17. rujna 2017.

14. izgubljeno vrijeme za obilazak i pripremu hrane psu

15. troškovi prijevoza radi pružanja brige psu

16. troškovi nastali povodom ostvarivanja prava na novčana sredstva položena kod banke u Italiji (BNL s.p.a. Trieste)

40. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj je predložio da sud na glavnoj raspravi provede dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja i svjedoka AR, kao i dokaz uvidom u dokumentaciju, a posebno u izjavu AR koja je priložena spisu tijekom stadija glavne rasprave u ponovljenom postupku.

41. Tuženik je u cijelosti ustrajao kod navoda odgovora na tužbu te predložio odbijanje tužbe i postavljenoga zahtjeva, pri čemu je istaknuo da je tužitelj ranije navedenim podnescima de facto povukao dio prvotno postavljenoga zahtjeva, zbog čega je isti umanjio, a čemu se izričito protivio.

42. Apostrofirao je da tužitelj nije legitimiran zatražiti isplatu novčanog iznosa koji bi se odnosio na troškove oko brige i hranjenja psa, kao i kod navođenja da na temelju pruženih dokaza uopće nije moguće utvrditi koji su to troškovi nastali zatvaranjem bankovnog računa u Italiji.

43. U odnosu na dokazne prijedloge tužitelja istima se izričito protivio, a posebno cijenjenju dokumentacije te posebno izjave koju je tužitelj priložio u ponovljenom postupku. Smatrao je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti predviđeni za isticanje novih činjenica i novih dokaza u stadiju glavne rasprave u ponovljenom postupku. Posebno je naglasio da žalbeni sud u svojoj uputi nije istakao potrebu provođenja daljnjih dokaza na okolnost utvrđivanja činjeničnoga stanja, već je isključivo istakao potrebu donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za podmirenjem novčanog potraživanja s ranije navedenih osnova i to po točno određenom iznosu za svaki osnov.

44. Stoga je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

45. Radi utvrđivanja činjeničnoga stanja sud je proveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Opatiji poslovnim brojem PUO-867/2015, uvidom u opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu u vidu prijepisa računa i priznanica kao i saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedoka AR.

46. Iako je na održanom pripremnom ročištu prethodno zaključenju prethodnog postupka 20. veljače 2019. sud odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, dakle i tuženika, kao i uvidom u dokumentaciju poslovne banke iz Republike Italije a vezano za novčana sredstva pohranjenog na ime pokojnog AR te transakcije u svezi predmetnih novčanih sredstava u razdoblju od nastupa činjenice smrti pokojnog RR **.**.2009. pa do okončanja ostavinskog postupka, iz kojeg slijeda bi bilo razvidno podizan je određenih novčanih iznosa i isplata određenoj osobi od strane poslovne banke, što se tuženik obvezao dostaviti u spis u određenom roku, tijekom glavne rasprave navedeni dokazi nisu provedeni.

47. Tuženik iako uredno pozvan radi saslušanja od strane svog punomoćnika skladno odredbama procesnog zakona nije pristupio na određeno ročište za glavnu raspravu, a niti je opravdao određenim objektivizirajućim okolnostima svoj izostanak. Sud je skladno odredbi 265. stavak 2. ZPP-a odlučio provesti dokaz isključivo saslušanjem protivne stranke bez provođenja dokaza saslušanjem tuženika kao stranke.

48. Glede prilaganja dokumentacije poslovne banke u Republici Italiji, na što se obvezao sam tuženik, valja istaknuti da isti to nije učinio niti u određenom roku, niti je to učinio do zadnjeg ročišta za glavnu raspravu, a niti je pokazao spremnost da to kao stranka učini naknadno, već je predlagao da sud službenim putem zatraži takvu dokumentaciju od poslovne banke.

49. Takav prijedlog ovaj sud nije prihvatio cijeneći načelo tereta dokazivanja u parničnom postupku, kao i utvrđivanja stranačke istine, a ne materijalne istine. Upravo je tuženik koji se pozivao na određene činjenice bio pozvan, a što je sud i prihvatio kao njegov dokazni prijedlog, poduzeti određenu aktivnost radi prikupljanja i dostave navedene dokumentacije. Isti je navedeno propustio i ostao u cijelosti pasivan kao stranka. Stoga nije proveden navedeni dokaz.

50. U ponovljenom postupku sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja te proveo dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja i svjedoka AR.

51. Nije prihvatio dokazni prijedlog uvida u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u ponovljenom postupku, kao niti dokaz uvidom u ovjerenu izjavu svjedoka AR, koju je tužitelj također priložio u ponovljenom postupku. To stoga jer se skladno odredbama ZPP-a, u ponovljenom postupku postupak vraća u stadij glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta, kako to isprano ističe tuženik, tijekom glavne rasprave stranke su pozvane predlagati provođenje dokaza iznimno ukoliko to nisu bile u mogućnosti činiti do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje.

52. Dokumentacija na koju se poziva tužitelj odnosi se na potraživanje tužitelja koje je isti istaknuo veću tužbi te je stoga bio u mogućnosti dostaviti ju i do zaključenja prethodnog postupka, a ne tek u stadiju glavne rasprave u ponovljenom postupku. Mišljenje je ovoga suda da je to tužitelj učinio ponukan stavom žalbenoga suda radi jačanja stranačke pozicije.

53. Iako je tužitelj u ponovljenom postupku podneskom od 2. srpnja 2024. istakao potraživanje o kojem bi sud bio pozvan donositi odluku u ukupnom iznosu od 3.546,28 EUR koje se odnosilo djelomično na trošak prehrane psa ostavitelja, troškove brige oko životinje i troškove prijevoza radi pružanja takve brige životinji od strane supruge tužitelja te s osnove veterinarskih troškova i pribavljanja medikamenata za predmetnu životinju, odnosno troškova koji su se odnosili na ostvarivanje novčanih sredstava položenih na banci u Republici Italiji, sud je s obzirom na iznijeti pravni stav tuženika bio pozvan donositi odluku o postavljenom zahtjevu kakav je tužitelj istaknuo u tužbi te je egzistirao u trenutku zaključenja glavne rasprave u ranijem prvostupanjskom postupku.

54. Naime, postavljanje tužbenog zahtjeva kao u srpnju 2024. tuženik je ispravno okarakterizirao kao umanjenje ranije postavljenog tužbenog zahtjeva, slijedom čega je smatrao da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva, čemu se izričito protivio.

55. Prema stavu sudske prakse koja se temelji na stavu VSRH da svako umanjenje prvotno postavljenog zahtjeva predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, sud je bio pozvan u konkretnoj situaciji cijeniti odredbu članka 193. ZPP-a u kojoj je zakonodavac propisao institut povlačenja tužbe.

