Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-45/2017-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], zastupanog po pun. iz OD Klaić & Klaić iz Kutine, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB:66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, dovršene 14. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mladena Klaića, odvjetnika iz OD Klaći & Klaić iz Kutine, te zz. tuženika ŠZ, zamjenice ODO-a u Karlovcu, po objavi 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Republika Hrvatska dužna je tužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 904,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a sa uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, počev od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke i to:

- na iznos od 23,66 EUR od 16. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 32,29 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 419,61 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 162,95 EUR od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 142,07 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,53 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,05 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate te

- na iznos od 116,77 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate iznosa od 48,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2012. godine do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima iz točke I ove presude.

IV Tuženik Republika Hrvatska dužna je tužitelju NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka 2.234,37 eur sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske (MORH), u Gardijskoj motoriziranoj brigadi, 2. Mehanizirana bojna "Gromovi", Satnija za vatrenu potporu, 2. Minobacački vod, na dužnosti ciljača, 1. Desetina, s činom razvodnika. Nadalje navodi da kod tuženika prima plaću koja mu se obračunava kao da radi od ponedjeljka do petka isključivo u jednoj smjeni od 8,00 do 16,00 sati, iako kada radi na terenu radi noću, subotama, nedjeljama, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno, a da mu tuženik kao poslodavac ne obračunava i ne isplaćuje sve dodatke na plaću koji mu pripadaju za takav rad. Napominje da se sukladno članku 186.a stavak 1 ZPP-a prije pokretanja ovog postupka obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali isto nije prihvatilo njegov zahtjev, pa podnosi tužbu jer su stekli uvjeti za pokretanje ovog postupka. Dakle, iz navedenih razloga smatra da ima osnovano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno rad noću, subotama, nedjeljama, državnim blagdanima i praznicima počev od 01.listopada 2011. pa do podnošenja zahtjeva. Također dodaje da mu tuženik nije obračunavao ni isplaćivao dodatke na plaću u vidu Božićnice i naknade plaće za godišnji odmor koje mu pripadaju sukladno pozitivnim propisima, u smislu potonjeg u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćene u prethodna tri mjeseca. Stoga drži da je s te osnove osnovano potraživanje prema tuženiku u visini, kako navodi, ne manjoj od 1.000,00 kn godišnje također za razdoblje od 01.listopada 2011. do dakle podnošenja zahtjeva. Pored toga tvrdi da u istom razdoblju nije koristio pravo na osnovicu od 20 dana godišnjeg odmora već mu je dodijeljeno pravo na osnovicu od 18 dana, pa je i s te strane zakinut u pravu na novčanu naknadu. Stoga slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu kojom će se tuženiku odrediti da njemu - tužitelju plati neisplaćene dodatke na mjesečnu plaću, božićnice i naknade za godišnji odmor u navedenom razdoblju od 01.listopada 2011.godine nadalje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće i troškove parničnog postupka. No, kako ne raspolaže podacima i dokumentacijom na osnovu koje bi mogao već u tužbi postaviti određeni tužbeni zahtjev, tužitelj prethodno predlaže donijeti stupnjevitu tužbu temeljem članka 186.b Zakona o parničnom postupku i naložiti tuženiku da mu preda potpuni pregled podataka o visini plaće i svih novčanih dodataka na plaći, uključujući podatke o stvarno odrađenoj a neplaćenoj satnici prema Knjizi dnevnih zapovijedi, isplaćenim Božićnicom i naknadama za godišnji odmor, kao i manje obračunatoj razlici naknade za godišnji odmor.

1.1. Na ročištu održanom 13.lipnja 2024. (list 198 spisa) povukao je tužbu u dijelu potraživanja Božićnice te precizirao utuženo razdoblje od 12.ožujka 2012. do 31.svibnja 2014., a nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka precizirao je tužbeni zahtjev i u podnesku od 29.travnja 2025. potraživao da mu tuženik s osnove prekovremenog rada i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. te za godišnji odmor isplati ukupno iznos od 953,56 eur, uz troškove postupka i sve sa zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije u podnesku od 15.veljače 2017. ističe da se za sada protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva i da se ne može očitovati na navode iz tužbe, jer „ovo državno odvjetništvo“ ne raspolaže dokumentacijom o radnom vremenu tužitelja obzirom se tužitelj suprotno odredbama članku 61. i 186.a Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 sa zahtjevom za mirno rješenja spora obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru. Stoga predlaže odbaciti tužbu temeljem čl. 186. st. 6 Zakona o parničnom postupku, a podredno odbiti tužbeni zahtjev uz nalaganje tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku. U podnesku od 24.svibnja 2017. izvješćuje da nije u mogućnosti dostaviti predloženu dokumentaciju o radu tužitelja jer je tijeku reorganizacija Ministarstva obrane, te predlaže zastati s postupkom do 01.rujna 2017.g. Ipak, prije nego se tužitelj očitovao o takvom prijedlogu tuženik je dostavio meritoran odgovor na navode iz tužbe te se i dalje u cijelosti protivio osnovanosti tužbenog zahtjeva.

