REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-612/2026-3

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Jošku Dujmovu, odvjetniku u Kaštel Lukšiću, protiv tuženika UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, a na ročištu od 18. veljače 2026., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 10.159,69 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, a koja teče na iznos od:

- 205,44 € od dana 01.03.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.04.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.05.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.06.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.07.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.08.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.09.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.10.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.11.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.12.2016.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.01.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.02.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.03.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.04.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.05.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.06.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.07.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.08.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.09.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.10.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.11.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.12.2017.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.01.2018.g. do isplate

- 398,17 € od dana 01.02.2018.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.03.2018.g. do isplate,

- 398,17 € od dana 01.04.2018.g. do isplate,

dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 249,57 € sa zatraženim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.348,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. veljače 2026.g. pa do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

Obrazloženje:

1. Dana 26. travnja 2018. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja IH protiv tuženika UH u kojoj se navodi:

1.1. kako je pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. Ps- 39/16 nalaženo tuženiku da iseli iz stana stana broj 1. površine 59,27 m2, položen u podrumu, zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa] (ranije Šetalište 1.maja 77, ranije [adresa]), sagrađen na č. zgr. [katastarska čestica], ZU 7962, K. O. [katastarska općina], te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici sve u roku od 15 dana, 1.2. kako je navedena Presuda postala pravomoćna dana 17.01.2018.g. i izvršna dana 12.03.2018.,

1.3. kako se sukladno gornjem, u smislu čl.165 Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima, tuženik od dana podnošenja tužbe u predmetu Ps-39/16, dakle od 23.veljače,2016.g., nalazi u položaju nesavjesnog posjednika dostavljanjem tužbe na iseljenje i predaju u posjed pa stoga tužitelj potražuje novčanu naknadu od tuženika za korištenje njegove nekretnine po pravilima o stjecanju bez osnova, dakle po čI.1120 ZOO-a.

1.4. kako tuženik od dana podnošenja tužbe, dakle od 23.veljače 2016.g. u predmetu Ps-39/16 pa do dana podnošenja ove tužbe, dakle od 03.svbnja,2018.g. ostvario korist od najmanje 3.000,00 kuna mjesečno, koliko u biti predstavlja mjesečna najamnina na slobodnom tržištu ovakvog stana na području Grada Splita,

1.5. kako je za predmetno vremensko razdoblje od 26 mjeseci i četiri dana tuženik ostvario korist od ukupno 78.428,57 kuna i za toliki iznos oštetio tužitelja,

1.6. kako s obzirom na izloženo tužitelj, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu slijedećeg sadržaja:

»Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 78.428,57 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedine tražbine do isplate koja teče od dana 24.02.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, a od 01.07.2017.g. pa nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate prema stopi koja se izračuna uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos od:

- 428,57 kuna od dana 24.02.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.03.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.04.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.05.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.06.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.07.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.08.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.09.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.10.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.11.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.12.2016.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.01.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.02.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.03.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.04.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.05.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.06.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.07.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.08.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.09.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.10.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.11.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.12.2017.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.01.2018.g. do isplate

- 3.000,00 kuna od dana 01.02.2018.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.03.2018.g. do isplate,

- 3.000,00 kuna od dana 01.04.2018.g. do isplate,

II Dužan je tuženik pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos dosuđenog parničnog troška teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«

2. Dana 29. svibnja 2018. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika

UH, u kojem se navodi:

2.1. kako se prvenstveno ističe kako u tužbi, nije naznačen OIB/osobni identifikacijski broj za tužiteljicu, te je ista, slijedom navedenog neuredna za postupanje sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, te je istu trebalo kao takvu odbaciti ili vratiti tužitelju radi uređenja,

2.2. kako se navodi u tužbi, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj: Ps-39/16, naloženo je tuženiku da iseli iz stana broj 1.površine 59,27 m2, položenog u podrumu, zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa] (ranije Šetalište 1.maja 77, [adresa]), sagrađenog na č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici sve u roku od 15.dana.

