REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-380/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja MARA d.o.o. Varaždin, Trogirska ulica 8, OIB: 41092511447, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik iz Varaždina, Vladimira Nazora 14, protiv tuženika BIJENIK GRADNJA d.o.o. Zagreb, Ulica Ivana Lučića 2a, OIB: 53492416575, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova ulica 3, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Margarete Žabčić iz Zagreba, Jagnedje 1, poslovni broj Ovrv-73816/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-150/2024), od 14. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.958,79 EUR s zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 3.981,68 EUR od 19. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 4.977,11 EUR od 28. prosinca 2021. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana, te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 304,49 EUR s zateznim kamatama od 14. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.136,04 EUR s zateznim kamatama od 18. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 261,04 EUR, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 8.958,79 EUR s zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 3.981,68 EUR od 19. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 4.977,11 EUR od 28. prosinca 2021. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se prethodna mjera:

Zabranjuje se banci (bankama) tuženika da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, s računa tuženika isplati novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

II Nalaže se provedba ove prethodne mjere Financijskoj agenciji.

III Dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji ova prethodna mjera smatra se provedenom. Provedbom ove prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.

V Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Margareta Žabčić iz Zagreba donijela je dana 14. listopada 2024. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa br. 34-01-1 od 11. ožujka 2019. i računa br. 143-01-1 od 13. prosinca 2021., rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-73816/2024. Računi prileže listovima 44 i 45 spisa.

2. Tuženik (ovršenik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio rješenje u cijelosti, i to kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine potraživanja. Prije svega, istaknuo je prigovor zastare, navodeći da se radi o tražbini iz trgovačkog ugovora između dva trgovca, na koju se primjenjuje zastarni rok od tri godine sukladno čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a koji je počeo teći danom dospijeća računa 34 - 01-1 od 18. ožujka 2019. godine. Tuženik je naveo da je zastara nastupila, a i u slučaju primjene općeg zastarnog roka od pet godina smatra da je potraživanje zastarjelo. Nadalje, tuženik je istaknuo da ovrhovoditelj nema pravni temelj za raspolaganje vjerodostojnom ispravom podobnom za ovrhu, budući da navodno nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o poslovnom savjetovanju za projekt „Dvorac Soderini, Dubrovnik“. Unatoč tome, tuženik je naveo da je izvršio uplatu po računu 34-01-1 u iznosu od 34.375,00 kn (4.562,35 EUR), iako to, prema njegovim navodima, nije bio dužan učiniti. Tuženik je dodatno naveo da je tužitelj propustio ispuniti i obvezu izrade investicijske studije za projekt „Izgradnja dvije stambene zgrade“, povodom koje je izdan račun 143-01-1, te je tvrdio da je zahtijevao da se ranije izvršena uplata po računu 34-01-1 preknjiži na potraživanje po računu 143-01-1, uz obvezu tuženika da podmiri eventualnu razliku. Pozivajući se na odredbu čl. 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je naveo da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, zbog čega smatra da na njegovoj strani ne postoji obveza plaćanja.

3. Uslijed izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 16. travnja 2025., po zaprimanju spisa od strane Trgovačkog suda u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnog za postupanje, predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 9. svibnja 2025. osporavajući navode tuženika, uz isticanje da su isti neosnovani, paušalni i usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj je naveo da potraživanje po računu 34-01-1 od 18. ožujka 2019. godine nije zastarjelo, budući da je tuženik u studenom 2021. godine usmeno priznao postojanje nepodmirenog dijela duga te se obvezao isti podmiriti, čime je sukladno odredbi čl. 240. Zakona o obveznim odnosima došlo do prekida tijeka zastare, koja je ponovno počela teći od tog trenutka. Slijedom navedenog, do podnošenja prijedloga za ovrhu u kolovozu 2024. godine nije protekao niti trogodišnji, niti opći zastarni rok. Nadalje, tužitelj je istaknuo da je račun 34-01-1 izdan sukladno sklopljenom ugovoru o poslovnom savjetovanju za projekt „Dvorac Soderini, Dubrovnik“, te da je ugovorena usluga u cijelosti izvršena izradom investicijske studije, na koju tuženik nikada nije iznio nikakve prigovore, ni u pogledu kvalitete niti u pogledu opsega izvršenih radova.

