REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1943/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, zastupanog po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dajana Tica, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 23. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 115,90 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 07. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 207,42 € u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 115,90 € od 7. ožujka 2025. do isplate preko dosuđene stope iz toč. I izreke i za dio zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 37,87 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 07. veljače 2025. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa FIAT DOBLO 1.6, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d. koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju je imao ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 15. veljače 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250510510788/1 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) koji je vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun, br. 319/01/02 u ukupnom iznosu od 1.737,31 € (PDV uključen), a osnovicu po navedenom računu u iznosu od 1.389,85 € je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.273,95 €, a razliku od 115,90 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju i upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) je napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a to je 24,00 € / sat plus PDV za limarske i lakirerske radove, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 43,00 € / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 43,00 € / sat plus PDV. Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 26. ožujka 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 115,90 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i nedostatka pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva.

Ističe kako tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi, nije naveo podatke o vozilu štetnika niti je dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika, nije dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnost predložio adekvatne dokaze.

Tuženik osporava cijenu sata kao previsoko odmjerenu budući da na području gdje oštećenik prebiva i gdje se nalazi servis tužitelja, cijena sata rada lakirera je osjetno niža nego li to tužitelj obračunava.

Slijedom navedenog tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Podneskom od 16. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je ustupitelj ( oštećenik ) Otp Leasing d.d. ustupila svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu.

Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o vlasništvu oštećenog vozila od strane tužitelja, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika, a kako se to navodi i pobliže je opisano u činjeničnim navodima tužbe.

Naknadno, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, a tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer iz obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi tuženika od 06. ožujka 2025. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici osiguranja štetnika br: 8105553776 pravno osnovan te se tuženik po toj ponudi obvezao na isplatu u iznosu od 1.273,95 € ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u izvid štete (list 10 spisa), obrazloženu ponudu (list 11 do 13 spisa), u narudžbenicu za popravak (list 14 spisa), u nalog za isplatu (list 15 spisa),u izvadak po transakcijskom računu (list 16 spisa), u Cjenik (list 17 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 18 i 19 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 20 spisa), u račune (list 72 do 74, 78 do 94 spisa).

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, zakonskog zastupnika OTP Leasinga d.d., BN i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, LN, predložio je izvesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada, a tuženik je predložio izvesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada lakirera i limara u mjestu popravka vozila u ovlaštenim servisima.

6. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 23. siječnja 2026., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 115,90 € na temelju računa br. 319/01/02

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 319/01/02

10. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 26. ožujka 2025. utvrđeno, između ostaloga, da je OTP Leasinga d.d., kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 319/01/02 prema izvidu štete broj 250510510788/1 u iznosu od 115,90 €.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 250510510788/1 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa- otpremnice broj 319/01/02, odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 250510510788/1.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika OTP Leasing d.d. prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

13. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik i time priznao svoju pasivnu legitimaciju. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

14. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obrazloženoj ponudi od 3. ožujka 2025. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 250510510788/1 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj 319/01/02 odnosno po cijeni radnog sata od 43,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz utuženog računa-otpremnice broj 319/01/02 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 1.389,85 € (što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 1.737,31 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 250510510788/1 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 1,2 sata za autolimarske radove i 4,9 sata za lakirerske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 250510510788/1 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 1,2 sata, a za lakirerske radove 4,9 radnih sati.

17. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 43,00 €, što uvećano za PDV iznosi 53,75 €, dok je u izvidu štete tuženik procijenio cijenu radnog sata na iznos od 24,00 €, što uvećano za PDV iznosi 30,00 €.

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (43,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete (24,00 € po satu), valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 43,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 53,75 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku OTP Leasing d.d. obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz Obrazložene ponude od 3. ožujka 2025. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 15. veljače 2025., dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 7. ožujka 2025., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. 1.), za sastav podneska od 15. listopada 2025. u iznosu 50,00 € (Tbr. 8. 1.) te za zastupanje na ročištu 23. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. 1. a) ukupno 150,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 37,50 €, dakle 187,50 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,27€ . Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 207,42 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi iznos od 6,63 na ime sudskih pristojbi jer mu navedeni iznos ne pripada prema odredbama ZSP-a i Tarife prema konkretnoj vrijednosti predmeta spora, niti mu je priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda, a nije mu priznata ni previsoko zatražena kamatna stopa jer je Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23; dalje. ZIDZOO/23) ponovno promijenjena odredba članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima na način da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Iza stavka 7. dodan je novi stavak 8. kojim je propisano da je referentna stopa iz stavka 2. tog članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, slijedom odlučeno kao u toč. III.

27. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana