Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-61/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika GRAD DUGA RESA, OIB: 15857239976, Duga Resa, Trg Sv. Jurja 1, zastupan po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 16. listopada 2025., u nazočnosti 1 punomoćnika stranka, po objavi 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD DUGA RESA, OIB: 15857239976, Duga Resa, Trg Sv. Jurja 1, da tužitelju ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 787,71 EUR sa zz kamatama tekućim od 18. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 2.712,29 EUR sa zz kamata tekućim od 14.1.2019., te s dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate na dosuđeni iznos (iz točke I. izreke) za period od 14.1.2019. pa do 17. 2.2026., tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku GRAD DUGA RESA, OIB: 15857239976, Duga Resa, Trg Sv. Jurja 1, da tužitelju ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 831,06 EUR sa zz kamatom tekućom od 18. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Za iznos od iznosu 3.136,14 EUR sa zz kamatama, tužba se smatra povučenom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj: Z- 258/19 od 14.01. 2019., u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretninama tužitelja dopuštena je promjena površine kč. br. [katastarska čestica] oranica Frančevka sa površine od 356 čhv na površinu od 940 m2. Navedeno rješenje je provedeno u zemljišnim knjigama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i katastarskim evidencijama u posjedovnom listu 2630 k. o. [katastarska općina]. Iz rješenja proizlazi da je ovakav upis promjene površine nekretnine tužitelja dopušten na temelju geodetskog elaborata, te propisa (odluka, zakon) i očitovanja upravitelja javne ceste, a na osnovi odredaba Zakona o cestama, slijedom čega je oduzeti dio nekretnine tužitelja u površini od 342 m2 ušao u nekretninu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] BV3 – nerazvrstana cesta. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavljivao dopuštene pravne lijekove, koji su odbijeni konačnim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu broj: Gž Zk-527/2020 od 15.01.2021., uz obrazloženje da je promjena površine nekretnine tužitelja izvršena na temelju valjanog prijavnog lista, time da se u zemljišnoknjižnom postupku ne utvrđuje kako je i zbog čega došlo do smanjenja površine nekretnine tužitelja.

Navodi, da je činjenica da je tužitelju oduzet dio njegove kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dio u površini od 342 m2 za potrebe nerazvrstane ceste za korist tuženika, a bez da je prethodno proveden bilo kakav postupak radi izvlaštenja i deposjedacije, sa vlasnikom zaključen nikakav pravni posao, a nije mu je isplaćena naknada za oduzeto zemljište. Prema važećoj sudskoj praksi u takvom slučaju vlasnik ima pravo na naknadu štete za oduzeto zemljište bez valjano provedenog postupka koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku, tj. u roku od 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala – od kada je izgrađena cesta. Tužitelj smatra da mu pripada naknada za oduzeto navedeno zemljište u površini od 342 m2, a koju naknadu procjenjuje u iznosu od 50.000,00 kuna. Kako tuženik ne želi tužitelju dobrovoljno isplatiti naknadu za oduzeto zemljište u naprijed navedenom iznosu, predlaže da sud udovolji tužbenom zahtejvu i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50.000,00 kn (6.636,14 EUR) sa zz kamatom tekućom od 14.1.2019. do isplate.

