K-45/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Lovorki Kraljević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lane Šušnjar, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ĐV zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-813/2025 od 10. rujna 2025., nakon javne rasprave održane 13. veljače 2026., u prisutnosti okrivljenika i zamjenice ODO-a u Splitu OV, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: ĐV, zvani „ Đ“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KV i RV, rođene O, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, nezaposlen, neprijavljenim radom ostvaruje prihod od oko 1.000,00 eura mjesečno, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, pismen sa završenom srednjom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 10. kolovoza 2025., oko 22,30 sati, u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, u nakani da oca KV tjelesno ozlijedi te da kod njega izazove osjećaj straha, otvorenom rukom udario ga u glavu, potom šakama u glavu pa je KV pao na pod gdje je skočio na njega te ga je davio rukom oko vrata, ugurao mu je prste u usnu šupljinu i kidao usne, kada su priskočile majka RV i sestra ŠV i odvojile ga od oca te ga odvukle, uslijed čega je KV zadobio oguljotine čela, lica i vrata desno i krvni podljev predvorja usne šupljine, koje ozljede su lake naravi, zatim je ocu govorio više puta da će ga srediti i ubiti, a nakon što je KV otišao u kućicu na imanju došao je za njim te ga udario najmanje dva puta po licu govoreći mu da će ga ubiti, da je pičkica, da puši kurac, odakle su ga udaljile majka RV i sestra ŠV,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinio prema bliskoj osobi, te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela, i to jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano u čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

III. Stoga se okrivljenom ĐV na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 za svako kazneno djelo prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora kako slijedi:

- za kazneno djelo tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

IV. Potom se okrivljeni ĐV, na temelju čl. 139. st. 3. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

V. Potom se okrivljenom ĐV, na temelju čl. 57. KZ/11, izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57. st. 5. KZ/11).

VI. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljenom ĐV se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. kolovoza 2025. do 28. kolovoza 2025.

VII. Na temelju čl. 70. KZ/11, okrivljenom ĐV izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do isteka roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

VIII. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetovani dio kazne iz djelomične uvjetne osude i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

IX. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08), dužan je okrivljeni ĐV u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.120,00 (tisuću sto dvadeset) eura, od čega iznos od 400,00 eura predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 420,00 eura trošak psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 300,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-813/2025 od 10. rujna 2025. protiv okrivljenog ĐV zbog stjecaja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 13. veljače 2026., prilikom očitovanja o optužbi, okrivljeni ĐV izjavio je da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, nakon čega je iznio svoju obranu, a zatim je pročitan zapisnik II Policijske postaje Split o ispitivanju okrivljenika sukladno čl. 208.a ZKP/08 od 11. kolovoza 2025. i reproducirana je audio-video snimka tog ispitivanja (listovi 23-24 spisa i omot 25 spisa). Pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ĐV od 12. kolovoza 2025. i reproducirana je audio-video snimka tog ispitivanja (listovi 37-40 spisa, omot 41 spisa).

3. U nastavku dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitani su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. LV od 21. kolovoza 2025. (listovi 58-60 spisa), zapisnik suca istrage Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedoka žrtve KV od 28. kolovoza 2025. (listovi 65-66 spisa), zapisnik suca istrage Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedokinje RV od 28. kolovoza 2025. (list 67 spisa), zapisnik suca istrage Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedokinje ĆV od 28. kolovoza 2025. (list 68 spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića od 4. rujna 2025. (listovi 86-87 spisa).

4. Na raspravi su ispitani stalni sudski vještak za psihijatriju dr. sc. LV, svjedokinje ŠV i RV te svjedok-žrtva KV.

5. Svjedokinje ŠV i RV, ispitane na raspravi, koristile su zakonsku blagodat nesvjedočenja, a tu blagodat koristile su i prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu.

6. Na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08 pročitan su isprave, i to: zapisnik II Policijske postaje Split od 11. kolovoza 2025., i to samo na okolnost tko je, kada i kojem tijelu podnio kaznenu prijavu (list 10 spisa), dva nalaza hitnog prijema Objedinjenog hitnog bolničkog prijama KBC Split od 11. kolovoza 2025. za KV (listovi 17-18 spisa), nalaz hitnog prijema Objedinjenog hitnog bolničkog prijama KBC Split od 11. kolovoza 2025. za ĐV (list 19 spisa), i nalaz hitnog prijema Klinike za psihijatriju KBC Split od 11. kolovoza 2025. za ĐV (list 20 spisa).