5. Tužitelj je naglasio da je nelogično da bi tuženik, da je bio nezadovoljan izvršenom uslugom, nakon toga ušao u novi poslovni odnos s tužiteljem, i to za projekt veće vrijednosti. U odnosu na navode o neispunjenju obveza po računu 143 -01-1, tužitelj je naveo da su i te usluge uredno izvršene, o čemu prilaže predmetnu investicijsku studiju, kao i elektroničku korespondenciju iz koje proizlazi da je ista dostavljana i poslovnoj banci tuženika, pri čemu tuženik nikada nije vratio račun niti izrazio nezadovoljstvo izvršenom uslugom. Tužitelj je također osporio tvrdnje tuženika o navodnom zahtjevu za preknjižavanje uplate, navodeći da takav zahtjev nikada nije postavljen te da su tuženikovi navodi u tom dijelu međusobno proturječni. Podnesku prileži Investicijska studija – Uređenje ljetnikovca Soderini iz srpnja 2020. (list 84 do 126 spisa), Poslovni plan – Bijenik gradnja d.o.o. (list 126 do 164 spisa), građevinska dozvola Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, gradi teljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/19-001/2525, Ur. Broj: 251-13-22-2/017-20-10 od 26. svibnja 2020. (list 165 do 169 spisa) te e-mail korespondencija stranaka (list 170 do 185 spisa).

6. Dopisom gornjeg poslovnog broja od 2. listopada 2025. godine sud je, sukladno odredbi čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), zatražio od nadležne porezne uprave podatke o tome je li tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te je li na temelju istih ostvario pravo na odbitak pretporeza. Očitovanje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, zaprimljeno 23. listopada 2025. godine, pokazuje da tuženik u knjizi ulaznih računa ima evidentiran račun br. 34/01-1 od 11. ožujka 2019. godine pod rednim brojem 15, u ukupnom iznosu od 64.375,00 kn, kao i račun br. 143/01-1 od 13. prosinca 2021. godine (u knjizi evidentiran pod brojem 328) u ukupnom iznosu od 37.500,00 kn, pri čemu je po oba računa ostvario pravo na odbitak pretporeza.

7. Na ročištu održanom dana 29. siječnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem DŽ, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja. Iz iskaza istog sud je utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o poslovnom savjetovanju za projekt „Dvorac Soderini, Dubrovnik“, čiji je predmet bila izrada studije izvodljivosti. Ugovor je sklopljen usmeno, a ugovorena usluga je, prema iskazu zakonskog zastupnika, u cijelosti izvršena u ugovorenom roku od 30 dana. Investicijska studija dostavljena je naručitelju elektroničkom poštom, i to gospodinu D i MŽ, pri čemu tuženik nikada nije uputio pisani niti usmeni prigovor na sadržaj, opseg ili kvali tetu izrađene studije. Zakonski zastupnik tužitelja nadalje je iskazao da je tuženik izvršio djelomičnu uplatu po predmetnom računu, dok preostali dio nije podmiren, niti je ikada zatraženo preknjižavanje izvršene uplate na drugi račun. Također je naveo da je u studenom 2021. godine vođen razgovor između njega i gospodina D, neposredno prije izdavanja drugog računa za izradu investicijske studije za projekt izgradnje stambenih zgrada na Bijeniku, u kojem se razgovaralo o podmirenju postojećeg duga po računu 34/01-1, pri čemu obveza plaćanja nije bila sporna, a izjava tuženikova predstavnika bila je u smislu da će se dug „riješiti“. Sud je iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u bitnome ocijenio vjerodostojnim, jer je u skladu s ispravama koje prileže spisu, osobito s izdanim računima, e-mail komunikacijom i poreznim podacima o evidentiranju računa, dok se manja nepreciznost u pogledu točnog vremena sklapanja ugovora ne smatra odlučnom, budući da sama činjenica postojanja ugovornog odnosa i izvršenja usluge među strankama nije dovedena u sumnju.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedokinje MŽ, imajući u vidu da je ista uredno zaprimila poziv za ročište, ali na isto nije pristupila niti je svoj izostanak opravdala. Nadalje, sud je ocijenio da su odlučne činjenice u ovom postupku već u dovoljnoj mjeri razjašnjene na temelju provedenih dokaza, osobito saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, uvidom u isprave koje prileže spisu te pribavljenim očitovanjem Porezne uprave. Sud je pritom uzeo u obzir i to da iz stanja spisa ne proizlazi da bi navedena svjedokinja raspolagala neposrednim saznanjima o odlučnim činjenicama koje već nisu utvrđene, osobito u pogledu postojanja ugovornog odnosa, izvršenja ugovorene usluge, priznanja duga i evidentiranja predmetnih računa u poslovnim knjigama tuženika. Kako bi daljnje izvođenje dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sud je, vodeći računa o načelu ekonomičnosti i koncentracije postupka, odlučio zaključiti glavnu raspravu.

9. Sud je provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, savjesno i brižljivo, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Pritom je sud dao odlučnu dokaznu snagu ispravama koje prileže spisu, pribavljenom očitovanju Porezne uprave te iskazu zakonskog zastupnika tužitelja, dok navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi nije prihvatio, budući da isti nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima.

