Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ND, zbog prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 2. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika ND, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeća za prekršaje, od 25. studenog 2025. godine, Klasa: 413-01/22-26/2380, Ur.broj: 513-02-8002/25-25-17, na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ND i pobijano rješenje o prekršaju potvrđuje.

II Okrivljenik ND dužan je platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik ND proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura (četristopedeset eura), zbog prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi, pobliže opisanog u izreci rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).

3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik ND je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je bilo potrebno provesti i druge dokaze, odnosno saslušati i suočiti njegovog sina/vozača i policijskog službenika, kao i pregledati videozapis kao najvjerodostojniji prikaz cijele konkretne situacije i ponašanja na graničnom prijelazu. Smatra da je način i ishod provedenog postupka utvrđivanja činjeničnog stanja netočan, nepotpun i pogrešan, te da mu na glavnoj raspravi nije dostatno omogućeno pravo na obranu, kao i da su zanemareni svi njegovi argumentirani napori da ospori svoju krivnju za predmetni prekršaj. Ističe i prigovor zastare prekršajnog postupka.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, po službenoj dužnosti, našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10 Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je, temeljem provedenog prekršajnog postupka, ispitivanja okrivljenika, kao i saslušanja svjedoka LD, carinika III vrste u RGP Orah, te i drugih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, odnosno prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi.

8. Okolnosti koje navodi žalitelj nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Dakle, u potpunosti se potvrđuje pravilnost odluke Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem koji se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.

9. Pobijana odluka ima sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i drugih provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga rješenja i sadržaja optužnog prijedloga, a Vijeće za prekršaje je jasno i nedvosmisleno obrazložilo svoj zaključak o krivnji.

10. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju je pravilno svoje saznanje o djelu prekršaja zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane i prihvatljive razloge u skladu s izvedenim dokazima i bez međusobnih proturječja, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

11. Vezano uz isticanje u žalbi zastare prekršajnog progona valja navesti da je isto tako neosnovan. Prema članka 14.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“; broj: 39/13.) propisano je da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, dok je člankom 13. istog Zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Prema izreci pobijanog rješenja o prekršaju nesporno se zaključuje kako je predmetni prekršaj počinjen dana 26. srpnja 2022.g., što ukazuje da nije nastupila zastara prekršajnog progona, jer nije proteklo četiri godine od dana počinjenja prekršaja.

12. Također, nema povrede zakona na štetu žalitelja ni u dijelu izrečene novčane kazne. Vidljivo je kako je novčana kazna pravilno odmjerena unutar zakonom propisanog okvira, uz uvažavanje svih odlučnih okolnosti prema odredbi članka 36. Prekršajnog zakona, koje je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju utvrdilo, te je okrivljeniku izrečena novčana kazna bliže zakonom propisanom minimumu za predmetni prekršaj, a koja je, po mišljenju ovog suda, primjerena počinjenom prekršaju i okrivljenikovoj odgovornosti. Izrečena novčana kazna okrivljeniku razmjerna je težini počinjenog prekršaja i stupnju njegove odgovornosti, te se ne nalazi zakonska osnova za eventualnim smanjenjem novčane kazne.

13. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

14. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna

odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak,v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, VI Vijeće za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.