7. Prije završetka dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08, iz spisa je kao nezakonit dokaz izdvojena službena zabilješka II Policijske postaje Split o obavljenim obavijesnim razgovorima s RV, KV i s ŠV (list 26 spisa), koji materijal će se nakon pravomoćnosti rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne može se razgledati niti koristiti u postupku. Navedena službena zabilješka sastavljena je na temelju obavijesti policije dobivenih od građana, a na takvim obavijestima ne može se temeljiti sudska odluka.

8. Na kraju dokaznog postupka, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 13. veljače 2026. (listovi 192-193 spisa) te uvjerenje iz kaznene evidencije od 13. veljače 2026.

(list 194 spisa) za okrivljenika.

9. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljeni ĐV u stjecaju počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

10. Kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 postoji ako je ono počinjeno, među ostalim, prema bliskoj osobi.

11. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 postoji ako je ono počinjeno, među ostalim, prema bliskoj osobi.

12. Prema čl. 87. st. 9. KZ/11 bliske osobe su i članovi obitelji, a prema odredbi čl. 87. st. 8. KZ/11, članovi obitelji su, među ostalim, srodnici po krvi u ravnoj lozi. Okrivljenik i žrtva KV su srodnici po krvi u ravnoj lozi jer je žrtva KV okrivljenikov otac.

13. S obzirom na okrivljenikovu obranu, u postupku nije bilo sporno da je žrtva KV okrivljenikov otac i da se kritični događaj zbio 10. kolovoza 2025. oko 22,30 sati u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa]. Nije sporno ni to da je žrtva KV u kritičnom događaju zadobio tjelesne ozljede - oguljotine čela, lica i vrata desno i krvni podljev predvorja usne šupljine i nije sporno da je okrivljenik svog oca udario otvorenom rukom po glavi. Ove činjenice okrivljenik je potvrdio u obrani na raspravi.

14. U postupku je, s obzirom na sadržaj obrane okrivljenika, bilo sporno je li okrivljenik kritične prigode postupao u nakani da oca KV tjelesno ozlijedi, zatim je li oca udario šakama u glavu, je li skočio na oca kad je ovaj pao na pod i tada ga davio rukama oko vrata, zatim je li mu gurao prste u usnu šupljinu i kidao usne, je li ocu, u nakani da kod njega izazove osjećaj straha, doviknuo više puta da će ga srediti i ubiti, te je li, nakon što je KV otišao u kućicu na imanju, došao za njime te ga udario dva do tri puta po licu govoreći mu da će ga ubiti, da je pičkica i da puši kurac.

15. Iznoseći obranu u policiji (11. kolovoza 2025., listovi 23-25 spisa), okrivljenik je u bitnom naveo da je bila gotova fešta i odjednom mu je otac rekao da ode u kuću, da je dosadan. Rekao je ocu da ga pusti na miru, na što ga je otac uhvatio za vrat i išao ga udariti šakom. Izmaknuo se ocu. Da ga otac ne bi udario, stavio je ocu palac na usta i okrenuo mu glavu. Tada su oni svi skočili na njih dvojicu. Misli da je udario oca dva puta „pleskom“, a onda je ušao u kuću i udario šakom u vrata. Ne sjeća se je li oca uhvatio u zahvat "kravata". Zna da je ocu držao prst u ustima i držao mu okrenutu glavu jer ga je otac uhvatio za vrat i išao ga udariti šakom. Ne vjeruje, odnosno ne sjeća se da je rekao ocu da će ga ubiti. Popio je 4 piva od pola litre, ali ništa previše. Ocu je u tom događaju sigurno vikao "pičketino". Oca nije udario zatvorenom šakom, nego ga je udario pleskom po jednoj i drugoj strani lica.