10. Iz izdanih računa br. 34-01-1 od 11. ožujka 2019. i br. 143-01-1 od 13. prosinca 2021., kao i iz provedenog dokaznog postupka, proizlazi da je između stranaka postojao ugovorni odnos te da je tužitelj izvršio ugovorene usluge. Samo postojanje ugovornog odnosa i izvršenje usluge tuženik tijekom postupka nije dokazno doveo u sumnju, već je iste osporavao paušalno, bez podnošenja pisanih prigovora ili drugih dokaza koji bi upućivali na neispunjenje ili djelomično ispunjenje obveza tužitelja.

11. Sud osobito cijeni činjenicu da je tuženik predmetne račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te da je po istima ostvario pravo na odbitak pretporeza, što je utvrđeno očitovanjem Porezne uprave. Sukladno odredbi čl. 221.b ZPP -a, u takvom se slučaju smatra da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Kako tuženik tijekom postupka nije iznio niti jedan uvjerljiv dokaz kojim bi osporio navedenu zakonsku presumpciju, sud zaključuje da je postojanje tražbine tužitelja dokazano.

12. Sud nije prihvatio prigovor zastare. Iz provedenog dokaznog postupka, osobito iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, proizlazi da je u studenom 2021. godine došlo do razgovora između stranaka u kojem je tuženik priznao postojanje nepodmirenog dijela duga po računu br. 34-01-1 te iskazao spremnost da isti podmiri. Sud je iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u tom dijelu ocijenio vjerodostojnim, jer je logičan, uvjerljiv i u skladu s ostalim provedenim dokazima, osobito s činjenicom da je tuženik predmetni račun evidentirao u svojim poslovnim knjigama, po istome ostvario pravo na odbitak pretporeza te prethodno izvršio djelomičnu uplatu, kao i da su stranke nakon toga nastavile poslovnu suradnju. Navedena izjava tuženikova predstavnika, promatrana u kontekstu ukupnog ponašanja stranaka, predstavlja jasno očitovanje svijesti o postojanju duga i obveze njegova podmirenja, slijedom čega sud zaključuje da se radi o priznanju duga u smislu odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) . Takvo priznanje ima za posljedicu prekid tijeka zastare, koja potom počinje teći iznova. Kako od tog trenutka do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao niti trogodišnji, niti opći zastarni rok, sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

13. Sud nije prihvatio niti prigovor tuženika da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze. Iz provedenih dokaza proizlazi da su obje investicijske studije izrađene i dostavljene tuženiku, da tuženik nikada nije uputio prigovor na njihov sadržaj niti je vratio izdane račune, kao i da je iste evidentirao u poslovnim knjigama i koristio u porezne svrhe. Navodi o navodnom zahtjevu za preknjižavanje uplate sud ocjenjuje proturječnima i neuvjerljivima, budući da za iste ne postoje nikakvi pisani tragovi niti drugi dokazi.

14. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužiteljevo potraživanje postoji po osnovi i visini, da prigovori tuženika nisu osnovani te da su ispunjene pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

16. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11.1. i Tbr. 46. Tarife) te javnobilježničke nagrade u iznosu od 54,49 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - ˝Narodne novine˝ broj: 9/21) s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝ broj: 112/12, 25 /13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).

17. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podneska od 9. svibnja 2025. i 11. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR, za svako (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te zastupanje na ročištima održanim 2. listopada 2025. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje radi određivanja mjere osiguranja u iznosu od 136,04 EUR ukupno iznosi 1.136,04 EUR. Zahtjev tužitelja za pristup ročištu za objavu presude ocijenjen je neosnovanim jer tužitelj tom ročištu nije pristupio. Naknada FINA- i za provedbu ovrhe ili mjere osiguranja nije trošak parničnog postupka, već trošak provedbe koji se namiruje u postupku provedbe.

18. Tužitelj je podneskom od 11. studenog 2025. zatražio i donošenje prethodne mjere osiguranja tražbine sukladno članku 501.a ZPP-a. Navedenom odredbom određeno je kako u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proiz lazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

19. Sud je odredio prethodnu mjeru na prijedlog tužitelja sukladno čl. 501.a ZPP-a, jer iz navoda tuženika u prigovoru i isprava priloženih spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da bi tuženik mogao uspjeti u sporu. Stoga je, neovisno o općim uvjetima za određivanje prethodne mjere, određena zabrana isplate s računa tuženika radi osiguranja sporne novčane tražbine, kao u izreci rješenja.

20. Provedba prethodne mjere određena je putem Financijske agencije, a dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji mjera se smatra provedenom te tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja, sukladno odredbama Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) o provedbi mjera na novčanim sredstvima.

21. Odluka o trajanju prethodne mjere temelji se na odredbi čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona, prema kojoj prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

Zagreb, 18. veljače 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP -a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA:

1. Odvj. Krunoslav Vukalović, Varaždin, Vladimira Nazora 14

2. Odvj. Zvonimir Buterin, OD Buterin & partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova ulica

3. Financijska agencija