1.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je na ročištu 3. lipnja 2025. postavio tj. snizio tužbeni zahtjev na iznos od 3.500,00 EUR sa zz kamatama tekućim od 14. 1.2019., navodeći da utužuje površinu od 343 m2.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, citira čl. 131. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 ), kojim je propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga zakona ( 16. srpnja 2011) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste. Temeljem čl. 131. st. 3. istoga zakona, nerazvrstane ceste koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišno-knjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Navodi, da sporni dio kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od cca 342 m2, za koji dio tužitelj navodi da je „ušao u nekretninu tužitelja kčbr. [katastarska čestica] BV3-nerazvrstana cesta“, u naravi je bio sastavni dio te nerazvrstane ceste uslijed opće uporabe u svojstvu ceste znatno prije stupanja na snagu Zakona o cestama jer se taj dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek koristio za promet vozila i kao takav je bio pristupačan većem broju korisnika. Radi o stjecanju prava vlasništva tuženika na temelju samog zakona ( ex lege ). Dakle, stjecanje prava vlasništva tuženika na spornom dijelu kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji sporni dio je u naravi već dugo vremena cesta, tj. javno dobro u općoj uporabi, nastupilo je znatno prije stupanja na snagu Zakona o cestama, i odredbe toga zakona, same po sebi, nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava na spornom dijelu sporne nekretnine, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravnog- tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnine koja je u naravi cesta, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja na toj nekretnini. Stoga u konkretnom slučaju provedba zemljišnoknjižnog postupka i upisa u odnosu na spornu nekretninu, odnosno u odnosu na njen dio, a u smislu propisa iz čl. 131. Zakona o cestama, predstavlja zemljišno-knjižno evidentiranje ustaljene opće uporabe toga dijela sporne nekretnine u svojstvu ceste, pa stoga, po prirodi stvari, isključuje mogućnost tvrdnje tuženika da bi on istodobno „mirno uživao“ vlasništvo toga dijela sporne nekretnine. Navodi, da činjenica da je do nedavno na spornom dijelu sporne nekretnine izostao odgovarajući upis prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama, odnosno da je u zemljišnim knjigama na tome dijelu sporne nekretnine kao vlasnik bio upisan tužitelj, ne može se tumačiti tvrdnjom da je vlasništvo tuženika postojalo sve do provedbe u zemljišnim knjigama upisa prava vlasništva tuženika, u zemljišnoknjižnom predmetu ovoga suda broj: Z-258/2019. Navodi da je tuženik pravo vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine stekao ex lege, i to najkasnije počevši od dana stupanja na snagu Zakona o cestama - 16. srpnja 2011., a sam akt upisa u zemljišne knjige takvog stjecanja prava vlasništva nema u konkretnom slučaju konstitutivno značenje, kao što je to slučaj kod ostalih oblika stjecanja prava vlasništva na nekretninama. Drugim riječima, tuženik kao javnopravni subjekt, dakle kao stjecatelj prava vlasništva po zakonu, nije imao „obvezu“ uknjižiti svoje pravo vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine, odnosno raniji izostanak uknjižbe prava vlasništva ne znači da tuženik vlasništvo već nije bio ranije i stekao.

Navodi da stoga, tužitelj nije u pravu kada tvrdi da bi imao pravo na naknadu štete kao vlasnik „za oduzeto zemljište bez valjano provedenog postupka“, jer sporno zemljište tužitelju nije oduzeto u postupku koji je na Općinskom sudu u Karlovcu proveden pod poslovnim brojem: Z-258/2019. U naravi, predmetno zemljište nikada niti nije oduzeto tužitelju, obzirom da je oduvijek u naravi predstavljalo postojeću cestu. Postupak koji je na Općinskom sudu u Karlovcu proveden ne predstavlja postupak izvlaštenja, jer se u postupku izvlaštenja može oduzeti pravo vlasništva na nekretnini ako je to u interesu Republike Hrvatske ( „utvrđivanje interesa Republike Hrvatske“ ), dok se u konkretnom slučaju radi o javnom dobru u općoj uporabi, dakle o „dobru od interesa“ za Republiku Hrvatsku, odnosno za tuženika kao jedinicu lokalne samouprave. Kod takovog stanja stvari tužitelj nema nikakve pravne osnove potraživati od tuženika naknadu štete za sporni dio predmetne nekretnine. Navodi nadalje, da u svakom slučaju, a kada bi tužitelj i imao pravo na naknadu štete koju traži, u konkretnom je slučaju u vrijeme izjavljivanja tužbe i pokretanja ovog postupka - 7. lipnja 2021. već uvelike za tužitelja bila nastupila zastara zahtjeva za naknadu predmetne štete, obzirom na propise iz čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a, a koji propisuju da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Naime, šteta je za tužitelja eventualno mogla nastati u vrijeme kada je sporni dio predmetne nekretnine trajno počeo biti korišten u svojstvu ceste, a to se zbilo znatno prije stupanja na snagu Zakona o cestama. Navodi da se i sam tužitelj za vlastite potrebe redovito služio spornim dijelom predmetne nekretnine kao cestom, i to više desetljeća unatrag kontinuirano, te taj sporni dio predmetne nekretnine tužitelj nikada nije koristio na bilo koji drugi način nego jedino za prolaz i provoz, iz kojih razloga proizlazi da nikakva šteta nije niti mogla nastati za tužitelja. Protivi se tužbi.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠF, provedeno je vještačenje po sudskom vještaku mjerniku iz Cadom d.o.o. te izvršen uvid u nalaz i mišljenje te skicu izmjere tog vještaka od 23. 1. 2025. na str. 112 do 114 spisa, provedeno je vještačenje po sudskom građevinskom vještaku PF te izvršen uvid u nalaz i mišljenje tog vještaka od 25. 10. 2024. na str. 86 do 108 spisa, te u pismeno očitovanje ovog vještaka od 3. 6. 2025. na str. 155-162 spisa, te je vještaci i usmeno saslušani, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

O djelomičnom povlačenju tužbe.

5. Tužitelj je u tužbi potraživao iznos od 50.000,00 kn odnosno 6.636,14 EUR sa zz kamatom tekućom od 14.1.2019., a na ročištu od 3. lipnja 2025. je snizio tužbeni zahtjev na iznos od 3.500,00 EUR.

5.1. U konkretnom slučaju radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva, a prema pravnom shvaćanju VSRH broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika".

5.2. Kako se tuženik nakon što je tužitelj snizio tužbeni zahtjev nije protivio sniženju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, to je valjalo donijeti rješenje kao u izreci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za oduzeto zemljište kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 342 m2, te svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je prilikom formiranja nerazvrstane ceste čbr. [katastarska čestica] BV3 k. o. [katastarska općina] sada vlasništvo Duga Resa, oduzet dio tužiteljevog zemljišta kčbr. [katastarska čestica] i to da mu je oduzeta površina od 341 m2 koja je površina ušla u navedenu nekretninu tuženika nerazvrstanu cestu.

7. Nije sporno da je rješenjem ovoga suda broj Zk odjela broj Z-258/2019 od 14. siječnja 2019.(str. 21 i 22 spisa), a na temelju prijavnog lista i kopije katastarskog plana, Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Duga Rese objavljene 27. prosinca 2013., očitovanja Grada Duga Rese od 27. lipnja 2018. dopušten i izvršen upis kčbr. [katastarska čestica] BV3 sa 349 m2 (nerazvrstana cesta od 349 m2) iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Karlovca, te da je istim rješenjem dopuštena i izvršena promjena površine čestice tužitelja kčbr. [katastarska čestica] oranica od 356 čhv na kčbr. [katastarska čestica] oranica od 940 m2.

8. Nije sporno da je kod formiranja i upisa nerazvrstane ceste tužitelju oduzet dio njegove kčbr. [katastarska čestica] i da je oduzeti dio čestice tužitelja ušao u nerazvrstanu cestu.

9. U postupku je sporno kolika površina je u naravi tužitelju oduzeta od njegove čestice, te je sporno je li nastupila zastara potraživanja naknade štete.