56. Prema stavku 1. citirane zakonske odredbe, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Prema stavku 2. tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

57. U konkretnom slučaju tužitelj je umanjenjem ranije postavljenog zahtjeva tijekom glavne rasprave de facto povukao dio tužbenoga zahtjeva, a kako je takva radnja poduzeta nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari za isto je bi potreban pristanak tuženika.

58. S obzirom da se tuženik izričito protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, sud je bio pozvan cijeniti postavljeni zahtjev tužitelja u tužbi koji je de facto egzistirao do trenutka isticanja drugačijeg, odnosno umanjenog iznosa potraživanja tijekom glavne rasprave u ponovljenom postupku.

59. Tužitelj je tijekom ranijeg prvostupanjskog postupka prilikom zaključenja glavne rasprave ustrajao na zahtjevu za isplatom ukupnog novčanog iznosa u visini od tada 120.116,60 kn. Presudom je djelomično dosuđen zatraženi iznos u visini od tada 9.018,73 kn koji se odnosio na podmirenje dijela troškova s osnove naknade održavanja nekretnine u [adresa] te s osnove ostalih troškova iste nekretnine u vidu popravaka i održavanja okućnice, dok je u preostalom dijelu sa iznosom od 111.097,87 kn isti odbijen kao sa neosnovanim zahtjevom. Dosuđeni dio tražbine postao je pravomoćan s obzirom da je potvrđen odlukom Županijskog suda u Zagrebu, dok je odbijajući dio ukinut zajedno sa odlukom o naknadi troškova postupka, slijedom čega proizlazi da je sud pozvan donositi odluku o preostalom dijelu potraživanja u visini od 111.097,87 kn, sada 14.745,22 EUR.

60. Kada govorimo o pravnom osnovu takve tražbine , valja istaći da se ista odnosi na naknadu pogrebnih troškova i pokopa pokojnog SR, naknadu troškova nastalih zatvaranjem bankovnog računa pokojnog ostavitelja u Republici Italiji, kao i troškova pregleda, liječenja i prehrane psa ŠR te naknada prijevoznih troškova i izgubljenog vremena supruge tužitelja u svezi poduzetih radnji oko zbrinjavanja psa.

61. Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, ovaj sud je ocijenio postavljen tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

62. Između stranaka nije sporna činjenica smrti zajedničkog oca stranaka, kao i njihov stupanj srodstva, činjenica da je po smrti oca vođen ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Opatiji, koji je okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju, temeljem kojeg su ovdje stranke svaka u polovini dijela naslijedile ostavinsku imovinu iza pokojnog oca. Također, nije sporno da je otac do kraja svoga života živio u obiteljskoj kući koju su stranke naslijedile te da je bio vlasnik psa vučjaka (ŠR) koji je nakon smrti oca stranaka nastavio svoje življenje do određenoga trenutka u okućnici predmetne kuće.

63. Sporno je kada bi tužitelj i dokazao osnovanost osnova i visinu postavljenog zahtjeva, je li zahtjev za isplatom obuhvaćen zastarom, odnosno je li isti legitimiran zatražiti isplatu određenih novčanih sredstava s osnova prijevoznih troškova i izgubljenog vremena njegove supruge, koji troškovi su nastali u svezi brige oko životinje.

64. Iako je tužitelj smatrao da je osnovanost osnova de facto riješena tijekom ostavinskog postupka iza smrti pokojnog oca stranaka s obzirom da je tuženik u tom postupku priznao nastale troškove, posebno što se tiče troškova pogreba, tuženik je osporio takav pravni stav ističući da eventualno priznanje dano u ostavinskom postupku je irelevantno za ovosudni parnični postupak i ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja s osnove isplate.

65. Saslušan tijekom postupka, tužitelj je u svom iskazu naveo da nakon što je otac preminuo u svibnju 2009. u kući u kojoj je do tada isti prebivao nitko nije nastavio živjeti. Unatoč tome što je kuća dugi niz godina bila zatvorena, istakao je da je u okućnici i nadalje boravio očev pas vučjak, koji neovisno o činjenici smrti oca, odnosno vlasnika psa i nadalje bio registriran kod veterinara kao vlasništvo pokojnog oca. Istakao je da se osobno zajedno sa svojom suprugom kontinuirano brinuo o životinji, sve do trenutka kada je ista pobjegla u rujnu 2017.. Redovito je svake godine pas bio čipiran, cijepljen, kupovali su se medikamenti protiv nametnika i slično, a što je sve financirao svojim osobnim sredstvima. Hranu za životinju pretežito je nabavio u inozemstvu s obzirom da je ista bila jeftinija.

66. Kako je zbog posla često bio odsutan iz mjesta življenja koje se nalazi na udaljenosti od oko kilometar i pol od kuće, o psu je brinula njegova supruga, koja mu je svakodnevno pripremala i donosila hranu, čistila njegovu nastambu i po potrebi ga vodila veterinaru.

67. Tuženik po kazivanju tužitelja nikada nije pitao za psa, niti ga je ikada obišao. U obitelji su i nadalje smatrali da se radi o "nonotovom" psu i na taj način su se i brinuli o njemu.

68. Glede bankarskih troškova koje je podmirio u Republici Italiji naveo je da je otac imao otvoreni račun u talijanskoj banci, te da je po nalogu banke bilo potrebno dostaviti svu dokumentaciju određenom naslovu u Italiji, zbog čega se obraćao sjedištu u [adresa], a nakon toga se sva dokumentacija slala u Rim u centralnu banku. Nakon određenog vremena i prijevoda rješenja o naslijeđivanju na talijanski jezik, što je također financirao vlastitim sredstvima, istakao je da je realizirana isplata položenog novčanog iznosa, na koje pravo su polagali nasljednici. Iako je bratu dostavio novčana sredstva koja je naslijedio, isti mu se nikada nije obratio radi namirenja dijela troškova koje je imao, a vezano za takav slijed.

69. U svom dopunskom stranačkom iskazu danom tijekom ponovljenog postupka tužitelj je iskazivao identično kao u svom stranačkom iskazu, precizirajući da je udaljenost njegove kuće od mjesta boravka psa bila cca 1.200,00 metara.