2.1. U podnesku od 02.studenog 2017. tuženik je i dalje u cijelosti osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, te predlagao vratiti tužitelju tužbu na ispravak. Tvrdio je naime da nije jasno koje to naknade tužitelj potražuje i koje točno vremensko razdoblje, pa je u tom smislu smatrao da je tužbeni zahtjev neodređen i da dakle tužbu treba vratiti na ispravak. Obzirom ipak na ono što je navedeno u tužbi drži da se glede primjene propisa mogu razlikovati dva vremenska razdoblja; jedno od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. i drugi od 01.lipnja 2014. pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu. Naime, od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Tuženik posebno napominje da su se u odnosu na radno-pravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu i primjenjuju se isključivo na djelatne vojne osobe sa svrhom uređenja radno pravnog statusa vojnih osoba, uključujući specifičnosti službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. U tom smislu tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, sve to sukladno članku 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09. Odnosno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima mogu se primijeniti samo u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju pak Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198. -200.), a između inih propisa navedenih u članku 200. cit. Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4). Stoga navedeni Pravilnik i Odluka, kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, i s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već navedeno.

2.2. U drugom razdoblju stupio je na snagu 26.lipnja 2013.g. novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavak 1 Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena člankom 153. Zakona propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su dakle podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada, te pravo na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način, i to Odluka o rasporedu radnog vremena i naprijed navedeni Pravilnik koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, naime imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, a takav stav o prednosti podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis, izražen je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12. Dakle, tu je izneseno stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.3. Što se tiče potraživanja naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora navodi da ni takav zahtjev nije osnovan, obzirom su uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatnih vojnih osoba, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, 68/11, koji je u članku 4. propisivao da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom, odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. S tim u vezi ističe da je isplatio tužitelju sve što mu je bio dužan isplatiti u utuženom razdoblju. Nadalje navodi da je 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama, koji u čl. 142. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Kako je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakona o radu, a upravo je na temelju id. Zakona o službi u OSRH donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, tuženik smatra da isti ima prednost u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njim, pa drži da tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je uređeno to pravo za djelatne vojne osobe.

2.4. U odnosu na potraživanje tužitelja vezano uz neisplaćenu božićnicu, tuženik ističe da navedeno potraživanje tužitelja nije osnovano s obzirom da se božićnica ne isplaćuje djelatnicima Ministarstva obrane i djelatnim vojnim osobama Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2012. pa nadalje sukladno Dodacima I i II Kolektivnog ugovora (Narodne novine broj 2/12, 104/13 i 150/13) te s obzirom na sve naprijed navedeno tuženik se u cijelosti protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja i predlaže odbaciti tužbu temeljem članka 186a. stavak 6. ZPP-a, a podredno odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Do kraja postupka potražuje trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom kako navodi u Troškovniku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid Odluku o rasporedu MORH-a, Glavni stožer OSRH-a, Središnjica za upravljanje osobljem od 15.12. 2014. kao na listu 6 spisa, u obračunsku listu na listu 7 spisa, u zahtjev za mirno rješenje spora upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru s dostavnicom u privitku na listu 8-10 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 70 i 195 spisa, u zapisnik s iskazima svjedoka saslušanih u predmetu ovog suda br. Pr-28/17 s presudom u potonjem predmetu, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 28.02 2017., podnesak tuženika od 24.05.2017., 02.11.2017. i 29.12.2017. s odlukama iz sudske prakse i dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 22.01.2018., podnesak tuženika od 17.05.2018. i 26.05. 2021. s dokumentacijom u privitku, iskaze svjedoka AZ i UZ te tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 28.06.2024. s dokazom o uplati predujma, Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. od 24.03.2025., podnesak tužitelja od 29.04.2025. s odlukama iz sudske prakse u privitku i podnesak tuženika od 24.10.2025. s prilozima u privitku.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, te nije pristao na prijedlog tužitelja da se zastane s postupkom, u daljnjem tijeku postupka nakon pribavljanja dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje, Karlovac, K. Tomislava 10a. Isto vještačenje je provedeno radi utvrđenja postojanja predmetnog potraživanja u određenoj visini, čime se opravdava podnesena tužba i postavljeni tužbeni zahtjev jer ako se ne utvrdi postojanje razlike u određenoj visini nema ni opravdanosti za podnošenje tužbe.

5. Prethodno je temeljem dokaza priloženih u spisu, i to prvenstveno temeljem Odluke o rasporedu Ministarstva obrane RH, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Središnjice za upravljanje osobljem od 15.prosinca 2014. kao na listu 6 spisa, koju je tužitelj priložio uz tužbu, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 05.prosinca 2014. do 04.prosinca 2019. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske motorizirane brigade, 2. Mehanizirana bojna "Gromovi", Satnija za vatrenu potporu, 2. Minobacački vod, 1. Desetina na ustrojbeno mjesto ciljača, s ustrojbenim činom razvodnika i mjestom službe u Petrinji. U id. Odluci također su navedene sastavnice za plaću tužitelja prema osobnom činu vojnika i ustrojbenom činu razvodnika uz dodatak A, A03 15% uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tom je navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda iznosi 3-0-2, što znači 3 godine 0 mjeseci i 2 dana. Napominje se da je sukladan raspored bio vidljiv i u Odlukama o korištenju godišnjeg odmora koje je tuženik kasnije pridonio u spis a prileže na listu 82-84 spisa. Također se napominje da tužitelj nije uz tužbu priložio isprave o raspored i radnom angažmanu u ranijem vremenu odnosno vremenu do tada, ali je i takav raspored bio vidljiv iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, te su se o radu i radnom angažmanu tužitelja na terenu očitovali svjedoci i tužitelj osobno. Isti su saslušani tijekom postupka na ročištu održanom 13.lipnja 2024., a pored toga izvršen je uvid i u iskaze svjedoka saslušanih u evidentno istovrsnom predmetu ovog suda br. P-281/17, u kojem se u svojstvu tužitelja pojavljuje svjedok iz ovog postupka GZ.

