REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-375/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Rijeci, protiv 1.- tuženika PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.- tuženika RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 2.-tuženika i punomoćnice 2.- tuženika, dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2013. godine zaključen između PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren dana 21.02.2013. godine od strane javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića pod brojem ovjere OV-2861/13, ništetan i kao takav ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su ništetne predbilježba prava vlasništva pod brojem Z-305/13 od dana 06.03.2013. godine i opravdanje predbilježbe prava vlasništva pod brojem Z-1313/13 od 12.09.2013. na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Rab i kao takve ne proizvode pravne učinke.

III. Nalaže se Općinskom sudu u Crikvenici, Zemljišnoknjižnom odjelu Rab, brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi ugovora o kupoprodaji od 21. veljače 2013. zaključen između PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren 21.02.2013. od strane javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića pod brojem ovjere OV-2861/13 i uspostave zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog ugovora o kupoprodaji, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama upisano u korist tuženika RD ČD uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tuženika PD, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.",

kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 2.-tuženiku RD troškove postupka isplatom iznosa od 18.721,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev 2.-tuženika RD za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 638,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate.

r i j e š i o  je

Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da je 6. veljače 2007. u Zagrebu sklopio s 1.- tuženikom PD Ugovor o kupoprodaji nekretnina označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 1222 m2, te pašnjak, površine 1318 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica], put, površine 93 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela [adresa], koji je ugovor ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu, Prilaz Ivana Visina 5, broj ovjere: OV-2655/07. Tužitelj je 21. rujna 2013. dao prijedlog za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini kod Općinskog suda u Rabu, Zemljišnoknjižni odjel Rab, međutim isti mu je odbijen s obrazloženjem da mu se ne može odobriti upis prava vlasništva, jer je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] oranica sa 1222 m2 i pašnjak sa 1318 m2 i k. č. [katastarska čestica] put sa 93 m2, upisan 2.-tuženik RD, a ne prodavatelj 1.-tuženik PD. Nakon toga je tužitelj utvrdio da je 1.-tuženik PD predmetne nekretnine prodao i 2. - tuženiku RD i to Ugovorom o kupoprodaji od 21. veljače 2013., ovjerenim istoga dana kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem ovjere OV-2861/13. Kako je 1.- tuženik PD dvostruko prodao nekretnine, to je 24. travnja 2019. protiv njega podignuta optužnica broj K-DO-895/18 zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 2. KZ/11., te je 2. ožujka 2021. Općinski sud u Novom Zagrebu donio presudu kojom je okrivljeni 1.- tuženik PD proglašen krivim za kazneno djelo prijevare opisano po čl. 236 st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. st. 2. KZ/11. Tijekom kaznenog postupka utvrđeno je kako je 1.-tuženik PD u nakani nepripadnog stjecanja imovine veće vrijednosti, izdao ovjerenu Specijalnu punomoć FD kako bi u njegovo ime i za njegov račun prodala nekretninu z. k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 1222 m2, te pašnjak, površine 1318 m2, z. k. č. br. [katastarska čestica], put, površine 93 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nakon što je FD predočio da je vlasnik navedenih nekretnina, pa kada mu je ista povjerovala, zaključili su ugovor o zajmu od 30.000,00 eura u kojem je kao osiguranje naplate zajma prenio u njezino vlasništvo navedene nekretnine, iako je unaprijed znao da nije vlasnik istih (jer ih je 6. veljače 2007. prodao tužitelju). Nadalje, **.**.2013. FD je, u ime i za račun 1.-tuženika PD, sklopila ugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina s 2.-tuženikom RD, za iznos od 110.000,00 eura. 2.-tuženik RD je bio upoznat s činjenicom da je predmetna nekretnina prethodno prodana ovdje tužitelju, no iskoristio je činjenicu da on još nije upisao svoje pravo vlasništva. Zasigurno je znao da je tužitelj bio i u posjedu navedenih nekretnina na kojima je i izvodio građevinske radove na obiteljskoj kući i čak je i podnio prijedlog za donošenje rješenja o izvedenom stanju za predmetne nekretnine. Naime, radovi koji su se izvodili bili su vidljivi i svi su u mjestu znali da je tužitelj taj koji izvodi radove.

2. Sam ugovor o kupoprodaji koji je u ime i za račun 1.-tuženika PD sklopila FD s 2.-tuženikom RD je ništetan, a tabularna izjava nije pravno valjana, jer je ugovor sklopljen iz nedopuštenih pobuda, a to su pobude protivne Ustavu, kogentnim pravilima i moralu društva, što je ovdje utvrđeno u kaznenom postupku kojim se 1.-tuženik PD proglašava krivim za kazneno djelo prijevare, a 2.-tuženik RD je to znao ili morao znati, dakle nije bio u dobroj vjeri prilikom zaključenja spornog ugovora o kupoprodaji.

3. Stoga, zahtijeva od suda utvrditi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2013. zaključen između tuženika ništetan i kao takav ne proizvodi pravne učinke, te da su ništetne predbilježba prava vlasništva i opravdanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama i da kao takve ne proizvode pravne učinke, kao i naložiti Općinskom sudu u Crikvenici, Zemljišnoknjižnom odjelu Rab, uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

4. Iako je uz tužbu primio poziv da odgovori na tužbu, 1. -tuženik PD na tužbu nije odgovorio, ali nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na njega, kako je to predložio tužitelj, budući da tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora sklopljenog između tuženika, pa se ne može u odnosu na jednog tuženika taj zahtjev prihvatiti, a u odnosu na drugog odbiti, već se mora donijeti ista odluka u odnosu na oba tuženika, slijedom čega su oni jedinstveni i nužni suparničari u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), pa se odgovor na tužbu koji je podnio 2. -tuženik RD proteže i na 1. - tuženika PD.

5. U odgovoru na tužbu 2. -tuženik RD naveo je u bitnom, da je tužitelj propustio u tužbi navesti vrijednost predmeta spora, pa je predložio da se odredi u iznosu od 825.000,00 kuna, odnosno 110.000,00 eura, a koliko je iznosila cijena nekretnine. Nadalje je učinio nespornim da je 21. veljače 2013. Ugovorom o kupoprodaji kupio nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nakon čega mu je nekretnina predana u samostalan posjed i on je u dobroj vjeri zatražio upis u zemljišnu knjigu, čime je, sukladno čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Međutim, nazivajući ih paušalnim i neistinitim, osporio je istinitost tvrdnji tužitelja o tome da je znao, odnosno bio upoznat s time da je nekretnina prodana tužitelju, da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine ili da je gradio ili izvodio radove na predmetnoj nekretnini. Naveo je da tužitelj nikad nije bio u posjedu predmetne nekretnine, da nikad nije ništa gradio, niti izvodio radove na predmetnoj nekretnini, niti je on za tužitelja čuo sve dok nije zaprimio predmetnu tužbu, a niti ga je itko ikad vidio da je bio na predmetnoj nekretnini. Što se tiče njegove savjesnosti u postupanju, 2.-tuženik RD je naveo da je predmetnu nekretninu pronašao 2013. preko oglasa u Njuškalu, nakon čega je stupio u kontakt s posrednikom koji je nekretninu objavio u oglasniku - Agencijom za promet nekretnina FABEK NEKRETNINE d.o.o., odnosno ovlaštenom osobom za zastupanje gđom Finom Fabek. Nakon toga je predmetnu nekretninu razgledao uz suglasnost gđe O, a nakon što je utvrdio da bi mu predmetna nekretnina odgovarala, angažirao je odvjetnika Ivana Debelića s [adresa], kako bi bio potpuno siguran da je vlasničko stanje nekretnine i dokumentacija vezana uz nekretninu uredna. Tada je po naputku odvjetnika pribavio vlasnički list predmetne nekretnine i kopiju katastarskog plana, a putem Agencije zahtijevana je i pribavljena preslika građevinske dozvole i glavnog projekta, sve u cilju kako bi 2.-tuženik sa svojim odvjetnikom utvrdio je li dokumentacija vezana za nekretninu uredna. Posebno napominje da u zemljišnoj knjizi nije bilo nikakve plombe, u katastru tužitelj nije bio evidentiran kao posjednik, niti je bilo igdje kakvog traga oko toga da bi tužitelj navodno prethodno kupio nekretninu. Na predmetnoj nekretnini bila je upisana FD kao fiducijarni vlasnik na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, upisanim u zemljišnoj knjizi 18. veljače 2012. pod br. Z-613/12, uz naznaku da je stvarni vlasnik 1.-tuženik PD. Zajedno sa svojim odvjetnikom i Agencijom utvrdio je da to što je upisana FD kao fiducijarni vlasnik nije problem za kupnju nekretnine, te da na nekretnini ne postoje nikakvi drugi uknjiženi tereti. Tek nakon što je izvršio sve navedene provjere, on se odlučio na kupnju nekretnine. Nakon toga je Agencija pripremila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji je prije sklapanja detaljno pregledao i provjerio njegov odvjetnik Ivan Debelić, koji je potvrdio da je s Ugovorom sve u redu. Ugovor je sklopljen 21. veljače 2013., a u ime 1.-tuženika PD ga je potpisala FD na temelju specijalne punomoći za prodaju nekretnina koju joj je 1.-tuženik PD izdao 4. veljače 2013., a ista je taj dan izdala njemu ovjerenu izjavu kojom dopušta upis predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koje je pravo i predbilježio. Nakon što je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, 1.-tuženik PD mu je po punomoćnici FD izdao tabularnu izjavu, a FD osobno je izdala brisovno očitovanje uz suglasnost da se izvrši prijenos prava vlasništva na njega. Potom je on sve dokumente predao na uknjižbu, čime je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, te je tada ušao u samostalan posjed nekretnine. Nakon toga je platio porez na promet nekretnina i krenuo s uređenjem i radovima na predmetnoj nekretnini, za što je zahtijevao i dobio izmjenu građevinske dozvole, te je poduzeo radnje radi priključenja nekretnine na struju i vodu. Dakle, uveo je struju i vodu u nekretninu, napravio fasadu, uveo centralno grijanje, popločao sve podove, te kompletno iznutra adaptirao nekretninu, za što je utrošio preko milijun kuna. Također, pokrenuo je postupak legalizacije nekretnine, za koji je pribavio i platio odgovarajuće geodetske elaborate i u kojem je doneseno rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela PGŽ-a za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša 8. srpnja 2016., Klasa: UP/I-361-03/13-12/459, Urbr.: 2170/1-03-07/1-16- 12. Dakle, ne samo da je prilikom stjecanja postupao savjesno i pošteno, već je primijenio i veću pažnju od one koja se očekuje od prosječnog pažljivog čovjeka, budući da je neovisno o činjenici što se Agencija bavila prodajom te nekretnine i pripremala sve potrebno za prodaju, isti konzultirao i odvjetnika, koji je dodatno pregledao svu dokumentaciju vezanu uz nekretninu i sam Ugovor kako bi bio potpuno siguran da je nekretnina koju kupuje u redu, a nakon što je postao vlasnik pokrenuo je postupke radi priključenja nekretnine na struju i vodu, postupak legalizacije i izvodio radove na nekretnini. S druge strane, sagledavajući postupanje i savjesnost tužitelja, zaključuje da je tužitelj ugovor o kupoprodaji sklopio još 2007., a prijedlog za uknjižbu podnio tek 21. rujna 2013., pa se postavlja pitanje zbog čega je čekao 6 godina s uknjižbom, a od kada je nedvojbeno saznao da je on (2. -tuženik ČD) vlasnik (2013.) čekao je 8 godina s podnošenjem predmetne tužbe. Osim toga, tužitelj je podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju na nekretnini 5. srpnja 2013., iako je u to vrijeme u zemljišnoj knjizi bilo predbilježeno njegovo (2.-tuženikovo) pravo vlasništva, pa je u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva već znao ili morao znati da je predmetna nekretnina njegovo (2.-tuženikovo) vlasništvo. Što se tiče isprave pod nazivom "dogovor za građevinsko obrtničke radove" ista je nevjerodostojna iz više razloga. Prvo, na istoj je rukom dopisan datum 21.04.2010. (ili 2110.). Drugo, navodni dogovor se odnosi na nekretninu na adresi [adresa], a predmetna nekretnina se nalazi na adresi [adresa]. Treće, iz same isprave nije ništa jasno, te ista ne dokazuje nikakav dogovor, a kamoli gradnju kuće. Konačno, isprava nije potpisana, rukom su dopisivane rečenice, ovjerena je pečatom društva koje je brisano 2012., zbog nedostavljanja financijskih izvješća.

6. Nadalje je naveo da se vlasništvo, prema odredbi čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stječe na način određen zakonom, a taj način je određen odredbom čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to za nekretnine na temelju pravnog posla uknjižbom u zemljišnoj knjizi. Budući da tužitelj nije podnio predmetni ugovor iz 2007. na uknjižbu, tužitelj nikad nije niti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, već ima samo osnovu (titulus), a nema način (modus). Prema tome, u vrijeme kada je on (2.-tuženik) stekao nekretninu, vlasnik iste je bio 1.-tuženik PD sve dok se on (2.-tuženik) uknjižio u zemljišnoj knjizi, a ne tužitelj koji nikad nije zahtijevao uknjižbu u zemljišnoj knjizi, te samim time nikad ni bio vlasnikom nekretnine. Dakle, tužitelj je u dobroj vjeri prvi zatražio uknjižbu na temelju valjanog pravnog posla i sukladno čl.125. ZVDSP-a stekao vlasništvo nekretnine. Navodi o ništetnosti ugovora su potpuno neosnovani, jer višestruko otuđenje nekretnine samo po sebi ne dovodi do ništetnosti ugovora. Nema govora o nedopuštenoj pobudi, jer nije znao, niti je uz sve moguće provjere ikako mogao saznati da je nekretnina prethodno otuđena tužitelju, koji preko 6 godina nije zahtijevao uknjižbu svojeg prava vlasništva.

7. Tužitelj je podneskom od 1. lipnja 2022. odgovorio na odgovor na tužbu 2. -tuženika RD, navodeći, u bitnom, da 2.-tuženik RD nije stekao predmetnu nekretninu u dobroj vjeri, jer je znao da 1. -tuženik PD nije vlasnik predmetne nekretnine. Od dana kada je tužitelj kupio nekretninu istu je svakodnevno uređivao, a radovi na samoj nekretnini su bili vidljivi i svi su u mjestu znali tko izvodi te radove. Opću odredbu o ugovorima protivnima javnom poretku sadrži odredba čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom je predviđeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Upravo sklapanje ugovora iz nedopuštene pobude rezultira ništetnosti ugovora. 2.-tuženik RD je vrlo dobro poznavao ovdje tužitelja i zajedno s 1.- tuženikom PD planirao cijeli postupak "prodaje" nekretnine kada su vidjeli da upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama još uvijek nije proveden, te je 1. - tuženik PD, putem posrednika, nekretninu objavio na stranicama Njuškala, dogovorio zajedno s 2. -tuženikom RD fiktivno plaćanje cijene i na taj način, neosnovano 2.-tuženik RD stječe nekretninu, a 1.-tuženik PD zadržava novac od tužitelja, te još jednom "prodaje" predmetnu nekretninu. Svatko može zaključiti kako se radi upravo o fiktivnom ugovoru sa svrhom da bi kod trećih izazvali dojam da je između njih ugovor sklopljen, ali su bili suglasni da zapravo ne žele nikakav ugovor. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Posljedica je ništetnost. Činjenica da se tužitelj nije upisao kao vlasnik u zemljišne knjige odmah po kupnji ne opravdava činjenicu da je 1. -tuženik PD dvostruko otuđio nekretninu i da mu je 2. -tuženik RD u tome pomogao.

8. Potom je 2.-tužitelj RD ponovio svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu, pri čemu je naglasio da tužitelj nikada nije imao posjed predmetne nekretnine, niti itko zna tko je uopće tužitelj, dok je tuženik nakon stjecanja predmetne nekretnine, kroz period od deset godina pa do danas, uložio više od 200.000,00 eura na renoviranje i adaptaciju predmetne nekretnine, što ne bi napravio baš nitko tko se ne smatra punopravnim, stvarnim vlasnikom nekretnine.

9. Ovaj sud je na pripremnom ročištu 17. ožujka 2023. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.000,00 eura, budući da je tužitelj propustio označiti vrijednost predmeta spora u tužbi i da tužitelj svojim zahtjevima osporava 2. -tuženiku RD stečeno vlasništvo nekretnine za koju je plaćena cijena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 110.000,00 eura (čl. 40. st. 4. ZPP-a).

10. Izvodeći sve dokaze koje su stranke tijekom postupka predložile, a od kojih nisu odustale izričito ili predlažući zaključenje glavne rasprave, ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji od 6.2.2007. s javnobilježničkom potvrdom (str. 7-8 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21.2.2013. s javnobilježničkom potvrdom (str. 9-13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 14 i 52 spisa), prijedlog za upis prava vlasništva od 21.9.2013. (str. 15 spisa), rješenje Općinskog suda u Rabu poslovni broj: Z-1371/13-2 (str.16 spisa), zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju s potvrdom o primitku (str. 17-18 spisa), zaključak Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa] od 2.6.2014. (str. 19-20 spisa), dogovor za građevinsko obrtničke radove, na lokaciji [adresa] od tvrtke Timur d.o.o. (str. 21-22 spisa), fotografije (str. 23 i 67-72 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-543/19-6 od 2.3.2021. (str. 24-28 spisa), Ugovor o posredovanju od 11.2.2013. (str. 37 spisa), račun br. 10/2013 od 22.2.2013. (str. 38 spisa), prikaz z.k. uloška – neslužbenu kopiju (str. 39 spisa), kopiju katastarskog plana od 6.11.2013. (str. 40 spisa), izvod od popisa katastarskih čestica od 6.11.2013. (str. 41 spisa), glavni projekt – elaborat broj 4/2004 (str. 43-44 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama od 2.3.2022. (str. 45-46 spisa), izmjenu građevinske dozvole od 10.12.2013. (str. 47-48 spisa), izjavu o suglasnosti za upisom predbilježbe prava vlasništva s javnobilježničkom ovjerom od 21.2.2013. (str. 49 spisa), izjavu s javnobilježničkom ovjerom od 4.2.2013. (str. 50-51 spisa), specijalnu punomoć s javnobilježničkom ovjerom od 4.2.2013. (str. 53-55 spisa), tabularnu ispravu i potvrdu o isplati s javnobilježničkom ovjerom od 21.2.2013. (str. 56 spisa), izjavu – brisovno očitovanje s javnobilježničkom ovjerom od 21.2.2013. (str. 57 spisa), privremeno porezno rješenje Ministarstva financija – porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rab od 2.8.2013. (str. 58-59 spisa), troškove priključenja HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorja Rijeka od 29.11.2013. i račun od 14.1.2014. (str. 60 i 61 spisa), odluku o dozvoli priključenja na komunalnu vodnu građevinu od 31. prosinca 2013. (str. 62 spisa), rješenje o izvedenom stanju Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa] od 8.7.2016. (str. 63-66 spisa), informacije o platnoj transakciji i naloge klijenta (str. 90-92, 95-96, 98-100 i 103-104 spisa), informaciju o provedenom plaćanju od 26.2.2013. (str. 93 i 101 spisa) i račun br. 10/2013 od 22.2.2013. (str. 94 i 102 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja (str. 105-107 spisa), 1.-tuženika PD (str. 107 spisa), 2.-tuženika RD (str. 107-109 spisa), svjedoka ĐD (str. 110-111 spisa), DD (str. 111-112 spisa), ID (str. 112 spisa), UD (str. 118 spisa), Fine Fabek (str. 123-125 spisa), JD (str. 125 spisa), SD (satr. 134 spisa), ND (str. 134-135 spisa) i HD (str. 135 spisa).

11. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Naime, u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu naprijed izložene tvrdnje stranaka tijekom postupka, mjerodavne su odredbe čl. 285. i 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) i odredbe čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP).

13. Odredbama čl. 285. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (st. 1.). Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2.). Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st. 3.).

14. Odredbama čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.). Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.).

15. Odredbama čl. 125. ZVDSP-a propisano je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (st. 1.). Brisanje upisa vlasništva te osobe i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (st. 2.). Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila (st. 3.).

16. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o ništetnom ugovoru iz odredbi čl. 322. ZOO-a, niti o prividnom ugovoru, već o slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja od strane 1. -tuženika PD, pri čemu je 2.- tuženik RD prvi zatražio upis u zemljišnu knjigu i upisao se kao vlasnik, a tužitelj nije dokazao da je 2.-tuženik RD u trenutku sklapanja predmetnog ugovora s 1.-tuženikom PD znao da je nekretnina tužitelju već valjano otuđena i predana u samostalni posjed, kao ni da 2. -tuženik RD nije bio u dobroj vjeri kada je zatražio upis u zemljišnu knjigu.

17. Naime, iz dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, u bitnom, proizlazi:

- da je 6. veljače 2007. 1.-tuženik PD, kao prodavatelj, sklopio s tužiteljem OD, kao kupcem, Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao zk.č.br. 2987/1, oranica, površine 1222 m2, te pašnjak, površine 1318 m2 i zk.č.br. 2987/2, put, površine 93 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 1.200.000,00 kuna, time da je potpisom navedenog Ugovora potvrdio i prijem ugovorene kupoprodajne cijene i dopustio tužitelju da temeljem tog Ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini na svoje ime i korist bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, te ovjerio svoj potpis na Ugovoru kod Javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu 6. veljače 2007. pod brojem: OV-2655/07 (Ugovor o kupoprodaji na str. 7-8 spisa),

- da je u prilogu dopisa od 23. siječnja 2013. Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Rab dostavio društvu Fabek nekretnine presliku Građevne dozvole za izgradnju obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 27. srpnja 2004. pravomoćne 6. rujna 2004. na ime 1.-tuženika PD, kao investitora i dva primjerka ovjerene preslike iz Glavnog projekta - elaborat broj 4/2004 izrađen po "Španjol" d.o.o. [adresa] od travnja 2004. (str. 42-44 spisa),

- da je 4. veljače 2013. Javni bilježnik Estera Poljak pod brojem: OV.411/13 ovjerila potpis 1.-tuženika PD na izjavi da nikada nije opteretio predmetne čestice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], osim Ugovora o zajmu od 17. travnja 2012. sa zajmodavcem FD koji je proveden u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rabu pod brojem Z-613/12, a koju je dao u svrhu prodaje predmetne nekretnine (str. 50 spisa), te isti dan pod brojem OV-412/13 ovjerila potpis 1.-tužitelja PD na specijalnoj punomoći kojom je ovlastio FD da ga zastupa i da u njegovo ime i za njegov račun može potpisati ugovore potrebne za kupoprodaju predmetne nekretnine i za dobivanje, realizaciju i solemnizaciju kredita koji će banka dati kupcu za kupnju predmetne nekretnine kojim će se zasnovati založno pravo na toj nekretnini (str. 53-55 spisa),

- da je na dan 11. veljače 2013. u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu, Zemljišnoknjižni odjel Rab, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama od 17. travnja 2012., pod brojem Z-613/12 bio zabilježen prijenos vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini 1.-tuženika PD na FD, dopušten radi osiguranja ovčane tražbine u iznosu od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za ugovorene kamate, naknade i troškove, kao i zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina (Prikaz z.k. uloška - neslužbena kopija na str. 39 spisa),

- da je 11. veljače 2013. 2.-tuženik RD sklopio s FABEK NEKRETNINE d.o.o. agencija za promet nekretninama Ugovor o posredovanju (str. 37 spisa), te je za izvršenu uslugu kupnje predmetne nekretnine navedenoj agenciji, prema računu br. 10/2013 od 22. veljače 2013. (str. 38 i 107 spisa), s računa svoje supruge SD **.**.2013. platio 31.290,78 kuna (str. 101 spisa),

- da je 21. veljače 2013., dakle dan prije plaćanja spomenutog iznosa prema računu od 22. veljače 2013., 1.-tuženik PD, zastupan temeljem specijalne punomoći po FD (čiji je potpis ovjerio Javni bilježnik Ivan Adžija iz Zaprešića 21.2.2013. pod brojem: OV-2861/13), kao prodavatelj, sklopio s 2. -tuženikom RD, kao kupcem, Ugovor o kupoprodaji nekretnina, predmetom kojega je bila ista nekretnina koja je bila i predmetom naprijed navedenog Ugovora koji je sklopio s tužiteljem, za cijenu od 110.000,00 eura po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, time da je u navedeni iznos uračunat iznos od 5.000,00 eura koji je 2. -tuženik RD na ime kapare uplatio 13. veljače 2013. prodavatelju, te da se 2. -tuženik RD obvezao preostali iznos cijene od 105.000,00 eura platiti u tri rate, nakon čega se prodavatelj obvezao izdati mu tabularnu ispravu i svu dokumentaciju vezanu za izgradnju obiteljske kuće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a istovremeno s danom isplate kupoprodajne cijene predati brisovno očitovanje FD radi brisanja upisanog prijenosa vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (Ugovor o kupoprodaji nekretnina na str. 9-13 spisa), pri čemu valja kazati da je u Ugovoru pod toč. 2.5. navedeno da je FD, kao založni vjerovnik, na dan sklapanja Ugovora potpisala i ovjerila brisovno očitovanje, tabularnu ispravu i potvrdu o isplati kupovnine u cijelosti, te su iste položene kod prodavatelja koji ih se obvezuje predati kupcu po uplati cjelokupne kupovnine (str. 9-13 spisa),

- da je 21. veljače 2013. Javni bilježnik Ivan Adžija pod brojem: OV-2865/13 ovjerio potpis FD na Izjavi o suglasnosti za upisom predbilježbe prava vlasništva 2. - tuženika RD kao kupca (str. 49 spisa), pod brojem: OV-2863/13 i njen potpis na tabularnoj ispravi i potvrdi o isplati u svrhu uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (str. 56 spisa), a pod brojem OV-2867/13 i njen potpis na brisovnom očitovanju radi brisanja uknjiženog prijenosa prava vlasništva s njenog imena na ime 1. -tuženika PD (str. 57 spisa),

- da je 22. veljače 2013. s računa SD, supruge 2.-tuženika RD FD isplaćena kunska protuvrijednost iznosa od 50.000,00 eura i 170,19 eura (Informacije o platnoj transakciji i nalozi klijenta na str. 98-100 spisa), a 26. veljače 2013. već spomenuti iznos od 31.290,78 kuna (Informacija o platnoj transakciji na str. 101 spisa) i 10. rujna 2013. iznos od 341.020,84 kuna (Informacija o platnoj transakciji na str. 103 spisa),

- da je 2.-tuženik RD podnio prijedlog koji je zaprimljen u Općinski sud u Rabu 6. ožujka 2013., a povodom kojega je na dan 12. rujna 2013. bilo predbilježeno njegovo pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju naprijed navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina specijalne punomoći od 4. veljače 2013. i izjave o suglasnosti za upisom predbilježbe prava vlasništva od 21. veljače 2013. (str. 52 spisa),

- da je 28. lipnja 2013. tužitelj podnio Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu zgradu nezakonito izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Rabu zaključkom od 2. lipnja 2014. odredio tužitelju rok od 60 dana za otklanjanja nedostataka koji onemogućuju postupanje po podnesku, jer će u protivnom isti odbaciti (str. 16 spisa),

- da je 2. kolovoza 2013. Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Rab donijela privremeno porezno rješenje kojim je 2. -tuženiku RD utvrdila porez na promet nekretnina u iznosu od 41.712,09 kuna (str. 58-59 spisa), koji je 2.-tuženik RD platio s računa svoje supruge SD **.**.2013. (Informacija o platnoj transakciji na str. 104 spisa),

- da je 21. rujna 2013. tužitelj podnio Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rabu prijedlog od 21. rujna 2013. za upis prava vlasništva na temelju naprijed navedenog Ugovora o kupoprodaji od 6. veljače 2007., ali je njegov prijedlog odbijen rješenjem navedenog suda poslovni broj: Z-1371/13-2, uz obrazloženje da prodavatelj 1.-tuženik PD nije upisan kao vlasnik ili suvlasnik predmetne nekretnine (rješenje na str. 16 spisa),

- da je 25. listopada 2013. 2. -tuženik RD podnio zahtjev za izmjenu pravomoćne građevinske dozvole od 27. srpnja 2004., te je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u [adresa] 10. prosinca 2013. donijelo izmjenu građevinske dozvole kojom je 2. -tuženiku RD, kao investitoru, odobrena izgradnja obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema odobrenom glavnom projektu koji je sastavni dio te građevinske dozvole (str. 47-48 spisa),

- da je na dan 6. studenoga 2013. kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica], a koja je i prema podacima iz zemljišne knjige i prema kopiji katastarskog plana od 6. studenoga 2013. veća od k. č. br. [katastarska čestica] (str. 40 spisa), bio upisan 1. -tuženik PD,

- da je 31. prosinca 2013. Vrelo d.o.o. za komunalne djelatnosti donijelo odluku o dozvoli priključenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na komunalnu vodnu građevinu (str. 62 spisa),

- da je 14. siječnja 2014. 2.-tužitelj RD platio troškove priključenja društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektroprimorje Rijeka u iznosu od 15.525,00 kuna (str. 60-61 spisa),

- da je 8. srpnja 2016. Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Rabu donijelo rješenje o izvedenom stanju kojim je ozakonjena nedovršena manje zahtjevna zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. (str. 63-66 spisa),

- da je 2. ožujka 2021. Općinski sud u Novom Zagrebu donio presudu poslovni broj: K-543/19-6, kojom je 1.-tuženika PD oglasio krivim što je 4. veljače 2013. u Zaprešiću, u nakani nepripadnog stjecanja imovine veće vrijednosti, izdao ovjerenu Specijalnu punomoć FD kako bi u njegovo ime i za njegov račun prodala predmetnu nekretninu, a nakon što je prethodno **.**.2012. u [adresa] FD neistinito predočio da je vlasnik navedenih nekretnina, pa kada mu je ista povjerovala zaključili su Ugovor o zajmu od 30.000,00 eura u kojem je kao osiguranje naplate zajma prenio u njezino vlasništvo navedenu nekretninu, iako je unaprijed znao da nije njen vlasnik, jer je istu 6. veljače 2007. u Zagrebu prodao OD, nakon čega je 24. travnja 2012. u Zaprešiću s Agencijom za promet nekretninama Fabek NEKRETNINE zaključio Ugovor o posredovanju za prodaju predmetne nekretnine, te je **.**.2013. FD u ime i za račun PD zaključila Ugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina s RD, za iznos od 110.000,00 eura, na koji način si je pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od najmanje 30.000,00 eura, a OD oštetio za iznos 1.800.000,00 kuna, dakle s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenice u zabludu i tome ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim je djelom pribavljena znatna imovinska korist, pa je time počinio kazneno djelo prijevare opisano po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11 (presuda na str. 24-28 spisa),

- da je na dan 24. siječnja 2022. kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan 2. - tuženik RD (izvadak iz zemljišne knjige na str. 14 spisa) i

- da je 2. ožujka 2022. Područni ured za katastar Rijeka, Ispostava za katastar nekretnina [adresa] izdao Povijest promjena na katastarskim česticama iz koje proizlazi da tuženik nikada nije bio upisan kao ovlaštenik predmetnih čestica u katastar, već je bio upisan 1.-tuženik PD od 2006. do 2021., kada je upisan 1. -tuženik RD (str. 45-46 spisa).

18. Nadalje, tužitelj je iskazao, u bitnom, da je BD od njega kupio stan u [adresa], površine oko 120 m2, posredovanjem ZD, te mu je za taj stan ponudio nekretninu iz tužbe, jer je 1. -tuženik PD prodao tu nekretninu BD ili ZD (nije ulazio u njihove međusobne odnose), a njega (tužitelja) je u vezu s PD doveo ZD, koji je bio prisutan kada su on i 1.-tuženik PD potpisivali ugovor o kupoprodaji. Ne sjeća se je li bio prisutan BD. Nekretnina je bila na 1.-tuženiku PD i zato je u čl. 2. navedeno da se potvrđuje prijem ugovorene kupoprodajne cijene od 1.200.000,00 kuna, a zapravo se radilo o zamjeni njegovog stana za nekretninu iz Ugovora o kupoprodaji koji je sklopio s 1.- tuženikom PD. U isto vrijeme su kod bilježnika ovjeravali ovaj ugovor koji je on sklopio s 1.-tuženikom PD i ugovor o prodaji njegovog stana koji je sklopio s BD. 1.-tuženik PD je imao građevinsku dozvolu na parceli i on (tužitelj) je gradio na toj parceli. Parcelu su krčili, poravnavali, napravili ogradne zidove. Napravili su kuću do roh bau izvedbe, digli su je pod krov i to je bilo 2009. i 2010. godine. Poslije toga nije više ništa radio, nije dolazio na parcelu, jer je bio u zatvoru od 2011. do 2013. godine. U trenutku kada je prestao raditi na kući, kuća nije imala fasadu, ni ugrađena vrata, ni prozore, imala je jedna privremena vrata. Nije podnio nikakav prijedlog za legalizaciju predmetne kuće koju je gradio. Nije se uknjižio u razdoblju od 6.2.2007. do 2011., kada je otišao u zatvor, jer nije mislio da bi zbog toga mogao imati nekih problema. Njegova supruga nije dolazila na tu nekretninu, niti se petljala u njegove poslove, a njegova djeca su tada bila maloljetna. Ne može se sjetiti od koga je točno saznao te 2013., kad je izašao iz zatvora, da je 1.-tuženik PD opet prodao tu nekretninu, ali od nekoga koga poznaje s [adresa]. Kontaktirao je 1.-tuženika PD nakon što je saznao da se upisao 2.-tuženik RD, a 1.-tuženik PD mu je rekao da što se nije on upisao. Tada je angažirao odvjetnika koji je onda to sve dao na državno odvjetništvo. Od kad je saznao da je 1.-tuženik PD ponovno prodao zemljište, on je između 2013. i 2020. bio na [adresa] dva ili tri puta i izdaleka je vidio kuću. Nije vidio fasadu, vidio je da je rađena stolarija. Nije ulazio u posjed nekretnine, nikada nije razgovarao s 2.-tuženikom RD. Iz zabilježbe na nekretnini u visini od 30.000,00 eura, 2.-tuženik RD je mogao shvatiti da nešto nije u redu s prodajom zemljišta, budući da nekretnina vrijedi oko 300.000,00 eura, pa je FD stekla nekretninu za 30.000,00 eura, a prodala ju je 2.-tuženiku RD za 130.000,00 eura. FD je negdje iz Zagreba, a RD je negdje iz [adresa] i to je malo mjesto u kojem se svi znaju. Sa ĆD iz Timur d.o.o. dogovorio je gradnju kuće do prve faze, on (tužitelj) je nabavio materijal, a ĆD je imao ljude. Ugovor (koji su potpisali i on i ĆD) pisao je ĆD, pa ne zna zašto je navedeno da se ta gradnja nalazi na [adresa]. Ne zna adresu ove kuće koju je gradio na predmetnom zemljištu, ali misli da bi moralo pisati u građevinskoj dozvoli. Posebno upitan zašto je čekao 8 godina od kad je odbijen s prijedlogom za uknjižbu pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, odgovorio je da nije znao što da učini, pa je čekao da vidi šta da učini.

19. 1.-tuženik PD iskazao je, u bitnom, da je predmetnu nekretninu kupio od GD, a potom ju je prodao ZD, time da se ne sjeća za koju cijenu (to je bilo negdje 50.000,00 do 60.000,00 DEM), ali on to nije prenio na sebe, već ga je nakon 2 do 3 godine tražio da sklopi ugovor o kupoprodaji s tužiteljem OD, što je on i učinio, time da ne zna zašto je navedena ova cijena u ugovoru od 1.200.000,00 kuna. Nije ulazio u njihove međusobne odnose, već je to učinio na molbu ZD da se zemlja direktno s njega prenese na tužitelja OD. Ugovor o kupoprodaji između njega i tužitelja OD dogovarali su tužitelj OD i ZD. Nikad više nije odlazio na [adresa] gledat tu zemlju. On je prodao ZD predmetno zemljište, jer mu je trebalo za operaciju za dijete koje je imalo srčanih problema a operacija je koštala 100.000,00 DEM. Ne zna kakvu vezu BD ima s kupoprodajom ove nekretnine, jer ga on nikad nije vidio. Kasnije je zbog financijskih problema u koje je zapao od kamatara ČD pozajmio 500,00 DEM, ali se taj dug samo zbog kamata popeo na 20.000,00 do 30.000,00 eura i taj kamatar je sam nekako skužio da su predmetne nekretnine još uvijek na njemu i sjeo mu je na te nekretnine. On je tražio tužitelja OD, ali ga nije mogao naći. Došao je do jednog OD u [adresa], ali to nije bio tužitelj. Pokušavao je doći do njega da se parcela može spasiti od kamatara. Kamatar je sjeo na nekretnine preko neke FD, koju on ni ne poznaje, a koja se tu spominje. On je dao punomoć koja se nalazi na str. 53 do 54 spisa. Njemu je kamatar prijetio i zato je on potpisao tu specijalnu punomoć. Misli da je upoznao FD. Bio je upoznat s tim da je FD, temeljem punomoći koju je dao, prodala nekretninu 2.-tuženiku RD. Od gospođe FD on nije nikada primio nikakvu cijenu. Nije znao da je na predmetnoj nekretnini upisan neki teret u korist FD. On na predmetnoj nekretnini nije ništa radio u smislu da je gradio kuću. Ishodio je projekt za gradnju kuće i dobio građevinsku dozvolu. Potpisao je izjavu na str. 50. spisa. Prije nekih 13 godina je njemu jedan prijatelj s [adresa], AD, kazao da je kuća sagrađena. Nije ju pobliže opisivao.

20. 2.-tuženik RD iskazao je, u bitnom, da stanuje i živi u [adresa], to je mjesto od jedno 1000 stanovnika. Predmetna nekretnina se nalazi kraj potoka. Do nje se dolazi s druge strane, na kojoj se ne nalazi potok, cestom koja se nalazi nekih 120 metara dalje, a potom makadamskim putem. On je na oglasu na Njuškalu jedan dan vidio da agencija Fabek prodaje predmetnu nekretninu i nakon što je malo razmislio nazvao je i dobio gđu Finu Fabek. On je pogledao nekretninu, a i gđa Fina Fabek mu je objasnila gdje se nekretnina nalazi, vidio je da je kuća u roh bau izvedbi (bila je cigla i krov) i nakon što ju je pokazao ženi i zidaru (HD), kojeg je poveo da vidi da li je to sve u redu izgrađeno, krenuo je u realizaciju kupoprodaje te nekretnine. U trenutku kupoprodaje se vidjelo da je nekretnina bila zapuštena. Bilo je trave oko kuće i na drugim dijelovima nekretnine. Put nije bio pokošen. Dakle, vidjelo se da nitko duže vremena nije tamo boravio. Nakon što je vidio oglas, on je bio na nekretnini svaki dan ili svaki drugi dan kako bi se uvjerio da to želi kupiti. Nikada nije zatekao nikoga. Konzultirao se s odvjetnikom Ivanom Debelićem, koji mu je kazao da je najvažnije provjeriti da li su papiri čisti. Otišao je vidjeti stanje u zemljišnim knjigama (i on i odvjetnik su provjerili stanje u gruntovnici prije sklapanja ugovora) i vidio je da postoji na nekretnini zabilježba gđe FD, pa je nazvao Finu Fabek koja mu je objasnila da je 1.-tuženik PD, koji je bio upisan kao vlasnik nekretnine, gđi FD potpisao punomoć za prodaju nekretnine, jer je jedan određeni dio njoj dužan. Kontaktirao je i prijašnjeg vlasnika GD koji živi u [adresa] (kuća mu je udaljena jedno 150 m zračne linije od predmetne nekretnine) i koji mu je kazao da je on prodao 1.-tuženiku PD predmetnu nekretninu i da sve glasi na njega, te da je 1.-tuženik PD izgradio pristupni put. On je nazvao 1.-tuženika PD, kojeg otprije nije poznavao (time da misli da mu je njegov broj dao GD) i PD mu je kazao da je upao u dugove (dužan je FD) i da se nekretnina prodaje samo preko agencije Fabek. Nije vidio 1.-tuženika PD za vrijeme dok je vodio pregovore i dok je sklopio kupoprodajni ugovor, već je samo telefonski s njim razgovarao. Provjerio je i stanje u katastru i tamo je bio isto upisan 1.-tuženik PD, a građevinsku dozvolu (sastavni dio koje je glavni projekt) je vidio i ona je bila na 1.-tuženika PD (presliku građevinske dozvole mu je prije sklapanja ugovora dala gđa O), a gđa O mu je pokazala i punomoć koju je 1.-tuženik PD dao gđi FD. Budući da je 1.-tuženik PD bio upisan i kao vlasnik zemljišta i da je građevinska dozvola glasila na njega, on nije imao nikakve sumnje da bi netko drugi izvodio te radove a ne 1.-tuženik PD. Nije mislio da bi trebao istraživati tko je bio izvođač radova. Iz istog razloga nije našao potrebnim istraživati ni to da li je gradilište prijavljeno. On je pokazao odvj. Debeliću građevinsku dozvolu i dokumentaciju iz katastra i odvjetnik mu je dao zeleno svjetlo za kupnju predmetne nekretnine. Osim toga, nekretninu je prodavala agencija, pa je mislio da i agencija treba provjeriti stvari bitne za zemljište. Dao je kaparu od tadašnjih 5.000,00 DEM ili 5.000,00 eura, ne može se sjetiti, a ostatak iznosa se obvezao dati u dvije rate i nakon što je isplatio te rate, koje je uplaćivala njegova supruga, dobio je tabularnu izjavu. Upisao se, nakon toga je legalizirao dio kuće koji je izgrađen mimo građevinske dozvole. Radio je zidove, pristupni put, ulaz, fasadu, instalacije, te sve što je bilo potrebno da se kuća dovede u današnje stanje. Nakon kupnje, on je u tu nekretninu uložio još nekih 350.000,00 eura. Za neke radove je on angažirao neke izvođače koji se time bave, tipa za stolariju, za bazen, neke radove je sam izveo, primjerice instalacije, a za neke radove mu je bila potrebna pomoć prijatelja i rodbine, primjerice za stavljanje pločica, grube radove i slično. Danas je kuća opremljena, ima pet zvjezdica i iznajmljuje ju turistima i u to je uključena cijela njegova obitelj. On je prije 2 do 3 godine dobio poziv na policiju i to u svojstvu svjedoka i tada je saznao da tužitelj polaže neka prava na predmetno zemljište i nije mogao spavati, jer je svu svoju ušteđevinu uložio u predmetnu kuću, a nije mu ni palo na pamet da bi netko mogao učiniti to što su učinili. Učinili su to da su imali sklopljen kupoprodajni ugovor što je on saznao na policiji. Nakon što je pozvan od policije, nije pokušao kontaktirati ni tužitelja, ni 1.-tuženika PD. Pitao je GD je li čuo za tužitelja, a on je njemu kazao da za njega nikada nije čuo.

21. Svjedok ĐD, koji živi u [adresa] na udaljenosti jedno 12 km od [adresa], iskazao je na ročištu održanom 5. ožujka 2024., u bitnom, da je tužitelja upoznao 2010., kada je dolazio u njegov (svjedokov) kiosk u [adresa] (koji je držao do 2012. ili 2013.) i zna da je on tada gradio neke zidove na zemljištu i rekao mu je da je kupio kuću, ali ne zna da li je on kupio samo gradilište ili gradilište sa započetom gradnjom. Bio je par puta dok je tužitelj na tom gradilištu zidao. Bila je sagrađena neka kuća u cigli, dakle nije bila fasada, te se radio zid oko kuće, odnosno oko cijelog zemljišta. Ne sjeća se da li su na toj kući bili postavljeni prozori i vrata. Nije se zagledao u kuću, kada bi došao popio bi pivo i to je to. Do predmetne nekretnine se dolazilo putem koji nije bio ni asfaltiran, ni popločan. On je čuo prije par godina da je 2.-tuženik kupio tu kuću, a od koga, on to ne zna. Nakon toga ga više nije viđao do prošle godine. Ne zna tko je prije tužitelja imao to zemljište. 2. -tuženika RD poznaje oduvijek, jer je i on iz [adresa], ali ne zna da bi 2. -tuženik RD gradio na tom istom zemljištu, koje se nalazi u mjestu [adresa], udaljeno jedno 500 metara od crkve. Prošle godine ga je kontaktirao ID da je došao tužitelj u [adresa] i oni su se našli s tužiteljem i tužitelj ih je pitao bi li oni mogli posvjedočiti da je on gradio, da mu je rekao da je kupio kuću, a on mu je odgovorio da može posvjedočiti samo ono što on zna. Nakon 2010. on nije bio na predmetnoj nekretnini. Čuo je da je RD kupio predmetnu nekretninu, ali se ne može sjetiti od koga i kada. Ne poznaje PD.

22. Svjedok DD iskazao je, u bitnom, da je upoznao tužitelja tako što ga je 2010. ID angažirao na gradnji zida pokraj kuće u [adresa]. Ta kuća je bila od cigle (nije bila fasada) i misli da je imala krov. Ne zna da li je imala stolariju, vrata, prozore. On nije bio u kući, već je bio samo izvan kuće gdje je zidao zid. To je trajalo nekoliko mjeseci. Tužitelj je uredno platio zidanje. Ne zna od koga je kupio zemljište, a ne zna ni da li je kupio samo zemljište ili zemljište sa započetom gradnjom. Pretpostavlja da je njegovo zemljište, kad ga je on platio. Predmetno zemljište nalazi se jedno 100, 200 ili 300 metara od centra [adresa], time da se nalazi jedno 100 ili 200 metara od raskršća, pa se onda ide desno cestom gore, pa još jedno 50 do 100 metara nekom cesticom. Misli da bi znao tamo ponovno doći. Nakon što su ID i on na toj nekretnini 2010. radili zid, on više na tu nekretninu nije dolazio. Od mjesta gdje je živio na [adresa] u vrijeme kad je gradio zid pa sve do prije tri mjeseca ([adresa]) pa do [adresa] ima oko 12 kilometara. 2.-tuženika RD ne pozna. Zna da se nešto pričalo da se ta kuća prodaje, ali njega to nije interesiralo. Ne zna kako danas izgleda ta kuća. Tužitelja je vidio tek prošle godine u [adresa]. Bili su ID i on i našli su se s tužiteljem na kavi u kafiću.

23. Svjedok ID iskazao je, u bitnom, da je tužitelja upoznao otprilike 2010., kada ga je angažirao na gradnji zida oko kuće u [adresa]. Zna da je tužitelj kupio nekretninu od nekoga tko je bio vlasnik, time da ime ne zna. Kuću je sagradio prvi vlasnik. Kuća je tada imala podrum, dva kata i krov, time da on ne zna da li je tužitelj kupio zemljište s kućom ili je kupio neizgrađeno zemljište, a ne zna ni od koga je on to kupio. Oni su taj zid radili s prekidima cijelo ljeto 2010. godine. Nakon toga je znao uz put pogledati tu kuću kako bi vidio što se s njom događa. Sve je bilo normalno, a onda je čuo da je neki drugi uzeo tu nekretninu. Zadnji put je bio na toj nekretnini u [adresa]. i stanje je bilo kao i 2010., time da ne zna je li bila postavljena stolarija, a od tada nije bio, jer nema potrebe. Od tad kada je gradio zid i kada je nakon toga prestao viđati tužitelja, on tužitelja nije vidio na otoku [adresa], već je s njim telefonski razgovarao nakon što je dobio poziv, a misli da ga je vidio i u kafiću u Karlobagu. Dakle, tužitelj i on se nisu vidjeli od tada na otoku [adresa]. 2.- tuženika RD pozna iz viđenja, zna da je bio u Švedskoj, pa se vratio. U trenutku kada su se radili građevinski radovi, kao i danas, on je živio u [adresa]. U proljeće 2012. po kafiću u [adresa] i okolo po gradu [adresa] kružile su priče da je RD kupio nekretninu koja je tužiteljeva od neke treće osobe. On tada nije nazvao tužitelja, jer misli da je on bio u zatvoru. Nakon toga se prvi put čuo s tužiteljem kada je dobio poziv na ročište u ovom predmetu i to ga je nazvao tužitelj. Ne zna kako danas izgleda ta kuća. Ne pozna PD.

24. Svjedok UD iskazao je, u bitnom, da je bio zaposlen kod tužitelja, time da ne zna točno kako se zvala tužiteljeva firma i misli da joj je bilo sjedište u [adresa] i on je bio zidar. S tužiteljem je radio na kući u mjestu [adresa] na otoku [adresa] i to su radili hidro izolaciju temelja kuće i dovršavali su krov. On je spomenute radove s tužiteljem obavljao oko mjesec dana i misli da su radove izvodili prije nego što je tužitelj završio u zatvoru. Ne zna tko je napravio radove koji su prethodili ovim njihovim radovima, valjda je bila angažirana neka firma. Iz tužiteljevog pričanja zna da je tužitelj vlasnik kuće na kojoj je došao izvoditi radove, ali mu tužitelj nije ništa pričao o tome na koji način je kupio kuću i zemljište. U trenutku kada je on s tužiteljem postavljao izolaciju i krov, stolarije nije bilo, fasada nije bila postavljena. Nije bilo ni vanjskih vrata, samo kostur kuće. Poslije toga nije bio nikada na ovoj nekretnini nakon što je završio s radovima. Ne pozna osobu koja se zove PD.

25. Svjedokinja Fina Fabek je iskazala, u bitnom, da je kod nje u agenciji Fabek nekretnine (koje je ona direktor) bio 1.-tuženik PD i kazao joj da bi prodao kuću u roh bau izvedbi s pripadajućim zemljištem. Išla je pogledati kuću i ta kuća je imala neku betonsku ogradu i bila je u roh bau izvedbi, dakle bila je cigla. Kada je bila u obilasku nekretnine tamo nije nikoga zatekla. Predmetna nekretnina je bila napuštena kada ju je ona obilazila, a pod tim misli da nije bilo nikakvog ključa, pa je slobodno sa svojim suprugom (koji je išao s njom jer ona ne vozi) ušla u tu roh bau kuću. Bilo je vidljivo da nitko ne održava dvorište, bilo je neuredno, bilo je trave. Nije imala nikakvih saznanja o tome da bi to već bilo prodano nekome, jer se u tom slučaju u to ne bi upuštala. FD je iz Zaprešića, gdje i ona živi od 1971. i upravo je zbog FD, koja je isto bila u agenciji, i uzela u posredovanje predmetnu nekretninu. Ne može se točno sjetiti kada je dobila predmetnu nekretninu u prodaju, samo zna da je prodana 2013. godine. Koliko se sjeća, 1.-tuženik PD je dao punomoć gospođi FD da ona može prodati nekretninu i primiti novac, jer je na nekretnini bio neki njezin teret. Nekretninu je oglasila na Njuškalu, a nije sigurna da li ju je oglasila i na njihovoj web stranici. Ne zna koliko se točno kupaca javilo za tu nekretninu, ali je zapamtila gospodina RD, jer je on bio zainteresiran za tu nekretninu i ona mu je objasnila da se moraju naći, jer na nekretnini postoji teret. Njoj je 2.-tuženik RD rekao da će se o cijeni dogovoriti s 1.-tuženikom PD i FD i oni su se morali negdje naći i dogovoriti o cijeni, ali ona tom dogovoru nije bila prisutna. Njena agencija surađuje s odvjetnicom Jelenom Grbešić, koja je radila i konkretni ugovor o kupoprodaji nekretnine, kao i brisovnicu i sve što je trebalo za uknjižbu 2.-tuženika RD u zemljišne knjige. Pogledala je i stanje u zemljišnim knjigama. Nju je kasnije, nakon nekog vremena nakon što je sklopljen ugovor o kupoprodaji i nakon što se 2.-tuženik RD uknjižio na predmetnoj nekretnini u dva navrata kontaktirala policija i pitala ju je da li ona zna neku osobu čije je ona ime i prezime prvi puta čula. Ispričala je policiji ovo isto što je danas ispričala na ročištu. Ona je o tome da ju je policija kontaktirala obavijestila 2.- tuženika RD, jer je u njegovom predmetu, koji je čuvala u arhivi, imala njegov broj telefona. Pokušala je kontaktirati i 1.-tuženika PD, ali ga nije uspjela dobiti na telefon. Ne može se sjetiti je li obavijestila FD. Ne zna da li je FD živa, ili je umrla, nije čula. Ne sjeća se jesu li 1.-tuženik PD i FD kod nje u agenciji bili zajedno ili odvojeno. Teret koji je bio upisan na predmetnoj nekretnini u korist FD je bio zbog toga, koliko se sjeća, što joj je 1.-tuženik PD ostao dužan neke novce. Nju je 2.-tuženik RD puno puta kontaktirao zbog predmetne nekretnine i to baš zato što je na njoj bio teret, a kada joj je rekao da ima svog odvjetnika, tada je ona rekla neka se njegov odvjetnik i njihova odvjetnica spoje i riješe sve što je potrebno riješiti vezano za predmetnu kupoprodaju. Dakle odvjetnica Jelena Grbešić je sastavila punomoć koju je 1.-tuženik PD dao FD, sastavila je ugovor o kupoprodaji nekretnine, tabularnu izjavu i neku izjavu da 1.-tuženik PD nije otuđio nekretninu i slično. Zapravo, ne sjeća se što je na toj izjavi pisalo. Prije sklapanja ugovora nju je 2.-tuženik RD tražio da mu pokaže građevinsku dozvolu i pravomoćnost građevinske dozvole i nakon što je ona to dobila od ispostava na [adresa], ona je njemu to poslala, a on je izvršio uvid u originale koji su njoj poslani kada je došao potpisati ugovor. Kad se obratila ispostavi u [adresa], ona nije dobila nikakvu obavijest o tome da bi tužitelj OD tražio legalizaciju.

26. Svjedok CD, geodet s prebivalištem u [adresa] na otoku [adresa], iskazao je, u bitnom, da poznaje tužitelja OD, a pozna i 2.-tuženika RD. Poznato mu je ime i prezime PD, ali da se pojavi pred njim možda ne bi znao tko je to. Tužitelja pozna s [adresa] kada je naručio geodetske radove na [adresa], time da ne zna kada je to točno bilo, čini mu se negdje 2010. godine. On je iskolčavao objekt po dobivenoj građevinskoj dozvoli. Dakle, to je bilo prije početka gradnje, tada nije bilo ničega, pa ni roh bau kuće. Njega je zapravo za iskolčenje uz OD angažirao projektant koji mu je dao tlocrt po kojem će iskolčiti objekt. Ne zna tko je gradio taj objekt. Koliko se on sjeća građevinska dozvola je bila na GD, koji je bio vlasnik prije OD. U roku od 3 godine od pravomoćnosti građevinske dozvole potrebno je započeti građevinske radove ili produžiti građevinsku dozvolu ako za to postoje urbanistički uvjeti. Njega je OD kontaktirao kada je htio upisati objekt, ali on tada nije bio na nekretnini, već mu je objasnio da se on ne može upisati bez uporabne dozvole. To je taj objekt koji je kasnije RD kupio. 2.-tuženika RD pozna s [adresa], jer su obojica P, a viđao ga je od kada se vratio iz Švedske na [adresa]. Oni su prijatelji. On je radio izmjeru oko kuće gdje RD stanuje, a ne ove kuće koja je sada u njegovom vlasništvu. To je bilo negdje iza 2010. godine.

27. Svjedokinja SD, supruga 2. -tuženika RD, iskazala je, u bitnom, da joj je jedan dan suprug rekao da je našao jednu kuću u oglasniku koja se prodaje, udaljenu otprilike 1 km i po od kuće u kojoj su tada živjeli i rekao joj da bi to mogli kupiti. Budući da su živjeli s njegovim roditeljima na Rajskoj plaži gdje se nalazi sportski centar, diskoteka i gdje je preko ljeta gužva, ideja joj se učinila prihvatljivom, time da nije znala bi li si to baš mogli priuštiti. Kada je došla sa suprugom pogledati kuću koju namjerava kupiti, bila je neugodno iznenađena budući da je na parceli bila trava koja je izrasla toliko da je bila viša od nje. Zemljište je bilo neuredno. Na sredini zemljišta je bila kuća, time da nije imala fasadu, već je bila od cigle, sve je bilo otvoreno, dakle nije imala prozora ni vrata, a ni pregradnih zidova i postojao je otvor za dimnjak, ali dimnjak nije bio sagrađen. Bili su više puta na toj parceli na kojoj se nalazi kuća i nikada nisu nikoga zatekli. Suprug je kontaktirao agenciju, a potom je sa svim papirima kontaktirao i odvjetnika koji je sve provjerio i kuću su kupili po cijeni spuštenoj na 110.000,00 eura (a ne po prvotno oglašenoj cijeni). Nije upoznala 1.-tuženika PD. Bila je prisutna kad se potpisivao kupoprodajni ugovor, time da 1.-tuženik PD tada nije bio prisutan, ali nije bila prisutna kada su se vodili pregovori. Nije im rečeno tko je izgradio kuću, a njih nije zanimalo koja je građevinska firma gradila kuću. Sjeća se da su prilikom kupoprodaje kuće dobili građevinsku dozvolu koja je glasila na 1. -tuženika PD. Nije bilo nikakve sumnje da bi bilo nešto sporno ili sa vlasništvom ili sa punomoći. Nakon što su kupili kuću, prvo su uredili okućnicu, pokosili su, izvršili su razna okopavanja, potom su doveli struju, vodu, kanalizaciju, izgradili pregradne zidove, stavili prozore, vrata, fasadu i kompletno uredili kuću, tako da ona sada ima pet zvjezdica, budući da ima i bazen koji su sagradili, ima i teretanu i saunu i jakuzi. Dakle, oni su ju skroz priveli namjeni iznajmljivanja. To je trajalo negdje oko 10 godina. Nikada im nitko nije govorio da to ne rade i da kuća ne bi bila njihova, pa su ju oni uređivali i tek prije nekoliko godina je njen suprug je pozvan da dođe na policiju kao svjedok i tada su saznali da tužitelj tvrdi da on ima nekakve papire.

28. Svjedok ND, brat 2. -tuženika RD, iskazao je, u bitnom, da je njegov brat prije jedno 10 godina, pronašavši je na Njuškalu, uz prethodnu provjeru odvjetnika, preko agencije kupio kuću u cigli, dignutu pod krov, bez prozora, vrata i pregradnih zidova. Okućnica je bila zapuštena. Njegov brat je tu kuću dugo uređivao, sigurno nekih sedam godina i ulagao puno novaca i kuću priveo namjeni iznajmljivanja. Kuća ima bazen, teretanu, saunu, igralište za badminton. Ni on, ni njegov brat nisu nikoga zatekli kada su išli gledati tu kuću, a niti je njegov brat ikoga zatekao za vrijeme dok je radio. Prvi puta je čuo da postoje problemi za tu kuću kada je dobio poziv za sud. On (svjedok) nikada nije vidio PD ni OD, niti zna tko su. Nikada nije vidio nikakve papire od te kuće.

29. Svjedok HD, rođak 2.-tuženika RD s prebivalištem u [adresa], iskazao je, u bitnom, da nikada nije vidio, a ni čuo za 1.-tuženika PD i tužitelja OD, ali mu je poznato da je njegov rođak RD kupio kuću. Prije nego što je ČD kupio kuću, pozvao ga je da vidi da li je ta kuća dobro sagrađena, budući da je on zidar. On je otišao s ČD vidjeti kuću i ona je bila u šikari koja je bila jako visoka i na zemljištu koje je bilo okruženo s drugim zemljištima koja su bila zarasla. Malo ga je začudilo što namjerava tamo kupiti kuću, jer je to bilo na osami i među zapuštenim zemljištima. Sama kuća bila je od cigle, na njoj nije bilo ni prozora, ni vrata, ni pregradnih zidova, a ne sjeća se da li je bilo dimnjaka, budući da nije išao na krov. Blokovi od cigle bili su korektno postavljeni, tako da nije imao primjedbi na ono što je napravljeno. Poslije toga, on nikada nije išao vidjeti tu kuću. ČD mu je rekao da tu kuću kupuje preko agencije, ali mu nikakvi detalji oko prodaje kuće nisu poznati.

30. Na temelju sadržaja naprijed izložene dokumentacije i iskaza svjedoka i tuženika ne može se zaključiti da je 2. -tuženik RD u trenutku sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora i u trenutku kada je zatražio uknjižbu vlasništva u zemljišnu knjigu znao ili morao znati da je 1. -tuženik PD već otuđio predmetnu nekretninu tužitelju, budući da tužitelj nije bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu, niti je bio upisan u katastar, a niti je građevinska dozvola glasila na tužitelja, a tužitelj je zahtjev za legalizaciju podnio nakon što je svjedokinji O dostavljena preslika građevinske dozvole i glavnog projekta i nakon što su tuženici sklopili predmetni kupoprodajni ugovor, te 2. -tuženik RD podnio prijedlog za predbilježbu prava vlasništva predmetne nekretnine.

31. Pritom, posebno, valja kazati da ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je bilo tko 2. - tuženiku RD pokazao kupoprodajni ugovor sklopljen između tužitelja i 1. - tuženika PD i da je bilo tko rekao RD da je 1.-tuženik PD već otuđio predmetnu nekretninu tužitelju.

32. Iz naprijed izloženih iskaza svjedoka i tuženika ne proizlazi ni da je 2. -tuženik RD uopće kontaktirao s 1. -tuženikom PD prije predmetne kupoprodaje, a ne proizlazi ni da su svi stanovnici mjesta [adresa] na otoku [adresa] znali da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu i na njoj izvodio radove.

33. Nadalje, u slučaju da je istinita tvrdnja tužitelja da je 2. -tuženik RD morao znati da je predmetna nekretnina njegova, jer je [adresa] malo mjesto u kojemu svi sve znaju, tada bi i svjedok ĐD, koji je držao kiosk u [adresa] u vrijeme kada je tužitelj kupio predmetno zemljište morao poznavati 1. -tuženika PD od kojega je tužitelj kupio kuću i morao bi znati je li tužitelj kupio samo zemljište ili zemljište s već započetom gradnjom, a spomenuti svjedok je iskazao da ne poznaje PD i iskazao je da ne zna je li tužitelj kupio samo zemljište ili zemljište s već započetom gradnjom.

34. Pritom valja kazati da ovaj sud nije povjerovao tvrdnji svjedoka ID da su u proljeće 2012. po kafiću u [adresa] i okolo po gradu [adresa] kružile priče da je 2.-tuženik RD kupio nekretninu koja je tužiteljeva od neke treće osobe, jer je stekao uvjerenje da se radi o nepouzdanom svjedoku koji je ovu tvrdnju iskonstruirao u prilog tužiteljevom uspjehu u ovoj parnici.

35. Naime, kao prvo, navedene priče nisu mogle kružiti u proljeće 2012., kada je kupoprodajni ugovor između tuženika sklopljen 2013. godine.

36. Nadalje, tvrdnje ovog svjedoka su međusobno proturječne, jer je svjedok ID prvo kazao da je tužitelj kupio nekretninu od nekoga tko je bio vlasnik i da je kuću sagradio prvi vlasnik, da bi potom, proturječno rečenom, naveo da ne zna je li tužitelj kupio zemljište s kućom ili neizgrađeno zemljište.

37. Usto, tvrdnje ovog svjedoka su proturječne tvrdnjama svjedoka ĐD i DD, čije saslušanje je isto tako predložio tužitelj, pa nije bilo razloga da iskazuju neistinito na njegovu štetu, jer iz iskaza ovog svjedoka (ID) proizlazi da on od 2010. do ročišta u ovom predmetu na kojemu je dao iskaz (5.3.2024.) nije vidio tužitelja na [adresa], dok iz iskaza svjedoka ĐD i DD proizlazi da je svjedok ID 2023. bio i na kavi s tužiteljem i svjedokom ĐD, ali i na kavi sa svjedokom DD i tužiteljem.

38. Ovaj sud je stekao uvjerenje da bi ID, u slučaju da je iskazivao objektivno, navedene susrete i spomenuo (a nije), tim više što iz iskaza ĐD proizlazi da su na kavi pričali o ovom sporu.

39. Kako vrijednost založene nekretnine ne mora odgovarati visini hipotekarnog potraživanja i kako ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je 2. -tuženik RD imao bilo kakvih bližih saznanja o međusobnim financijskim odnosima 1.-tuženika PD i FD, to neosnovano tužitelj tvrdi da je 2. -tuženik RD iz zabilježbe na nekretnini u visini od 30.000,00 eura mogao shvatiti da nešto nije u redu s prodajom zemljišta budući da nekretnina vrijedi puno više.

40. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je zaključio da se na temelju izvedenih dokaza ne može zaključiti da 2.-tuženik RD nije bio u dobroj vjeri kada je sklopio predmetni kupoprodajni ugovor i kada je zatražio upis u zemljišnu knjigu.

41. Nadalje, s jedne strane, iz naprijed navedenih dokaza jasno proizlazi da je 2.-tuženik RD isplatio kupoprodajnu cijenu i platio porez na promet nekretnine. S druge strane, tužiteljeve tvrdnje da bi tuženici simulirali predmetni pravni posao nemaju objektivnog uporišta ni u jednom izvedenom dokazu.

42. Stoga je ovaj sud zaključio da se na temelju izvedenih dokaza ne može zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o prividnom pravnom poslu, a ni da bi 2.-tuženik RD pri sklapanju predmetnog kupoprodajnog ugovora postupao suprotno Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva.

43. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je odbio, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora i s njim povezane zahtjeve za utvrđenje ništetnosti predbilježbe prava vlasništva i opravdanja te predbilježbe, kao i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

45. Tako je 2.-tuženiku RD, prema vrijednosti predmeta spora od 110.000,00 eura, priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to trošak sastava odgovora na tužbu od 829 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj: 138/23., dalje: OT), sastava podnesaka od 7.3.2023. i 23.3.2023. od po 829 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 17.3.2023., 19.9.2023., 5.3.2024., 18.9.2024., 11.4.2025. i 3.10.2025. od po 829 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 7.461 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 14.922,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (3.730,50 eura) 18.652,50 eura.

46. Pritom valja kazati da se trošak zastupanja na ročištu priznat po Tbr. 9. toč. 1. OT ne uvećava za bodove iz Tbr. 39. OT prema svakom započetom satu, jer se Tbr. 39. OT ne odnosi na rad na predmetu, pa time ni za zastupanje na glavnoj raspravi, već čekanje i izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i slično, a na što 2. -tuženik RD u konkretnom slučaju i ne bi imao pravo, jer se ne bi radilo o potrebnom trošku, budući da nije bilo objektivne zapreke da angažira nekog od mnogobrojnih odvjetniku koji rade u Zagrebu.

47. Nadalje, 2.-tuženik RD je iskaz dao 19. rujna 2023., dakle za vrijeme dok je još uvijek trajala sezona, a nije dostavio nikakav vozni red autobusa i trajekata iz kojega bi proizlazilo da je bilo neophodno da ne koristi sredstvo javnog prometa, pa mu je ovaj sud priznao trošak u visini povratne autobusne karte od [adresa] do Zagreba i nazad od 68,80 eura (34,40 eura u jednom smjeru prema voznired.akz.hr).

48. Stoga, ukupno priznati trošak 2. -tuženika RD iznosi 18.721,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

49. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).

50. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. 1.-tuženiku

III. Pun. 2.-tuženika