70. Saslušani svjedok AR, supruga tužitelja, u svojem je iskazu navela da je nakon smrti svekra koja je uslijedila u svibnju 2009. kuća ostala u potpunosti prazna i zatvorena. Ista se angažirala oko psa ŠR koji je bio pas njezina svekra i to na način da mu je svakodnevno na nekretninu donosila hranu, čistila prostor gdje je pas boravio i sa suprugom redovito odlazila veterinaru kako bi životinja bila cijepljena i po potrebi liječena. Izričito upitana, navela je da su u obitelji ŠR smatrali "nonotovim psom", unatoč činjenici da je svekar bio preminuo. Izričita je bila u kazivanju da se isključivo tužitelj i njegova obitelj brinula o navedenoj životinji s obzirom da tuženik nikada nije pokazao interes za psom.

71. U svom dopunskom iskazu danom tijekom ponovljenog postupka svjedok je opetovano iznio kao u prvotnom iskazu precizirajući da je odlazio u mjesto boravka psa ponekad pješke od svojeg mjesta stanovanja, a ponekad koristeći se organiziranim prijevozom, odnosno autobusom. Istakla je da nije imao mjesečnu pokaznu kartu, već je za korištenje autobusa koristila se jednokratnom kartom u dva smjera. Glede udaljenosti mjesta boravka psa do mjesta njezinog življenja navela je da se radi o cca 1,5 km. Glede potrebe odlaska psa veterinaru, navela je da je pretežito to činjeno u razdoblju kada je njezin suprug boravio kod kuće.

72. Iskaz saslušane stranke, kao i svjedoka, sud je ocijenio životnim, objektivnim u dijelu koji se odnosi na ostavinski postupak, aktivnosti oko zatvaranja bankarskog računa kojeg je ostavitelj imao otvoren u Republici Italiji, kao i vezano za brigu oko psa ŠR koji je bio vlasništvo ostavitelja te je nastavio živjeti u okućnici nekretnine koje su stranke naslijedile. Također, sud je cijenio i životnim i objektivnim nastale troškove pogreba i pokopa ostavitelja kao i preostalih popravaka i uređenja nekretnine koji datiraju ranije od 21. ožujka 2013.

73. Uvidom u opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu, a što nije niti sporno između stranaka, utvrđeno je da je u ostavinskom postupku pokrenutom iza pokojnog SR, oca stranaka, koji je vođen tada pred Općinskim sudom u Opatiji, doneseno djelomično rješenje o naslijeđivanju pod poslovnim brojem O-1/12 od 16. siječnja 2012. U daljnjem vremenskom nastavku 8. srpnja 2013. isti sud donio je rješenje o naslijeđivanju pod istim poslovnim brojem kojim je preinačeno prvotno djelomično rješenje o naslijeđivanju, te je donesena odluka da se ostavinska imovina iza pokojnog SR sastoji od nekretnina, pokretnina, između ostalog predmetna kuća u [adresa], na koju se referira i dijelom tužbeni zahtjev tužitelja u ovosudnom predmetu, odnosno devizna sredstva položena na računu kod banke BNL u Republici Italiji.

74. Navedenom odlukom suda, nasljednicima cjelokupne imovine proglašene su ovdje stranke i to svaki u ½ dijela, a ujedno je donesena odluka o zemljišno knjižnoj provedbi predmetnog rješenja po njegovoj pravomoćnosti koja se odnosila na naslijeđene nekretnine. Iz zapisnika o održanom ročištu od 30. studenog 2011. unutar ostavinskog postupka utvrđeno je da su stranke osobno, odnosno putem svog punomoćnika dale nasljedničke izjave kojima se prihvaćaju nasljedstva iza pokojnoga ostavitelja, a kojom prilikom je ovdje tužitelj putem svog punomoćnika predao u ostavinski predmet presliku popisa troškova pogreba ostavitelja kojeg je osobno snašao u cijelosti, popis podmirenih režijskih troškova nekretnine koja je bila obuhvaćena rješenjem o naslijeđivanju, kao i troškova prehrane ostavitevljevog psa koji je bio u vlasništvu ostavitelja, odnosno troškova nastalih nakon smrti ostavitelja do 23. studenog 2011. Nakon iznijetog, punomoćnik tuženika u postupku priznao je u ime nasljednika u cijelosti popisane troškove, kao i istakao suglasnost da njegova stranka snosi polovinu predmetnih troškova.

75. Navedeni sadržaj ostavinskog postupka po mišljenju tužitelja upire na osnovanost osnova potraživanja tužitelja u ovosudnom predmetu s obzirom da tužbom u ovosudnom predmetu je isti dijelom obuhvatio nastale troškove do 23. listopada 2011., a nakon smrti oca stranaka koja je uslijedila 13. svibnja 2009., kao i daljnje troškove koji su nastali s navedenih osnova sve do 2017. odnosno određenim segmentom još i tijekom 2018.

76. Takav pravni stav ovaj sud nije cijenio osnovanim. Činjenica da je tuženik kao stranka u ovosudnom postupku sudjelovao kao nasljednik u ostavinskom postupku, te se glede istaknutog zahtjeva za isplatom dugova koji su postojali za vrijeme trajanja ostavinskog postupka, odnosno koji su nastali nakon smrti ostavitelja je sasvim irelevantno za ishod ovosudnoga spora.

77. Tuženik se u ovosudnom predmetu cijeneći odredbe ZPP -a prilikom davanja odgovora na tužbu izjasnio ne samo o postavljenom zahtjevu, već i o samom sadržaju tužbe, odnosno činjeničnom supstratu na kojem je tužitelj temeljio svoj zahtjev. Isti je u cijelosti osporio tužbu i postavljen tužbeni zahtjev, predlažući odbijanje istoga, pri čemu nije isticao ranije navedeni sadržaj kao u ostavinskom postupku.

78. Slijedom navedenog, ovaj sud je pozvan na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja ocijeniti osnovanost osnova postavljenog zahtjeva, kao i visinu istoga, cijeneći i iznijete prigovore od strane tuženika.

79. Njegovo držanje u ostavinskom postupku je sasvim irelevantno za ovosudan parničan postupak zbog čega ga parnični sud nije pozvan niti cijeniti prilikom donošenja odluke u ovosudnom predmetu.

80. Upravo je tužitelj, cijeneći načelo tereta dokazivanja, pozvan u ovosudnom postupku utvrditi osnovanost svog zahtjeva, odnosno da bi tuženik bio u obvezi podmiriti mu utuženo potraživanje. U tom smjeru valja istaći i kazivanje žalbenoga suda u svojoj odluci.

81. Na temelju provedenih dokaza tijekom ovosudnog parničnog postupka, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza pokojnog oca stranaka koji je preminuo **.**.2009. pa do okončanja samoga postupka kao i naknadno po donesenom rješenju o naslijeđivanju kojim su stranke naslijedile imovinu svog pokojnog oca u podjednakim dijelovima, kuća u kojoj je otac obitavao do svoje smrti na adresi [adresa] je bila nekorištena za stanovanje ili za bilo koji drugi oblik korištenja od strane stranaka u postupku. Ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da je sa svojom obitelji živio udaljen nekoliko kilometara od predmetne nekretnine te da je zalazio u naslijeđenu kuću radi održavanja i čišćenja okoliša, provjeravanja stanja zatvorene kuće, ali i zajedno sa svojim suprugom radi vođenja brige o psu ŠR koji je unatoč činjenici smrti svoga vlasnika, oca stranaka, nastavio boraviti u okućnici predmetne nekretnine u [adresa], sve do rujna 2017. kada je pobjegao i više mu se nije ušlo u trag.

82. O prehrani ŠR, njegovim potrebama za liječenje i odlasku veterinaru brinuo se tužitelj, ali i njegova supruga koja je čistila nastambu psa i brinula se svakodnevno o njemu odlazeći mu nositi hranu te voditi ga u šetnju. ŠR vođen je po potrebi liječniku radi cijepljena i liječenja pretežito kada je tužitelj boravio u mjestu stanovanja.

83. Režijski troškovi predmetne nekretnine u [adresa] koji su podmirivani u razdoblju od nastanka smrti oca stranaka, pa do najkasnijeg razdoblja 2018. (14. veljače 2018.) podmirivao je tužitelj, kao i pogrebne troškove pokojnog ostavitelja. Upravo je isti priložio u spis sve račune, odnosno priznanice, a iste tuženik nije osporio.

84. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio razvidno je da se kroz razdoblje od 2009. pa do 2018. troškovi predmetne nekretnine tiču plaćanja naknade HEP -u, Komunalcu, T-com-u, dijelom se odnose na podmirenje troškova grobarine. Dijelom se dokumentacija odnosi na održavanje okućnice u vidu rezanje živice i čišćenja okućnice, kao i popravka slavine, odnosno nabavke novoga lokota, troškova popravka grobnice, koje račune tuženik također nije osporio.

85. Tužitelj je priloženim računima dokazao nastale troškove poštarine vezano za korespodenciju u Republici Italiji, trošak cestarine na relaciji do [adresa] u Republici Italiji, plaćanje određenih pristojbi u iznosu od 50 eura, kao i trošak prevođenja rješenja o naslijeđivanju u iznosu od 1.100,00 kn i to u ukupnom iznosu od 433,96 eura.

86. Međutim, iz predmetne dokumentacije, a što će kasnije biti obrazloženo u ovoj odluci, nije vidljivo da se odnosi na zatvaranje bankovnog računa kojeg je otac stranaka imao otvoren kod BNL S.p.a Trieste i to broj računa 7300200053 kako to proizlazi iz sadržaja rješenja o naslijeđivanju od 8. srpnja 2013.

87. Zahtjev za podmirenjem tražbine koja ne obuhvaća ranije pravomoćno dosuđeni iznos od 1.196,99 EUR (9.018,73 kn), a iznosi 14.745,22 EUR (111.097,87 kn) odnosi se na preostalu naknadu troškova za predmetnu nekretninu počem od 2009. nakon smrti ostavitelja pa do 21. ožujka 2013., s osnova namirenja troškova nekretnine u vidu popravka, odnosno održavanja okućnice u istom vremenskom segmentu. Također, odnosi se na troškove prehrane, liječenja te cijepljena psa ŠR od 2009. pa do rujna 2017. kada je pas nestao, kao i s osnova troškova prijevoza i izgubljenog vremena supruge tužitelja koja je vodila brigu za predmetnu životinju, troškova pogreba oca stranaka te troškova u svezi zatvaranja bankovnog računa koje je otac stranaka imao otvoren kod poslovne banke u Republici Italiji.

88. Istaknuti prigovor zastare kojeg je tuženik istaknuo u odnosu na cjelokupno potraživanje, ovaj sud je ocijenio djelomično osnovanim.

89. Prilikom otklanjanja istaknutog prigovora, po mišljenju ovoga suda tužitelj se pogrešno pozvao na odredbu članka 245. stavak 3. ZOO -a, cijeneći da je u konkretnom slučaju nastupio prekid zastare prethodno utuženu, zbog čega sam rok zastare valja računati skladno ranije citiranoj zakonskoj odredbi. U odredbi članka 245. stavak 3. ZOO-a zakonodavac je propisao da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanje tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

90. Cijeneći tijek pokrenutog ostavinskog postupka iza smrti pokojnog oca stranaka, tužitelj je smatrao da je prijavljivanjem svoje tražbine u vidu podmirenja dugovanja nastalih iza smrti ostavitelja, došlo do prekida zastare, te da valja cijeniti da zastara počinje iznosa teći od dana kada je Županijski sud u Rijeci donio svoju odluku pod poslovnim brojem Gž-1203/2014, odnosno 10. listopada 2016.

91. Iako je tužitelj nesporno takav svoj zahtjev istakao u ostavinskom postupku, valja istaknuti da je prvotno prvostupanjski sud svojom odlukom od 8. srpnja 2013. istaknuo nemogućnost isticanja takvog zahtjeva unutar ostavinskog postupka, da bi takav stav potvrdio Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci od 10. listopada 2016. i to na način da je odbio žalbu nasljednika (ovdje tužitelja), kao neosnovan, te potvrdio odluku suda prvoga stupnja u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova iz ostavine. U obrazloženju svoje odluke žalbeni sud je ukazao da je takav zahtjev nasljednika moguće ostvarivati u zasebnom parničnom postupku, pri čemu valja cijeniti da nasljednik za dugove odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

92. O takvom zahtjevu nemoguće je odlučivati u ostavinskom postupku, s obzirom da se rješenjem o nasljeđivanju ne utvrđuju dugovi ostavitelja, njihova visina, kao niti odlučuje o navedenim dugovima i obvezi nasljednika da ih podmire.

93. Cijeneći navedeno, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije takav zahtjev postavio u za to predviđenom postupku već upravo suprotno, u postupku u kojem se ne utvrđuju takvi dugovi i ne obvezuju nasljednike na podmirenje istoga, zbog čega je sasvim irelevantno je li taj postupak (ostavinski postupak) okončan, odnosno kada je okončan.

94. Podredno se ističe da bi eventualno podneseni zahtjev u pokrenutom parničnom postupku, kao što je u konkretnom slučaju tužitelj i pokrenuo, mogao predstavljati element koji bi dovodio do prekida zastare u odnosu na određeni drugi zahtjev, a koji prekid bi trajao do okončanja pokrenutog postupka. Kako tužitelj svoj zahtjev nije podnio u za to predviđenom postupku, po stavu ovoga suda u konkretnom slučaju se ne može cijeniti nastup prekida zastare, a što bi imalo za posljedicu iznova počinjanje zastarnoga roka.

95. Cijeneći iznijeti prigovor, ovaj sud smatra da valja cijeniti opći zastarni rok propisan odredbom članka 225. stavak 1. ZOO-a gdje je zakonodavac propisao da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

96. U tom smjeru kazuje i odluka Vrhovnog suda poslovni broj Gzz-69/83 od 8. studenog 1983. gdje je naveden stav da tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je ta osoba po zakonu bila obvezna učiniti, ima pravo u općem zastarnom roku zahtijevati naknadu od nje.

97. Kako je tužitelj tužbu podnio 20. ožujka 2018., cijeneći opći zastarni rok u trajanju od pet godina, osnovano je kazivanje tuženika da bi tužbeni zahtjev koje obuhvaća razdoblje do 21. ožujka 2013. bilo obuhvaćeno zastarom dok preostali dio tražbine s ranije navedenih osnova nije obuhvaćeno zastarom.

98. U tom smjeru se izjasnio i žalbeni sud prihvaćajući stav suda prvoga stupnja po pitanju zastare.

99. Slijedom navedenog, u tom dijelu je zahtjev tužitelja za isplatom naknade s osnova plaćenih troškova za kuću u [adresa] sve do 21. ožujka 2013. obuhvaćeno zastarom, zbog čega je valjalo taj dio zahtjeva odbiti kao neosnovan. Tužitelj je osim ranije navedenih troškova nekretnine isticao i troškove koji su nastali u svezi predmetne nekretnine tijekom 2011., koje potraživanje je također obuhvaćeno zastarom. Radi se o trošku nastalom popravkom špine i nabavke novoga lokota za predmetnu nekretninu u siječnju, odnosno lipnju 2011. S obzirom na zastaru predmetne tražbine isto je također valjalo odbiti kao neosnovano.

100. Otac stranaka preminuo je 13. svibnja 2009. te je tužitelj dostavio relevantnu dokumentaciju, koju tuženik nije osporio, a koja se odnosila na podmirenje pogrebnih troškova. Svi navedeni troškovi cijeneći sadržaj priležećih računa i to kako glede same pogrebne usluge, podmirenja troškova KBC-a Rijeka, plaćene karmine, plaćanje pružene usluge cvjetnog aranžmana kao ui vjerske troškove pogreba, odnosno objave smrti i pozdrava u javnom glasilu datiraju iz svibnja 2009., odnosno najkasnije iz rujna iste godine.

101. Cijeneći istaknuti prigovor tuženika, valja istaknuti da je takvo potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom, a to stoga jer je od trenutka nastalih troškova izvršenim plaćanjem od strane tužitelja, pa do utuženja u ovosudnom predmetu proteklo vremensko razdoblje znatno duže od pet godina koje se cijeni kao zastarni rok kod ovakve vrste potraživanja. Slijedom navedenog i navedeni dio zahtjeva za isplatom naknade valjalo je odbiti zbog nastupa zastare. U tom smjeru se izjasnio i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci donesenoj povodom žalbe.

102. Glede naknade troškova nastalih zatvaranjem bankovnog računa pokojnog ostavitelja u Republici Italiji, tužitelj je zahtjev s navedene osnove temeljio cijeneći troškove koji su nastali vezano za isplatu novčanih sredstava pohranjenih na ime ostavitelja u poslovnoj banci BNL u Republici Italiji, ističući da je u cijelosti troškove podmirio svojim sredstvima iako je navedeni pohranjeni novac predstavljao naslijeđenu imovinu obiju stranaka. Pri tome se pozvao na izvršenu isplatu ukupnog novčanog iznosa u visini od 433,96 eura, u što je ubrojio trošak predujma u iznosu od 50 eura, daljnji trošak pružene usluge tvrtke ACLI SERVICE u iznosu od 317,20 eura, troškove poštarine u iznosu od 10,70 eura, odnosno daljnji iznos od 25,20 eura koji trošak podmiruje trošak cestarine odlazeći u tri navrata u [adresa] radi zatvaranja navedenoga računa. Također, istakao je i trošak prevođenja rješenja o naslijeđivanju na talijanski jezik u iznosu od 1.100,00 kn. Kao dokaz navedenog podmirenog troška tužitelj je pružio dokumentaciju koja prileži spisu na listu 204 do 209 spisa. S obzirom da je tuženik osporavao u cijelosti zahtjev tužitelja, tužitelj je bio pozvan pružiti dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da je u svezi zatvaranja bankovnog računa i prethodno tome podizanju određenog novčanog iznosa pohranjenog na računu ostavi telja, poduzeo određene radnje, odnosno imao određene troškove, koje potkrijepljuje određenom dokumentacijom. Iz rješenja o naslijeđivanju od 8. srpnja 2013. utvrđeno je da je u ostavinsku masu koju su naslijedili nasljednici pokojnog SR u vidu pokretnina evidentirano i novčana devizna sredstva na tekućem računu broj 7300200053 otvorenog kod BNL s.p.a. Trieste.

103. Iz priložene dokumentacije na listu 203 – 209 nije moguće utvrditi da bi se navedeni trošak kojeg je podmirio tužitelj odnosio upravo na zatvaranje navedenog bankarskog računa otvorenog prethodno na ime pokojnog SR.

104. Podredno se ističe da nigdje nije naveden niti broj predmetnog računa, niti bilo koji drugi element koji bi ukazivao na takav slijed. Na preslici dokumenta koji prileži na listu 204 razvidno je da je račun izdan na ime tužitelja bez navođenja sadržaja koji bi ukazivao da se odnosi upravo na zatvaranje ranije otvorenog bankarskog računa pokojnog SR kod navedene poslovne banke u Republici Italiji. Glede akontacije na koju se poziva tužitelj u iznosu od 50,00 eura, valja istaknuti da je iz potvrde datiranje 9. ožujka 2017. razvidan takav trošak, ali ga nije moguće povezati sa zatvaranjem predmetnog bankarskog računa. Takav slijed nemoguće je utvrditi niti iz preostale medicinske dokumentacije koja prileži na listu 205 do 207, a posebno niti iz dokumentacije koja prileži na listu 208, odnosno 209. Nigdje se ne navodi sadržaj koji bi ukazivao da su navedeni troškovi nastali u svezi kako to ističe tužitelj zatvaranja bankarskog računa otvorenog na ime pokojnog oca stranaka u banci u inozemstvu.

105. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi se radilo o troškovima koji su nastali u svezi sa podizanjem novčanih sredstava sa računa pokojnog SR, oca ostavitelja otvorenog kod Banke nacionale de lavoro s.p.a. Trieste, kako je to obuhvaćeno rješenjem o naslijeđivanju, odnosno troškovima u svezi zatvaranja predmetnog bankarskog računa, a u kojim troškovima bi bio pozvan sudjelovati i tuženik kao nasljednik iza pokojnog ostavitelja RR.

106. Stoga je temeljem odredbe članka 221. a. ZPP-a, cijeneći načelo tereta dokazivanja, valjalo u tom dijelu također odbiti postavljeni zahtjev tužitelja.

107. Valja navesti da je i Županijski sud u Zagrebu prilikom rješavanja žalbe u svojoj odluci istaknuo da su neadekvatno pruženi dokazi, zbog čega je zaključio da tužitelj nije dokazao tako nastale troškove.

108. S obzirom da je sud zbog zastare dijela potraživanja tužitelja, odnosno zbog nedokazanog osnova ili visine postavljenog zahtjeva pojedinog potraživanja odbio ranije navedene tražbine tužitelja koje su se dijelom odnosile na troškove predmetne nekretnine (u sklopu kojih i popravke), pogrebne troškove, kao i troškove zatvaranja bankarskog računa u Republici Italiji, u obrazloženju nije eksplicitno naveden svaki pojedini iznos takvog potraživanja.

109. Prvenstveno iz razloga što iako je tužitelj pozvan skladno uputi žalbenoga suda da raščlani svaku pojedinu stavku tražbine, isti nije raščlanio sve navedene stavke prema prvotnom utuženju, a iz razloga što je postavio umanjeni tužbeni zahtjev koji je isključivo obuhvaćao troškove i naknade vezano za življenje psa ŠR te troškove zatvaranja bankovnog računa u inozemstvu. Međutim, sud je, kao što je ranije navedeno bio pozvan donositi odluku o prvotno postavljenom zahtjevu u dijelu koji je odbijen ranijom prvostupanjskom odlukom te ukinut odlukom žalbenoga suda. Valja cijeniti da je u odnosu na tako postavljen zahtjev, tužitelj raščlanio isključivo tražbinu s osnova bankovnih troškova, dok je u odnosu na preostalu tražbinu vezano za brigu i življenje psa ŠR umanjio prvotno postavljeni zahtjev kako je to navedeno u podnesku iz srpnja 2024.

110. Međutim, ovaj sud smatra da takav slijed nije onemogućavao donošenje meritorne odluke o postavljenom zahtjevu.

111. Tužitelj je istakao unutar prvotnog zahtjeva za isplatom dijela naknade troškova i naknadu troškova nastalih kupovanjem predviđene hrane za psa ŠR, troškova nastalih njegovim pregledom kod veterinara, odnosno medikamentoznih preparata potrebnih u svrhu liječenja psa, odnosno njegovog cijepljenja i to za razdoblje od 2009. nakon što je preminuo otac stranaka i vlasnik psa, pa u kontinuitetu do rujna 2017. kada je pas ŠR nestao te više nije pronađen.Također, istakao je i zahtjev za naknadom prijevoznih troškova, kao i naknadu izgubljenog vremena, a koji trošak je imala njegova supruga i to u kontinuitetu od 13. svibnja 2009. pa do rujna 2017., a vezano za brigu oko predmetne životinje.

112. Cjelokupni zahtjev za naknadom nastalih troškova, odnosno izgubljenoga vremena supruge tužitelja, isti je temeljio na činjenici da se radi o psu čiji vlasnik je bio njihov otac, a kako je isti nastavio življenje u okućnici ranije navedene kuće u [adresa] po smrti njihovoga oca te su u njegovoj obitelji i cijenili da se radi o "nonotovom psu", cijenio je i nadalje da bi se radilo o troškovima koji bi bili pozvani naknaditi upravo stranke koje su naslijedile svoga oca, pa samim time i obvezu prema njegovom psu. Tome u prilog po tužitelju kazuje i činjenica da nakon nastupa činjenici smrti njihovoga oca i dotadašnjeg vlasnika psa ŠR, nije izvršena promjena vlasnika navedene životinje u predviđenom registru kod veterinara, već je i nadalje bilo evidentirano vlasništvo životinje od strane pokojnog oca stranaka.

113. Cijeneći u potpunosti mišljenje Županijskog suda u Zagrebu iznijeto u ukidnoj odluci, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim iznijeti pravni stav.

114. Tuženik je po zakonu kao jedan od sunasljednika bio dužan sudjelovati u troškovima koji su se odnosili na psa, a obuhvaćaju njegovu prehranu, liječenje, odnosno pregled kod veterinara, što je tijekom postupka utvrđeno da nije činio. Naime, u smislu članka 141. stavak 1. ZN-a mora se zaključiti da su nasljednici ostavitelja i u odnosu na psa ostavitelja u suvlasničkoj zajednici te da su stoga do diobe pozvani upravljati nasljedničkom zajednicom zajednički pa tako i skrbiti o psu.

115. Iz iskaza tužitelja, kao i iz iskaza svjedoka SR, utvrđeno je da je upravo obitelj tužitelja vodila brigu o navedenoj životinji od trenutka smrti ostavitelja i njegovog dotadašnjeg vlasnika do trenutka nestanka psa što je uslijedilo u rujnu 2017. Upravo se tužitelj brinuo o psu, vodio ga zajedno sa suprugom veterinaru radi cijepljenja, odnosno liječenja. Nitko treći, a posebno tuženik nije se brinuo o psu, niti o bilo kojoj potrebi koju životinja takve vrste ima. Posebno se ističe da nije bio nit i u kontaktu sa navedenom životinjom.

116. Zahtjev tužitelja s navedene osnove koji obuhvaća razdoblje od smrti ostavitelja 2009. pa do 21. ožujka 2013. obuhvaćeno je zastarom, zbog čega u tom dijelu je zahtjev za naknadom navedene tražbine valjalo odbiti kao neosnovan.

117. U razdoblju od 21. ožujka 2013. pa do rujna 2017. tužitelj je nedvojbeno dokazao kupovanje prehrambenih artikala predviđenih za prehranu psa, kao i brigu u vidu zdravstvene skrbi za predmetnu životinju.

118. Tužitelj je dokazao priloženim računima od kolovoza 2013., rujna 2013., ožujka 2015., ožujka 2016. i ožujka 2017. da se obraćao veterinaru radi liječenja, odnosno cijepljenja životinje te kupnje lijekova protiv krpelja (listovi 141, 157, 173, 190 i 200 spisa).