10. U postupku je proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog i građevinskog vještaka te je na licu mjesta konstatirano da je predmetni put, put sa dva kolotraga.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika od 23. 1. 2025. sa skicama izmjere sve na str. 112 do 115 spisa proizlazi:

-da je kčbr. [katastarska čestica] u naravi put, a ta novoformirana čestica koja je ucrtana u katastarskim mapama je nastala geodetskim elaboratom upisa nerazvrstane ceste naručitelja Grada Duga Rese, ovdje tuženika, ovjereno 12. 11. 2018., te da je tim elaboratom obuhvaćena i čestica tužitelja kčbr. [katastarska čestica],

-na skici izmjere .- str. 114 vještak je točkama A-S-R-P-O-N-M označila katastarsku liniju između kčbr. [katastarska čestica] (tužitelja) i kčbr. [katastarska čestica] (tuženik) , a točkama B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L je označen rub današnjeg nasutog puta, te je razlika između katastarske linije i ruba nasutog puta 77 m2, i na toj površini se nalazi drveni električni stup i zemljani dio koji obrađuje tužitelj, koji zemljani dio koji obrađuje tužitelj je u skici na str. 114 označen točkama A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R- S-A,

-da tužitelj u tužbi tvrdi da mu je oduzeta površina od 342 m2, ali da je preklopom katastarskog plana prije upisa nerazvrstane ceste i nakon upisa nerazvrstane ceste vidljivo da dio tužiteljeve čestice 2102/1 koja predstavlja put i koji je elaboratom oduzet iznosi 197 m2 te je taj oduzeti dio vještak u skici (preklop stare i nove karte) na str. 115 označio točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1-P i žutom bojom

-da grafička površina čestice tužitelja 2102/1 nakon izrade elaborata iznosi 934 m2 a upisana površina u knjižnom dijelu katastarskog operata i zemljišnim knjigama 940 m2, a da je površina tužiteljeve čestice kčbr. [katastarska čestica] na katastarskim planovima prije izrade elaborata iznosila 1132 m2, pa da je evidentno da prije izrade geodetskog elaborata površine čestice između grafičkog i knjižnog dijela nisu odgovarale a da bi stranka znala stvarnu svoju površinu čestice mora utvrditi međe i sa ostalim susjedima,

-zaključak je vještaka da je tužitelju za upis nerazvrstane ceste oduzeta površina od 197 m2, a dio od toga u površini od 120 m2 je u naravi put, a preostalih 77 m2 je zemljani dio koji obrađuje tužitelj.

11.1. Obzirom je tužitelj imao prigovore na nalaz vještaka u pogledu utvrđene oduzete površine sudski vještak se na prigovore očitovao usmeno na ročištu 3. 6. 2025., te je vještakinja u usmenom očitovanju pojasnila:

- da površina tužiteljeve čestice kčbr. [katastarska čestica] od 1132 m2 je površina iz katastarskog plana prije izrade geodetskog elaborata evidentiranja nerazvrstane ceste, a da je u ovom postupku računala dio koji je sporan, a to je dio koji je oduzet da bi se korigirao put kčbr. [katastarska čestica] koji sada nakon elaborata nosi oznaku 2103/7, da je čestica tužitelja 2102/1 prema zk stanju bila upisana sa 356 čhv odnosno 1280 m2, ali taj zk upis nije odgovarao grafici na kopiji katastarskog plana,

-da bi se moglo utvrditi koliko je čestica tužitelja imala u naravi površinu prije geodetskog elaborata bilo bi potrebno snimiti cijelu katastarsku česticu tužitelja 2102/1 i utvrditi međe sa okolnim susjedima, a da sada u ovom predmetu ima samo među koju je Grad Duga Resa evidentirao prema putu odnosno među između puta i tužiteljeve kčbr. [katastarska čestica] i kada to preklopi sa starim planom dolazi se odo ove oduzete površine od 197 m2.

12. Ovaj sud je prihvatio nalaz mjerničkog vještaka, u odnosu na koji nakon usmenog očitovanja tužitelj više nije dalje prigovarao, te temeljem nalaza vještaka ovaj sud nalazi da je tužitelju oduzeta površina od 197 m2 označena točkama 1-2-3- 4-5-6-7-8-9-10-11-1-P i žutom bojom u skici na str. 115 spisa, od čega 77 m2 je zemljani dio koji obrađuje tužitelj, a 120 m2 je u naravi put, a ne površina od 342 m2 kako je utužio tužitelj, te je sudska vještakinja objasnila kako u svom nalazu tako i u usmenom očitovanju ovu razliku u odnosu na tvrdnju tužitelja odnosno da upis tužiteljeve čestice prema zk stanju u površini od 1280 m2 (356 čhv) nije odgovarao grafici na kopiji katastarskog plana odnosno da prije izrade geodetskog elaborata površine čestice između grafičkog i knjižnog stanja nisu odgovarale.

13. Odredbom čl. 98. st.1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 148/13, 92/16) dalje: ZC, određeno je što se smatra nerazvrstanom cestom tj. da su to ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona.

13.1. Prema odredbi članka 101. stavak 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a prema stavku 2. iste odredbe nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

13.2. Prema odredbi članka 131. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (stavak 1.). Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (stavak 3.). Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (st. 4.). Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (stavak 6.).

14. Dakle, provedba prijavnog lista za upis nerazvrstane ceste (rješenje zk. odjela broj Z-258/19) temelji se na odredbi članka 131. ZC, kojom je propisano da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise.

15. Iz iskaza svjedoka IF, saslušanog na licu mjesta proizlazi:

- da put koji je sada vidljiv na licu mjesta nasipan sa dva kolotraga je takav od 1970. godine i tako izgleda, da je taj put prije 1970. bio niži tj. negdje od 1950. godine i put je išao do kuće JF, da je dakle do 1970. taj put je išao do kuće JF, svjedok je pokazao tu kuću i ta kuća je udaljena jedno 150 m,

- kada je konstruirana županijska cesta oko 70-ih godina i onda je dio vode s ceste dopeljan do puta, te od 1970. obzirom da je voda plavila put pok. EF je podigao nivo puta i nasipao put i od tada put izgleda kao sada.

-svjedok je, na pitanje punomoćnika tuženika da li kućama ovo jedini pristupni put, iskazao da je za kuću kbr. 16 koja je bila od ĐF i TF to jedini pristupni put, a da druge kuće koje su iza imaju pristupni put s glavne ceste.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi:

-da je kuća kbr. 16 čija bila kuća sada pok. EF i njegove supruge također sada pok. TF, a JF je brat o EF, time da je JF sebi napravio kuću i on nije bio u kući kbr. 16 , tu je rođen ustvari, ali je poslije sebi napravio kuću jer su između sebe podijelili zemljište,

-na pitanje (suca) jesu li JF i EF prolazili predmetnim putem da bi došli do svojih kuća obzirom e svjedok IF iskazao da je taj put išao do kuće JF tužitelj je iskazao da to nije točno, te je tužitelj na skici pokazao da je njihova čestica 2103/1, i to je čestica UF i HF, a kčbr. [katastarska čestica] je čestica EF i TF, a poslije te čestice ide zemljište JF što na skici se ne vidi i JF je do svoje četice mogao dolaziti s druge strane s glavne ceste i nije išao ovim spornim putem, poslije je kuću JF prodao AF, a sada je ta kuća od LF.

-da se sporni put koristio za prolaz pješice, ali ne i za provoz,

-a na pitanje od kuda onda kolotrazi na putu koji su bili vidljivi na licu mjesta tužitelj je iskazao da je to je 2015. Grad Duga Resa počeo nasipavati put i širiti put u njegovo,

-na pitanje suca što su onda ti kolotrazi i da je logično da su nastali od provoza tužitelj je iskazao da je sa svojim odvjetnikom išao prema Gradu Duga Resa, da je najprije išao sam u Grad Duga Resu i pitao što to rade tj. zašto nasipavaju i proširuju i tada mu je bilo rečeno da je to u interesu ŠF, a na pitanje zašto bi to bilo u interesu ŠF tužitelj je odgovorio da su EF i TF imali sina Ž koji je umro i imali su samo njega i nakon njegove smrti nisu imali nasljednika i onda je to u planu imao IF sve sebi pripojiti,

-da je točno da je sa Gradom Duga Resa razgovarao da bi ga isplatili i da je tražio da da ga isplate po tadašnjoj tržišnoj cijeni,

-da svoju česticu kčbr. [katastarska čestica] obrađuje, da je prije sijao kukuruz, prošle godine krumpir, prije je i pšenicu sijao itd.

-da je iskazao da je Grad Duga Resa 2015. nasipavao i širio put, pa kako je put prije toga izgledao tužitelj je iskazao da je to je bio uski put širine nekih 1,5 m do 2,00 m i jedva se traktorom tuda prolazio.

-a da je traktorom prolazio pok. EF iako su više išli s druge strane,

-na pitanje do kuda obrađujete svoju česticu, a na prijepornom dijelu je el. stup pa da li do tog stupa tužitelj je iskazao da dok oni nisu proširili i nasipali ga, da je obrađivao skroz iza el. stupa, a nakon nasipavanja obrađujem do tog el. stupa i još nešto dalje ali dakle manje nego prije nasipavanja,

-da je inače taj el. stup je postavljena za potrebe EF i TF, a da je stup postavljen na njihovu česticu 2103/5 onda oni ne bi mogli sa traktorom doći u svoju kuću i to zato što je s one strane ograda, a s ove strane put kako bi mogli proći na širinu metar i pol.

-ne zna da bi 70-ih godina JF nasipavao put jer je plavio,

-da se tužitelj nije putom koristio ni prolazio traktorom, ni zaprežnim kolima tužitelj jer do svoje čestice može doći sa glavnog put, .

-čestica 2102/2 je od MF ali ona do te svoje čestice ima gore prilazni put i ona ne ide ovim spornim putem,

-na pitanje 2019. nakon što je upisana nerazvrstana cesta da li tko prolazi tim putem tužitelj je iskazao da unatrag dvije ili tri godine prolazi, ne zna kako se zove imenom i prezimenom ta osobe, a prolazi s autom i taj čovjek koji prolazi do svoje kuće koju je kupio od EF i TF, i taj čovjek do svoje kuće te može doći s neke druge strane nego samo tim putem.

17. Dakle i iz navoda samog tužitelja u postupku tj. u podnesku od 24. 1. 2024. proizlazi i zaključuje se da se on u osnovi i nije protivio formiranju nerazvrstane ceste, ni oduzimanju u tu svrhu njegovog zemljišta, ali je bio nezadovoljan ponuđenom cijenom od 80,00 kn/1čhv, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja da je razgovarao s tuženikom tj. Gradom Duga Resa da ga isplate, ali po tržišnoj cijeni.

18. Iako tužitelj tvrdi da mu je oduzeta površina od 342 m2 njegove kčbr [katastarska čestica], temeljem nalaza mjerničkog vještaka je utvrđeno da je tužitelju od njegove čestice oduzeta površina od 197 m2 u skici vještaka na str. 115 označeno točkama 1-2-3-4- 5-6-7-8-9-10-11-1-P i žutom bojom, od čega je 77 m2 zemljani dio koji obrađuje tužitelj označen u skici mjerničkog vještaka na str. 114 točkama A- B-C-D-E-F-G-H-I- J-K-L-M-N-O-P-R-S-A i žutom bojom unutar kojeg je i drveni električni stup, dok je preostalih 120 m2 u naravi put.

19. Znači ovaj sud nalazi kao nesporno da je tuženik oduzeo tužitelju vlasništvo dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] i to u površini 197 m2, i da tuženik tužitelju nije isplatio naknadu za oduzeto zemljište.

20. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH Rev-1973/14, Rev-1555/11, zatim Rev- 1823/1994), zastara potraživanja naknade štete zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika, i da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, i da u osnovi zastarni rok počinje teći kada upisani vlasnici nisu više mogli zahtijevati povrat nekretnine, a to je u pravilu kada je npr. kada je grad ušao u posjed, ili kada je na zemljištu izgrađena cesta, dakle kada je zemljište faktički oduzeto iz posjeda vlasnika.

21. Tužba za naknadu štete u ovom predmetu je podnijeta 7. 6. 2021.

22. Nema spora da je Grad Duga Resa tj. tuženik 2015. nasipavao i širio postojeći put i proširio ga u tužiteljevu česticu kčbr. [katastarska čestica], a što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja da su radovi nasipavanja vršeni 2015.

23. Nakon nasipavanja i proširenja 2015. tužitelj je nastavio obrađivati i obrađuje od oduzetog dijela u površini 197 m2, površinu od 77 m2 koji dio je označen točkama A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A i žutom bojom( na skici na str. 114), na tom dijelu je i električni drveni stup (prikazan u skici mjerničkog vještaka) i taj dio iako je ušao u formiranu nerazvrstanu cestu kčbr. [katastarska čestica], faktički nije oduzet iz posjeda tužitelja, pa je tako tužitelj iskazao da nakon nasipavanja od strane Grada Duga Rese (2015. godine) on obrađuje dio do električnog stupa odnosno nešto dalje od električnog stupa.

23.1. Tužitelju je iz posjeda faktički oduzet preostali dio od 120 m2 i taj oduzeti dio je u naravi nasut put i u taj dio tužiteljeve čestice je tuženik nasipavanjem ušao u posjed najkasnije 2015.

23.2. Za taj dio i tu površinu od 120 m2 je nastupila zastara potraživanja jer je od 2015. kada je tuženik (najkasnije) ušao u posjed pa do podnošenja tužbe 17. 6. 2021. protekao zastarni rok od 5 godina.

24. Dakle tužitelj ima pravo na naknadu štete za oduzeti dio njegove čestice u površini od 77 m2 i to bez obzira što je taj dio ostao u posjedu tužitelja. Naime tužitelj ima pravo na naknadu za taj dio u navedenoj površini jer je taj dio tuženik tužitelju oduzeo iz vlasništva i taj dio je ušao u formiranu nerazvrstanu cestu upisanu kao vlasništvo je tuženika.

25. Odredbom čl.105.st.5. ZC-a propisano je da vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

25.1. Budući citirane odredbe ZC-a upućuju na Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine broj 74/14), to bi temeljem odredbe čl. 11.st.1. navedenog Zakona tužitelju pripadala novčana naknada u visini tržišne vrijednosti (oduzete nekretnine).

26. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke PF, te iz pismenog nalaza vještaka od 25. 10. 2024. (str. 86 do 108 spisa) proizlazi da je tržišna vrijednost dijela oduzetog zemljišta prije kčbr. [katastarska čestica] a sada kčbr. [katastarska čestica], u površini od 197 m2, a radi se o neizgrađenom dijelu građevinskog zemljišta 2.020,00 EUR tj. 10,023 EUR/m2 – str. 21 i 22 nalaza. Tuženik je prigovarao nalazu vještaka (podnesak od 13. 3. 2025. str. 121 i 122 spisa) u pravcu da je trebalo izvještačiti vrijednost oduzetog dijela u površini od 120 m2 jer prema nalazu mjerničkog vještaka proizlazi da je toliko oduzeto, te je prigovarao i dakle procjeni jer da nije na pravilan način utvrđeno u koju od četiri kategorije zemljišta u smislu čl. 10 Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnine, pripada sporna nekretnina.

26.1. Sudski vještak se usmeno na ročištu očitovao na prigovore tuženika te iz očitovanja vještaka proizlazi:

-da su čl. 10. Pravilnika definirane četiri kategorije, tri za zemljišta unutar građevinskog područja, a četvrta za područje izvan građevinskog područja, da je iz toga razloga uz Nalaz i priložen taj Pravilnik odnosno čl. 10 gdje su definirani uvjeti za odabir kategorije te da predmetno zemljište od koje je oduzet dio za put je po tim kriterijima zemljište prve kategorije, ono što je u nalazu navedeno da je prikupljeno najviše podataka o ugovorenim kupoprodajama to se odnosi na metodu izračuna i ulazne podatke,

-na pitanje je li utvrđivao bi li to oduzeto zemljište od 197 m2 ispunjavalo uvjete za izdavanje građevinske dozvole prema posebnom zakonu kojim se uređuju pitanja gradnje sudski vještak je odgovorio da je za odabir kategorije zemljišta u konkretnom slučaju mjerodavna ukupna površina čestice od koje je oduzet dio za put , a na pitanje jesu li onda za tu česticu postojali uvjeti za izdavanje građevinske dozvole vještak odgovorio da jesu i da postoje svi uvjeti za to.

-na pitanje da li katastarske čestice koje su građevinsko zemljište, za koje su doneseni svi prostorni planovi, ipak mogu spadati u drugu kategoriju zemljišta vještak je odgovorio da mogu ako po svim definiranim uvjetima u prostornom planu ne ispunjavaju neki od tih uvjeta.

26.2. Sudski vještak je nakon toga dao još i pismenu dopunu nalaza u kojem je procijenio tržišnu vrijednost za 120 m2 oduzetog zemljišta, te iz dopune nalaza vještaka od 3.6.2025. (str. 155 do 162 spisa) proizlazi da tržišna vrijednost za oduzeti dio zemljišta tužitelja u površini od 120 m2 iznosi 1.230,00 EUR, tj. 10,23 eur/m2.

27. Tuženik je nakon usmenog očitovanja građevinskog vještaka i dopune nalaza ostao kod svojih prigovora, međutim sud je nalaz vještak i njegovu procjenu prihvatio u cijelosti, ocjenjujući nalaz vještaka objektivnim i stručnim, cijeneći da se radi o vještaku mjerodavnom za ovakvu vrstu vještačenja, kod čega je vještak i usmeno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore te pojasnio koju metodu izračuna tj. procjene je koristio i zašto je i temeljem čega je utvrdio da se radi o građevinskom neizgrađenom zemljištu prve kategorije.

28. Slijedom navedenog, obzirom je vještak tržišnu vrijednost zemljišta procijenio na 10,23 eur/m2, a po utvrđenju ovoga suda tužitelju pripada naknada za 77 m2, to je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 787,71 EUR za taj dio zemljišta.

29. Tužitelju je taj iznos dosuđen sa zz kamatom tekućom od presuđenja, obzirom se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je procijenjena tj. procjena tržišne vrijednosti dana je, sukladno zadatku suda, prema sadašnjim cijenama, pa prema ustaljenoj sudskoj praksi i kamate pripadaju od dana donošenje prvostupanjske presude.

29.1. S preostalim dijelom zahtjeva, a tužitelj je (u konačnici) tražio 3.500,00 eur , kao i s dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate na dosuđeni iznos (kamatu je tražio od 14.1.2019.), tužitelj je odbijen.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

30.1. Naime ovaj sud nalazi da su stranke imajući u vidu osnovi i visinu zahtjeva u postupku uspjeli u približno jednakim dijelovima, slijedom čega svaka snosi svoje troškove koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, time da obzirom je tužitelj ipak djelomično uspio u postupku istom pripada samo trošak koji se sastoji od troškova vještačenja jer je taj trošak bio neophodan za ovaj postupak.

30.2. Stoga tužitelju pripada u cijelosti trošak plaćenih predujmova za vještačenje i to

381,58 eur za građevinskog vještaka (osnovni nalaz), 400,00 eur za mjerničkog vještaka, te još i 49,48 eur za sudsku komisiju, dakle ukupno 831,06 eur.

U Karlovcu 18. veljače 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu

2. Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu