REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-387/2025-9

[adresa] M 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja MN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva 15, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi rješenja o izvedenom stanju, 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/332, URBROJ: 531-03-4- 2-25-2 od 18. veljače 2025.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto i pedeset eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula – Pola, KLASA: UP/I-361-05/13-06/6633, URBROJ: 2163-18-06/2-23-6 od 5. travnja 2023. obustavljen je postupak pokrenut povodom zahtjeva pok. RN iz [adresa], za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izvedene građevine na k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je kao nasljednik iza pok. oca RN izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361- 05/23-26/332, URBROJ: 531-03-4-2-25-2 od 18. veljače 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da nije točno da je on uredno zaprimio dopis prvostupanjskog tijela od 18. studenoga 2019. kojim ga se poziva na očitovanje da li kao nasljednik iza pok. oca RN želi nastaviti predmetni postupak ozakonjenja. Navodi da njemu taj dopis nikada nije uručen i da ga nikada nije zaprimio, a niti ga je zaprimila njegova supruga kao jedini član njegovog kućanstava, jer da je isti zaprimio da bi se sigurno odmah očitovao da preuzima predmetni postupak s obzirom da je njegov otac već uložio novce, vrijeme i trud u pokretanje predmetnog postupka. Navodi da ne zna tko je potpisao spornu dostavnicu i kome je navedeni dopis uručen, ali da njemu nije uručen i da stoga smatra da dostava u prvostupanjskom upravnom postupku nije uredno izvršena. Tužitelj je kao dokaz svojih navoda predložio da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem, zatim saslušanjem njegove supruge i po potrebi grafološko vještačenje. Slijedom navedenoga tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak ili podredno da se ponište oba navedena rješenja bez vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Također tužitelj je zatražio i naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Budući da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije zatražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza, Sud je bez održavanja rasprave riješio ovaj spor, primjenom odredbe čl. 98. t. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

6. U sporu je sporno je li tužitelj uredno zaprimio dopis prvostupanjskog tijela od 18. studenoga 2019. kojim ga se poziva da se očituje hoće li kao stranka nastaviti postupak ozakonjenja iza smrti njegovog oca i da dostavi rješenje o nasljeđivanju jer da će se u protivnom postupak obustaviti po čl. 39. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Sud nije našao da je potrebno u sporu provoditi dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi, a što će se nastavno više obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Čl. 39. st. 1. ZUP propisano je da ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

10. Čl. 65. st. 1. ZUP propisano je da kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem St. 2. istoga članka propisano je da službena osoba određuje vještačenje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke.

11. Čl. 115. st. 3. ZUP propisano je da će drugostupanjsko tijelo riješit stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.

12. Iz žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja slijedi da je tužitelj u žalbi osporio primitak spornog dopisa prvostupanjskog tijela od 18. studenoga 2019. te je u žalbi predložio provođenje istih ovih dokaza koje je naveo i u tužbi (njegovo saslušanje, saslušanje supruge i grafološko vještačenje na okolnost da se ne radi o njegovom potpisu na dostavnici).

13. Iz osporavanog rješenja tuženika slijedi da je tuženik otklonio ovaj prigovor tužitelja na način da je obrazložio da je spisu priložena dostavnica iz koje proizlazi da je tužitelj osobno dana 25. studenoga 2019. preuzeo navedeni dopis od 18. studenoga 2019. i vlastoručno potpisao dostavnicu, a k tome da se radi o dostavi za koju nije propisana osobna dostava već posredna dostava (jer se ne radi o roku koji se ne može produljiti niti je propisana zakonom obvezna osobna dostava). Nadalje, tuženik je obrazložio kako je spisu priložena vlastoručno potpisana dostavnica, to da postoji zakonska presumpcija uredne dostave, koju presumpciju nedokazanim tvrdnjama o navodnoj neurednoj dostavi tužitelj nije doveo u opravdanu sumnju. Dodatno tuženik je naveo da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje tri godine i četiri mjeseca nakon dostave spornog dopisa, što je više nego primjeren rok za preuzimanje postupka od strane tužitelja, te da je neživotna i nelogična tvrdnja tužitelja iz žalbe da je iskazivao kontinuirani interes za status postupka kod prvostupanjskog tijela jer bi se takva osoba zasigurno tijekom tri godine i četiri mjeseci interesirala kod prvostupanjskog tijela što je s predmetnim postupkom.

14. Dakle, iz prethodno navedenih činjenica slijedi da je tužitelj u žalbi predložio da se provedu dokazi na okolnost da on nije potpisao dostavnicu o primitku navedenog dopisa prvostupanjskog tijela od 18. studenoga 2019., a tuženik nije odlučio o tim dokaznim prijedlozima tužitelja, odnosno nije odbio a niti usvojio te dokazne prijedloge, pa je stoga u tom dijelu tuženik povrijedio pravila općeg upravnog postupka na štetu tužitelja.

15. Nadalje, iako u konkretnom slučaju nisu obrazloženi razlozi radi kojih navedeni dokazi nisu provedeni, Sud cijeni da u ovom slučaju nije postojao razlog da se u žalbenom postupku ne provede grafološko vještačenje (ukoliko bi tužitelj predujmio troškove za provođenje tog dokaza), već Sud smatra da je trebalo usvojiti taj dokazni prijedlog, jer je to prikladno dokazno sredstvo kojim bi se mogla utvrditi sporna činjenica je li tužiteljev potpis na dostavnici. Tek nakon tako provedenog dokaza, ovisno o ishodu postupka dokazivanja, moglo se je utvrditi pravo stanje stvari, odnosno je li tužitelj primio sporni dopis o čemu ovisi gubitak njegovog prava na daljnje vođenje postupka ozakonjenja.

16. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje ocjenjeno je nezakonitim, radi čega je isto poništeno, a predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZUS.

17. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda sukladno čl. 151. st. 2. ZUS. Dakle u ponovnom postupku tuženik treba postupi u skladu s citiranim čl. 115. st. 3. ZUP, provesti potreban dokaz/dokaze kako bi utvrdio je li tužitelj potpisao dostavnicu o primitku navedenog dopisa prvostupanjskog tijela od 18. studenoga 2019. koju činjenicu tužitelj osporava u žalbi. Kako je utvrđenje te činjenice izostalo u žalbenom postupku, to nije bilo uvjeta da se ovaj predmet meritorno riješi, već je bilo potrebno predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak kako bi tuženik u ponovnom postupku otklonio navedeni nedostatak.

18. Odluka Suda o troškovima spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tuženik nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i opravdane troškove koji su u povodu ovog spora nastali tužitelju.

19. Opravdani trošak tužitelja sastoji se od zastupanja istog u ovom sporu putem opunomoćenice. Prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta upravnog spora smatra se neprocjenjivom pa je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eura. Sukladno čl. 144. st. 1. ZUS radi se o opravdanom izdatku koji je učinjen u povodu ovog spora te je stoga taj trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju.

20. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

21. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 18. veljače 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Ani Brbić Valković, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 15

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz spis predmeta upravnoga postupka