16. Iznoseći obranu pred državnim odvjetnikom (listovi 37-41 spisa), okrivljenik je u bitnom naveo da mu je otac rekao da ide u kuću, da je fešta gotova, na što mu je odgovorio da ima on (okrivljenik) gdje ići. Otac ga je ščepao za vrat, a on (okrivljenik) mu je stavio palac u usta kad ga je otac uhvatio za vrat i okrenuo je ocu glavu samo da ga pusti. Otac ga je krenuo udariti šakom, on mu se izmaknuo i udario je oca dva puta "pleskom". Ne može se sjetiti da je ocu vikao da će ga ubiti. Tu su bile majka i sestra koje su vikale. Onda je ušao u kuću i udario šakom kroz staklo vrata i zvala se hitna. To se dogodilo oko 22,00 ili 23,00 sata. Te večeri je bila fešta u kući i sve je bilo najnormalnije do tog sata i tada mu je otac rekao da ide u kuću, da je bilo dosta. Nikoga nije tukao šakom, koliko zna, samo je udario šakom u svoja vrata kad je ušao u kuću. Oca je udario "pleskom" 2-3 puta u glavu. Ne može vratiti vrijeme. Vikao je ocu "pičketino", ali ne može se sjetiti da mu je vikao da će ga ubiti, to mu ne bi palo na pamet. Majka je bila između njega i oca i otac je preko nje njega uhvatio za vrat. Ne zna je li gušio oca. Tog dana je popio 4 piva i čašu vina. Smatra da nije bio pijan, nego veseo. Nije ovisnik o drogama. Živi u prizemlju kuće, a roditelji žive u montažnoj kućici pored njegove. Da može vratiti vrijeme, ne bi sigurno došlo do ovoga. Sa svima u obitelji je u dobrim odnosima, pa tako i s ocem. Ozljedu na ruci je zadobio udarivši šakom u staklo na vratima.

17. U svojoj obrani na raspravi, okrivljenik je uvodno naveo da priznaje u cijelosti počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede kako mu se to stavlja na teret optužnicom. U nastavku je naveo kako želi pojasniti da je 10. kolovoza 2025. oko 22,30 sati, dok su se nalazili u dvorištu kuće, njegov otac KV nešto zapovijedao njegovoj majci jer on uvijek ima glavnu riječ, a majka je na to navikla i njoj je to u redu. Njemu je to očevo ponašanje zasmetalo, zapravo to mu oduvijek smeta, pa je rekao majci bi li ona skočila kao K da joj to otac naredi, a otac se nalazio tu u blizini, čuo je što je rekao majci i u ljutnji mu je prišao, skočio je na njega i počeo ga daviti. Snažno ga je davio jer poslije toga tri tjedna nije mogao normalno gutati, pokazao je to doktorici, a ona mu je rekla da će to proći. Kad ga je otac počeo daviti, sve se dogodilo u sekundi, najednom se zatekao na hitnoj pomoći, taj cijeli događaj ostao mu je u nekoj magli. Kako bi se obranio i spriječio oca da ga dalje davi, udario je oca po glavi i ugurao mu je svoj palac u usta i odgurnuo ga od sebe, a to je učinio dok je između njih dvojice bila njegova majka. Nakon što je odgurnuo oca, otac je dohvatio jednu dasku, a kad je to vidio, njega (okrivljenika) je valjda prespojilo pa je krenuo na njega i tu mu je sve stalo, više se ne sjeća što se događalo. Zna samo da su ga čupale majka i sestra, valjda s oca koji je bio na podu. Sjeća se da je zatim ušao u kuću i šakom snažno udario u staklo na ulaznim vratima od kuće, koje se pritom razbilo, a on je rukom prošao kroz razbijeno staklo i tako se posjekao. Zaista se ne sjeća je li u tom događaju prijetio svom ocu, moguće je da jest ako svi oni kažu da jest. Nedugo nakon što se ozlijedio o razbijeno staklo na vratima, stigla je hitna pomoć. Njegov otac je isto bio na hitnoj pomoći jer je imao na obrazu neku ozljedu, izgledalo je kao da ga je netko ogrebao.

17.1.Točno je da je ocu prouzročio ozljede koje su opisane u optužnici, ali on oca nije htio ozlijediti kako ga se tereti niti bi mu palo na pamet da mu učini kakvo zlo, u tom događaju on se samo branio, otac je njega prvi napao.

17.2. Te večeri kad se sve ovo dogodilo bio je malo pripit, ali nije bio pijan, popio je nekoliko piva i gemišta jer su tog poslijepodneva feštali. U međuvremenu su se otac i on pomirili, normalno komuniciraju i sve je u redu kao i prije. Ispričao se svom ocu, a i otac se ispričao njemu. Odlučili su prijeći preko svega što se dogodilo i obećali jedan drugome da se to više ne smije dogoditi, obojica su plakali u tom razgovoru.

17.3. Izjašnjavajući se o svojim osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama, okrivljenik je naveo da živi sam u prizemnom stanu obiteljske kuće svojih roditelja, a roditelji žive u jednoj montažnoj kućici pored obiteljske kuće na istoj adresi. Njegova supruga i njihovo dvoje djece žive odvojeno u svojoj kući, u blizini adrese gdje on stanuje. Ima nekoliko godina da su se supruga i on razdvojili jer je ranije često prekomjerno konzumirao alkohol. Redovito doprinosi za uzdržavanje svoje djece, zapravo, ne plaća alimentaciju za djecu jer se on i supruga nisu razveli i nadaju se da će riješiti bračne probleme, on djeci kupi što god im treba. Radi neprijavljeno neke električarske poslove i tako mjesečno zaradi oko 1.000,00 eura. Žao mu je što su došli do ovoga, ali vrijeme se ne može vratiti.

18. S druge strane, svjedok-žrtva KV je prilikom svjedočenja na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu (listovi 65-66 spisa) u bitnom naveo da sa suprugom RV i njihovo petero odrasle djece živi u [adresa] u višekatnoj kući na adresi [adresa]. Ispred kuće imaju i dvor gdje se često druže. Tako su se i 10. kolovoza 2025. u kasnim popodnevnim i večernjim satima družili, a imali su i dosta gostiju. Tu je bio njegov sin ĐV. Kako je druženje odmicalo primijetio je da je ĐV pod utjecajem alkohola i pomalo se nametljivo ponašao prema nekim gostima. Na blagi način ga je upozoravao, ali on nije prestajao. U jednom trenutku, iza 22,00 sata, kada su skoro svi gosti otišli, vidio je da se ĐV objašnjava s majkom RV, čuo je da joj upućuje neprimjerene riječi pa je pristupio i rekao ĐV da se makne od majke. No, ĐV ga nije poslušao pa su se tu pogurali. Pali su i obostrani udarci, a onda se ĐV ponio kao nikada do tada.

18.1. ĐV je bio jako bijesan i žestoko ga je počeo udarati tako da se u jednom trenutku našao na podu. Tu je ĐV skočio na njega, davio ga je rukama oko vrata te mu je uvukao prste ruke u usnu šupljinu i počeo kidati usne. Pošto je prethodno udario glavom u jedan stup osjećao je slabost. Tko zna što bi bilo da nisu priskočile supruga RV i kći ŠV i odvukle ĐV od njega. Cijelo to vrijeme ĐV mu je upućivao najružnije moguće riječi, da je on pičketina, da mu on neće biti GV, misleći na jednog njihovog rođaka s kojim nisu u najboljim odnosima. Govorio mu je da će ga srediti i da će ga ubiti. Više puta je ponavljao te prijetnje. To kako se ĐV ponio prema njemu on je osjetio kao nasilje i prijetnju. Međutim, kako je ĐV njegov sin nije mu uzvraćao, već se povlačio i tako je otišao u jednu kućicu na imanju gdje inače živi. ĐV je došao za njime i udario ga je dva-tri puta rukom po licu, odnosno trisnuo ga je i tu mu je upućivao najžešće prijetnje i uvrede u smislu da će ga ubiti, da je pičkica, da puši kurac i slično. Nije mu uzvraćao. Tu su opet došle njegova kći ŠV i supruga RV i odvele ĐV. Poslije je čuo da je ĐV u kući namjerno udario šakom ostakljeni dio vrata i povrijedio se. Netko od ukućana je prijavio slučaj policiji i policija je ubrzo intervenirala. ĐV je i do sada znao praviti manje probleme, a misli da je to uvjetovano njegovom konzumacijom droga ili alkohola. Želi da se ovaj postupak nastavi i očekuje da će ĐV u sudskom postupku dobiti mjeru liječenja od ovisnosti. To je za njega jedini izlaz, mora biti svjestan svojih slabosti, mora se promijeniti, mora se brinuti o svoje dvije kćerkice odnosno o svojoj obitelji. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Kada su se on i ĐV pogurali, ĐV ga u početku nije udarao šakama, ali kada su ga majka i sestra odvraćale od njega, on se razbjesnio. Tada je još žešće naletio na njega (žrtvu) te ga je udarao otvorenom rukom, a onda i šakama u glavu. Te večeri konzumirao je alkohol, ali u manjim količinama, bio je trijezan.

