REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1295/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GMF, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), kojeg brani Marino Hrain, odvjetnik u Varaždinu, odlučujući o žalbi okrivljenika GMF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, od 10. siječnja 2024., broj: 20 Pp-541/2023-7, na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika GMF kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik LMF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik LMF proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca,

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 20,00 EUR-a u istom roku kao i novčanu kaznu.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik LMF, s osnove bitne povrede postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. Prekršajnog zakona, radi povrede prava obrane okrivljenika, budući je ročište glavne rasprave zakazano za dan 10. siječnja 2024. održano bez njegove nazočnosti, iako je okrivljenik putem branitelja ispričao svoj ne dolazak zbog posla u inozemstvu, te s tim u vezi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na okolnosti prekršaja i odluku o sankcijama. Žalitelj stoga prigovara i izrečenoj novčanoj kazni koja da je prestrogo odmjerena obzirom na njegove loše osobne i imovinske prilike, kao i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, koja mogućnost mu je neophodna zbog posla.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovni postupak, odnosno preinačiti je izricanjem uvjetne osude i bez zaštitne mjere.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovani su navodi žalbe istaknuti u smjeru bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, jer je ročište glavne rasprave održano dana 10. siječnja 2024. godine bez nazočnosti okrivljenika. Prvostupanjski je sud obrazložio svoju odluku u tom dijelu razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik se na ročište glavne rasprave zakazano za 10. siječnja 2024. nije odazvao niti je dostavio svoju pisanu obranu, doduše branitelj je putem e-maila dana 9. siječnja 2024. zamolio odgodu rasprave s obrazloženjem da se okrivljenik nalazi u inozemstvu, međutim prvostupanjski je sud opravdano zaključio da saslušanje okrivljenika nije neophodno za utvrđivanje činjeničnog stanja i donošenje zakonite odluke, a na koju mogućnost je upozoren u obavijesti o počinjenom prekršaju (članak 109. a Prekršajnog zakona), koju je osobno preuzeo i potpisao. Navedeno je prvostupanjski sud obrazložio u presudi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji također smatra, a obzirom na stanje spisa predmeta, da je konkretni postupak bilo moguće zakonito provesti bez nazočnosti okrivljenika.

8. Kako okrivljenik niti u svojoj žalbi ne iznosi okolnosti i činjenice vezane uz samu kontrolu policije obavljenu kritične zgode i prekršaj, to žalbenim navodima nije dovedeno u ozbiljnu sumnju činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, odnosno da bi bilo povrijeđeno okrivljeniku pravo obrane.

9. Neosnovano žalitelj ističe i prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu stanje spisa predmeta proveo dokazni postupak izvođenjem materijalnih dokaza, te je potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

10. U dokaznom postupku provedeni su materijalni dokazi i to prije svega uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti droga ili lijekova u organizmu, potpisan od strane okrivljenika, iz kojeg proizlazi da se okrivljenik odbio podvrći ispitivanju, kao i drugi relevantni podaci o okrivljeniku,

Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, temeljem provedenog postupka imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom. Okrivljenik je bio dužan prihvatiti ponuđeno preliminarno testiranje, radi utvrđivanja prisutnosti opojnih droga u organizmu, budući je zatečen da upravlja motornim vozilom u prometu na cestama. Stoga su neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom smjeru te je na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

11. Razmotrivši u smislu navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona i dostatno je obrazložena.

Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu u visini ispod donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud imajući u vidu raniju kažnjavanost okrivljenika za prekršaje iz područja sigurnosti prometa (presuda Općinskog suda u Koprivnici broj: Pp-570/2023, pravomoćna 28. rujna 2023.), ne nalazi uvjeta za njezino smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca nije prestroga, te je također dostatno obrazložena.

Pobijanom presudom osnovano je i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.