6. Svjedok DZ iskazao je da je u utuženom razdoblju radio zajedno s tužiteljem pa iznosi da su u jednoj godini odlazili na terene tri do četiri puta, a tereni su trajali po 15 ili 21 dan odnosno pretežno 21 dan. U svakom slučaju, kako navodi, radno vrijeme na terenu je bilo drugačije nego u vojarni gdje se radilo u redovnom radnom vremenu od 8,00 sati do 16,00 sati. Na terenima su međutim radili od 7,00 do ručka ukoliko nisu imali gotove pakete obroka, a kada bi imali pakete nisu ni odlazili na ručak u restoran već su ostajali na položaju. No, ako bi i išli na ručak tada bi se poslije ručka odmah vraćali na poziciju s koje su otišli i nastavljali bi s radom do večere, koja je bila od 17,00 do 18,00 sati, ali bi i nakon toga još sigurno do 20,00 sati čistili naoružanje, i to njihova postrojba konkretno minobacače. Tvrdi da je jednako radno vrijeme bilo subotom i nedjeljom, a vezano uz slobodne dane koliko se sjeća dobivali su tri slobodna dana za tjedan dana rada na terenu. Što se tiče vođenja evidencija radnog vremena na terenima ne može se sjetiti „je li išta vođeno, on zna za sebe da nije ništa potpisivao, a što se tiče plaće u mjesecu kada su bili na terenima plaća je bila jednaka kao i u mjesecima kada su radili u vojarni“, kako doslovno iznosi. No, sjeća se da je vojska „između sebe komentirala kako im nije priznat stvarno odrađeni broj radnih sati u mjesecima kada su bili na terenima“. Uz to dodaje da je tužitelj bio u vodu za odavanje počasti umrlim braniteljima i može reći da je sigurno tri do četiri puta mjesečno išao na sahrane. Povratak u vojarnu gotovo nikada nije bio do 16,00 sati, obzirom je ovisio o tome gdje je bila sahrana i kada se odlazilo, te se znalo dogoditi da se vraćaju čak u 19,00 sati. Ne sjeća se točno ali mu se čini da se taj prekovremeni rad, što se tiče računanja slobodnih dana, računalo 0,25 prekovremenih sati što znači da se za četiri odlaska na sahrane i povratka nakon 16,00 sati dobivao jedan slobodan dan. Vezano uz poplave svjedok prvenstveno iznosi da je osobno bio kod poplave u Žažini, a tužitelj tada nije bio s njim, ali sasvim sigurno zna da je bio angažiran na obranama od poplava iako se ne može detaljno očitovati o tome jer tada nisu bili zajedno. Što se tiče slobodnih dana ne može se više sjetiti kako su se isti računali.

6.1. Na upit pun. tužitelja svjedok izrijekom odgovara da na terenima nisu nikada radili u redovnom radnom vremenu od 8,00 do 16,00 sati, a zna da su zadnjeg dana na terenu radili do ručka koji je inače bio u 13,00 sati. Na upit pun. tuženika iskazuje kako ne zna točno od kada su tužitelj i on radili zajedno, ali zna da je tužitelj došao u postrojbu kada je on već bio u postrojbi. Dakle, ne zna koje je to godine bilo ali može reći da su 31. svibnja 2014. još uvijek radili zajedno. Nadalje zna da je tužitelj morao proći specijalističku obuku prije dolaska u minobacačku postrojbu, te u tom vremenu nije bio u postrojbi niti na terenima, a po završetku specijalističke obuke došao je u minobacačku postrojbu u kojoj je dakle svjedok već bio.

6.2. Nakon što mu se od strane pun. tuženika predočava podatak da je tužitelj do kraja veljače 2012. bio na specijalističkoj obuci, svjedok navodi da je tužitelj sa specijalističke obuke došao u postrojbu 12. ožujka 2012. i da je za vrijeme spec. obuke također bio na terenima jer je morao proći određene vježbe, prije svega vježbe gađanja kako bi uopće mogao biti raspoređen u minobacačku postrojbu. Što se tiče sahrana ističe da su se s pola sahrana vraćali do 16,00 sati, a u odnosu na iskorištene slobodne dane navodi da se ne može očitovati i ne zna je li tužitelj iskoristio sve slobodne dane koji su mu bili priznati.

6.3. Potom još nakon predočavanja zapisnika s iskazom svjedoka od strane pun. tuženika, a u predmetu ovog suda br. Pr-281/17, te upita pun. tuženika o različitosti iskazivanja u tom zapisniku svjedok ističe da postoji velik protek vremena i da se nije mogao detaljno očitovati ni tada a ni sada o trajanju radnog vremena niti točno iskazati koliko su dakle sati radili na terenu. S obzirom da iz zapisnika u predmetu spisa br. Pr-281/17 proizlazi da je tužitelj naveo kako bi povratak "u bazu bio oko 19,30 i 20,00 sati" pojašnjava samo pojam baze navodeći da je to mjesto gdje se boravi i spava dok se u bazi ne obavljali vojne aktivnosti u smislu vojnih vježbi. No, boljim pregledom iskaza ovog svjedoka, koji je uz to očito omaškom upisan pod različitim imenima (DZ i N), ne uočava se da bi se radilo o značajnijem odstupanju i različitom iskazivanju, tim više što ovaj svjedok vezano uz potonji navod o bazi ne govori da se nisu obavljali pripremni poslovima za idući dan i čišćenje oružja, o kojemu a propo govore drugi svjedoci i tužitelj, već govori da se u bazi nisu samo obavljale vojne aktivnosti u smislu vojnih vježbi.

