Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-70/2026-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antonijo Trcin odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Lovačko društvo „Šljuka“ Popovača, Ribnjača 51, OIB: 27548401404, kojeg zastupa punomoćnik Sandra Mandić Jurić, odvjetnica u Kutini, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-42/2023-33 od 28. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-42/2023-33 od 28. studenog 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-42/2023-33 od 28. studenog 2025.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 15.386,02 EUR uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. studenog 2025. do isplate (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos 995,42 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.933,27 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu (st. III. izreke). Navedenim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski je sud pravilno dopustio preinaku tužbe do koje je došlo povećanjem tužbenog zahtjeva, radi usklađenja sa nalazom i mišljenjem agronomskog vještaka, pa se radi o tužbi koja je preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, do koje nije došlo krivnjom tužiteljice, a što je u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer je obrazloženje presude sastavljeno u skladu s tom zakonskom odredbom.

7. No, prvostupanjski je sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, kada je odbio prijedlog tuženika za pribavljanjem financijsko- knjigovodstvenih izviješća OPG-a tužiteljice za godine 2017. do 2022. od Porezne uprave. Naime, tuženik dokazni prijedlog za pribavljanjem financijsko- knjigovodstvenih izviješća OPG-a tužiteljice obrazlaže time da ima saznanja da je u tom voćnjaku i ranije bilo oštećenja te da je tuženik štetu već platio, a da se radilo o šteti iz 2015. iz 2016., te ranije o šteti iz 2013., da je tužiteljica dobila odštetu te je bila dužna cijeli nasad izvaditi i posaditi novi, a da tužiteljica u svom iskazu navodi da se radi o voćnjaku koji je posađen 2013. godine, koji je tijekom godina dosađivan, odnosno, zamijenjena su neka stabla, zbog čega tuženik smatra da je bilo potrebno razlučiti jednu štetu od druge kako bi se izbjeglo dvostruko plaćanje iste štete. Nadalje tuženik u žalbi ukazuje da je taj dokaz odlučan za utvrđenje činjenice postojanja i naknade štete na predmetnom nasadu, kao i za utvrđivanje činjenice je li voćnjak i u 2022. stradao uslijed mraza i bolesti, a s obzirom na navode tužiteljice da je voćnjak bio osiguran.

7.1. Opravdanost dokaznog prijedloga tuženika moguće je ocijeniti jedino pomoću nalaza i mišljenje agronomskog vještaka, na temelju kojeg nalaza je potrebno utvrditi ima li šteta na nasadima iz 2015. i 2016., koja je nastala djelovanjem divljači, ikakvog utjecaja na predmetnu štetu iz 2022., te jesu li na oštećenje nasada utjecaj imale vremenske prilike (mraz) i/ili bolesti voćaka. Budući da je pobijana presuda ukinuta iz razloga jer je utvrđeno da je nalaz i mišljenje agronomskog vještaka nejasno i proturječno, za sada nije moguće ocijeniti niti opravdanost navedenih dokaznih prijedloga tuženika, pa je slijedom toga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, kada je odbio provesti dokazni prijedlog tuženika koji se odnosi na pribavljanje financijsko- knjigovodstvenih izviješća OPG-a tužiteljice za godine 2017. do 2022. od Porezne uprave, a radi se o povredi koja je mogla imati utjecaj na zakonitost i pravilnost odluke.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Predmet ovog spora je naknada štete u iznosu od 15.386,02 EUR koju je tužiteljica pretrpjela na voćnjaku kojeg ima u zakupu. Tužiteljica navodi da ima u zakupu poljoprivredno zemljište označeno s kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da na površini od 1,37 ha ima nasad jabuka s 2603 stabla, da je nasad ograđen u dva reda pletenom mrežastom i bodljikavom žicom, da su na žičanu ogradu obješene plastične boce u kojima su namočene krpice s kemijskim repelentima koje je dobila od tuženika i da je divljač iz lovišta kojim gospodari tuženik popasla vršne pupove na stablima jabuka, ogulila koru na mladim korama jabuka te izrovala tlo u nasadu, da je izvršila procjenu učinjene štete za što je platila naknadu u iznosu od 497,71 EUR 20. ožujka 2022. i iznos od 497,71 EUR 14. rujna 2022.

11. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se tužiteljica u roku od 7 dana od dana nastanka štete obratila tuženiku. Naime, tužiteljica je dopisom od 22. ožujka 2022. obavijestila tuženika da je 20. ožujka 2022. počinjena šteta od divljači te da je angažiran sudski vještak koji će 30. ožujka u 15,00 sati izvršiti uviđaj i procjenu štete, a koji je dopis tuženik zaprimio 25. ožujka 2022., kako to proizlazi iz priložene povratnice. Svjedok HK, otac tužiteljice, u svom je iskazu naveo da su prve štete nastale u ožujku 2023., pa kako je tužiteljica sudskom vještaku agronomije dala nalog da izvrši procjenu štete 21. ožujka 2022., a o šteti je izvijestila tuženika dopisom od 22. ožujka 2022., u kojem je navedeno da se šteta od divljači dogodila 20. ožujka 2022., proizlazi da se šteta zaista dogodila 20. ožujka 2022., kako to tvrdi tužiteljica u tužbi, te da je o tome tuženik obaviješten u roku od 7 dana, sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 99/18, 32/19 i 32/20 - dalje: ZL).

12. Iako je otac tužiteljice HK u svom iskazu naveo da su prve štete nastale u ožujku, a da je nešto malo štete bilo i u veljači, to ne znači da je predmetna šteta nastala u veljači, na što pogrešno ukazuje tuženik u žalbi, jer iz takvog iskaza svjedoka proizlazi da je glavna šteta, koja je tuženiku prijavljena nastala u ožujku, a da je u veljači bilo nešto malo štete, koja nije bila dovoljno ozbiljna da se o njoj obavještava tuženik u smislu čl. 82. st. 1. ZL, već je tuženik zbog uočenih ulazaka divljih svinja i jelenske divljači u voćnjak, kako se to navodi u dopisu upućenom tuženiku od 3. ožujka 2022., zatražio od tuženika da mu osigura zaštitna sredstva kako bi se ista primijenila i spriječila nastanak štete.

13. Prema čl. 80. st. 1. ZL za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. toga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. toga Zakona.

14. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica poduzimala mjere za zaštitu od divljači koje se sastoje u postavljanju repelenata i ograđivanja nasada, a takav zaključak temelji na nalazu i mišljenju agronomskog vještaka i iskaza svjedoka.

15. Tuženik u žalbi ukazuje da iz očitovanja agronomskog vještaka proizlazi da ograda nije bila adekvatno postavljena, jer je krupna divljač probila ogradu, a vještak je u usmenom očitovanju naveo da ukoliko je dobro postavljena žičana ograda oko voćnjaka, da tada divljač ne može ući, a da do proboja ili oštećenja ograde može doći od strane krupne divljači na način da je ona fizičkom silom ošteti te na taj način otvori put drugoj divljači.

16. Uz to, agronomski je vještak u usmenom očitovanju naveo i da je vrsta ograde kakva je postavljena na predmetnom zemljištu dovoljna za zaštitu od sitne divljači.

17. Prema nalazu i mišljenju agronomskog vještaka šteta je nastala napasanjem pupova i mladica na stablima jabuke od strane jelenske i srneće divljači, rovanjem zemlje od strane divljih svinja te glodanjem kore debla na stablima od strane divljeg zeca (glodanje zeca u nasadu je uzrokovalo totalnu štetu na 204 stabla jabuke).

17.1. Dakle, prema nalazu i mišljenju vještaka šteta je nastala djelovanjem sitne i krupne divljači, te vještak u svom usmenom očitovanju iznosi da je vrsta ograde kakva je postavljena na predmetnom zemljištu dovoljna za zaštitu od sitne divljači, a upravo dobro postavljenu ogradu spominje kao glavnu zaštitnu mjeru zaštite od divljači, dok u odnosu na krupnu divljač navodi da se radi o vrsti divljači koja može probiti ogradu i otvoriti put drugoj divljači, pa je ostalo nejasno je li tužiteljica primijenila adekvatne mjere zaštite nasada, budući da je prema nalazu i mišljenju vještaka krupna divljač probila ogradu koja je postavljena oko nasada.

18. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud prihvaćajući takav nalaz i mišljenje agronomskog vještaka počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 261. st. 2. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, tako da je trebalo temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o zahtjevu za isplatu iz st. II. i parničnom trošku iz st. III. izreke presude.

20. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve navedeno u ovom ukidnom rješenju, ponovno saslušati agronomskog vještaka kako bi otklonio navedene proturječnosti koje se odnose na adekvatnost zaštitnih mjera glede zaštite od krupne divljači, budući da je prema njegovu mišljenju predmetna ograda oko voćnjaka bila dovoljna samo za zaštitu voćnjaka od sitne divljači, pa je ostalo nejasno je li tužiteljica primijenila adekvatne mjere zaštite nasada i u odnosu na krupnu divljač. Ako navedene proturječnosti i nejasnoće u nalazu i mišljenju agronomskog vještaka ne budu otklonjene njegovim dopunskim saslušanjem, potrebno je sukladno čl. 261. st. 2. ZPP odrediti vještačenje po drugom vještaku agronomske struke. Pritom je potrebno saslušati vještaka i na okolnost mogućeg utjecaja ranijih šteta na voćnjaku koja je počinjena od strane divljači na predmetnu štetu, kao i na to jesu li vremenski uvjeti utjecali na nastanak štete (mraz). Tek nakon što se na taj način otklone uočene nejasnoće u nalazu, mišljenje agronomskog vještaka biti će moguće ocijeniti je li osnovan dokazni prijedlog tuženika za pribavljanjem financijsko- knjigovodstvenih izviješća OPG-a tužiteljice za godine 2017. do 2022. od Porezne uprave.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper