Poslovni broj: P-2879/2019-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Tatjani Starčević, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po OD Porobija i Porobija, odvjetnici u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te javne objave od dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe i dijelovi odredaba Ugovor o namjenskom kreditu broj 258/06, broj kreditne partije:7103140073 od 25.05.2006. godine, koji Ugovor je dana 26.05.2006. godine potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva, iz Rijeke, Korzo 35/I, pod broj:OU- 987/2006, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 (ranije Zagreb, Paromlinska 2), kao Kreditora, i tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Rijeka, Drage Gervaisa 76), kao korisnika kredita, te COP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i LO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje kao založnih dužnika, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to:

- sadržane u odredbi članka 1. IZNOS ODOBRENOG KREDITA Ugovora, koja glasi: “Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 108.436,06 CHF (slovima:stoosamtisućačetristotridesetšest I 06/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu kauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom.“

- sadržane u dijelu odredbe članka 2. KAMATE I NAKNADE Ugovora, koja glasi: “……………. u anuitetima iznos kredita od 108.436,06 CHF (slovima:stoosamtisućačetristotridesetšest I 06/100 CHF) …………. koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., ………….., sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

………u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,…

- sadržane u dijelu odredbe članka 7. OTPLATA KREDITA Ugovora, koja glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 543,63 CHF (slovima:petstočetrdesetitri i 63/100CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važaćem za CHF na dan plaćanja. ………….Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete. O izmjenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora….”

-sadržane u dijelu odredbe čl. 23

…..K) Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica.

EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS-a. …….P) Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.”

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da isplati tužiteljici CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.947,69 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 02.11.2007. godine do 31.12.2007. godine teku po stopi od 15 % godišnje, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. travnja 2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 40,46 eur počam od dana 05.11.2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 40,44 eur počam od dana 05.12.2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 40,44 eur počam od dana 05.01.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 40,43 eur počam od dana 05.02.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,76 eur počam od dana 05.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,74 eur počam od dana 05.04.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,73 eur počam od dana 05.05.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,72 eur počam od dana 05.06.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,71 eur počam od dana 05.07.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,69 eur počam od dana 05.08.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,68 eur počam od dana 05.09.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,66 eur počam od dana 16.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,65 eur počam od dana 12.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,63 eur počam od dana 05.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,61 eur počam od dana 05.01.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,60 eur počam od dana 02.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,58 eur počam od dana 27.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,56 eur počam od dana 28.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,55 eur počam od dana 29.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,52 eur počam od dana 27.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,50 eur počam od dana 28.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,11 eur počam od dana 14.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,09 eur počam od dana 26.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,07 eur počam od dana 30.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,05 eur počam od dana 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,02 eur počam od dana 30.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,00 eur počam od dana 08.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,98 eur počam od dana 26.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,95 eur počam od dana 31.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,93 eur počam od dana 30.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,90 eur počam od dana 28.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,88 eur počam od dana 30.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,85 eur počam od dana 22.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,82 eur počam od dana 13.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,79 eur počam od dana 30.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,77 eur počam od dana 30.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 101,73 eur počam od dana 29.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,94 eur počam od dana 14.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,91 eur počam od dana 02.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,88 eur počam od dana 28.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,86 eur počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,83 eur počam od dana 30.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,80 eur počam od dana 31.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,76 eur počam od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 59,73 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,81 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,78 eur počam od dana 05.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,75 eur počam od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,72 eur počam od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,70 eur počam od dana 31.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,67 eur počam od dana 31.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,64 eur počam od dana 29.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,61 eur počam od dana 15.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,57 eur počam od dana 27.04.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 46,54 eur počam od dana 14.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,51 eur počam od dana 14.06.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,48 eur počam od dana 14.07.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,45 eur počam od dana 14.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,41 eur počam od dana 26.09.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,38 eur počam od dana 09.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,34 eur počam od dana 06.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,31 eur počam od dana 14.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,28 eur počam od dana 14.02.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,25 eur počam od dana 05.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,21 eur počam od dana 14.04.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,17 eur počam od dana 27.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,13 eur počam od dana 14.06.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,09 eur počam od dana 24.07.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,06 eur počam od dana 14.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,02 eur počam od dana 14.09.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 45,98 eur počam od dana 14.10.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 45,94 eur počam od dana 16.11.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 45,90 eur počam od dana 14.12.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 45,86 eur počam od dana 14.01.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 45,82 eur počam od dana 03.03.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da isplati tužiteljici CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 6.059,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje za razdoblje od 01. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011. godine teku po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 9,69 eur počam od dana 12.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,67 eur počam od dana 05.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,44 eur počam od dana 05.01.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 26,95 eur počam od dana 02.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,35 eur počam od dana 27.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 22,18 eur počam od dana 28.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 14,77 eur počam od dana 29.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,19 eur počam od dana 27.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,71 eur počam od dana 28.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,87 eur počam od dana 14.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,75 eur počam od dana 26.09.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 10,76 eur počam od dana 30.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 17,32 eur počam od dana 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,60 eur počam od dana 30.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 26,32 eur počam od dana 28.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,02 eur počam od dana 26.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 36,40 eur počam od dana 31.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,66 eur počam od dana 30.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 41,95 eur počam od dana 28.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 62,20 eur počam od dana 30.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 58,21 eur počam od dana 22.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 82,34 eur počam od dana 13.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 73,34 eur počam od dana 30.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 63,10 eur počam od dana 30.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 80,82 eur počam od dana 29.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 89,93 eur počam od dana 14.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 89,16 eur počam od dana 02.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 92,09 eur počam od dana 28.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 84,32 eur počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 85,32 eur počam od dana 30.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 105,58 eur počam od dana 31.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 119,77 eur počam od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 186,81 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 133,69 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 120,44 eur počam od dana 05.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 112,88 eur počam od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 114,10 eur počam od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 122,39 eur počam od dana 31.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 128,58 eur počam od dana 31.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 129,79 eur počam od dana 29.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,58 eur počam od dana 15.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 128,23 eur počam od dana 27.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 126,24 eur počam od dana 14.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 129,77 eur počam od dana 14.06.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,61 eur počam od dana 14.07.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,68 eur počam od dana 14.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 116,76 eur počam od dana 26.09.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 123,45 eur počam od dana 09.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 123,34 eur počam od dana 06.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 125,68 eur počam od dana 14.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 124,77 eur počam od dana 14.02.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 117,95 eur počam od dana 05.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 121,92 eur počam od dana 14.04.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 127,10 eur počam od dana 27.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 110,41 eur počam od dana 14.06.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 114,38 eur počam od dana 24.07.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 112,72 eur počam od dana 14.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 113,80 eur počam od dana 14.09.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 116,83 eur počam od dana 14.10.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 120,83 eur počam od dana 16.11.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 120,78 eur počam od dana 14.12.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 126,61 eur počam od dana 14.01.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 121,25 eur počam od dana 03.03.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 105,93 eur počam od dana 06.04.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 107,27 eur počam od dana 18.04.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 105,44 eur počam od dana 19.05.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,09 eur počam od dana 18.06.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 102,16 eur počam od dana 14.07.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 105,43 eur počam od dana 01.07.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 113,93 eur počam od dana 30.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb,

Trg bana Josipa Jelačića 10, da isplati tužiteljici CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.591,36 EUR (razlika glavnice) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2015. godine do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine pa do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe i dijelovi odredaba Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj:3214912667, broj kreditne partije:7104386827 od 12.11.2008. godine, koji Ugovor je dana 12.11.2008. godine potvrđen po javnom bilježniku Krešimiru Kuzle, iz Opatije, M. Tita 75/1, pod broj:OV- 10429/08, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 (ranije Zagreb, Paromlinska 2), kao Kreditora, i tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Rijeka, Drage Gervaisa 76), kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to:

- sadržane u odredbi članka 1. IZNOS ODOBRENOG KREDITA Ugovora, koja glasi: “Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 8.810,00 CHF (slovima:osamtisućaosamstodeset CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu kauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom. Korisnik kredita I ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu kauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

- sadržane u dijelu odredbe članka 2. KAMATE I NAKNADE Ugovora, koja glasi: “……………. u anuitetima iznos kredita u iznosu kunske protuvrijednosti od 8.810,00 CHF (slovima:osamtisućaosamstodeset CHF)…………. koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., ………….., sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.”

- sadržane u dijelu odredbe članka 4. OTPLATA KREDITA Ugovora, koja glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznodu kunske protuvrijednosti 181,61 CHF (slovima:stoosamdesetjedan i 61/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja….. Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora….”

- sadržane u odredbi članka 17. OSTALE ODREDBE Ugovora, koja glasi: “Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom/efektivnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica. EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS-a.”

VI. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb,

Trg bana Josipa Jelačića 10, da isplati tužiteljici CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 54,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje od 01. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011. godine teku po stopi od 14 % godišnje, od 01. travnja 2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 2,10 eur počam od dana 14.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,08 eur počam od dana 26.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,05 eur počam od dana 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,03 eur počam od dana 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,00 eur počam od dana 14.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,97 eur počam od dana 01.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,94 eur počam od dana 26.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,91 eur počam od dana 31.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,88 eur počam od dana 30.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,85 eur počam od dana 20.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,82 eur počam od dana 14.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,80 eur počam od dana 21.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,76 eur počam od dana 13.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,74 eur počam od dana 30.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,70 eur počam od dana 30.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,67 eur počam od dana 14.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,64 eur počam od dana 14.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,60 eur počam od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,56 eur počam od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,53 eur počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,50 eur počam od dana 30.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,46 eur počam od dana 31.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,43 eur počam od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,39 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,36 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,32 eur počam od dana 30.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,27 eur počam od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,24 eur počam od dana 31.12.2011. godine pa do isplate, na iznos od 1,20 eur počam od dana 31.12.2011. godine pa do isplate,

-

-na iznos od 1,16 eur počam od dana 29.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,11 eur počam od dana 29.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,08 eur počam od dana 15.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,03 eur počam od dana 27.04.2012. godine pa do isplate

-na iznos od 0,99 eur počam od dana 10.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,28 eur počam od dana 10.05.2012. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb,

Trg bana Josipa Jelačića 10, da isplati tužiteljici CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.354,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje za razdoblje od 01. siječnja 2009. do 30. lipnja 2011. godine teku po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 3,79 eur počam od dana 14.01.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,03 eur počam od dana 02.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,61 eur počam od dana 26.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,20 eur počam od dana 14.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 2,56 eur počam od dana 14.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,66 eur počam od dana 26.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,66 eur počam od dana 28.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,12 eur počam od dana 26.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,74 eur počam od dana 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,43 eur počam od dana 30.11.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 0,71 eur počam od dana 14.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,45 eur počam od dana 01.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,94 eur počam od dana 26.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,14 eur počam od dana 31.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 6,89 eur počam od dana 30.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,76 eur počam od dana 20.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,00 eur počam od dana 14.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,90 eur počam od dana 21.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 17,38 eur počam od dana 19.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 17,64 eur počam od dana 30.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,62 eur počam od dana 30.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 18,07 eur počam od dana 14.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 22,48 eur počam od dana 14.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 23,52 eur počam od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,46 eur počam od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 21,94 eur počam od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 22,69 eur počam od dana 30.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 32,84 eur počam od dana 31.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 32,65 eur počam od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 43,88 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 33,99 eur počam od dana 12.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 33,97 eur počam od dana 31.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 32,68 eur počam od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 32,06 eur počam od dana 31.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,42 eur počam od dana 31.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 36,57 eur počam od dana 29.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 36,82 eur počam od dana 29.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 35,40 eur počam od dana 15.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 36,43 eur počam od dana 27.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 35,84 eur počam od dana 15.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 632,81 eur počam od dana 10.05.2012. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VIII. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe i dijelovi odredaba Ugovor o namjenskom kreditu broj 258/06, broj kreditne partije:7103140073 od 25.05.2006. godine, koji Ugovor je dana 26.05.2006. godine potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva, iz Rijeke, Korzo 35/I, pod broj:OU-987/2006, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 (ranije Zagreb, Paromlinska 2), kao Kreditora, i tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Rijeka, Drage Gervaisa 76), kao korisnika kredita, te COP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i LO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje kao založnih dužnika i to:

- sadržane u odredbi članka 23. OSTALE ODREDBE Ugovora, koja glasi: …..”J) Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d..

Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjenjuje i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnih učinaka odredbe i dijelovi odredaba Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj:3214912667, broj kreditne partije:7104386827 od 12.11.2008. godine, koji Ugovor je dana 12.11.2008. godine potvrđen po javnom bilježniku Krešimiru Kuzle, iz Opatije, M. Tita 75/1, pod broj:OV- 10429/08, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 (ranije Zagreb, Paromlinska 2), kao Kreditora, i tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Rijeka, Drage Gervaisa 76), kao korisnika kredita i to:

- sadržane u odredbi članka 16. OSTALE ODREDBE Ugovora, koja glasi: “Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d.. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjenjuje i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora. "

IX .Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 5.544,67 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2026. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužiteljica odbija.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužiteljice od 23. lipnja 2025.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi kako je sa tuženikom sklopila 25. svibnja 2005., ugovor o kreditu broj 258/06 kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 108.436,06 CHF u protuvrijednosti u kunama, koji iznose obvezala vratiti u 360 jednaka mjesečna anuiteta Tim ugovorom da je određena kamatna stopa u visini od 4,50 % godišnje promjenjivo u skladu s aktom kreditora-čl. 2 ugovora.

Tužiteljica je također kao potrošač s tuženikom sklopila dana 12.11.2008. ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214912667, te je predmetnim ugovorom tužiteljici odobren i isplaćen kreditu u iznosu od 8.810 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB, rok otplate 60 mjeseci. Tim ugovorom da je određena kamatna stopa u visini od 8,70 % godišnje promjenjivo u skladu s aktom kreditora-čl. 2 ugovora. Kredit je isplaćen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju pa ovaj ugovor nije obuhvaćen pravnim pitanjima vezanim za eventualna obeštećenja uslijed konverzije.

Tužiteljica kao potrošač da podnosi ovu tužbu jer su joj povrijeđena prava potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe kojima je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, nadalje smatra kako su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica kredita veže uz valutu CHF ništetne. Tužiteljica ukazuje da je tužena u naprijed navedenom ugovoru o kreditu povrijedila i načelo jednake vrijednosti činidaba te odredbu o valutnoj klauzuli nije ugovorila s ciljem i svrhom postojanja valutne klauzule. Banka kao trgovac da raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužiteljica kao potrošač da nije imala niti mogućnosti da uvidi sve moguće rizike i posljedice koje iz istog proizlaze jer joj banka na isto nije ukazala čime. Banka je u ugovoru o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj ugovornoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Takvim postupanjem banke povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbama, sve je to imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu isključivo tužitelja. Poziva se na presudu Visokog Trgovačkog suda RH Pž- 7129/13 u kolektivnom sporu saveza udruge za zaštitu potrošača Potrošač protiv osam banaka između kojih i tuženika, kako u odnosu na ništetnost odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope tako i u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valkuti, koja odluka temeljem odredbe čl. 118/čl 131 ZZP i čl. 502 c ZPP-a obvezuje i ovaj sud. Predmetni kredit da je sklopljen na unaprijed formuliranom, standardnom obrascu pa tužitelj nije imao mogućnosti ugovoriti bilo što osim bankarskog proizvoda.

Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci pod točkom I i IV izreke ove odluke u odnosu na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na oba ugovora o kreditu između stranaka te povrat stečenog bez osnove i to u odnosu na prvi ugovor o kreditu zbog primjene ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamate stope iznos od 42.800,06 kn te zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 31.537,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate, u odnosu na drugi ugovor o kreditu zbog primjene ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamate stope potražuje iznos od 473,00 kn te zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 10.080,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate uz naknadu parničnog troška.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti. Nadalje ugovor broj 258/06 je konvertiran sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZPK-a. Ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je iz uplata po kreditu razvidno da su ugovor otplaćivale i treće osobe, nadalje u odnosu na utvrđenje ništetnosti čl. 23 J ugovora o kreditu primjena Općih pravila tuženika, nije jasno zašito bi primjena istih bila ništetna to tužitelj ničim ne obrazlaže, te na dokazuje pravni interes za utvrđenje ništetnosti istog članka. Sve tužiteljeve uplate, s osnove povišenja kamatne stope i tečaja CHF uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate u otplatu usporednog kredita u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK. Konverzija je nastupila na temelju valjano očitovane volje tužitelja , koja konverzija je izvršena sukladno Zakonu, a sklapanjem anexa nastao je novi pravni odnos između tužitelja i tuženika. te su time riješili sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije, na način propisan Zakonom. Banka je klijentu (ovdje tužitelju) bila dužna dostaviti propisani „izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu“ (čl. 19.e ZID ZPK/15), a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. Ako tužitelju ponuda nije odgovarala, nije trebao prihvatiti konverziju. Kad je tužitelj razmatrao mogućnost konverzije, najprije je prihvaćao „izračun konverzije“ utemeljen na „novom otplatnom planu“, te predviđen pravilima iz članka 19.c. ZID ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate. Nakon toga, sklapao se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja, uključivao: promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope – prikazane u apsolutnom iznosu - koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. Dakle, sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. U potvrdu ovog stajališta, govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita: „U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora“. Iz navedenoga proizlazi i daljnji zaključak: ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njegovu mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebao prihvatiti konverziju, koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15. Tužitelj je, za razliku od tužene banke, imao punu slobodu izbora, kojom se i koristio. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. U pravnom poslu koji je bio sklopljen među strankama u povodu konverzije, povijesne kamatne stope bile su izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje. Prihvatom takvog ugovora o konverziji, sukladnog ZID ZPK/15, potrošač naprosto više nije bio u poziciji da „ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze“, odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Pristajući, u takvim okolnostima, na izračun koji je sadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima, pristao je na čvrsto definiranu prošlost, jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom (pa su u tom smislu sadržajno bile fiksne), ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije, za koje je razdoblje naposljetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope.

Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja nisu osnovane, jer je preplata po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15, ZID ZPK/15 je propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom. Sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja. „Novi otplatni plan“ iz čl. 19.c, stavak (1) točka 3.) ZID ZPK/15, a koji je zamijenio „početno utvrđeni otplatni plan“ uključivao je „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa“ ali i „sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta“. Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, kako je to razvidno iz kolone „primijenjeni CHF tečaj“ sadržanom u Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. Nadalje, svi uplaćeni iznosi su, sukladno odredbi članka 19.c. st.1. t. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate, i to točno, zakonom određenom „tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR“. Upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja, koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta. Naposljetku, sukladno izričitoj odredbi članka 19.c. st.1. t. 5. treća alineja ZID ZPK/15 na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač. Stoga, i u odnosu na ovo pitanje tuženik upućuje na razmatranja pod A), a podredno ukazuje na odredbe čl. 19.c. ZID ZPK/15 iz koje proizlazi opisani način na koji je zakonodavac uredio, a tužitelj prihvatio, obračun takve preplate, a čime su, stranke, posljedice eventualno ništetne CHF valutne klauzule, također sporazumno, trajno i konačno uredile ab initio i nadomjestile EUR valutnom klauzulom. U odnosu na ugovor broj 3214912667, osporava potraživanje u cijelosti kako po osnova tako i po visini, ističe prigovor zastare, u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 16 glede primjene Općih uvjeta tuženika, ističe da tužitelj ničim ne obrazlaže zašto bi taj članak bio ništetan i koji je njegov pravni interesu odnosu na ostale deklaratorne zahtjeve navodi kako bi se utvrđenje ništetnim istih uklonili bitni sastojci ugovora što bi dovelo za posljedicu ništetnost cijelog ugovora a time bi otpao i zahtjev za isplatom. Ističe da je valutna klauzula zakonom dopuštena, banka nije mogla znati niti znala za rast tečaja CHF-a,. , prilikom sklapana ugovora tužiteljici je pružila sve informacije.Stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka navodi kako sklapanjem Anexa stranke nije izgubila pravni interes za podnošenje ove tužbe. Ništetne odredbe ugovora ne mogu konvalidirati, odnosno konverzijom nije ostvarena konvalidacija ugovornih odredbi, stoga ima pravi i potraživati isplatu osnog što je tuženik stekao zbog primjene tih ništetnih odredbi jer aneksom nije u obeštećena.

Tužiteljica je podnijela tužbu 13. lipnja 2023. pod poslovnim brojem P- 1546/2023 protiv tuženika radi isplate razlike glavnice navodeći kako je tuženik prilikom konverzije pogrešno na dan konverzije obračunao tužiteljici preostali iznos nedospjele glavnice, jer je primjeni tečaj CHF važeći na dan konverzije e ne početni tečaj CHF koji je trebao primijeniti zbog ništene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valuti. Stoga da je nastala razlika u visini od 4.163,12 EUIR koju potražuje tužbom zajedno sa zateznom kamatom od 30.09.2015. do isplate. Predlaže spajanje postupaka.

Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio navodima iz tužbe, ističe prigovor zastare te tražbine, te U odnosu na tvrdnje tužitelja vezane uz navodno nezakonito utvrđen iznos glavnice kredita nakon konverzije, tuženik podsjeća tužitelja na članak 19. c toč. 8. ZID ZPK/15 koji izričito navodi da se učinak konverzije utvrđuje kao razlika (i) neotplaćene glavnice u CHF valuti kako je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. godini (dan konverzije) te (ii) neotplaćene glavnice u EUR valuti utvrđene na dan 30. rujna 2015. godine, te bi svako drugo postupanje banke bilo bi protivno izričitim zakonskim propisima. I u tom pogledu tuženik ukazuje na čl. 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15.), i pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 prema kojem su banke bile obvezne postupiti po Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te sklopiti dodatke ugovora sukladno prisilnim zakonskim odredbama, dok su potrošači imali mogućnost sklopiti takav sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u valutu kuna s valutnom klauzulom vezanom za CHF. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

Izvanraspravnim rješenjem od 23. listopada 2024. sud je radi ekonomičnosti postupka spojio radi zajedničkog raspravljanja postupak pod poslovnim brojem P- 2879/2019 i pod poslovnim brojem P-1546/2023 jer se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi iz istog ugovornog odnosa

Podneskom od 23. lipnja 2025. tužiteljica po provedenom vještačenju uređuje tužbeni zahtjev za isplatom i to u odnosu na ugovor o kreditu broje 258/06 na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 4.947,69 eur , na ime preplate zbog primjene odredbe valutnoj klauzuli u CHF iznos od 6.059,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog iznosa do isplate, i na ime razlike u glavnici iznos od 4.591,36 EUR usa zateznom kamatom od 30.09.2015., odnosu na ugovor broj 321491667 na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 54,55 EUR, na ime preplate zbog primjene odredbe valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.354,75 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog iznosa do isplate sve u roku od 15 dana.

Podneskom od 06. listopada 2025. tuženik se usprotivio preinaci u vidu povišenja tužbenog te ističe prigovor zastare.

Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu po provedenom financijskom vještačenju, radi se o usklađenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka te se po stavu suda ne radi o pravoj preinaci tužbenog zahtjeva, stoga je pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ovaj sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Pored toga preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja. U odnosu na tužbeni zahtjeva u visini od 1.775,58 EUR koji se odnosi na pogrešno utvrđenu glavnicu u konverziji valja navesti kako se ne radi o zahtjevu koji se temelji na novoj činjeničnoj i pravnoj osnovi već o zahtjevu koji se temelji na tvrdnji tužitelja kako je ništena odredba ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF, te da je tuženik primjenom te ništena odredbe pogrešno obračunao glavnicu na dan konverzije jer je primijenio tečaj CHF koji je važio na dan konverzije a ne početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

U postupku su izvedeni dokazi uvidom u svu materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu, saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku i te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovanim.

Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje od tuženika u odnosu na ugovor zaključen 31. 05.2006. koji je konvertiran povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci banke u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te razliku tečaja CHF u odnosu na početni inicijalni plan i stvarno plaćeni iznos anuiteta po tečaju CHF važećem na dan plaćanja svakog anuiteta, tvrdeći da su ništetne ugovorne odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Nadalje potražuje i razliku glavnice utvrđena na dan 30.09.2015.-dan konverzije u CHF i glavnice koja bi na navedeni dan bila utvrđena da se primjenjivala za period otplate početno ugovorena kamatna stopa i početni tečaj CHF-a. U odnosu na ugovor o kreditu zaključen 12.11.2008. koji nije konvertiran povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci banke u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te razliku tečaja CHF u odnosu na početni inicijalni plan i stvarno plaćeni iznos anuiteta po tečaju CHF važećem na dan plaćanja svakog anuiteta, tvrdeći da su ništetne ugovorne odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

Među strankama u postupku nije sporno da su međusobno sklopili Ugovor o kreditu br. 258/06 od 25. svibnja 2006 m. kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos u kunama u protuvrijednosti 108.436,06 CHF prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita. Predmetni kredit odobren je tužitelju kao stambeni krdeit za kupnju nekretnine te da je čl. 2. ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti redovnu kamatu od 4,50% godišnje koja da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Isto tako nije sporno da se tužitelj obvezao predmetni kredit otplatiti u 360mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima od po u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećim na nad dospijeća, a prema otplatnom planu. Također nije sporno da je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa vršio promjenu prvotno ugovorene kamatne stope. Nadalje nije sporno da su stranke 2 veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o namjenskom kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Neotplaćena glavnica na da 30.09.2015 iznosi 61.256,77 EUR, prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom u EUR računajući do 30.09.15 pa ta razlika predstavlja manjak 296,40 EUR.

Nadalje nije sporno da je tužiteljica s tuženikom 12.11.2008. zaključila i gotovinski nenamjenski krediti na iznos od 8.810,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, rok otplate 60 mjeseci s promjenjivom kamatnom stopom koja na dan zaključenja ugovora iznosila 8,70% koja da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

Među strankama nije sporno niti da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. Pž- 7129/13 od 13.06.2014.g. i Presudom Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev-249/14 od 09.04.2015.g. utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1.11.2004.g. do 31.12.2008.g., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03 ) u razdoblju od 10.09.2003.g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.

Nedvojbeno je naprijed citiranom pravomoćnom sudskom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđeno da je, između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedenih presuda.

Prema članku 3. Zakona o zaštiti potrošača/03 koji je bio važeći u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu potrošači svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu nam je njegovom zanimanju, niti njegovoj posebnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Prema navedenoj zakonskoj odredbi za status moraju biti kumulativno ispunjena 2 uvjeta i to a da se radi o fizičkoj osobi i bez da on sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji im nije u svrhu njene poslovne djelatnosti već u osobne ne komercijalne svrhe. Iz provedenog dokaznog postupka posebice iz ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice neprijeporno proizlazi da tužiteljica ima status potrošača, naime prvi uvjet nesporno postoji, a što se tiče drugog uvjeta jasno je iz iskaza da je novac utrošen na kupnju stana na Trsatu i adaptaciju istog ( 1. kredit), te uređenje stana (2. kredit), ta nekretnina je isključivo korištena za stanovanje, nikada nije iznajmljivana, u stanu nije djelovao obrt niti trgovačko društvo, stoga jasno proizlazi da tužiteljica predmetni pravni posao nije sklopila u svrhu poslovne djelatnosti već isključivo u osobne svrhe, a suprotno tome nije dokazano-na tuženiku je teret tog dokaza.

Sporno je među strankama može li tužiteljica tražiti utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu zaključenog 2006. vezano za način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF nakon što je sklopila dodatak osnovnom ugovoru o kreditu tzv. konverziju primjenom odredbi ZID ZPK i slijedom takvom utvrđenja ima li pravo na povrat s osnove preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF.

Pravo na utvrđenje ništetnosti se ne gasi, tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO- a, niti nagodbom stranaka. Sklapanjem Anexa ugovor o kreditu prema ZID ZPK ne nije tužitelju onemogućeno tražiti tvrđenju ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Člankom, 19.c ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., točkom 1.-3. propisano je kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (toč. 1.), u točki 2. članka 19.c ZID ZPK propisano je da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u toč. 3. članka 19.c ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a u svezi postavljenog pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, no isto ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu.

Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno kako provedena konverzija ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi (kamata, tečaj razlika glavnice, manjak), već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Dakle konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužitelju vraćeno što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više pretplatio, a tuženica primila, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Posebno se ističe i to da iz sadržaja Aneksa ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Tužitelj i tuženica sklapanjem dodataka predmetnom Ugovoru o kreditu nisu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita te postigli i sporazum o raspolaganju preplatom. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF i bez primjene valutne klauzule kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom. Konverzija ne predstavlja niti može predstavljati volju tužitelja kao potrošača za nadomještavanjem ništetnih odredbi ugovora o kreditu to ne ukazuje niti ZID ZPK niti se to može iščitati iz odredbi dodatka ugovoru.

Inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

U odnosu na gotovanski nenamjenski ugovor o kreditu zaključen 2008. koji nije konvertiran tužiteljica ima pravo tražiti utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na jednostranu promjenu kamate stope i valutne klauzule u CHF valuti, iako je kredit otplaćen.

U vrijeme sklapanja prvog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (NN /03) koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. U vrijeme zaključena drugog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN79/07)

Odredbom čl. 84. ZZP-a iz 2003 odnosno čl. 99 ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama proizlazi da je odredba čl. 8. koja se odnosi na ugovornu kamatu i promjenljivu kamatnu stopu bila vidno istaknuta, odnosno da je ta ugovorna odredba bila lako uočljiva. Isto tako proizlazi i da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama iz čega proizlazi da je ta ugovorna odredba bila jasna. Stoga je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužitelju kao potrošaču posljedično čemu da li je ista poštena u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi čl. 84. ZZP-a iz 2003.g. i čl. 99. ZZP-a iz 2007.g.

Sagledavajući sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača nedovoljno razumljiva. Naime, navedenom odredbom promjena kamatne stope vezana je isključivo za Odluku banke o kamatnim stopama, odnosno akt tuženika, koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsko obrazovanje, te koji se bave bankarskim poslovima. Dakle odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužitelju kao prosječnom potrošaču nikako nisu mogle biti nikako razumljive. Naime, odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora (4,50% godišnje-1 ugovor, odnosno 8,50% drugi ugovor) iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužiteljici u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa godišnje mijenjati nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva. Dakle, predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Stoga nikako nije realno za očekivati da je tužitelj kao prosječan potrošač bila u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta, odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja.

Tužiteljica u iskazu navodi kako joj o načinu promjene kamate stope i o parametrima koji utječu na isto nije ništa pojašnjeno. Na sadržaj ugovornih odredbi oba ugovora ni na koji način nije mogla utjecati.

Tuženik nije predložio saslušanje osobnog bankara koji je pregovarao s tužiteljicom.

Tijekom postupka ni na koji način nije utvrđeno da je tuženik u konkretnom slučaju tužiteljici prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja oba ugovora o kreditu, na valjan i njoj razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Nadalje jasno je da je konkretni ugovor o kreditu tipski unaprijed formulirani ugovor, a tužiteljica kao potrošač ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih unaprijed formuliranih odredbi. Tuženik je prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o kreditu bio dužan tužiteljicu kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije učinjeno, naime tuženik suprotno nije dokazao.

I iz presude donesene u kolektivnom sporu jasno proizlazi da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ništetna. Tuženik je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužitelja kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije učinio.

Slijedom navedenog ugovorna odredba iz točke 2 oba ugovora o kreditu te 23 K ugovora o kreditu iz 2006 i čl. 17 ugovora o kreditu iz 2008. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je ovisna o jednostranoj odluci banke kao i način promjene EKS-a ubuduće , jer nesporno je da se radi o tipskom unaprijed pripremljenom ugovoru od strane banke pa da se niti o ovoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo stoga je istu valjalo utvrditi ništetnom jer iste uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača sve u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 102. ZZP- a iz 2007. g. pa je odlučeno kao u točki I i V izreke odluke.

Činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu jesu li pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je bila obveza tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a koja obveza nije od strane tuženika ispoštivana.

U odnosu na valutnu klauzulu valja navesti kako valutna klauzula sama po sebi nije ništetna ona je dozvoljena prema čl. 22 ZOO-a no iako je zakonom dopuštena dozvoljeno je ispitivanje jeli ništetna kao dio odredbe ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka u valuti CHF.

Što se tiče valutne klauzule valja navesti kako je iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. razvidno da se u tom revizijskom postupku između ostalog odlučivalo jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.). Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. Tuženik je dakle u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Stajalište je ovog suda da se vezano za osnov tužbenog zahtjeva dovoljno pozvati na utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev- 2221/2018 i Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Tuženik se stoga neosnovani poziv na presudu suda EU broj C-81/19 jer se u konkretnom slučaju uopće ne raspravlja o nepoštenosti same valutne klauzule, koja je nesporno dispozitivna odredba hrvatskog prava, već o tome je li potrošač bio informiran u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u fazi sklapanja ugovora kreditu, a što nije, kako je utvrđeno u kolektivnom sporu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.).

Tužiteljica u iskazu navodi kako su joj u banci ponudili kredit u CHF kao jedini kredit za koji je kreditno sposobna. Rečeno joj je da je CHF sigurna valuta i da ne bi trebalo biti problema. Znala je da anuitet može varirati, ali su joj rekli da je CHF stabilna valuta. Početni anuitet je iznosio 330 EUR a najviši 600 EUR za prvi ugovor, a za drugi sa 100 EUR je narastao na 190 EUR. Pristala je na konverziju jer je to vidjela kao jedno rješenja, naime dospjele anuitete je sve teže plaćala.

Iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da je ista kao potrošač informirana o svim činjenicama važnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF odnosno da je informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule vezane za CHF. Samo informiranje da je anuitet podložan promjeni zbog rasta ili pada tečaja valute i da tečaj CHF je u prošlosti bio stabilan nije dovoljna informacija iz koje bi tužiteljica kao prosječan potrošač mogla predvidjeti sve ekonomke posljedice koje će za nju proizaći zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF valuti poglavito kraj činjenice da zbog skorog uvođenja eurozone rast tečaja CHF je izgledan te je CHF valuta utočišta koja je kao takva jedni povoljna za trgovca-banku.

Potom prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-186/2016 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a tuženica nije dokazala da bi tužitelju pružila dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke, eventualne rizike (promjena tečaja i sl.), a niti je dokazala da je tužiteljici pružila na jasan i nedvojben način sam postupak konverzije.

Stoga je dio odredbe ugovora o kreditu iz 2006. i to čl. 1. čl 7. i 23 P te ugovora o kreditu iz 2008. čl. 1, 4 i 17 koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF odnosno da su stranke ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita i kamata, kao i da je banka informirala tužitelja o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF ništetan pa je odlučeno kao u točki I i V izreke odluke.

U odnosu na ostale odredbe ugovora o kreditu čije utvrđene ništetnim tužiteljica traži iz ugovora o kreditu sklopljenog 2006. i to čl 23J te iz ugovora o kreditu sklopljenog 2008. čl. 16 koji se odnose na primjenu općih uvjeta poslovanja na predmetni ugovorni odnos ovaj sud ne nalazi da bi te ugovora odredba bila ništetna jer i sam Zakona o obveznim odnosima dozvoljava primjenu općih uvjeta poslovanja na ugovorni odnos, a niti sama tužiteljica pojašnjava u čemu bi se sastojala ništetnost navedene ugovorne odredbe pa je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen te je odlučeno kao u točki VIII izreke odluke.

Nadalje valja istaknuti i da je Vrhovni sud u svojoj odluci Rev- 3142/2018 od 19.03.2019. g. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

Potom prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu C- 186/2016 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a tuženica nije dokazala da bi tužitelju pružila dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke, eventualne rizike (promjena tečaja i sl.), a niti je dokazala da je tužitelju pružila na jasan i nedvojben način sam postupak konverzije.

U odnosu na prigovor zastare valja navesti kako u pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a, a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe, to uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da bi pravo tužitelja zastarjelo tek 134 lipnja 2019. g ( u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom ), a tužba je podnesena u 11. lipnja 2019. g. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. ,a tužba za povrat razlike glavnice podnesena je 13. lipnja 2023. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina.

U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev također nije osnovan prigovor zastare, naime tužitelj do provođenja financijskog vještačenja nije mogao znati točan iznos preplaćenih iznosa, preinakom tužbenog zahtjeva tužitelj ne postavlja neki novi tužbeni zahtjev već tražbine koje je utužio pravovremeno precizira sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Pored toga valja uvažiti pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. svibnja 2024. koje glasi: " U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.", stoga i za preinačeni dio tužbenog zahtjeva zastare nema.

Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića proizlazi u odnosu na Kredit broj 258/06 1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 4.947,69 €. 2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatila 6.059,40 €. 3. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 4.591,36 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. 4. Tužiteljica sa svim svojim realiziranim uplatama nije dosegla iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđeni manjak iznosi 296,40 € na dan 30.09.2015. 5. REKAPITULACIJA - Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, te efekata konverzije (utvrđenog manjka i razlike glavnice) preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 15.598,45 € i to: - 4.947,69 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, - 6.059,40 € preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, - 4.294,96 € razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te - 296,40 € manjka na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate

Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1,2 i 4, odnosno one utvrđene rekapitulacijom.

U odnosu na Kredit broj 3214912667, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata više uplatila 54,45 € .Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika više uplatila 1.354,75 €.

Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 23. lipnja 2025. te potražuje u odnosu na prvi ugovor o kreditu na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 4.947,69 EUR i na ime preplate zbog primjene odredbe valutnoj klauzuli u CHF iznos od 6.059,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do isplate te na ime razlike u glavnici iznos od 4.591,36 EUR s kamatom od 30. rujna 2015. do isplate, u odnosu na drugi ugovor o kreditu na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 54,45 EUR i na ime preplate zbog primjene odredbe valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.354,75 EUR, zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do isplate sve u roku od 15 dana.