18.2. Tijekom svjedočenja žrtve KV pred sucem istrage, okrivljenik je naveo da se ispričava svom ocu za loše postupke prema njemu.

19. Ispitan na raspravi, svjedok-žrtva KV naveo je da je o događaju koji je predmet ovog postupka već davao svoj iskaz pred sucem istrage. U bitnom je dodatno naveo da kad je čuo da je okrivljenik svojoj majci rekao da skoči preko zida u dvorištu govoreći joj da je ona K i da to može, da je došao do ĐV i odgurnuo ga u predjelu prsiju ili trbuha, nije to bilo nikakvo specijalno odguravanje, jer ĐV uslijed toga nije ni pao ni posrnuo. Odgurnuo ga je želeći da se odmakne od majke i da ode iz dvorišta jer im je stvarao neugodnosti. ĐV je na to burno reagirao, nikad ga takvog nije vidio. ĐV je počeo vikati i urlikati, govoreći mu "puši kurac, šta ćeš ti meni, jebi mater…" i svašta mu je još izgovorio, nema te pogrdne riječi koju mu nije kazao. Nakon toga ĐV ga je fizički napao, iskidao mu je usnu na način da mu je u usta ugurao dva prsta i povukao ga tako da je dobio ozljedu usne šupljine i usne. ĐV ga je tada oborio na tlo i davio ga dok je ležao na tlu na način da ga je obujmio rukom oko vrata i učinio mu je tzv. zahvat kravatu, tako da mu je vrat bio stisnut između njegove podlaktice i nadlaktice i tako ga je držao minutu ili dvije dok je ležao na tlu, a ujedno mu je ugurao prste u usta i povlačio prema sebi i tako mu iskidao usnu. Dakle, ĐV ga je davio i ozlijedio mu usnu nakon što ga je oborio na tlo, a prethodno ga je udarao rukama, s tim da se više ne može sjetiti koliko puta ga je udario ni gdje mu je sve zadao udarac. U to su reagirale njegova supruga i kći ŠV koje su ĐV odvlačile od njega. ĐV je bio izvan sebe, vikao je oko pola sata sve do dolaska policije. U tom događaju ni jednom trenutku nije udario svog sina. Ne sjeća se je li mu ĐV u navedenom događaju prijetio. Ovo je prvi put da je ĐV ispoljio nasilje prema njemu, a koliko zna prije toga nije bio nasilan ni prema drugima. Te iste večeri policija ga je odvela na hitnu pomoć gdje ga je pregledao liječnik i utvrdio mu ozljede. Nije zainteresiran da se protiv njegovog sina vodi ovaj kazneni postupak, njih dvojica su se u međuvremenu pomirili, misli da okrivljenik zna i da je svjestan što je učinio, on je svom sinu oprostio. Misli da bi njegovom sinu koristila neka psihološka pomoć. Svjedok je plakao tijekom svjedočenja.

19.1. Nakon što je svjedoku-žrtvi KV, sukladno čl. 426. ZKP/08, predočen iskaz koji je iznio prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu dana 28. kolovoza 2025. (listovi 65-66 spisa), svjedok je naveo da stoji kod svake riječi koju je tada rekao pred sucem istrage. Tada je njegovo sjećanje na događaj bilo svježije i još uvijek se jako dobro sjeća okolnosti tog događaja, to je za njega bio veliki šok.

19.2. Pojašnjavajući navod koji je dao pred sucem istrage kada je rekao da su između njega i ĐV pali obostrani udarci, a da se onda ĐV ponio kao nikada do tada, svjedok je naveo da je pod obostranim udarcima želio reći da je ĐV te prigode prvi fizički nasrnuo na njega, a onda se on branio od njegovog napada i moguće da mu je pritom zadao neki udarac, ali od šoka se ne može sjetiti točno kako je to izgledalo. Sigurno ga nije jače udario.

20. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića (listovi 86-87 spisa), u bitnom proizlazi da je žrtva KV kritične prigode zadobio oguljotine čela, lica i vrata desno te krvni podljev predvorja usne šupljine, što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu. Oguljotine su nastale stezanjem glave i vrata između nadlaktice i podlaktice okrivljenog ("u kravatu") silom slabog intenziteta. Ozljeda usne šupljine nastala je guranjem prstiju okrivljenog u istu, silom slabog intenziteta. Uzevši u obzir sredstvo i način nanošenja ozljeda, regije tijela te intenzitet uporabljene sile, realno je za zaključiti kako postupanjem okrivljenika kod oštećenika nije mogla nastati teška tjelesna ozljeda.

21. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića prihvaća kao visoko stručan, logičan i argumentiran.

22. Prema nalazu hitnog prijema KBC Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijama, ORL ambulante od 11. kolovoza 2025. (list 17 spisa) vidljivo je da je žrtva KV **.**.2025. u 00,07 sati liječnički pregledan, a u anamnezi nalaza je konstatirano da pacijent navodi fizički napad od strane sina i da se žali na glavobolju. U nalazu stoji da je kod pacijenta vidljiva manja kontuzija sluznice vestibuluma usne šupljine i lokalno multiple manje ekskorijacije desne strane lica i vrata.

23. U nalazu hitnog prijema KBC Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijama, Neurokirurške ambulante od 11. kolovoza 2025. za pacijenta KV (list 18 spisa) konstatirani su kontuzijski biljezi čela i ogrebotine obraza i vrata.

24. Iz nalaza hitnog prijema KBC Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijama, Ambulante plastične kirurgije od 10. kolovoza 2025. za pacijenta ĐV (list 19 spisa) proizlazi da je okrivljenik tog dana u 23,43 sati liječnički pregledan. U anamnezi nalaza stoji da je udario desnom šakom kroz staklo i da je konzumirao alkohol, a u statusu je navedeno „Dojma intoksiciranosti. Dublja posjekotina desne podlaktice ulnarnog- volarnog dijela i dodatna posjekotina dorzuma šake iznad V.MC kosti“.

25. Razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud ocjenjuje da je iskaz svjedoka-žrtve KV logičan i uvjerljiv i da je imenovani svjedok u svim bitnim činjenicama dosljedno iskazivao kako u prethodnom postupku na dokaznom ročištu tako i na raspravi, pa sud iskaz ovog svjedoka prihvaća kao istinit i vjerodostojan. Imenovani svjedok je bio vrlo detaljan prilikom svjedočenja i cijeli njegov iskaz odiše životnošću i autentičnošću. Pritom je njegovo svjedočenje potkrijepljeno liječničkim nalazima KBC Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 11. kolovoza 2025. (listovi 17 i 18 spisa) te nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića po pitanju ozljeda koje je žrtva KV zadobio kritične prigode, kao i mehanizma njihovog nastanka, iz čega proizlazi da je iskaz žrtve KV sudsko-medicinski održiv. Ujedno, svjedočenje žrtve KV upotpunjuje i psihijatrijski nalaz i mišljenje dr. sc. LV u dijelu u kojem vještak ustvrđuje da je okrivljenik kritične prigode bio u akutno opitom stanju, odnosno pod odlučujućim utjecajem alkohola.

26. S druge strane, iako se okrivljenik na raspravi izjasnio da se smatra krivim za terećena kaznena djela, on je u svojoj obrani na raspravi u suštini opovrgnuo počinjenje tih djela. Naime, okrivljenik potvrđuje da je ocu prouzročio predmetne ozljede, no osporava da je postupao s namjerom ozljeđivanja svog oca, tvrdeći da se branio od očevog napada. Također, u obrani na raspravi okrivljenik je naveo da se ne sjeća je li svom ocu prijetio, a slično se branio i u prethodnom postupku. Međutim, sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj negira počinjenje predmetnih kaznenih djela jer su takvi njegovi navodi neuvjerljivi, suprotni prihvaćenim dokazima i evidentno usmjereni na njegovu ekskulpaciju. Okrivljenikovu obranu izravno opovrgava iskaz svjedoka-žrtve KV kao i rezultati provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, pri čemu okrivljenikovi navodi o tome da je njegov otac u kritičnom događaju bio primarni agresor koji ga je snažno davio nisu medicinski objektivizirani jer iz sadržaja medicinskog nalaza o pregledu okrivljenika na dan kritičnog događaja (list 19 spisa) ne proizlazi da je on u tom događaju zadobio ikakve ozljede u području vrata, iako bi po općem životnom iskustvu bilo za očekivati da bi snažno davljenje, koje spominje okrivljenik, zasigurno ostavilo tragove u području njegovog vrata (ozljede ruke koje su okrivljeniku konstatirane u spomenutom medicinskom nalazu posljedica su njegovog samoozljeđivanja uslijed udarca šakom o stakleni dio vrata). Stoga sud otklanja kao neuvjerljivu i iskonstruiranu tezu okrivljenika u kojoj on sugerira da je u kritičnom događaju postupao u nužnoj obrani.

27. Sud je na temelju prihvaćenog iskaza svjedoka-žrtve KV te sudskomedicinskog nalaza i mišljenja dr. Antonija Alujevića, nedvojbeno zaključio da se predmetni događaj odvio upravo na način kako to žrtva KV opisuje u svom iskazu, odnosno da je okrivljeni ĐV u vrijeme i u mjestu kako je opisano pod točkom I. izreke presude, u cilju da ga ozlijedi, svog oca KV udario otvorenom rukom i šakama po glavi, pa nakon što je KV pao na pod, skočio na njega te ga davio rukom oko vrata, ugurao mu prste u usnu šupljinu i kidao usne, uslijed čega je KV zadobio tjelesne ozljede, i to oguljotine čela, lica i vrata desno i krvni podljev predvorja usne šupljine, te je svom ocu, u nakani da kod njega izazove osjećaj straha, govorio više puta da će ga srediti i ubiti, a nakon što je KV otišao u kućicu na imanju došao je za njime te ga udario najmanje dva puta po licu govoreći mu da će ga ubiti, da je pičkica i da puši kurac.

28. Sud je intervenirao u činjenični opis kaznenih djela u odnosu na optužbu uskladivši ga s prihvaćenim iskazom svjedoka-žrtve KV na način da je navod iz optužbe da je okrivljenik žrtvu „davio rukama oko vrata“ zamijenio navodom „da ga je davio rukom oko vrata“, zatim je navod da je okrivljenik žrtvi „gurao prste u usnu šupljinu“ zamijenio navodom da mu je „ugurao“ prste u usnu šupljinu, a navod da je okrivljenik ocu „doviknuo“ da će ga srediti i ubiti zamijenio navodom da mu je te prijetnje „govorio“. Najzad, sud je navod da je okrivljenik žrtvu udario „dva do tri puta po licu“ zamijenio navodom da ga je po licu udario „najmanje dva puta“. Opisanim intervencijama nije došlo do povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude jer sud nije dirao u kvalifikaciju djela i nije prekoračio optužbu na štetu okrivljenika jer je zapravo u odnosu na okrivljenika smanjio kriminalnu količinu i tako postupio u njegovu korist, a ne na njegovu štetu.

29. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni ĐV svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, na način opisan u izreci pod točkom I., pri čemu je navedena djela počinio prema svom ocu KV koji kao član obitelji predstavlja blisku osobu u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11.

30. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

31. Vezano za ubrojivost okrivljenika, tijekom postupka je provedeno vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. sc. LV iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 58-60 spisa) u bitnom proizlazi da okrivljeni ĐV ne boluje od duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ni nedovoljnog duševnog razvitka. Njegovo intelektualno funkcioniranje se odvija u granicama prosječnih mogućnosti, bez odstupanja u smislu eventualnog organskog oštećenja psihičkih funkcija. Kod okrivljenika nema izraženih simptoma sindroma ovisnosti, dakle radi se o akutno opitom stanju. U vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela nalazi se kliničkih pokazatelja da je okrivljenik bio pod odlučujućim utjecajem alkohola i da je bio bitno smanjeno ubrojiv. Vještak se izjasnio da postoji opasnost ponavljanja istovjetnog, sličnog ili težeg kaznenog djela i predložio je izricanje mjere psihosocijalnog tretmana koja se može provesti u zatvorskom sustavu ili na slobodi ovisno o odluci suda. Dakle, iako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je okrivljenik kaznena djela počinio pod odlučujućim utjecajem alkohola, on se ima smatrati ubrojivim jer se u takvo stanje doveo samoskrivljeno.

31.1. Stalni sudski vještak za psihijatriju dr. LV na raspravi se izjasnio da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno naveo da kod okrivljenika ne postoje simptomi sindroma ovisnosti, a kritične prigode okrivljenik je bio u akutno opitom stanju, što znači da je zloupotrebljavao alkohol i uslijed toga se doveo u navedeno stanje u kojem je bio bitno smanjeno ubrojiv.

31.2. Sud ovakav nalaz i mišljenje vještaka dr. LV ocjenjuje pouzdanim, stručnim i vjerodostojnim i kao takvog ga prihvaća.

32. Sud je utvrdio da je okrivljenik kaznena djela počinio s izravnom namjerom, jer je jasno da je on bio svjestan svojih postupaka i posljedica koje mogu nastupiti, pa je ipak poduzeo radnje opisane u izreci presude, postupajući s ciljem da žrtvu KV tjelesno ozlijedi i da kod njega izazove osjećaj straha.

33. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja, odnosno on je bio svjestan da su njegova djela zabranjena. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega je okrivljenik nesumnjivo bio svjestan kao odrasla poslovno sposobna osoba.

34. Na strani okrivljenika nije utvrđeno da bi on postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

35. Stoga je okrivljeni ĐV kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanih u izreci presude.

36. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela – Kazneni zakon ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), pri čemu naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu za okrivljenika blaže pa ih nije trebalo primjenjivati.

37. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te pritom ocijeniti sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život i njegove osobne prilike.

38. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, činjenicu što je uputio ispriku svom ocu i što je žrtva KV prihvatio njegovu ispriku i oprostio mu, kao i činjenicu što žrtva KV nije zainteresiran za okrivljenikov kazneni progon.

39. Kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio društvenu opasnost ovih kaznenih djela.

40. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kao i propisane kazne za počinjena kaznena djela (za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11: kazna zatvora u trajanju od 1 do 3 godine; za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11: kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), i posebno cijeneći činjenicu da okrivljenik do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela niti zbog prekršaja nasilnog karaktera, sud je zaključio da je u odnosu na okrivljenog ĐV svrhovito primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu jer postoji visoki stupanj vjerojatnosti da on i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

40.1. Stoga su okrivljenom ĐV na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 za svako kazneno djelo prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a potom je okrivljeni ĐV, na temelju čl. 139. st. 3. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca. Zatim je okrivljeniku na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 6 mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ako on u roku provjeravanja od 3 godine, računajući od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57. st. 5. KZ/11).

41. Naime, sud je uvjerenja da izrečena djelomična uvjetna osuda, uz neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci, sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je okrivljenik prouzročio počinjenjem ovih kaznenih djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, odnosno da će se njome primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenog ĐV, kao i na druge, da ne čine kaznena djela. Sud ocjenjuje da će se upravo ovakvom sankcijom okrivljeniku i svima drugima uputiti jasna poruka da ovo društvo neće tolerirati niti jedan oblik nasilja i da će sankcionirati onoga tko drugoga izloži nasilju.

42. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 10. kolovoza 2025. do 28. kolovoza 2025.

43. Na temelju čl. 70. KZ/11, okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do isteka roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetovani dio kazne iz djelomične uvjetne osude i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

43.1. Naime, prema čl. 70. st. 1. KZ/11 ovu sigurnosnu mjeru sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. U konkretnom slučaju je riječ upravo o kaznenim djelima s obilježjem nasilja, a postojanje opasnosti od ponavljanja djela utvrđeno je provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika (odlomci 31. i 31.1.) i vještak je preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, a takvu preporuku prihvaća ovaj sud.

44. Sukladno čl. 70. st. 4. KZ/11 sud će o ovoj presudi obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.

45. Budući da je okrivljeni ĐV proglašen krivim, a radno je sposoban i ostvaruje prihode, to je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezan da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.120,00 eura, od čega iznos od 400,00 eura predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 420,00 eura trošak psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 300,00 eura predstavlja paušalnu svotu, koja je određena uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka i broj poduzetih radnji. Okrivljeniku će po pravomoćnosti ove presude posebnim podneskom biti dostavljene upute za plaćanje navedenog troška.

Split, 18. veljače 2026.

SUTKINJA

Lovorka Kraljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. okrivljeni ĐV

3. žrtva KV (po pravomoćnosti)

4. u spis