REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. JĆ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 3. studenog 2025., broj Pp 542/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. JĆ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 3. studenog 2025., broj Pp 542/2022-10 okr. JĆ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 30,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 15,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Marka Cvrkovića zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da je pobijanom presudom proglašen krivim da je javni red i mir remetio vičući točno određene riječi, što u dokaznom postupku nije nedvojbeno utvrđeno.

5. Prije ukazivanja na propuste prvostupanjskog suda treba navesti da sadržaj riječi nije odlučna činjenica za ostvarenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nego je, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, odlučna činjenica da se radi o takvom intenzitetu verbalne komunikacije koja je ekvivalent vikanju ili svađi. Međutim, svaka okolnost navedena u opisu radnje prekršaja za koji se okrivljenik proglašava krivim treba biti nedvojbeno utvrđena; ako bilo koja od tih činjenica, pa čak i ako se radi o okolnosti koja nije element bića prekršaja, ostane dvojbena, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. U ovom predmetu, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim da je inkriminirane prilike na javnom mjestu vikao: „Divljaci, od vas se ne može odmarati, jebem vam mater, idite u pizdu materinu, bezobrazni ste i bolesni“, a odluku je temeljio na iskazu svjedoka FĆ koji je iskazao da je okrivljenik „izašao van te je vikao na nas i nešto nam psovao, ali ne sjećam se točnih riječi“ te na iskazu svjedoka AĆ koji je naveo: „Tada je JĆ izašao na ulicu te počeo vikati na nas, govorio da mu ne damo odmarati i psovao nas“. Iz takvih iskaza svjedoka proizlazi da je okrivljenik vičući izgovarao psovke, pri čemu nije utvrđen sadržaj tih psovki, te da je vikao da mu ne daju odmarati.

7. Dakle, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira precizno navodeći riječi kojima je okrivljenik vičući narušavao javni red i mir, većinu kojih riječi nitko od sudionika događaja uopće nije potvrdio. Time je prvostupanjski sud zanemario da svaka okolnost navedena u opisu radnje prekršaja za koji se okrivljenik proglašava krivim treba biti nedvojbeno utvrđena te je zanemario da je ovlašten, pa i dužan, izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret. Točan sadržaj izgovorenih riječi potrebno je izmijeniti ako se u dokaznom postupku nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik izgovorio druge riječi od onih koje mu se optužbom stavljaju na teret, iste ili manje težine protupravnosti, a ako sadržaj riječi nije moguće nedvojbeno utvrditi onda je, za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dovoljno da se komunikacija opisno naznači (npr. u vezi čega je bio sukob ili koristiti izričaj razne neutvrđene uvredljive riječi ili izričaj psovke neutvrđenog sadržaja i sl.).

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

9. U odnosu na žalbene navode da maloljetni svjedoci „nisu adekvatno obrađeni od strane stručne osobe odnosno psihologa“ treba navesti da je točno da prvostupanjski sud dokaznu radnju ispitivanja svjedoka ŠĆ, koji je u vrijeme ispitivanja imao navršenih 13 godina i svjedoka AĆ, koji u vrijeme ispitivanja nije imao navršenih 16 godina, nije proveo u skladu sa čl. 292. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25.), ali navedeni iskazi zbog toga nisu nezakoniti, a što se tiče vjerodostojnosti tih iskaza ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda, tim više što su i okrivljenik (vidljivo iz potpisa na kraju zapisnika iako u uvodu zapisnika piše da okrivljenik nije nazočan) i njegov branitelj bili nazočni na glavnoj raspravi na kojoj su ovi svjedoci ispitivani i nisu stavljali nikakve primjedbe na njihove iskaze.

10. Ovaj sud primjećuje da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika jer ga je proglasio krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 29/94.), propustivši postupiti po načelu primjene blažeg zakona, a to je za inkriminirani prekršaj onaj koji obuhvaća Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.). Posljedica toga je da je u izreci presude naznačio a u obrazloženju presude iznio razloge koji se odnose na primjenu odredbe o ublažavanju kazne, iako je za inkriminirani prekršaj (po zakonu najblažem za okrivljenika) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura pa izricanje novčane kazne 30,00 eura nikako ne može biti uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, kako je to učinio prvostupanjski sud.

11. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući sve primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze (uvažavajući čl. 292. st. 1., zadnja rečenica Zakona o kaznenom postupku), a po potrebi provesti i druge te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

12. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.