Tuženik je istakao samo prigovore pravne prirode o čemu se sud već ranije očitovao u obrazloženju ove odluke.

Sud nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića u cijelosti prihvaća kao objektivnog i izrađenog sukladno pravilima struke. Vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda.

Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR što nije sporno među strankama. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice do konverzije pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose preplaćene kamate, preplaćenog tečaja i razlike glavnice.

Nema govora o dvostrukom namirenju tužitelja prihvaćanjem tužbenog zahtjeva radi isplate stečenog bez osnova zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i ništetnoj odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke, jer da je tužitelj kroz konverziju već obeštećen. Radi se dva potpuno različita obračuna, jedan je matematički obračun koji je primijenjen u konverziji sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sve sukladno odredbi čl. 19 c u kojem je jasno razrađeno kako i na koji način će se izvršiti konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR, a drugi je matematički obračun zbog primjene ništetnih odredbi uz osnovnog ugovora o kreditu prema kojem obračunu radi utvrđenja visine stečenog bez osnove u kojem obračunu se primjenjuje početna kamatna stopa i početni tečaj kao jedini poznati parametar od kojih parametara niti jedan nije korišten prilikom izračuna konverzije na dan 30.09.2015.

Usporedbom rezultata provedenog vještačenja s rezultatima provedene konverzije može se usporediti pravna i činjenična pozicija u kojoj bi se tužitelj nalazio ako bi mu se priznalo njegovo pravo na restituciju sukladno kolektivnoj presudi, u odnosu na pravnu i činjeničnu poziciju u koju je tužitelj stavljen provedbom konverzije. Iz svega navedenoga slijedi da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom, ato je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat svih koristi koje je tuženik stekao. Kod tužiteljice nije niti utvrđena preplata po konverziji već manjak.

Stoga je valjalo tužiteljici po prvom ugovoru o kreditu iz 2006. dosudili na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 4.947,69 EUR i na ime preplate zbog primjene odredbe valutnoj klauzuli u CHF iznos od 6.059,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do isplate i odnosu na drugi ugovor o kreditu na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 54,45 EUR i na ime preplate zbog primjene odredbe valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.354,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do isplate .

Tuženik je danom uplate tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega zakonska zatezna kamata koja je izračunata kao uglavničena na iznose preplate tečaja i kamatne stope ima teći od dana stjecanja-uplate tužitelja, a sve temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a, a ne kako to tuženik tvrdi u odnosu na preplaćene kamate od dana nakon pravomoćnosti odluke VTS- a dakle 14. lipnja 2014. odnosno na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule od dana 15. lipnja 2018. ili pak podnošenjem tužbe jer je tuženik nepošteni stjecatelj navedenih preplaćenih novčanih iznosa i od dana uplate po tužitelju teče zakonska zatezna kamata na iste.

Stoga je odlučeno kao mu točki II, III, VI i VII izreke ove presude.

Tužiteljici nadalje pripada i iznos od 4.591,36 EUR na ime razlike obračunate preostale glavnice na dan 30.09.2015. a sve budući je tuženik obračun preostale glavnice u CHF na dan 30.09.2015. vršio po tečaju na taj dan koji se ne može primijeniti zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF već je trebalo primijeniti početno ugovoreni tečaj CHF-a. Navedeni zahtjeva tužitelja nije u zastari jer je istog tužitelj utužila u općem zastarom roku od 5 godina. Na navedeni iznos tužiteljici pripada sa zakonskom zateznom kamatom od 30.09.2015 kao dana stjecanja tog iznosa od strane tuženika bez osnove pa je odlučeno kao u točki IV izreke.

U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer da pojedini anuiteti nisu plaćeni po tužiteljici valja navesti kako iz dokumentacije priležeće spisu - promet po kreditu str.36-43 za ugovor zaključen 2006. razvidno je da je sve uplate do konverzije vršila tužiteljica, prva uplata koja nije vršena od tužiteljice uslijedila je nakon 30.09.2015. a koji period nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom, stoga prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pa je tužiteljici ,uzimajući u obzir da je tužiteljica s vrlo malim dijelom zahtjeva nije uspjela, dosuditi trošak u cijelosti.

Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku valjalo je priznati trošak za sastav tužbe u visini od 250 bodova, (Tbr 7 toč.1), za sastav tužbe u predmetu P-1546/2023 u visini od 100 bodova ( Tbr 7 toč1)-VPS 4.163,12 eur, za sastav podneska od 15. siječnja 2021., 15.02.2024., 25.04.2024. i 23.06.2025. svaki u visini od po 250 bodova (Tbr 8 toč.1), za sastav podneska u predmetu P-1546/2023 od 03.10.2024. u visini od 100 bodova (Tbr 8 toč.1), za zastupanje na ročištima 25.06.2024. 25.09.2024. i 17.10.2025. svako u visini od po 250 bodova (Tbr 9 toč.1), vrijednost boda 2,00 EUR odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zatim je valjalo priznati i trošak financijskog vještačenja u cijelom iznosu od 1.000,00 EUR budući je bio nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te sudsku pristojbu na tužbu u visini od 144,67 eur dakle ukupno iznos od 5.544,67 EUR. Na dosuđeni iznos trošak temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja.

Slijedom svega navedeno odlučeno je u točci IX. izreke ove presude.

U Rijeci 18. veljače 2026.

SUDAC

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

-pun tužitelja

-pun tuženika