Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1026/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, koji je zastupan po punomoćeniku Josipu Mađarić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1213/2022-8 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. velječe 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja pa se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1213/2022-8 od 25. siječnja 2024., na način da se prihvaća tužbeni zahtjev, te se sudi:

"Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju vršitelja dužnosti javnog bilježnika Stanislava Galovića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 237/2022 od 7. travnja 2022. kojim se nalaže ovršeniku ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, OIB: 15907062900, Miševečka 15a, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 1.643,99 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 58,40 eura od 25. lipnja 2019.,

• na iznos od 19,82 eura od 23. srpnja 2019.,

• na iznos od 22,07 eura od 24. kolovoza 2019.,

• na iznos od 19,82 eura od 25. rujna 2019.,

• na iznos od 19,93 eura od 25. listopada 2019.,

• na iznos od 43,39 eura od 26. studenog 2019.,

• na iznos od 119,99 eura od 21. prosinca 2019.,

• na iznos od 170,31 eura od 25. siječnja 2020.,

• na iznos od 199,70 eura od 26. veljače 2020.,

• na iznos od 139,29 eura od 25. ožujka 2020.,

• na iznos od 137,31 eura od 24. travnja 2020.,

• na iznos od 83,44 eura od 22. svibnja 2020.,

• na iznos od 41,99 eura od 25. lipnja 2020.,

• na iznos od 19,82 eura od 23. srpnja 2020.,

• na iznos od 19,82 eura od 22. kolovoza 2020.,

• na iznos od 19,82 eura od 23. rujna 2020.,

• na iznos od 22,47 eura od 23. listopada 2020.,

• na iznos od 99,63 eura od 25. studenog 2020.,

• na iznos od 176,18 eura od 22. prosinca 2020.,

• na iznos od 210,81 eura od 27. siječnja 2021.,

do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 705,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 395,45 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stanislava Galovića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-237/2022 od 7. travnja 2022. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 553,09 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka III. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. U svom odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima kao neosnovanim.

2.2. Žalba je osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude. Drugo je, međutim, pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu na koju žalitelj upućuje.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao distributera toplinske energije na području Grada Zagreba za isplatu iznosa od 1.643,99 eura s pripadajućim kamatama, a na ime nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju, odnosno obračunatu snagu.

5. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tuženik 1. studenog 2015. demontirao radijatore i time se odspojio od toplinske mreže te prestao koristiti usluge grijanje, s tim da u poslovnom prostoru nisu ugrađeni razdjelnici topline koje je bila u obvezi ugraditi zgrada iz sredstava pričuve, a o čemu je obavijestio tužitelja dopisom od 5. prosinca 2015.

5.1. Na temelju tih činjenica prvostupanjski je sud smatrao da tuženiku nije isporučena usluga toplinske energije u utuženom razdoblju, odnosno, da ju nije ni koristio, a što je posljedica činjenice da se izdvojio iz sustava zajedničkog toplinskog sustava, pa da više nije u takvom ugovornom odnosu iz kojeg bi bio dužan platiti utuženu naknadu, što je po ocjeni tog suda u skladu s načelom jednake vrijednosti davanja iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), zbog čega je ukinuo platni nalog i odbio tuženi zahtjev.

6. Osnovano tužitelj u svojoj žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da je izdvajanjem iz sustava raskinut ugovorni odnos stranaka.

7. Odredbom članka 45. stavka 1. Zakona o tržištu toplinske energije (»Narodne novine« broj 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19., 118/19. i 67/25., dalje: ZTTE) propisano je da se na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: 1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, 2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovog stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu, 3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru, 4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu (….). Stavkom 2. je propisano da je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom, dok je stavkom 3. propisano da krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

7.1. Ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika i taj se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine u smislu članka 11. stavak 5. ZTTE-a pa izdvajanjem samostalne stambene cjeline tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ne prestaje obvezivati tuženika, te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu na tužitelja.

7.2. Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (»Narodne novine« broj 94/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, a ako ona ne postoji, priključna snaga se utvrđuje na način propisan člankom 2. stavak 2. točka 3. Pravilnika. Zbog toga je sukladno članku 45. stavak 3. ZTTE-a tuženik kao krajnji kupac iz stavka 1. navedenog članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, imajući u vidu da je krajnji kupac iz stavka 1. onaj koji se na zajedničkom mjerilu toplinske energije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

7.3. Po ocjeni ovog suda, tuženik i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage i naknade vezane uz troškove grijanja unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade (tako i po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022.). I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C- 708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

8. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na glavnicu od 1.643,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od njegovog dospijeća do isplate, kako je to specificirano u izreci ove odluke.

9. Nadalje, neosnovan je prigovor zastare jer se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 228. ZOO-a, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, koji nije istekao s obzirom da je tužba odnosno prijedlog u ovom predmetu podnesena 15. veljače 2022., a najstariji račun dospio je 24. lipnja 2019.

10. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, to je ovaj sud sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a donio odluku i o cjelokupnim troškovima postupka.

10.1. Na temelju članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne novine« broj 9/21., 18/22. i 154/22.) tužitelj ima pravo na plaćenu javnobilježničku nagradu od 19,91 eura. Tužitelju se priznaje trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 eura, trošak zastupanja na ročištu 15. siječnja 2024. i trošak sastava podneska od 13. travnja 2023. u iznosu od po 250,00 eura. Nadalje, tužitelju se priznaje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,5 eura te mu se priznaje trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 82,95 eura. Stoga, ukupni trošak postupka koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 1.101,17 eura.

11. Stoga, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, trebalo je žalbu uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci, ove odluke.

Split, 18. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić