REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-734/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja TD (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borna Lončar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽD (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 18. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ŽD (OIB [osobni identifikacijski broj]), isplatiti tužitelju KD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iznos od 24.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 6.000,00 eura od 2.10.2023. godine

- na iznos od 6.000,00 eura od 2.11.2023. godine

- na iznos od 6.000,00 eura od 2.12.2023. godine

- na iznos od 6.000,00 eura od 2.1.2024. godine, a koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ŽD (OIB [osobni identifikacijski broj]) da naknadi tužitelju KD (OIB [osobni identifikacijski broj] pripadajući parnični trošak, zajedno sa kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (18.2.26.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se duži niz godina koristio nekretninom tuženika, u naravi put površine 282m2 i to za vrijeme dok je ta nekretnina bila u vlasništvu druge osobe, a da mu je tuženik pravo korištenja te nekretnine uskratio, zbog čega tužitelj vodi više sporova protiv tuženika.

1.1. U postupku radi smetanja posjeda koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ps-93/2022 sud je prihvatio prijedlog tužitelja i dana 15.9.2022. godine donio privremenu mjeru kojom je naloženo ovdje tuženiku da u roku od 24 sata od primitka privremene mjere omogući tužitelju nesmetani prolaz kroz put opisan u točki 1. Rješenje kojim je određena privremena mjera postalo je pravomoćno 21.4.2023. godine.

1.2. Tužitelj je dana **.**.2023. godine sa JD sklopio ugovor o najmu nekretnine koja se nalazi u [adresa], a do koje nekretnine se dolazi preko spornog puta, time što je, kako tvrdi tužitelj, najmoprimca upoznao sa situacijom u pogledu prava prolaska puta, nekretnine tuženika.

1.3. Kako je tuženik, a kako tvrdi tužitelj, usprkos pravomoćnom rješenju (1.1.) i dalje onemogućava najmoprimce u korištenju puta, jer je na put stavio lokot sa ogradom i betonske blokove, najmoprimci su raskinuli ugovor sa tužiteljem i to zbog nemogućnosti korištenja puta, jer tuženik nije poštivao pravomoćnu privremenu mjeru i dopuštao im prolaz do kuće tužitelja. Zbog toga tužitelj smatra da mu je nastala šteta u vidu izmakle koristi koju bi ostvarivao iznajmljivanjem i to u iznosu od 6.000,00 eura mjesečno, pa od tuženika potražuje ukupno 24.000,00 eura sa kamatom od dospijeća mjesečnih iznosa (od listopada 2023. do siječnja 2024.), uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava privremenu mjeru (1.1.), ali smatra da je ista donesena bez prethodnog očitovanja tuženika. Tuženik dalje smatra da on nije u obvezi tužitelju naknaditi štetu u vidu izmakle koristi, jer sve i da su točni navodi tužitelja o radnjama koje tuženik poduzima na svojoj nekretnini, razlozi za raskid ugovora nisu ni u kakvoj uzročnoj vezi s njegovim radnjama. Zbog toga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenja, ugovor o najmu, otkaz ugovora o najmu.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze i to saslušanje stranaka, financijsko vještačenje i uvide u predmete po kojima se vode sporovi između stranaka pred ovim sudom sud nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Nije za stranke sporno, a i sud je utvrdio da je rješenjem ovoga suda pod brojem Psp-93/22, a koje je postalo pravomoćno 21.4.2023. godine donesena privremena mjera kojom je ovdje tuženiku naloženo da u roku od 24 sata omogući tužitelju nesmetani prolaz kroz put te mu se zabranjuje vršenje bilo kakvih građevinskih ili drugih radova na spornom putu, a koji bi onemogućavali korištenje trenutne namjene nekretnine kao puta, kojima bi se otežalo ili onemogućilo pristupanje nekretnini, putu, trećim osobama. Odlučeno je i da će privremena mjera ostati na snazi do pravomoćnog okončanja postupka zbog smetanja posjeda koji se vodi pod istim poslovnim brojem.

4.1. Kako je citirano rješenje postalo pravomoćno, jer je Županijski sud u Puli- Pola odbio žalbu tuženika, to se navodi tuženika kojim on u ovom postupku, u odgovoru na tužbu preispituje razloge donošenja iste ukazuju neosnovanima, jer je za pretpostaviti da tu ti razlozi bili predmet ispitanja pred Županijskim sudom.