7. Svjedok GZ je u utuženom razdoblju radio s tužiteljem te se očituje da su godišnje bila obavezna dva tzv. velika terena; jedan u ljeti a drugi u zimi i svaki je trajao po 20 dana. Opisuje da je radni dan započinjao ustajanjem i slijedio je doručak od 7,00 do 7,30 sati a nakon toga se odlazilo na položaj za koji je postojao raspored radi vojne vježbe. Tu se radilo do ručka, koji je bio u vremenu od 12,00 do 14,00 sati jer je na terenu bilo puno vojske, a poslije ručka se vraćalo natrag na položaj gdje se ostajalo do večere. Večera je bila od 17,00 do 17,30 sati odnosno onda kada se dođe na red, a poslije večere je bio povratak u bazu gdje su spavaone. Prije odlaska na večeru uzimalo se sve što je inače potrebno na položaju, bilo da se radilo o vozilima ili o naoružanju, te se to vraćalo natrag u bazu jer se ništa nije moglo ostaviti na položaju, a poslije večere su u bazi još bile pripreme za drugi dan i vršilo se čišćenje naoružanja "tako da su definitivno bili gotovi s radom oko 21,00 sat", kako doslovno navodi. Nastavno dodaje da se subotom radilo jednako kao i radnim danom, a nedjeljom se radilo do ručka tj. do 12,00 ili 13,00 sati. Za evidencije radnog vremena na terenima ne zna jesu li uredno vođene i jesu li podaci u njima bili točno upisani, te ističe da im se dolazilo s papirima i pokazalo gdje da stave potpis, a nitko ih nije "previše … poučavao" što u tim papirima piše. Osim toga, tada su bili vrlo mlade osobe i on konkretno je imao samo 21 godinu te mu je to bilo prvo radno mjesto a svi su uz to imali ugovore na određeno radno vrijeme. U tom smislu dodaje da je u isplatnim listama uvijek bio upisan isti iznos plaće; za mjesece kada su bili samo u vojarni i za mjesece kada su bili na terenu. Što se tiče slobodnih dana za rad na terenu dobili bi za 10 dana tri slobodna dana, ovisno o tome je li za vrijeme njihovog boravka na terenu bio kakav blagdan, jer ako je bio blagdan odnosno praznik, koji je inače za ostale bio neradni dan kao i za nedjelju, za takve bi se dane dobivao jedan slobodan dan a za preostalih pet radnih dana jedan. Što se tiče davanja počasti na sahranama umrlih branitelja navodi da je tužitelj bio angažiran na tim poslovima kao i svi oni drugi, ali ne mogu označiti točan broj sahrana. Navodi da samo da si u vrijeme kada si dežuran sigurno imao tri do četiri sahrane tjedno. Kako je pak njihova satnija pokrivala cijelu Sisačko-Moslavačku županiju i Grad Zagreb povratak sa sahrane gotovo nikada nije bio do 16,00 sati, nego uvijek nakon tog vremena ali ne može točno označiti do koliko sati bi se najkasnije vraćali. Slobodne dane su dobivali i za takav oblik prekovremenog rada, a koliko se može sjetiti za sedam sakupljenih sati dobivao se jedan slobodan dan. Uz to tvrdi da tužitelj i on zajedno bili na obranama od poplava i uglavnom radili kod poplava na sisačkom području. Ne može se uopće očitovati o radnom vremenu kada je takav rad bio u pitanju, jer se radilo prema potrebi, a što se tiče dana znali su ostajati po tri do četiri dana i onda dobiti smjenu ako je bilo potrebno. Dobivali su slobodne dane i za taj rad, ali njihov broj nikada nije bio jednak i nije bio ničim određen, već je zapovjednik odredio na koliki broj slobodnih dana se ima pravo ovisno o tome koliko se ostajalo na obrani od poplave.

8. Tužitelj je iskazao identično kao i svjedoci, odnosno napose kao prethodni svjedok u pitanju evidencija radnog vremena na terenima, i to: „Mi smo svi tada bili vrlo mlade osobe i većini od nas pa tako i meni je to bilo prvo radno mjesto, hijerarhijski smo bili najniži dio vojske i kada nam se donijelo nešto na potpis samo se naredilo tu potpiši i mi smo svi to potpisivali, time da nismo niti gledali što u tome što smo potpisali piše, a da smo i uočili nepravilnosti i usudili se prigovoriti to bi morao biti prigovor nekome od nama nadređenih i vjerojatno uopće ne bi bio uzet u obzir." Na upit svog pun. odgovorio je da je ostao sam raditi u vojsci kada je završio dočasničku školu, a prije nego je podnio ovu tužbu čak je bio uvjetovano da neće dobiti čin ako podnese tužbu. Štoviše, u tom smislu dodaje da je i sam vodio "neke svoje bilješke o radu kroz utuženo razdoblje, ali ih nije priložio u spis", te da još uvijek radi u vojsci i da je iskoristio sve slobodne dane na koje je imao pravo u tom periodu.

9. Na prijedlog tužitelja, a po rješenju suda provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, te je vještak u nalazu utvrdio postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, već prema kriterijima koje je pobliže naveo u nalazu.

10. Naime, u Nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2025.god. vještak je najprije iznio zadatke te navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu, a potom i pregled dostavljene dokumentacije, te je u id. nalazu pobliže obrazložio na koji je način izvršio vještačenje. Prvenstveno je iznio kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama, pa vještak plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulira po vrsti i mjesecima Iiste prezentira u Tablici 1 na listu 4-5 nalaza, list 225-226 spisa, te iznosi da je sate rada obračunavao prema odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, te Zakona o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Napominje da je u priloženim evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži, te primjerice navodi da je tužitelju za 7 dana koje je u lipnju 2012. proveo na stražarskom osiguranju obračunat stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kn. Vještak također navodi da je iz obračunskih lista vidljivo kako je tužitelju isplaćivan dodatak za obavljanje stražarskog osiguranja propisan prethodno navedenim Pravilnikom, ali dodaje kako prema podacima iz dnevne evidencije proizlazi da u utuženom razdoblju nije obavljao službu dežurstva.

11. Obračun neplaćenih sati vještak radi iz dostavljene evidencije na način da redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunava u vremenu od 8 sati, a sam izračun radi u tri varijante.

11.1. Varijantu 1 i 1a vještak radi temeljem dnevnih evidencija dostavljenih u spis i u prekovremeni rad na terenu uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati, ako je radio u tjednu, odnosno sve sate koje je odradio ako je radio za vikend. Primjerice navodi da je tužitelj dana 2. travnja 2013. godine (utorak) radio od 8:00 do 17:00 sati, dakle 9 sati, pa mu 8 sati obračunava u redovni rad a 1 sat u prekovremeni rad.

11.2. Varijantu 2 vještak radi sukladno prijedlogu tužitelja, te za terene za koje je u dnevnim evidencijama naznačen početak i završetak radnog vremena, odnosno za koje je naznačeno koliko je sati tužitelj odradio, vještak sate rada obračunava temeljem podataka iz dnevnih evidencija. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu a za koje u dnevnim evidencijama ne postoje podaci o odrađenim satima rada i satima rada na terenu, već samo oznaka TR, vještak sate rada obračunava po prijedlogu tužitelja i iskazu svjedoka na način da za dane od ponedjeljka do subote obračunava radno vrijeme u trajanju od 7,00 do 20,00 sati, a nedjelju i zadnji dan rada na terenu obračunava u trajanju od 7,00 do 13,00 sati.

11.3. Nadalje navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno i također ostvario prekovremeni rad, ali te sate prekovremenog rada "prema nalogu Suda" nije uvrstio u obračun, a tako nešto uostalom tužitelj nije predlagao a niti je u tom smislu prigovarao već je predlagao utvrditi prekovremeni rad samo s osnove rada na terenu. Vještak u tom smislu napominje kako postoji mogućnost da je tužitelj i za te sate ostvario slobodne sate, ali ih iz ovog obračuna nije bilo moguće izuzeti jer tuženik nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje – naloge o korištenju slobodnih sati.

11.4. Nastavlja; "Kako tuženik na spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad (naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani) nismo u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga smo u varijanti 1a (varijanta po dokumentaciji u spisu) u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzimamo slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzeli sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario, s time da smo od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeli one koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)2."

11.5. Potom vještak sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)3, radi preraspodjelu radnog vremena tužitelja prema točkama VII. i VIII. Odluke te: − za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) obračunava jedan slobodan radni dan za koji tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće,

− u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava mu višednevni odmor u omjeru 3:1.

11.6. Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad i te dane u tablici prikazuje u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Uz to utvrđuje da prema podacima iz dostavljene dokumentacije tužitelj nije obavljao službu dežurstva u utuženom razdoblju.

11.7. Slobodne dane prije prvog ostvarenog prekovremenog rada na terenu vještak ne obračunavao u nalazu. Naime navodi: "Kako nismo obračunavali slobodne dane prije prvog odrađenog prekovremenog rada na terenu to nismo niti obračunavali slobodne dane koje bi tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja do prvog odrađenog prekovremenog rada na terenu."

11.8. U varijanti 2 (varijanta po prijedlogu tužitelja) vještak slobodne dane obračunava prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 28.6.2024. godine (list 217 spisa) na način da za pet prekovremeno odrađenih radnih dana na terenu oduzima jedan slobodan radni dan, a za svaku prekovremeno odrađenu subotu/nedjelju/praznik na terenu obračunava za svaki taj dan jedan slobodan dan.

11.9. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 12. ožujka 2012. do 7. svibnja 2014. godine vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima, trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca.

11.10. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. svibnja 2014. godine vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli s fondom sati tog istog mjeseca.

11.11. Potom obračun neplaćenih sati rada daje u tri varijante:

- u varijanti 1 prekovremeni rad na terenu iskazan u dnevnim evidencijama ne umanjuje za korištene slobodne dane,

- u varijanti 1a prekovremeni rad na terenu iskazan u dnevnim evidencijama umanjuje za slobodne dane iskazane u dnevnim evidencijama, te

- u varijanti 2 prekovremeni rad na terenu obračunava po prijedlogu tužitelja i umanjuje za slobodne dane po prijedlogu tužitelja. U ovoj varijanti vještak tužitelju obračunava 84,67 sati prekovremenog rad za koji nakon izvršenog obračuna utvrđuje da nisu pokriveni sa slobodnim danima.

11.12. Zatim osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada na terenu te sati rada odrađenih noću, nedjeljom i blagdanom radi obračun plaće u utuženom razdoblju i obračune prezentira u prilogu nalaza.

11.13. Prema varijanti 1a nakon izvršenih obračuna utvrđuje da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 12. ožujka 2012. do 31. svibnja 2014. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 9.746,67 kuna, od čega 1.528,95 kuna za godišnji odmor. Također nalazi da je utuženo razdoblje tužena tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 212,00 kuna, pa kada ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 9.535,21 kunu i to na ime godišnjeg odmora iznos od 1.317,49 kuna a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznos od 8.217,72 kune, t.j. − iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 1.265,53 eura i to na ime godišnjeg odmora 174,86 eura a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznos od 1.090,67 eura, s time da dodaje − u srpnju 2012. godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak u istom ne radi prijeboj negativnih razlika.

