Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-190/2025-27
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], ranije na adresi: [adresa] N 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Cetinji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 9. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14. – dalje u tekstu: ZPP) na ročištu za donošenje i objavu presude 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 dužna je tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 2.571,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a i to:
- na iznos od 9,30 EUR od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- na iznos od 10,43 EUR od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,18 EUR od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 14,39 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,60 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 11,20 EUR od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 6,26 EUR od 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 2,05 EUR od 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 2,99 EUR od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 5,42 EUR od 01. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 5,15 EUR od 01. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 2,83 EUR od 01. studenog 2009. godine do isplate,
- na iznos od 7,17 EUR od 01. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,33 EUR od 01. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 15,42 EUR od 01. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 14,09 EUR od 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 20,66 EUR od 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 19,22 EUR od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 22,22 EUR od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 42,10 EUR od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 37,86 EUR od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 49,31 EUR od 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 45,63 EUR od 01. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 37,83 EUR od 01. studenog 2010. godine do isplate,
- na iznos od 52,92 EUR od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 71,71 EUR od 01. siječnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 58,76 EUR od 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 63,45 EUR od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 57,14 EUR od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 58,09 EUR od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 83,20 EUR od 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 84,89 EUR od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 106,56 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 96,05 EUR od 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 84,47 EUR od 01. listopada 2011. godine do isplate
- na iznos od 83,03 EUR od 01. studenog 2011. godine do isplate,
- na iznos od 82,00 EUR od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 87,09 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 92,44 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 92,84 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 89,25 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 91,03 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 92,71 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 90,05 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 90,94 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 89,44 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 85,63 EUR od 01. listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 89,66 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate,
- na iznos od 91,88 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate
te
- na iznos od 90,22 EUR od 29. prosinca 2012. godine do isplate.
II. Tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 dužna je tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.662,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2023. godine, podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 19. prosinca 2005. godine (list 80 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 13. ožujka 2024. godine (list 151 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.
3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 19. prosinca 2005. godine (list 80 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 32.800,00 CHF. U ovom Ugovoru, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 2.571,09 eura. To je prikazano u koloni broj 11 u pismenom nalazu i mišljenju vještaka (list 142 spisa).
4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 19. prosinca 2005. godine, što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženika, Privredne banke Zagreb d.d., a podignute radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kod korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelj se poziva na navedenu presudu Trgovačkog suda u kojoj je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF.
Provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa.
5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom I. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna.
8. Sud je u tijeku postupka saslušao tužitelja kao stranku na okolnosti zaključenja ugovora. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tekst ugovora sačinila banka te da tužitelj nije sudjelovao u kreiranju ovog ugovora. Također tužitelju nisu razjašnjene pojedine odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja kao jasne i uvjerljive, a iz istih je vidljivo da između stranaka nije bilo pregovora i dogovora oko primjene valutne klauzule u predmetnom ugovoru. Tužitelj je po struci automatičar-elektroničar, te nije stručnjak za financijska pitanja.
9. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 12. lipnja 2023. godine vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine.
10. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da se uzmu u obzir i negativne razlike tečaja švicarskog franka u vrijeme otplate kredita s obzirom da u tom dijelu tuženik nije postavio nikakav određen zahtjev u vidu protutužbe ili prigovora radi prijeboja.
11. Tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 13. ožujka 2024. godine (list 151 spisa) i to nakon što je financijski vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj nije mogao precizno odrediti tužbeni zahtjev prije provedenog financijskog vještačenja pa se ovdje ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Stoga tuženik nema pravo na naknadu dijela parničnog troška zbog smanjenja visine tužbenog zahtjeva.
12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 27.12.2023. i 13.3.2024., zastupanja na ročištima od 12.2.2024., 8.10.2024. i 9.2.2026., sve po 200,00 eura, sastav podneska od 24.2.2024. u iznosu od 50,00 eura, što sve zajedno s PDV-om iznosi 1.562,50 eura.
Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja od 100,00 eura. Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 1.662,50 eura.
Kutina, 18. veljače 2026.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.
O tom obavijest:
1. Odvjetnik Nenad Cetinja, Zagreb, Horvaćanska cesta 17A/VII
2. Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III