5. Tužitelj je sa JD dana 27.6.2023. godine zaključio ugovor o najmu nekretnine na adresi [adresa], na određeno vrijeme i to dvije godine od 15.7.2023. do 14.7.2025. godine. Mjesečna najamnina ugovorena je u iznosu o 6.000,00 eura.

5.1. U članku 5 st. 2 ugovoreno je da će se nekretnina koristiti za stanovanje, a da će uz najmoprimca tamo stanovati i TDN, uz još neke druge osobe.

5.2. Tužitelj je po čl. 5. st. 5 ugovora preuzeo obvezu da će postaviti nadstrešnicu najkasnije do 1.12.2023. godine, a ako ju ne postavi do tada, najmoprimci imaju pravo raskinuti ugovor.

5.3. Nadalje, tužitelj je po čl. 5. st. 6 ugovora preuzeo obvezu da će u roku od 6 mjeseci osigurati slobodan i nesmetan prilazni put sa adrese Šestinski vijenac 54 na adresu predmetne nekretnine i to za prilaz istoj autom i pješke. Ukoliko to najmodavac ne osigura, ili se najmoprimcima ometa prilaz navedenom putu i prolaz kroz navedeni put, ugovor se raskida s otkaznim rokom od 30 dana.

6. Dana **.**.2023. godine TDN šalje tužitelju elektroničku poruku koja ima naziv "Otkaz ugovora o najmu" te se ista poziva na čl. 5. st. 6 Ugovora te navodi da u svoje ime i ime JD raskida ugovor i navodi da im je prilaz nekretnini onemogućen u kontinuitetu od dana preuzimanja nekretnine na korištenje, jer je ograda zaključana i postavljeni su betonski blokovi, koji nisu uklonjeni. TDN upoznata je sa sporom koji se vodi između stranaka, jer se osvrće na isti, zna kada će se održati pripremno ročište i navodi da će se voditi dugotrajna parnica. Zbog toga, ona dalje navodi da tužitelj neće moći realizirati obvezu iz čl. 5. st. 5 ugovora (5.2.), jer je, kako navodi prilaz sa jedne strane onemogućen.

6.1. Zbog toga /(6.) TDN koristi čl. 5. st. 6 ugovora (5.) te ona i JD raskidaju ugovor s otkaznim rokom od 30 dana tj. s danom 30.9.2023. godine i traži povrat dijela depozita (uplaćen je polog u iznosu od 12.000,00 eura, a traži se povrat polovice.).

7. Cijeneći navode razloga za otkaz ugovora sud utvrđuje da TDN otkazuje ugovor jer ne mogu koristiti put, a tužitelj nije niti postavio nadstrešnicu, na koju se obvezao ugovorom.

8. U ovom sporu sud odredbe ugovora (5. -5.3.) tumači na način da je tužitelj preuzeo točno određene obveze i da je preuzeo obvezu te obveze ispuniti do točno određenog datuma tj. u točno određenom roku. On je do 1.12.2023. godine trebao postaviti nadstrešnicu i trebao je kroz 6 mjeseci osigurati slobodan i nesmetan prilazni put (put koji je prijepor između stranaka, što za stranke i nije sporno).

8.1. Nije predmet ovog spora pitanje (ne)valjanosti otkaza ugovora kojeg je dana 30.8.2023. godine izjavila TDN tužitelju.

8.2. Međutim, da bi tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju je on pretrpio, jer nakon 1.10.2023. godine više nije primao najamninu u iznosu od 6.000,00 eura pa se radi o izmakloj koristi tužitelja, sud u ovom postupku mora cijeniti i ugovor (5.) i izjavljeni otkaz (6.).

9. Povezujući ugovor, otkaz, ali i rješenje o privremenoj mjeri, sud utvrđuje da je tužitelj, usprkos privremenoj mjeri temeljem koje tuženiku naloženo da u roku od 24 sata omogući tužitelju nesmetani prolaz kroz put uz zabranu poduzimanja radnji koje bi onemogućile nesmetani prolaz kroz put, po ugovor o najmu preuzeo jasnu obvezu da će prolaz putem omogućiti kroz 6 mjeseci od dana zaključenja ugovora (27.6.2023. godine), a preuzeo je i obvezu da će do 1.12.2023. godine postaviti nadstrešnicu.

9.1. Takve ugovoren odredbe jasne su, potpuno određene i uopće nisu pravno pretjerano zahtjevne za shvatiti pa sud utvrđuje da je najmoprimcu moralo biti potpuno jasno da postoji mogućnost da prvih šest mjeseci neće moći koristiti prolaz kroz put. Nadalje, shvatio je da će se nadstrešnica postaviti najkasnije 1.12.2023. godine.

10. S obzirom na utvrđeno (9. -9.1.) ovaj sud utvrđuje da najmoprimac nije mogao s danom 30.9.2023. godine valjano otkazati ugovor. Kako je tužitelj takav nevaljani otkaz prihvatio, jer ne tvrdi niti dokazuje da zbog nevaljanosti otkaza vodi spor protiv najmoprimca, tada sud nastavno utvrđuje da tuženik nije mogao tužitelju prouzročiti štetu u vidu izgubljene najamnine, jer nisu bile ispunjene ugovorne odredbe da bi se utvrdilo da je ugovor otkazan na način i uz uvjete kako su stranke ugovora o najmu ugovorile.

10.1. Odnosno, radnje tuženika na dan 30.9.2023. godine, a to bi bilo onemogućavanje najmoprimaca da koriste sporni put, sve da su i poduzete od strane tuženika nisu, tada, još omogućavale najmoprimcu valjano otkazati ugovor.

10.2. Analiza i tumačenje TDN prema kojima ona, već tada zna, da spor, dugotrajnost postupka i onemogućavanje pristupa nekretnini s jeden stranke, sve zajedno onemogućava tužitelja u izgradnji nadstrešnice, ukazuju da je njoj i PD bilo poznato sve vezano uz nedostatke tj. probleme vezane uz nekretninu koju uzimaju u najam, pa se na te okolnosti ne može uspješno pozivati kod otkazivanje ugovora, a prije rokova na koje je i sama pristala.

11. Sud nastavno navoda da općenita formulacija iz ugovora tj. čl. 5. st. 6. prema kojem se ugovor raskida s otkaznim rokom od 30 dana ako se najmoprimaca ometa prilaz navedenom putu i prolaz kroz isti, je u konkretnom slučaju općenita. Osim toga, takva formulacija zahtijeva da se suugovaratelja pozove ne ispunjenje ugovoren obveze uz ostavljanje dodatnog roka za ispunjenje, a ne dozvoljava odmah izjavljivanje raskida ugovora. Navedeno iz razloga što je odlučna volja ugovornih stranaka bila da tužitelj u roku od 6 mjeseci omogući korištenje puta, a ako on to ne učini u roku kako se obvezao tada se ugovor raskida uz otkazni rok od 30 dana.

12. Kako na dan 30.9.2023. godine najmoprimci, iz razloga navedenih u poruci TDN, nisu mogli zbog tih razloga valjano otkazati ugovor o najmu, za koje razloge bi tuženik, vrlo vjerojatno bio odgovoran, ali ne na taj dan, već protekom rokova iz ugovora koje je na sebe preuzeo tužitelj, to u ovom postupku tuženik nije kriv za štetu koju je tužitelj pretrpio otkazom ugovora na dan 30.9.2023. godine.

12.1. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge stranaka da se provede dokaz saslušanjem stranaka. Stanke svoje tvrdnje obrazlažu i dokazuju kroz dokumentaciju koje su tijekom spora dostavile u spis i koje je bila predmet dokaznog postupka i ocjene tijekom utvrđivanja činjenica odlučenih za rješenje ovog spora. Sve sporne činjenice utvrđene su uvidom u ugovor, dopise, odluke pa je provođenje dokaza saslušanjem stranka nepotrebno.

12.2. Kako zahtjev tužitelja nije osnovan to uopće nije potrebno, a na visinu zahtjeva, provoditi dokaz financijskim vještačenjem.

13. Odluka o naknadi troškova tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i odnosi se na troškove zastupanja tuženika putem odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i pristupa na jedno ročište po 500,00 eura, što je uvećano za 250,00 eura PDV-a.

13.1. Na ukupan troška od 1.250,00 eura kamata temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.