11.14. Prema varijanti 1a nakon izvršenih obračuna utvrđuje da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 12. ožujka 2012. do 31. svibnja 2014. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 1.898,07 kuna, od čega 614,07 kuna za godišnji odmor, te da je za utuženo razdoblje tužena isplatila tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor 212,00 kuna. Kada id. iznos odbije od utvrđenih razlika, tada nalazi da ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.686,61 kunu i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 402,61 kunu, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 1.284,00 kune iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 223,84 eura i to na ime godišnjeg odmora 53,43 eura a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznos od 170,41 euro, te analogno dodaje da je u srpnju 2012. godine tužena utvrdila tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako međutim razlika za navedeni mjesec ide u minus, vještak u istom ne radi prijeboj negativnih razlika.

11.15. Prema varijanti 2 nakon izvršenih obračuna utvrđuje da tužitelj za prekovremeni rad na terenu i za godišnji odmor u razdoblju od 12. ožujka 2012. do 31. svibnja 2014. godine:

− ostvaruje dodatke na plaću u visini od 7.396,10 kuna, od čega 1.374,93 kune za godišnji odmor. Kako je za utuženo razdoblje tužitelju isplaćena razlika naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 212,00 kuna, kada taj iznos odbije ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.184,64 kune; i to na ime godišnjeg odmora iznos od 1.163,47 kuna a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznos od 6.021,17 kuna,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 953,56 eura i to na ime godišnjeg odmora 154,42 eura, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznosi 799,14 eura, a uz to nalazi; − u srpnju 2012. godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak u istom ne radi prijeboj negativnih razlika.

12. Tužitelj je nakon toga precizirao tužbeni zahtjev i u podnesku od 29.travnja 2025. potraživao da mu tuženik s osnove prekovremenog rada i dodataka na plaću za prekovremeni rad kako već navodi, te na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor isplati ukupni iznos od 953,56 eur, kao i troškove postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i troškove postupka.

13. Sud je unatoč prigovorima tuženika prihvatio kao ispravnu predloženu varijantu izračuna iz Nalaza vještaka koja se temelji na priloženoj dokumentaciji ali i personalnim dokazima, jer utvrđuje da ista varijanta u pravilu predstavlja najbliži prikaz stvarnog rada tužitelja i najvjerodostojnije odražava stvarni rad tužitelja, napose obzirom na priloženu dokumentaciju, navode saslušanih osoba u postupku i očitovanje vještaka u izrađenom nalazu. Naime, izračun u toj varijanti je obuhvatio sve priložene dokaze a naročito dostavljenu dokumentaciju o radu tužitelja, ali je u nedostatnosti prilaganja ostalih potrebnih isprava napravljen prema prijedlogu tužitelja uz uvažavanje onog što se saznalo na temelju personalnih dokaza, te je upravo takav prihvaćen kao ispravan, a sve iz razloga kako slijedi.

14. Prvenstveno se iznosi da priložena dokumentacija u spisu i napose iskazi saslušanih osoba u postupku, a posebno i naknadno pridoneseni dokazi neosporno potvrđuju da je tužitelj na temelju zabilježenih podataka u službenim evidencijama tuženika te sukladno navodima saslušanih osoba t.j. svjedoka i tužitelja, radio a terenu u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, odnosno radio je u prekovremenom radu i tako ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio odgovarajuću naknadu, niti mu je omogućio korištenje svih slobodnih sati u dovoljnom broju u odnosu na rad koji je ostvario. Po iskazima tužitelja i svjedoka svakako je razvidno da je tužitelj na terenu, kako je već navedeno, radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, što se u službenim evidencijama evidentno nije precizno upisivalo niti naznačilo stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu t.j. stvarno vrijeme rada u svim obavljenim poslovima. Već u tom smislu je dakle opravdano prihvatiti izračun predmetne razlike plaće prema varijanti vještačkog nalaza koja uključuje iskaze tužitelja i svjedoka o radu tužitelja, te uvažava stvarni rad i sve iskorištene slobodne dane za koje nije dokazana druga osnova korištenja, izvan one koju je naveo vještak. To iz razloga glede neupisanog stvarnog vremena rada i unatoč prigovorima tuženika, tim više što je tuženik prema odredbama Zakona o radu bio dužan voditi službene evidencije o stvarnom radu svojih zaposlenika, te propust takvog postupanja ne može ići na štetu tužitelja već na tuženika. Pri tom su tužitelj i saslušani svjedoci u granicama mogućnosti sukladno iskazali o svakodnevnom dužem radu na terenu, a treba reći da se u svim istovrsnim predmetima vođenim kod ovog suda, koji je a propo nadležan za sve vojne djelatnike Hrvatske kopnene vojske u Republici Hrvatskoj, gotovo bez izuzetka utvrđivalo da u službenim evidencijama tuženika nije upisivano stvarno vrijeme rada djelatnika u statusu kao tužitelj koji su obavljali rad na terenu, a to se u ovom slučaju može utvrditi prema dakle iskazima svjedoka i tužitelja. Proizlazi da su takve evidencije bile ili znale biti tek djelomično vjerodostojne, te se po iskazima svjedoka i tužitelja kao vojnih djelatnika i u svim drugim predmetima redovito utvrđivalo da su vojni djelatnici napose na terenu obavljali poslove i zadaće u vremenu dužem od redovnog radnog vremena. To je zapravo razumljivo i logično, kada se ima u vidu da vojni djelatnici odlaze izvan mjesta redovnog rada i mjesta prebivališta odnosno boravišta, na izdvojena mjesta službe radi obavljanja specifičnih poslova i zadaća, te na takvim mjestima ostaju kroz određeno duže vrijeme a najčešće jedan, dva ili tri odnosno ponekad četiri tjedna, s ili bez mogućnosti odlaska kući, što je sukladno utvrđeno i u ovom postupku. Jasno je da takve specifične zadaće koje se obavljaju po zapovijedi pretpostavljenih i ovlaštenih osoba zahtijevaju rad bez strogog vremenskog ograničenja odnosno rad duži od redovnog radnog vremena. Osim toga, takvi poslovi nerijetko uključuju i obavljanje vojnih vježbi po danu ili u noćnim uvjetima, odnosno barem jednu takvu vježbu tijekom boravka na određenom terenu, što u ovom slučaju nije posebno isticano. No, i bez obzira na prethodno navedeno teško je zamisliti rad na terenu u okviru redovnog radnog vremena, ako se uzmu u obzir povećani troškovi boravka na terenu, uz potrebu da se na ekonomičan način obave obvezne i specifične zadaće radi kojih je izdan nalog za rad na terenu. Isto tako, teško je zamisliti da bi tijekom kontinuiranog svakodnevnog boravka na terenu vojni djelatnik, izvan redovnog radnog vremena u trajanju od 8 sati, imao preostalo vrijeme za sebe i svoje slobodne aktivnosti koje ne bi bile ni u kakvoj vezi s vojnim angažmanom. Dakle, prema iskazima tužitelja i svjedoka u ovom postupku razvidno je da je tužitelj kao vojni djelatnik i u ovom slučaju odlazio na terene upravo kako bi izvršio specifične zadaće i poslove, te je dakle takve poslove svakodnevno radio u vremenu dužem od redovnog 8-satnog dnevnog vremena, a u okviru onog vremena o kojem su u pravilu svjedoci i tužitelj sukladno iskazali. Pri tom treba imati u vidu da je prema iskazima svjedoka i nakon večere postojao radni angažman u smislu priprema za idući dan i čišćenje naoružanja, pa je dakle takav radni angažman ponekad završavao i oko 21,00 sat ako ne i nakon toga kako je sukladno spomenuto u postupku. Stoga je slijedom navedenog prihvaćen izračun vještaka iz navedene varijante koji dakle uvažava stvarni rad na terenu, ali uz umanjenje za pronađene i iskorištene slobodne dane.

15. Potonje je pak opravdano jer je utvrđeno da je tužitelj neosporno koristio slobodne dane, što je pronađeno u službenim evidencijama i što su uostalom potvrdili saslušani svjedoci i tužitelj osobno. Vještak je također uvažio korištenje slobodnih dana po drugim osnovama te isključio one dane koje je tužitelj koristio po osnovi straže i dežurstva odnosno drugoj prepoznatljivoj osnovi, kako bi se točno utvrdilo kolika je razlika neisplaćene naknade ostala nakon izvršene stvarne preraspodjele radnog vremena. Pri tom tužitelj nije isticao da bi koristio slobodne dane po nekim drugim osnovama, a da ih je koristio takve slobodne dane valjalo bi isključiti samo ukoliko se tako nešto dokaže, pri čemu je u takvim uvjetima teret dokaza na tužitelju. Naime, tužitelj uvijek može predočiti knjižicu u slučaju dobrovoljnog davanja krvi iz koje bi bilo vidljivo kada je sve darovao krv i ostvario pravo na slobodne dane, u drugim slučajevima može predočiti rješenje ili drugi dokaz o ostvarivanju prava za korištenje slobodnih dana po drugoj opravdanoj osnovi, kako se ne bi umanjivala naknada za ostvareni prekovremeni rad. Za takvo dokazivanje nije potrebna eksplicitna evidencija poslodavca u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17, što konačno potvrđuje sudska praksa u odluci Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., te bi svako drugačije tumačenje iskorištenih slobodnih dana i neumanjivanje ostvarene razlike plaće za iskorištene slobodne dane značilo neosnovano pogodovanje tužitelju u stjecanju dvostruke zarade za isti rad. Uostalom, tužitelj je sam prihvatio navedenu varijantu i prema istoj precizirao tužbeni zahtjev.

16. Pri tom se utvrđuje da je vezano uz neisplaćenu razliku plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i dr. odnosno kako je navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu, id. materija uvećanja plaće u vremenu do 1. lipnja 2014.godine bila je regulirana odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09., a poslije odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske Narodne novine broj 73/13., ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imali su po tom Zakonu iz 2002. Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198. -200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. id. Zakona, Ministarstvo obrane bilo je ovlašteno za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96. st.1) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170. st.4). Stoga tako doneseni Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Obzirom na odredbu čl. 114. Id. Zakona, glede pitanja koja uređuju, ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1795/12, Rev-1845/12 i Rev-1902/12, kako sukladno iznosi tuženik tijekom postupka.

17. Nakon donošenja Odluka i Pravilnika, prema čl. 200. navedenog Zakona, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnova prekovremenog rada prema tim propisima (Odlukama i Pravilniku Ministra obrane), a ne kako je naprijed navedeno na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

18. U vezi primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, mišljenje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne primjenjuje na djelatne vojne osobe. Zajednička komisija se više puta očitovala o tome; na sjednici od 29. rujna 2005.godine i 20. listopada 2011.godine, Zapisnik sa sjednice od 29.rujna 2005.godine – uz t. 13 i Zapisnik sa sjednice od 20. listopada 2011.g. – uz t. 5, tako i Županijski sud u Varaždinu, Gž-854/14 od 18.lipnja 2014.godine.

19. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate Narodne novine broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. i stupio na snagu 1. listopada 2009.g., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je, osim slobodnih dana za obavljene straže, evidentno dobivao slobodne dane i za prekovremeni rad, jer tako utvrđuje i vještak uvidom u dokumentaciju u spisu, dok je Pravilnikom uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

20. Na temelju pak članka 139. ZOSOS-a iz 2013.godine Ministarstvo obrane je dana 6. ožujka 2014.godine donijelo Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Narodne novine 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15 i 5/17, koji je također specijalni propis i ima prednost pred primjenom općih propisa o radu.

21. Odredbom članka 153. ZOSOS/13, propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena određuje ministar obrane.

22. Radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana, s time da zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, već se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na ovaj način, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Navedene odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Takav rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima (čl. 154. ZOSOS-a objavljenog u 2013.godini).

23. Pri tom se napominje da je u skladu s odredbom čl. 153. st. 3 ZOSOS- a/13, Ministar obrane donio Odluku o rasporedu radnog vremena Narodne novine broj 66/14., 23/15. i 84/15, (što dijelom izlazi iz utuženog razdoblja), kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (prema točki IV id. Odluke), a slijedom prethodno navedenih propisa djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima, pa je sukladno navedenom u tom dijelu prihvaćen izračun iz varijante 2 zajedno s izračunom neisplaćene razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora .

24. Naime, u odnosu na isplatu naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora po odredbi čl. 14. st. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, NN 93/08, službeniku ili namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno u dr. zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

25. Id. člankom ugovorena je i visina naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a na sjednicama Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora raspravljalo se o primjeni čl. 14. Kolektivnog ugovora i Zaključcima od 8.5.2009.g., 5.3.2010.godine, 9.4.2010.godine, 21.5.2010.godine, 8.11.2010.godine, te je utvrđeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnicima u svojstvu tužitelja treba isplatiti naknadu plaće obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kada se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor (tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 8.5.2009. godine). Pri tom u prosječnu mjesečnu plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je djelatna vojna osoba bila na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju (Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje primjene kolektivnog ugovora od 21.5.2010.godine).

26. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, koji je u primjeni od 2. kolovoza 2012.godine, NN 89/12, na isti je način propisao način obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Prema čl. 60. st. 1 Zakona o radu, NN 149/09, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Zato se u iznos mjesečne plaće trebaju uvrstiti svi dodaci vezani za rad kao npr. dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno policijski dodatak i sl. koje je radnik ostvario tijekom mjeseca, osim dodataka za minuli rad.

27. Također, treba reći da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09, dalje: ZSOSRH, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.g., određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenima na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Prema čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom.

28. Temeljem ovlasti iz čl. 200. u vezi čl. 96. st. 1 i čl. 170. st. 4 Zakona o službi u oružanim snagama, ili kraće ZSOSRH, Ministarstvo obrane je donijelo Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN br. 118/09, te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11, koji se pak kao posebni propisi primjenjuju u ovom slučaju.

29. Odredbom članka 4. stavka 2 id. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02, propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), doslovno je propisano: “Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“.

30. Prema odredbi čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., u daljnjem tekstu:

ZSOSRH /13, koji je na snazi od 26. lipnja 2013., djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona), a potraživanje posljednje razlike plaće datira gotovo u cijelosti u vremenu prije donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, pa je slijedom navedenog tužiteljima dosuđena i tako zatražena naknada odnosno razlika naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, pa je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i donesena odluka kao u točki I izreke ove presude. Pri tom je uvažen jedino prigovor tuženika u odnosu na izračun iz rujna 2012. obzirom je tuženik uz podnesak od 24.10.2025., dostavio dokaz o isplati naknade za protupožarnu zaštitu, a vještak je u nalazu naveo daje u srpnju 2012. tužena tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak.

31. Dakle, slijedom navedenog tužitelju je dosuđena ukupna razlika naknade plaće u iznosu od 904,74 eura kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kao u točki I. izreke. Napominje se da se kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećana za tri postotna poena, pa je ista kamata precizirana i pridodana u izreci odluke. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, zatezna kamata na neisplaćenu razliku plaće i dodatke na plaću iz točke I. Izreke dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr. izmjene i dopune cit. zakona, bez kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. To iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Slijedom toga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelja i donijeti odluku kao u točki III izreke presude.

32. Tužitelj je uspio u postupku s predmetnim potraživanjem, osim u manjem i neznatnom dijelu potraživanja za rujan 2012. te u dijelu poražavanja zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, ali se dakle ne radi o značajnijem odbijanju njegovog potraživanja pa mu nije posebno umanjivan trošak postupka. Naprotiv, isti je dosuđen u smislu čl. 154. ZPP-a sukladno Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku priloženom na završnom ročištu. Tužitelju je kao opravdan dosuđen zatraženi trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 28.02.2017., 05.12.2017., 28.06.2024 i 29.04.2025., te za zastupanje na ročištima od 07.02.2018., 13.06.2024. i 14.01.2025., sve u iznosu od po 150,00 eura. Za sastav podneska od 22.01.2018. priznat je 25%-tni trošak u iznosu od 37,50 eur, pa je za navedene radnje priznat ukupni trošak u iznosu od 1.387,50 eura koji uvećan za pripadajući PDV iznosi 1.734,37 eura. Tom trošku pridodan je trošak vještačenja od 500,00 eura, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.234,37 eur sa zakonskom zateznom kamatom, kako je već sadržano u tužbenom zahtjevu i točki IV izreke presude.

U Karlovcu 18. veljače 2026.

Sudac;

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Klaić & Klaić iz Kutine

2. Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-85/2017