119. U preostalom segmentu zatražene naknade, a koja se odnosi na troškove liječenja i cijepljenja životinje u razdoblju travnja 2013., svibnja 2013.,svibnja 2014., travnja 2015., kolovoza 2015. te svibnja 2016. tužitelj nije priložio relevantnu dokumentaciju u vidu računa.

120. Međutim, ovaj sud smatra životnim i logičnim da je životinja redovito cijepljena te da su se koristila sredstva protiv krpelja kao kontinuitet održavanja zdravstvene skrbi životinje. Stoga se u tom segmentu prilikom odlučivanja o visini tako postavljenog zahtjeva sud rukovodio ne samo relevantnom dokumentacijom koja prileži spisu, već i načelom slobodne ocjene.

121. Također, životno je i logički da je životinja hranjena u kontinuitetu od ožujka 2013. pa do njezinog nestanka u rujnu 2017. i to svakodnevno jer se radi o osnovnim životnim potrebama životinje te je sud skladno odredbi članka 223. ZPP-a, cijeneći načelo slobodne ocjene dokaza smatrao da se radi o ukupnim troškovima koji u ½ iznose 766,50 EUR te ih je u tom dijelu tuženik dužan podmiriti.

122. Kada govorimo o visini postavljenoga zahtjeva s osnove troškova cijepljenja i pribave medikamenata za psa, valja cijeniti da je tužitelj dostavio račune iz mjeseca kolovoza 2013., rujna 2013., ožujka 2014., ožujka 2015., ožujka 2016. i ožujka 2017., slijedom čega su mu i dosuđeni iznosi plaćene usluge po računima u ½ dijela i to u visini od 5,39 EUR, 10,62 EUR, 9,96 EUR, 9,96 EUR, 9,96 EUR, 9,96 EUR sa kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa. Preostale troškove s navedene osnove po mišljenju suda tužitelj je dokazao te su mu i dosuđeni razmjerno naslijednom dijelu i to u ukupnoj visini od 29,59 EUR, što predstavlja zbroj iznosa od 10,62, 5,50, 6,37, 1,99, 2,99 i 2,12 sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim od presuđenja pa do isplate.

123. Stoga je tužitelju s osnove troškova cijepljenja i pribave medikamenata za psa, kao i troškova nabavke hrane sud dosudio ukupan novčani iznos u visini od 851,94 EUR. Na dosuđenu glavnicu, kao što je ranije navedeno dosuđena su i sporedna davanja skladno odredbi članka 29. ZOO-a.

124. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

125. Zahtjev tužitelja s navedene osnove naknada troškova pribave hrane, cijepljenja i liječenja životinje do 21. ožujka 2013. obuhvaćen je zastarom. Stoga je u tom dijelu zahtjev neosnovan.

126. Glede daljnjeg zahtjeva koji se odnosi na troškove prijevoza supruge tužitelja, odnosno na naknadu za izgubljeno njezino vrijeme, a koje se odnosi na brigu koju je supruga tužitelja imala oko psa ŠR, valja istaknuti da tužitelj ne bi bio legitimiran sa takvim zahtjevom, slijedom čega na njegovoj strani postoji pomanjkanja aktivne legitimacije.

127. Stoga je taj dio zahtjeva valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan. 128. U tom smjeru je i mišljenje Županijskog suda u Zagrebu u kojem se ističe da tužitelj niti tijekom postupka, a niti u žalbenom postupku nije isticao da bi se radilo o aktivnosti koju je svjedok SR vršio u njegovo ime.

198. Podredno se ističe da je sud vezan pravnom i činjeničnom osnovom prilikom utuženja. Tužitelj je tek u ponovljenom postupku isticao pravni osnov takve tražbine s osnove bračne stečevine cijeneći da je svjedok SR u bračnoj zajednici sa tužiteljem te da su za takvu aktivnost korištena sredstva bračnih drugova pa time i tužitelja.

130. Osim što je tuženik osporio takav slijed, ovaj sud smatra potrebnim cijeniti da se radi o pravnoj osnovi koju tužitelj nije isticao u tužbi, niti tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno do donošenja meritorne drugostupanjske odluke. Stoga takav slijed ovaj sud nije cijenio.

131. Slijedom navedenog u tom dijelu je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

132. S obzirom na odbijajući dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu preostalog dijela troškova održavanja i popravaka nekretnine do 21. ožujka 2013., pogrebnih troškova ostavitelja, troškova u svezi zatvaranja računa u Republici Italiji, kao i troškova brige oko psa te u svezi s istim izgubljenog vremena supruge tužitelja, kao i dijela troškova nastalih vezano za psa do 21. ožujka 2013., odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

133. Kod odlučivanja o zahtjevu za naknadom prouzročenog parničnog troška valja navesti da su takav zahtjev podnijele obje stranke argumentirajući ga priloženim troškovnicima. U konkretnom slučaju kada govorimo o ranije citiranim zahtjevima potrebno je cijeniti odredbu članka 154. ZPP-a kojom je propisan način dosuđivanja naknade parničnih troškova.

134. U stavku 2. citirane zakonske odredbe zakonodavac je propisao da ako su stranke djelomično uspjele u parnici tada je potrebno utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon čega će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjem dijelu uspjela, nakon čega će se utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će se toj stranci odmjerit i naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojemu su stranke uspjele u parnici.

135. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

136. U konkretnom slučaju valja cijeniti da sud nije pozvan omjer uspjeha u parnici strana ocijeniti prema konačno postavljenom zahtjevu kojeg je tužitelj postavio u podnesku od 2. srpnja 2024., a to stoga jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju ranijega zahtjeva, zbog čega se odluka donosila i uspjeh cijenio ovisno o prvotno postavljenom zahtjevu tužitelja (odbijajući dio ukinut drugostupanjskom odlukom). Međutim, prilikom donošenja odluke o uspjehu stranaka u sporu i posljedično tome naknadi parničnoga troška valja napomenuti da je sud bio pozvan donositi odluku ne samo povodom troškova nastalih u ponovljenom postupku, već u cjelokupnom postupku pa je stoga bio pozvan i cijeniti cjelokupni iznos zahtjeva naveden u tužbi (15.942,21 EUR).

137. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu valja cijeniti uspjeh svake stranke s osnova i visine postavljenoga zahtjeva . Tužitelj je uspio sa 40 % postavljenoga osnova te 13 % visine zahtjeva, što predstavlja uspjeh u parnici u omjeru od 26,50 % (40 % + 13 % = 53 % : 2 = 26,5 %), dok je tuženik uspio sa 60 % osnova i 87 % visine, što predstavlja omjer uspjeha u parnici od 73,50 % (60 % + 87 % = 147 % : 2 = 73,50 %).

138. Pojedinačni uspjeh tužitelja je 26,5 %, a tuženika 73,50 %. Kada bi se od postotka tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzeo postotak tužitelja koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, utvrdilo bi se prema ranije citiranoj zakonskoj odredbi postotak naknade troškova koje bi cijeneći nastale troškove na strani tuženika tužitelj bio pozvan naknaditi tuženiku.

139. Cijeneći navedeno tužitelj bi bio u situaciji da podmiri veći novčani iznos naknade troška tuženiku u odnosu na naknadu troškova koje je unutar svoje tražbine potraživao i uspio u sporu.

140. Kada bi se u ovosudnom slučaju na opisani način dosuđivala naknada parničnog troška, po mišljenju ovoga suda isto bi predstavljalo nametanje znatnog financijskog opterećenja tužitelja u sudskome postupku jer bi imalo za posljedicu znatno smanjenje dosuđenog iznosa koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka skladno zakonskoj regulativi.

141. Cijeneći praksu ESLJP-a podmirenje opisane naknade troškova predstavljalo bi ograničenje Konvencijskih prava, odnosno ograničavanje prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. stavak 1. EKLJP-a (M protiv RH, toč. 45), odnosno miješanje u konvencijska prava.

142. U ovakvoj konkretnoj situaciji prema praksi Europskog suda potrebno je ispitati je li ograničenje ili miješanje predviđeno zakonom, je li težilo legitimnome cilju i je li bio razmjerno.

143. Zakonitost i legitimnost nije sporna. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka po načelu "gubitnik plaća" ima zakonsku osnovu u članku 154. ZPP - a, kao i legitimni cilj, a to je odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima.

144. Ključno je pitanje razmjernosti, odnosno ostvaruje li se u navedenim okolnostima konkretnog slučaja poduzetom mjerom (obvezom plaćanja troška) legitiman cilj na razumnom, odnosno razmjernom načinu. Kod djelomičnog uspjeha u sporu bitno je utvrditi postoje i važni razlozi da stranka, iako je uspjela s određenim osnovom, ali ne i sa cijelim zahtjevom, trošak postupka "proguta" znatan dio ili cijeli dosuđeni iznos, odnosno postoje li opravdani razlozi zbog kojih stranka, koja nije uspjela sa cijelim osnovom zahtjeva i visinom istoga nije mogla predvidjeti takav ishod.

145. Stoga je praksa Europskog suda naznačila relevantne elemente koje treba uzeti u obzir kod ocjene razmjernosti, a to je postojanje važnih razloga koji opravdavaju takvo obvezivanje stranke da u konkretnom slučaju snosi naknadu troškova protivnoj strani.

146. Mogući relevantni elementi kod ocjenjivanja postojanja važnih razloga su prema praksi Europskog suda razmjernost postupanja tužitelja, postupanje tuženika tijekom postupka, kao i posebne okolnosti slučaja.

147. U konkretnom slučaju tužitelj u ponovljenom postupku s obzirom na ukinuti dio ranije postavljenog zahtjeva, nije ustrajao kod takvoga zahtjeva. Cijenio je pravne stavove žalbenog suda koji su ukazivali na djelomičnu osnovanost prigovora zastare i cijeneći isto postavio je znatno umanjeni tuženi zahtjev o istim osnovama na koje se odnosila i ukidajuća odluka žalbenoga suda. Tako je umjesto zahtjeva za naknadom ukupnog iznosa od 14.745,22 EUR (koliko iznosi odbijajući dio zahtjeva ukinutom prvostupanjskom odlukom) podneskom od 2. srpnja 2024. zatražio isplatu iznosa od 3.546,28 EUR sa sporednim davanjima. Kako se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, pri tome ustrajući kod osporavanja osnovanosti i visine zahtjeva, sud je bio pozvan donositi odluku o ranije navedenom dijelu zahtjeva u visini od 14.745,22 EUR, što se izvjesno reflektiralo i na pitanje naknade troškova postupka.

148. Tuženik se koristio legitimnim procesnim pravom koje je zakonodavac regulirao odredom članka 193. stavak 2. ZPP-a, ali je time doveo tužitelja u znatno lošiju procesnu situaciju jer je sud bio pozvan donositi odluku o znatno većem iznosu tužbenog zahtjeva, što je utjecalo ne samo na ishod spora, nego i na odluku o sporednim davanjima kao što je naknada parničnog troška.

149. Tužitelj na to nije mogao utjecati iako se izravno takvo postupanje reflektiralo na njegovu obvezu naknade troškova tuženiku skladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

150. Stoga ovaj sud cijeni da korištenje procesnih ovlaštenja od strane tuženika u konkretnom slučaju i položaj tužitelja zbog korištenja takvih procesnih ovlaštenja o pitanju naknade parničnoga troška se ima cijeniti posebnim okolnostima od značaja za ocjenu posebno važnih razloga koji su doveli da bi odluka o naknadi troška striktno prema odredbi članka 154. ZPP-a cijeneći uspjeh stranaka u postupku predstavljala ograničenje konvencijskog prava.

151. Stoga je sud prilikom donošenja odluke o naknadi troškova postupka cijenio da je tužitelj uspio sa dijelom svoga zahtjeva kako glede osnovanosti tako i glede visine i to u omjeru od 13 % od postavljenog zahtjeva po kojem je sud bio pozvan odlučivati.

152. Stoga je tužitelju dosuđen trošak razmjerno njegovom uspjehu u sporu od 13 %, pri čemu je sud bio pozvan cijeniti cjelokupni trošak od utuženja pa do ponovljenog suđenja s obzirom da je žalbeni sud ukinuo i raniju odluku o naknadi troška.

153. Tužitelju je dosuđen trošak prema troškovniku koji prileži spisu, a koji trošak se sastoji od sastava tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere i zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 4. svibnja 2018., 9. studenog 2018., 20. veljače 2019. , 17. srpnja 2019., 22. studenog 2023., 24. travnja 2024., 10. srpnja 2024. i 12. prosinca 2024. prema odredbama Tarifi 7/1, 9/1 i 5, sastava podneska od 22. rujna 2023., 30. lipnja 2024. te sastava žalbe na presudu prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i uplaćenih sudskih pristojbi na tužbu. presudu i žalbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 1.068,34 EUR.

154. Na dosuđeni iznos troška dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate skladno odredbi članka 29. ZOO-a.

155. Tuženiku zbog ranije navedenih razloga nije dosuđena naknada parničnoga troška.

156. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. do IV. izreke presude.

U Rijeci, 18. veljače 2026.

Sudac:

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika