Poslovni broj: Usl – 1904/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Maji Delić Ratković, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica Grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, u postupku odlučivanja o prigovoru na postupanje povodom Odluke o povratu sredstava, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. siječnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24; dalje ZUS), 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske Klasa: UP/II-034-08/24-01/926 Urbroj: 525-14/103-25-3 od 18. lipnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-034-08/24-01/926 Urbroj: 525-14/103-25-3 od 18. lipnja 2025. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Klasa: 440-12/17-05-02-01/0071 Urbroj: 343-1602/01-24- 026 od 23. rujna 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka o povratu sredstava).

2. Odlukom o povratu sredstava naloženo je tužitelju, kao korisniku, u roku od 30 dana od dana zaprimanja Odluke o povratu sredstava vratiti iznos od 10.616,47 eura, dok se u slučaju nepoštivanja roka za povrat sredstava ili nemogućnosti naplate duga primjenjuju odredbe članka 145. Zakona o poljoprivredi. Tužitelj može prije isteka roka za povrat sredstava podnijeti zahtjev za plaćanje duga na rate s osnove mjera poljoprivredne politike. Žalba protiv odluke ne odgađa rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate ni izvršenje rješenja.

3. Tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima tvrdi da se osporeno rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava. Iz Odluke o povratu sredstava ne proizlazi

Poslovni broj: Usl – 1904/2025-6

da su tužitelju isplaćeni iznosi za koje se traži povrat. Ne slaže se s tuženikovom tvrdnjom da točni datumi isplate ne bi doveli do drukčije odluke. Svaka novčana obveza mora imati svoj zastarni rok, a koji teče od dana njezinog dospijeća. Tužitelj to smatra bitnim, s obzirom na činjenicu da je plaćanje tužitelju izvršeno prije više od pet godina, zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara. Agencija za plaćanje donosi odluku o povratu kojom se zahtjeva povrat isplaćenih sredstava po zaprimanju izvješća o kontroli ili sličnog dokumenta u kojem se navodi da je došlo do nepravilnosti. Iz osporenog rješenja, kao ni Odluke o povratu sredstava ne proizlazi da bi tuženik proveo bilo kakvu terensku ili administrativnu kontrolu ili zaprimio bilo kakav sličan dokument u kojem se navodi da je došlo do neopravdanih plaćanja. Prema članku 144. stavak 3. Zakona o poljoprivredi odluka o povratu donosi se u roku od 18 mjeseci od zaprimanja izvješća ili sličnog dokumenta u kojem se navodi da je došlo do nepravilnosti. S obzirom da je rok za donošenje odluke o povratu započeo 1. svibnja 2022. (do kada je tužitelj bio dužan podnijeti konačni zahtjev za isplatu), tužitelj smatra da je 1. studenog 2023. protekao rok za donošenje odluke o povratu. Ne prihvaća obrazloženje tuženika da ta odredba ima značenje tek moguće sankcije za državu članicu. Poziva se na načela jednakog postupanja te legitimnih očekivanja. Osporenim rješenjem tužitelj da je stavljen u položaj pravne nesigurnosti, i u konačnici uskraćen za pravično suđenje koje se, prema tumačenju prakse Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske proteže i na postupke pred upravnim tijelima. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik primjećuje da tužitelj u tužbi ponavlja žalbene navode na Odluku o povratu sredstava. U odnosu na zastarni rok, napominje da obveznopravna pravila glede zastare potraživanja u subvencijskim predmetima nisu primjenjiva. Relevantni propis vezano za zastaru za pokretanje postupka, tako i povrata sredstava, ovdje je Uredba (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, koja u članku 3. stavak 1. propisuje da je rok zastare za pokretanje postupka četiri godine od kada je počinjena nepravilnost, dok je u članku 1. stavak 1. nepravilnost definirana kao povreda odredaba prava Zajednice koja proizlazi iz učinjene ili propuštene radnje od strane gospodarskog subjekta, a što je dovelo ili moglo dovesti u pitanje opći proračun Zajednice ili proračune kojima Zajednice upravljaju, bilo smanjenjem ili gubitkom prihoda vlastitih sredstava prikupljenih izravno u ime Zajednice, ili neopravdanim izdacima. U tužiteljevom slučaju nepravilnost predstavlja propuštenu radnju nedostavljanja konačnog zahtjeva za isplatu zaključno s 1. svibnja 2022. Odredbama Natječaja jasno je propisana posljedica povrata sredstava u slučaju nepodnošenja konačnog zahtjeva za isplatu. Tuženiku je rok za pokretanje postupka povrata započeo 2. svibnja 2022., dakle, Odluka o povratu od 23. rujna 2024. donesena je unutar roka propisanog spomenutom Uredbom.

U odnosu na tužiteljeve navode za članak 144. stavak 3. Zakona o poljoprivredi tuženik uzvraća da ta odredba proizlazi iz članka 54. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013. kojom odredbom je državama članicama, u svrhu pravodobnog izvršenja povrata neopravdano isplaćenih sredstava, dana preporuka o roku pokretanja postupka povrata, istek kojeg roka može za tu državu članicu dovesti do posljedica koje se odnose na obveze koje ima u području financijskog upravljanja sredstvima iz proračuna Unije, a ne da bi država protekom tog roka prema obveznicima povrata neopravdano isplaćenih sredstava gubila pravo pokretanja postupka povrata. O tome je tumačenje dao Europski sud Unije 10. travnja 2025. u predmetu C-657/23. Ukazuje na odredbu članka 145. Zakona o poljoprivredi prema kojoj sredstva koja korisnik mora

Poslovni broj: Usl – 1904/2025-6

vratiti na temelju odluke o povratu Agencija za plaćanje može poravnati sa sredstvima koja korisniku još nisu isplaćena za bilo koju od mjera poljoprivredne politike, a među kojima spadaju i mjere ruralnog razvoja ako propisi Europske unije ne određuju drukčije, što je Agencija za plaćanje i izvršila zbog izrečene sankcije koja predstavlja dug evidentiran u Agenciji za plaćanje. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Tijekom spora održana je rasprava (19. siječnja 2026.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja uredila je tužbeni zahtjev i popisala trošak zastupanja upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje, dok je odbio prijedlog za izvođenje u tužbi predloženih dokaza (saslušanje tužitelja i dr.), jer isti nisu od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora ocjena je zakonitosti Odluke o povratu sredstava kojim je tužitelju naloženo vratiti iznos od 10.616,47 eura u rokovima i na način kako je to utvrđeno tom Odlukom.

11. Prema stanju spisa tužitelju je temeljem Odluke o dodjeli sredstava Klasa: 440-12/17-05/02-01/0071 Urbroj: 343-1601/01-19-006 od 31. siječnja 2019. dodijeljena potpora za Podmjeru 5.2. „Potpora za ulaganja u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama tj. prirodnim katastrofama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima“ u iznosu od 15.886,35 eura.

12. Tužitelju je temeljem Odluke o isplati prve rate (Klasa: 440-12/17-05-02- 01/0071 Urbroj: 343-1602/01-19-012) isplaćena potpora u iznosu od 3.305,33 eura; Odluke o isplati druge rate (Klasa: 440-12/17-05-02-01/0071 Urbroj: 343-1602/01-19- 017) isplaćena potpora u iznosu od 6.992,61 eura; Odluke o isplati treće rate (Klasa: 440-12/17-05-02-01/0071 Urbroj: 343-1602/01-20-020) isplaćena potpora u iznosu od 318,53 eura. Od ukupno odobrenih sredstava tužitelju je za realizaciju dijela projekta i neiskorišteni iznos prihvatljive potpore preostalo 5.262,43 eura.

13. Tužitelj nije podnio niti je Agenciju za plaćanje obavijestio o razlozima nepodnošenja konačnog zahtjeva za isplatu. Na upit tužitelj je 24. travnja 2024. dostavio odgovor da zbog koronavirusa i zdravstvenog stanja nije u stanju realizirati projekt.

14. Prema odredbi članka 144. stavak 1. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21, 152/22) u slučaju neopravdano provedenih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima donosi odluku o povratu sredstava u skladu s propisom kojim se uređuje pitanje proračuna, te poštujući odredbe o povratu sredstava propisane Uredbom (EU) br. 1306/2013 i Uredbom (EU) br. 2021/2116.

15. Ugovorom o financiranju definirani su Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane unutar Mjere 5 „Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te uvođenje odgovarajućih preventivnih aktivnosti“ Podmjere 5.2. „Potpora za ulaganja u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima“, tipa operacije 5.2.1. „Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. Prema

Poslovni broj: Usl – 1904/2025-6

članku 6. točka 6.13. – korisnik je obvezan podnijeti konačan zahtjev za isplatu odnosno zahtjev za isplatu zadnje rate ili u slučaju jednokratne isplate jedinog zahtjev za isplatu u roku od 36 mjeseci od datuma donošenja Odluke o dodjeli sredstava. U opravdanim situacijama krajnji rok se može produžiti.

16. Točkom III. Odluke o dodjeli sredstava utvrđena je obveza tužitelja, kao korisnika, da konačni zahtjev za isplatu dostavi u roku od 36 mjeseci od datuma donošenja Odluke o dodjeli sredstava.

17. U skladu sa zaključkom Vlade Republike Hrvatske sa sjednice održane 17. ožujka 2020. te obavijesti objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćanje rok je produžen za dodatnih 90 dana odnosno najkasnije od 1. svibnja 2022.

18. U takvim okolnostima osporenim rješenjima zaključuje se da je u konkretnom slučaju nepravilnost nastala propuštanjem dostavljanja konačnog zahtjeva za isplatu zaključno s 1. svibnja 2022., što je okolnost zbog koje se tužitelju Odlukom o povratu sredstava nalaže izvršiti povrat uplaćenih sredstava.

19. Tužitelj se tome protivi jer smatra da je za donošenje takve odluke nastupila zastara. Te je prigovore u osporenom rješenju tuženik otklonio na način koji prihvaća i ovaj sud. Člankom 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica rok zastare za pokretanje postupka je četiri godine od dana kada je počinjena nepravilnost. Sektorskim pravilima mogu se odrediti i kraći rokovi, ali ne mogu biti kraći od tri godine. U konkretnom slučaju radi se o specifičnom pravnom području koji zbog potrebe usvajanja zajedničkih pravila i zaštite financijskih interesa Zajednice predviđa opća pravila homogenih provjera te upravnih mjera i kazni za nepravilnosti u odnosu na pravo Zajednice, a to po prirodi stvari isključuje i primjenu nacionalnog zakonodavstva.

20. U izloženom, nesporno je da tužitelj nije podnio zahtjev za isplatu konačne rate u roku od 36 mjeseci od donošenja Odluke o dodjeli sredstava, kao ni u dodatnom roku od 90 dana, što je činjenično stanje koje Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju obvezuje na donošenje Odluke o povratu sredstava.

20. Kod izloženog, odlučeno je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor snosi svoje troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 16. veljače 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

Poslovni broj: Usl – 1904/2025-6

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis