Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4486/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice JM zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), odlučujući o žalbi okrivljenice JM podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 18. travnja 2024. godine, broj: Pp-16039/2023-10, na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e :
I) Odbija se žalba okrivljenice JM kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II) Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenica JM se oslobađa obveze naknade troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenica JM proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 1.710,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. i zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1 i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezana platiti u roku od mjesec dana od pravomoćnosti presude, pa ako u roku koji joj je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Prvostupanjskom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR-a u istom roku kao i novčanu kaznu.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljenica u kojoj iznosi okolnosti pod kojima je došlo do prekršaja, da ne razumije što se dogodilo s pozivima suda, te prigovara zbog odluke o novčanoj kazni, koja da je odmjerena u previsokom iznosu obzirom na njene obiteljske i materijalne prilike, obzirom da je majka dvoje maloljetne djece, a bez zaposlenja je.
Žaliteljica predlaže preinačenje prvostupanjske presude u smislu navoda žalbe.
3. Žalba okrivljenice nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na pozivanje od strane suda i eventualnu povredu prava obrane, za istači je da okrivljenica pozivana od strane prvostupanjskog suda za dan 23. studenoga 2023., te dan 20. prosinca 2023., nije preuzimala pozive, iako joj je ostavljena na prijavljenoj adresi obavijest o prispijeću pošiljki, pa je sud poziv za 17. siječnja 2024. istaknuo na oglasnu ploču suda, čime se dostava smatra uredno izvršenom. Kako se okrivljenica nije odazvala na taj poziv, prvostupanjski je sud opravdano zaključio da se postupak može provesti zakonito i bez nazočnosti okrivljenice, te je u tom dijelu obrazložio svoje postupanje razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
6. Razmotrivši u smislu navoda žalbe odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Izrečena ukupna novčana kazna primjerena je, kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te osobnim prilikama žaliteljice, budući da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjene prekršaje utvrdio pojedinačne novčane kazne u visini posebnog minimuma propisanog za svaki od prekršaja.
Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha generalne prevencije.
7. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica bi bila u obvezi naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, međutim u konkretnom slučaju zbog obiteljskih i imovinskih prilika žaliteljice ovaj Sud ju je oslobodio obveze naknade troškova žalbenog postupka.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Marcela Soljačić Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