2.3. kako u smislu odredbe čl.165.Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima, tuženik se od dana podnošenja tužbe u predmetu Ps-39/16, dakle od 23.veljače 2016.godine, nalazi u posjedu nesavjesnog posjednika dostavljanjem tužbe na iseljenje i predaju u posjed pa stoga tužitelj potražuje novčanu naknadu od tuženika za korištenje njegove nekretnine po pravilima stjecanju bez osnova, odnosno sukladno čl.1120 ZOO-a. Iznos od 78.428,57 kuna tužitelj u tužbi označava kao iznos za korištenje predmetne nekretnine od strane tuženika u razdoblju od 26 mjeseci i 4 dana (mjesečni iznos od 3.000,00 kuna).

2.4. kako se prvenstveno ističe kako je tuženik u navedenom predmetu po svom punomoćniku uložio Reviziju koja se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a koja se ovim putem dostavlja u spis.

2.5. kako je tuženik dana 12.12.2017.godine, pred Općinskim sudom u Splitu, ustao sa tužbom protiv ovdje tužiteljice kao tuženice ad.1. te tuženika ad.2. Grada Splita, radi isplate iznosa od 67.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a sve iz razloga slijedeće navedenih,

2.6. kako je tuženiku predmetni stan dodijeljen od strane Grada Splita, te je tuženik dugi niz godina plaćao i još plaća najamninu te sve potrebne komunalne i ostale režije za predmetni stan,

2.7. kako je tuženik po gore navedenom pravnom osnovu ne samo boravio u navedenom stanu i plaćao sve potrebne namete već je isti i kroz godine financijski ulagao u uređenje predmetnog stana, a koji su podrobnije navedeni,

2.8. kako je predmetni stan na adresi [adresa] tuženik koristi od 12. mjeseca 1991.godine, te je od istog dana u statusu najma stana od grada Splita, 2.9. kako tuženik uredno podmiruje sve naknade za korištenje stana [adresa], a što se može dokazati evidencijom uplata tijekom svih prethodnih godina. Ističe se kako je tuženik stupanjem u predmetni stan (koji je zapravo podrum prenamijenjen u stambeni prostor) zatekao isti u jako lošem stanju neadekvatnim za boravak i stanovanje u istom, a što je iziskivalo nemala ulaganja od strane tuženika, 2.10. kako je sam stan ukopan u zemlju bez ikakve vanjske i unutarnje izolacije te s obzirom na isto velika je vlaga a kao posljedica iste vidljiva su oštećenja na zidovima kroz koja prodiru oborinske vode, te su velika oštećenja na plafonima koji su još od izgradnje od trule bambusove trske. Nadalje truli su i razbijeni prozori u raspadajućem stanju, koji se nisu mijenjali nikad od izgradnje kuće (preko 70 godina) kao i što su dotrajale električne instalacije sa neispravnim brojilom i razvodnom kutijom. Također začepljene su i neispravne odvodne i dovodne cijevi, neispravna i potpuno u raspadajućem stanju wc-kupaona a podovi su „goli", sa ispucalim podrumskim betonom bez izolacije.

2.11. kako je, tijekom svih godina, a s obzirom na navedeno stanje stana te nehumanim životnim uvjetima, tuženik koji tu živi sa svojom suprugom i troje djece, bio je prisiljen uložiti novčana sredstva, a koja su bila neophodna, a sve da bi se osigurali osnovni životni uvjeti za njegovu obitelj.

2.12. kako su ulaganja bila na svim područjima koja su prethodno navedena odnosno za potrebe sanacije istih i to; sanacija pukotina i izolacija od vlage unutarnjih zidova i plafona u više navrata, oko 13.000,00, izolacija i popločavanje podova i sanacija pukotina u podovima - oko 8.000,00 kn, pet novih prozora po mjeri sa stručnom ugradnjom klupicama, sanacijom zidova i zatvaranje jednog otvora sa izolacijom (prostora između kuća - kolovaja)- oko 23.000,00 kn, sanacija i zamjena dotrajalih i neispravnih električnih instalacija, brojila i razvodne kutije – oko 4.000,00 kn, zamjena neispravnih i dotrajalih odvodnih i dovodnih cijevi (kuhinja i kupaona)– oko 5.000,00 kn, potpuna adaptacija wc-kupaone: cijevi, keramika, bojler, elektrika, kanalizacija, itd 14.000,00 kn,

