REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4728/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TM, zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 24. ožujka 2023., broj: 40 Pp-2784/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 24. ožujka 2023., broj: 40 Pp-2784/2022-5, na temelju čl. 182. st. 1. t. 3. (ispravno: čl. 182. t. 1. i 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. TM je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine te predmet dostavi na ponovno suđenje i postupak pred prvostupanjskim sudom.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi navodi da nije osnovana ocjena prvostupanjskog suda da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nema obilježja inkriminiranog prekršaja, ističući pritom da je optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljeno na teret postupanje u cilju prouzročenja straha i stvaranja ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju spolne orijentacije te rodnog identiteta ili izražavanja.
6. Točno je, kao što se to ističe u žalbi, da je optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljeno na teret da je postupao u cilju prouzročenja straha i stvaranja ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, ali nije točno da je naznačena diskriminatorna osnova okrivljenikovog postupanja; ista se navodi tek sada u žalbi („na temelju spolne orijentacije te rodnog identiteta ili izražavanja“). Diskriminatorna osnova je bitna okolnost i čini jedan od elemenata bića prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer predstavlja različitu osobinu koja je povod da netko postupa u cilju prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. U nedostatku konkretne diskriminatorne osnove, znači u nedostatku postojanja različite osobine, posljedice neželjenog uznemiravanja, koje zakon definira kao povreda dostojanstva („povrijedi njegovo dostojanstvo“), ne bi imale takav učinak. Iz navedenih razloga, u činjeničnom opisu prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije nužno je naznačiti i diskriminatornu osnovu na temelju koje je okrivljenik postupao, što je u optužbi na temelju koje se vodi ovaj prekršajni postupak propušteno navesti.
7. No, čak i kada bi se smatralo da se diskriminatorna osnova koja se okr. TM stavlja na teret može zaključiti iz činjenice da je konkretizirana skupina osoba prema kojoj je okrivljenikov postupak bio usmjeren (pripadnici LGBTIQ+ zajednice) i da je zbog toga nije bilo potrebno izrijekom navesti u činjeničnom opisu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u pravu kada zaključuje da izričaj „nema veze bomba je već postavljena“, po svojoj štetnosti, nije u dovoljnoj mjeri podoban za ostvarenje cilja propisanog u čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a to je nužno da bi se u nečijem ponašanju ostvarilo biće tog prekršaja. Nema sumnje da je navedeni izričaj podoban da izazove strah, ali sama ta činjenica nije dovoljna za ostvarenje bića prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Navedena zakonska odredba podrazumijeva svaki oblik postupanja koji se može podvesti pod pojam koji se kolokvijalno naziva „govor mržnje“, a po ocjeni ovog suda predmetni izričaj nije dovoljno „napadački“ da bi pozivao i/ili poticao na nasilje ili diskriminaciju protiv određenih „ranjivih“ grupa i njihovih pripadnika u mjeri koja se zahtijeva da bi ga se moglo smatrati „govorom mržnje“. Legitiman cilj koji se želi postići odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije je zaštita određenih „ranjivih“ grupa i njihovih pripadnika od stigmatizacije odnosno zaštita njihovog dostojanstva i ugleda i da bi se neki oblik postupanja mogao podvesti pod čl. 25. st. 1. tog Zakona to postupanje mora biti razmjerno potrebi zaštite vrijednosti kojoj ta zakonska odredba služi.
8. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nema obilježja inkriminiranog prekršaja, zbog čega nema osnove za odgovaranje na žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. No, unatoč tome, ovaj sud napominje da tužitelj neosnovano u žalbi ističe da je okr. TM priznao krivnju, jer iz njegove obrane proizlazi da je priznao samo objektivni učin djela a ne i subjektivni, jer je osporavao da bi njegov postupak bio u cilju prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Isto tako, potrebno je navesti da prvostupanjski sud nije u pravu kada smatra da se prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije može počiniti samo prema nekoj individualiziranoj osobi, a ne i prema neimenovanim pripadnicima određene „ranjive“ skupine.
9. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
