REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆA, kojeg brani Denis Meczner, odvjetnik iz Samobora, zbog prekršaja iz članka 57. stavka 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 114/22, 133/23, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika ĆA, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 3. ožujka 2025., broj: Pp-1207/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆA i pobijana presuda se potvrđuje.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik ĆA je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik ĆA proglašen je krivim i kažnjen, kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, temeljem članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 870,00 eura, temeljem članka 57. stavka 7. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura, temeljem članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.530,00 eura, zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 976,54 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik ĆA pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni zatvora, novčanoj kazni i troškovima postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 11. Prekršajnog zakona nije osnovan. Naime, okrivljenik se u žalbi poziva na tu povredu, što povezuje s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem (o čemu u daljnjem tekstu). Dakle, neosnovan je navod da je počinjena ta bitne povrede.
7. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka, okrivljenik pravilno proglašen krivim.
8. Okrivljenik je iznio svoju obranu poričući počinjenje svih prekršaja.
9. Svjedok – policijski službenik, detaljno je i okolnosno posvjedočio o okolnostima vezanim uz počinjenje prekršaja.
10. Svjedokinja – vozačica vozila autoškole, detaljno je i okolnosno posvjedočila da je okrivljenik svojim vozilom naletio na njezino vozilo na način da joj je sa sporedne ceste oduzeo prednost, te je nakon nesreće napustio mjesto događaja. Sud je proveo suočenje navedene svjedokinje i okrivljenika, te je svatko ostao pri svojem iskazu.
11. Svjedokinja – instruktorica suvozačica autoškole, detaljno je i okolnosno posvjedočila da je okrivljenik svojim vozilom naletio na njezino vozilo na način da joj je sa sporedne ceste oduzeo prednost, te je nakon nesreće napustio mjesto događaja. Sud je proveo suočenje navedene svjedokinje i okrivljenika, te je svatko ostao pri svojem iskazu.
12. Svjedokinja – okrivljenikova supruga, svjedočila je u obranu svojeg supruga, a njezin je iskaz sud pravilno ocijenio kao pristran.
13. Izvršeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku koji je, u bitnome, utvrdio da do prometne nezgode ne bi došlo da okrivljenik svojim vozilom nije oduzeo prednost prolaska drugom vozilu.
14. Prvostupanjski sud je temeljem svih provedenih dokaza pravilno i zakonito zaključio i obrazložio da je okrivljenik počinio sve prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Dakle, činjenično je stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, te presuda dobro obrazložena, a okrivljenik osnovano proglašen krivim zbog prekršaja koji mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret.
15. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju višestruku prekršajnu kažnjavanost, način počinjenja prekršaja, upornost i bezobzirnost u počinjenju prekršaja, te neodgovornost kao sudionika u prometu. Stoga mu je pravilno izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju, bez obzira na olakotne okolnosti na koje se poziva okrivljenik.
16. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito utvrdio novčane kazne unutar propisanog raspona. Kazne nisu prestroge i valjano su obrazložene, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, a okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i opravdanost te odluke.
17. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o određenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je ta odluka pravilna i zakonita, a da okrivljenik uz žalbu nije podnio ni jedan dokaz da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, stoga nema opravdanja da ga se temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodi plaćanja troškova postupka.
18. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Izvjestiteljica:
Predsjednik vijeća:
Sofija Kovačević, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.