2.13. kako se napominje kako su prethodno navedeni radovi sanacije i obnove, samo oni najnužniji i najosnovnije uloženi od strane tuženika proteklih 25 godine, u okvirnom ukupnom iznosu od 67.000,00 kn, dok je tuženik također na druge životne načine također ulagao i održavao predmetni stan kako bi isti bio podoban za život, 2.14. kako je, stoga, temeljem navedenog, potrebno angažirati ovlaštenog vještaka poradi određivanja iznosa eventualne naknade svih ulaganja od strane tuženika koje je tužiteljica istom dužna isplatiti,

2.15. kako je, slijedom svega navedenog i dokumentiranog, evidentno da je tužba u potpunosti nepodobna za postupanje tj. ista je neuredna sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, slijedom navedenog istu je potrebno odbaciti ili pak pozvati tužitelja na uređenje tužbenog zahtijeva,

2.16. kako je, u svakom slučaju, slijedom navedenog evidentno također i da je tužba u potpunosti neosnovana, te imajući u vidu sve gore navedeno, to se predlaže da naslovni sud nakon održane glavne i javne rasprave i izvedenih dokaza, donese presudu kojom se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te se tužitelja obvezuje na snašanje parničnog troška i to ur

3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj ps-39/16, pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6024/2017, pregledom platnih podataka od 08.03.2023. dostavljenih od strane Porezne uprave – ispostava Split o visini najma/zakupa za nekretninu na adresi [adresa].

4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6. Pun. tužitelja popisao je parnični trošak.

7. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji kako je tuženik, kao nepošten posjednik, u utuženom razdoblju, držao u posjedu stan u vlasništvu tužitelja anagrafske oznake [adresa] (ranije Šetalište 1.maja 77, ranije [adresa]), sagrađen na č. zgr. [katastarska čestica], ZU 7962, K. O. [katastarska općina], iako je tuženik znao kako je tužitelj vlasnik istog u utuženom razdoblju, dakle, kako je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog stana, slijedom čega je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za korištenje stvari, u konkretnom slučaju predmetnog stana, temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

8. Tuženik tijekom postupka nije osporio tvrdnje tužitelja kako je tuženik bio u posjedu spornog stana u utuženom razdoblju. Tuženik je tijekom postupka prigovarao kako bi on u predmetni stan izvršio određena ulaganja, pobliže navedena u odgovoru na tužbu.

9. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“ 9.1. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“ „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

9.2. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice održane 1. ožujka 2021. nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaje te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

9.3. Člankom 164 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne Novine«, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15, te 94/17 – dalje: ZVSDP) propisano je: (1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

(2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

(3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.

(4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari.

(5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži.

(6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje.

(7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

9.4. Člankom 165. ZVDSP-a propisano je:

»(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari. (6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.«

9.5. Člankom 18. st. 3 ZVDSP-a propisano je:

»Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.«

9.6. Člankom 8. ZVDSP-a propisano je:

» (1) Koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava.

(2) Plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem nečijega rada, a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu.

(3) Plodovi nekoga prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu, kao kod prava koje ovlašćuje na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari - dobiveni dijelovi stvari.

(4) Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate.

(5) Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome. Tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati.

(6) Tko je dužan predati plodove neke stvari ili prava, ovlašten je zahtijevati naknadu troškova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, ali nikada više od vrijednosti plodova koje je dužan predati.«

9.7. Odredbom čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), propisano je: »Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.«

9.8. Odredbom članka 119. stavak 1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretnini stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, a prema odredbama članka 120. stavak 1. i 3. toga Zakona vlasništvo se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu koja uknjižba djeluje od podnošenja zahtjeva za uknjižbu.

10. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj ps-39/16, sud je utvrdio kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj ps- 39/16 od 13. rujna 2017. u pravnoj stvari tužiteljice IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika UH, tuženiku UH naloženo da iseli iz stana broj 1. površine 59,27 m2, položenog u podrumu, zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa]. (ranije šetalište 1. maja 77., ranije [adresa].), sagrađen na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7962 k. o. [katastarska općina] te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, sve u roku 15 dana.

11. Pregledom presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2433/2017 od 17. siječnja 2018., sud je utvrdio kako je Županijski sud u Splitu, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, te je potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj PS-39/16 od 13. rujna 2017.

12. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj ps-39/16, sud je nadalje utvrdio kako je u tom predmetu tuženiku, UH, uručena tužba dana 16. ožujka 2016.

13. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 6024/2017 sud je utvrdio kako je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 6024/2017 od 08. ožujka 2019., u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika pod 1) IH, OIB [osobni identifikacijski broj], i pod 2) Grad Split, OIB 78755598868, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»1. Dužna je tužena pod 1) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnove financijskog ulaganja u nekretninu označenu kao stan broj 1, površine 59,27 m2, položen u podrumu zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa] (ranije Šetalište 1. maja 77, [adresa]), sagrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], iznos od 67.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate.

2. Dužni su tuženici pod 1) i pod 2) solidarno u roku od 15 dana osigurati tužitelju i njegovoj obitelji drugi adekvatan smještaj na području Grada Splita.«

14. Pregledom presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2064/2019-4, sud je utvrdio kako je Županijski sud u Osijeku, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i kako je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6024/17 od 8. ožujka 2019. potvrđena u cijelosti.

15. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, sud je utvrdio:

- kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj ps-39/16 od 13. rujna 2017. tuženiku UH naloženo da iseli iz stana broj 1. površine 59,27 m2, položenog u podrumu, zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa]. (ranije šetalište 1. maja 77., ranije [adresa].), sagrađen na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7962 k. o. [katastarska općina] te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, sve u roku 15 dana.

- kako je u tom predmetu tuženiku, UH, uručena tužba dana 16. ožujka 2016.

16. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, te kod činjenice kako tuženik nije osporio, a niti osporavao tvrdnje tužitelja, kako je on, tuženik, bio u utuženom razdoblju u posjedu predmetnog stana označenog kao stan broj 1, površine 59,27 m2, položenog u podrumu zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa] (ranije Šetalište 1. maja 77, [adresa]), sagrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], to je zaključak ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u pogledu zahtjeva za isplatom svih koristi koje je tuženik imao dok je držao u posjedu sporni stan.

17. Prije svega, potrebno je istaći kako je prema odredbi čl. 1120. ZOO, propisano kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Upotreba tuđe stvari u vlastitu korist u smislu odredbe predstavlja poseban vid stjecanja bez osnove. Opće pravilo o stjecanju bez osnove kaže da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Upotreba tuđe stvari u svoju korist u smislu čl. 1120. ZOO-a je dakle prelazak imovine ili dijela imovine (bez osnove) kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju a obzirom da stjecatelj tuđe stvari tu stvar više ne drži u posjedu jer je ta stvar potrošena ili je promijenila identitet.

18. Nemogućnost vraćanja ili gospodarska neopravdanost vraćanja tuđe stvari opravdava obvezu osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist da vlasniku naknadi korist od takove uporabe i u situaciji kada je bila poštena (nije znala, a niti je iz okolnosti imala razloga posumnjati da uporabljuje tuđu stvar). U protivnom u takvoj situaciji neosnovano bi se bespovratno uvećala imovina osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist, odnosno neosnovano bi se trajno umanjila imovina vlasnika stvari. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. regulira situacije kada je naturalna restitucija moguća, kada je moguć povrat stvari. Dakle, s obzirom kako je predmetni stan još uvijek u nepromijenjenom obliku, u konkretnom slučaju valja primijeniti navedene odredbe ZVDSP-a prema kojima je nepošteni posjednik dužan naknaditi korist od upotrebe tuđe stvari.

19. U smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, dužnost tuženika da naknadi tužitelju sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, te dužnost naknade sve štete koje su na predmetnom stanu nastale, postojala bi samo u slučaju da je tuženik bio nepošteni posjednik. Pri tome je za navesti da nije odlučna činjenica je li tuženik znao da li je tužitelj vlasnik predmetnog stana, već je odlučna činjenica je li tuženik u utuženom razdoblju ili razdoblju koje je prethodilo utuženom razdoblju od tuženika zahtijevao predaju predmetnog stana u posjed odnosno je li tuženik kakvom radnjom onemogućio tužitelja u vršenju njegovog prava na posjed odnosno je li tuženik isključio tužitelja od prava posjeda, u kojem slučaju bi tuženik bio nepošteni posjednik.

20. Iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka proizlazi kako je u spisu Općinskog suda u Splitu poslovni broj ps-39/16, kojim je tužiteljica od tuženika zatražila predaju u posjed spornog stana kao i iseljenje tuženika iz predmetnog stana, tuženiku, UH, uručena tužba dana 16. ožujka 2016.

21. Isto tako, iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka proizlazi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj ps-39/16 od 13. rujna 2017. tuženiku UH pravomoćno naloženo da iseli iz stana broj 1. površine 59,27 m2, položenog u podrumu, zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa]. (ranije šetalište 1. maja 77., ranije [adresa].), sagrađen na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7962 k. o. [katastarska općina] te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, sve u roku 15 dana.

22. Kod postojanja pravomoćne presude ovog suda poslovni broj ps-39/16 od 13. rujna 2017. kojom presudom je naloženo tuženiku da stan u vlasništvu tužiteljice slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, te kod činjenice kako tuženik nije imao nikakav pravni osnov da u svom posjedu drži predmetni stan koji je vlasništvo tužitelja, kao sporno valjalo je utvrditi kada je tuženik postao nepoštenim posjednikom, te visinu koristi koje je tužitelj mogao ostvariti, a nije ostvario iz razloga jer je tuženik u svom posjedu držao i predmetni stan u vlasništvu tužitelja.

23. Kod utvrđenja ovog suda kako je u predmetu ovog suda poslovni broj ps-39/16 pravomoćno naloženo tuženiku da iseli iz predmetnog stana, te kako je u tom predmetu tuženiku uručena tužba dana 16. ožujka 2016., to je tuženik, po ocjeni ovog suda, postao nepoštenim posjednikom upravo dana 16. ožujka 2016. kada je tuženiku uručena tužba u predmetu Ps-39/16.

24. To sve sukladno stavu zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. prema kojem pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

25. Kako u konkretnom slučaju nema dokaza da je tužiteljica prije podnošenja tužbe pozivala tuženika na predaju predmetnog stana, to nema dokaza kako bi tuženik bio nepošteni posjednik prije nego je zaprimio tužbu u predmetu ps-39/16. kojom je tužbom tužiteljica zatražila od tuženika predaju i iseljenje, to tužiteljici u konkretnom slučaju pripada naknada od dana 16. ožujka 2016.

25.1. S obzirom na navedeno, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za više zatraženo, za razdoblje do zaključno sa 15. ožujka 2016. godine.

26. Kao sporno valjalo je raspraviti iznos kojeg je tuženik UH dužan isplatiti tužiteljici na ime korištenja predmetnog stana.

27. Potrebno je navesti da su koristi, sukladno odredbi čl. 8. ZVDSP-a, plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava (1), a plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem nečijega rada, a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu. Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate. (4), a koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome (5).

28. U konkretnom slučaju korist je, sukladno odredbi čl. 8. ZVDSP-a, zakupnina ili najamnina koju je tužitelj mogao ostvariti iznajmljivanjem spornog stana u [adresa], površine 59,27 m2, koji je vlasništvo tužiteljice, s obzirom da zakupnina, odnosno najamnina, pripada onome kome pripada i stvar, dakle u konkretnom slučaju tužitelju, a koju korist tužiteljica nije ostvarila jer je predmetni stan u svom posjedu držao tuženik.

29. Visinu, odnosno iznos koristi – najamnine, koje je tužiteljica mogla ostvariti, a nije ostvarila jer je tuženik držao u nepoštenom posjedu predmtni stan, sud je utvrdio pregledom podataka dostavljenih od strane Porezne uprave – područni ured, ispostava Split od 03.03.2023., pregledom kojih je sud utvrdio kako su u bazama podataka Informacijskog sustava Porezne uprave dostupni podaci prema kriteriju namjene nekretnine (poslovni prostor, stambeni prostor, skladišni prostor, zemljište). Dalje je utvrđeno kako su slijedom navedenog, 10.03.2023. godine, izvršene pretrage baza podataka Informacijskog sustava Porezne uprave te je utvrđeno kako su na lokaciji za navedeno razdoblje ([adresa]) evidentirane prijave najma/zakupa za stambeni prostor, na lokaciji [adresa], površine 55 m2, mjesečna najamnina iznosi 500,00 EUR, odnosno 9,09 EUR po m2, te za stambeni prostor na lokaciji [adresa],, površine 40 m2 mjesečna najamnina iznosi 800,00 EUR, odnosno 20,00 EUR po m2.

30. Ovaj sud je prihvatio podatke dostavljene od strane porezne uprave kao mjerodavne i odlučne, a to s obzirom kako se ti podaci temelje na zaključenim ugovorima koji se dostavljaju i koji su dostavljeni poreznoj upravi, i u koje ugovore porezna uprava ima uvid, te osim toga i zbog činjenice kako je porezna uprava dostavila podatke koji se odnose upravo na [adresa], u kojoj se ulici nalazi zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan.

31. Analizirajući podatke dostavljene od strane Porezne uprave, sud je utvrdio kako za dva stambena objekta prosječni najam iznosi 14,55 € po m2 (20,00 € + 9.09 € = 29,09 : 2 = 14,55 €).

32. Kada se površina predmetnog stana (59,27 m2) pomnoži sa 14,55 €, to proizlazi kako je tuženik dužan na ime naknade platiti mjesečni iznos od 862,38 €.

33. Međutim, kako je tužiteljica zatražila mjesečni iznos od 3.000,00 kn što prema fiksnom tečaju iznosi 398,17 €, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je tužiteljici dosuđena mjesečna naknada u iznosu od 398,17 €.

34. Kao što je već navedeno, sud je utvrdio kako je tuženik postao nesvjesni posjednik dana 16. ožujka 2016., kada je primio tužbu u predmetu Ps39/16, slijedom čega tužitelju pripada naknada od 16. ožujka 2016.

35. Slijedom iznijetog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za mjesec veljaču u iznosu od 428,57 kn (56,88 €), te za prvih 15 dana ožujka 2016, te je sud tužiteljici dosudio naknadu počev od 16. ožujka 2016.

36. Tužiteljica je zatražila isplatu naknade do zaključno s travnjem 2018. Tuženik pak nije ni tvrdio ni dokazao da je predao predmetni stan u posjed i da je iselio iz predmetnog stana prije mjeseca travnja 2018., pa je sud tužiteljici dosudio naknadu za razdoblje od 16. ožujka 2016. pa do zaključno s travnjem 2018. godine.

37. Slijedom iznijetog, tužiteljici pripada naknada za svaki mjesec u iznosu od po 398,17 € počevši od mjeseca travnja 2016. do zaključno s travnjem 2018.

38. U odnosu za mjesec ožujak 2016., tuženik je postao nepoštenim posjednikom dana 16. ožujka 2016., iz čega proizlazi kako je dužan platiti naknadu za mjesec ožujak počev od 16. ožujka 2016., kada je postao nepošten, pa do 31. ožujka 2016., dakle za 16 dana mjeseca ožujka.

39. Mjesec ožujak 2018. ima 31 dan, pa kada se iznos od 398,17 €, koliko iznosi mjesečna naknada, podijeli sa 31 danom, to proizlazi kako dnevna naknada iznosi 12,84 €.

40. Kada se 16 dana, koliko je tuženik bio nepošteni posjednik u mjesecu ožujku 2016. pomnoži sa 12,84 €, koliko iznosi naknada za jedan dan, to proizlazi kako je tuženik dužan tužiteljici za mjesec ožujak 2016. isplatiti iznos od 205,44 €.

41. Dakle, cijeneći sve naprijed navedeno, ocjena je ovog suda kako je tuženik dužan tužiteljici po osnovu izgubljenih koristi koje je tužiteljica imala za vrijeme dok je tuženik držao u svom posjedu predmetni stan kao nepošteni posjednik, platiti ukupan iznos od 10.159,69 €.

42. Pri tome je sud cijenio kako je tuženik dužan platiti za 16 dana mjeseca ožujka 2016. 205,44 €, zatim za mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2016. puni iznos od 398,17 €, zatim za svih 12 mjeseci 2017. godine puni iznos od po 398,17 €, te konačno za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2018. puni iznos od po 398,17 €, što sveukupno iznosi 10.159,69€.

43. Potrebno je istaći kako tužiteljica ne treba dokazivati da bi predmetnu nekretninu iznajmila za iznos tržišne najamnine, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji utuženom razdoblju, kao što je to i navedeno u odluci Vrhovnog suda Rev-2364/2016.

44. Slijedom iznijetog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 10.159,69€, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos glavnice 249,61 €, te za pripadajuće kamate na taj iznos, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

45. Odbijajući dio od 249,61 € odnosi se na zatraženi iznos naknade od 56,88 € za mjesec veljaču 2016., te na iznos od 192,73 €, koji je odnosi za razdoblje od 01.03.16. do zaključno s 15.03.16. u kojem je razdoblju, po ocjeni ovog suda, tuženik bio pošteni posjednik.

46. Na dosuđeni iznos, tužiteljici, pripada sukladno čl. 29 ZOO-a i zatezna kamata. Zatezna kamata na mjesečni najam stana dospijeva svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, slijedom čega u konkretnom slučaju kamata teče od prvog u mjesecu za tekući mjesec.

47. U odnosu na tuženikov prigovor iz odgovora na tužbu, a koji se odnosi na tuženikove tvrdnje kako je isti izvršio određena ulaganja u sporni stan, ocjena je ovog suda kako taj prigovor nije osnovan.

48. Prvenstveno iz razloga jer je tuženik u predmetu ovog suda P- 6024/2017 zatražio svojim tužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 67.000,00 kn na ime izvršenih ulaganja u predmetni stan, međutim, pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P- 6024/2017 od 08. ožujka 2019. pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev u ovom predmetu tuženika UH, a u tom predmetu tužitelja, kojim je isti zatražio da mu tužiteljica, a u tom predmetu tužena s osnove financijskog ulaganja u nekretninu označenu kao stan broj 1, površine 59,27 m2, položen u podrumu zgrade u [adresa], danas anagrafske oznake [adresa] (ranije Šetalište 1. maja 77, [adresa]), sagrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], isplati iznos od 67.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate.

49. Dakle, o zahtjevu tuženika za naknadom ulaganja u predmetni stan, pravomoćno je odlučeno presudom ovog suda poslovni broj P- 6024/2017 od 08. ožujka 2019., dakle, radi se o presuđenoj stvari, slijedom čega sud u ovom predmetu nije ovlašten ponovno o tome zahtjevu odlučivati. No kako tuženik u tom pravcu nije postavio tužbeni ili neki drugi zahtjev, to sud istog nije mogao ni odbacit.

50. Pored toga, navedeni prigovor nije osnovan i iz razloga jer tuženik u tom pravcu nije istakao ni procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP, ni materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, ni protutužbu.

51. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način od strane tužene strane istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužene strane na ime restitucije u vezi s ulaganjem u sporni prostor.

52. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, te kako nije podnesena protutužba, to u konkretnom slučaju nije bilo ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s ulaganjem u sporni prostor.

53. Konačno, sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja. Dakle, sud tijekom postupka izvodi samo one dokaze koje su stranke predložile.

54. U konkretnom slučaju, sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, kada tuženik tvrdi da je izvršio određena ulaganja u sporni stan, tada to treba i dokazati. Tuženik, međutim, na okolnost svojih tvrdnji da je izvršio ulaganja u sporni stan nije dostavio bilo kakve dokaze.

55. Tako tuženik nije dostavilo račune iz kojih bi sud mogao utvrditi kako su obavljeni bilo kakvi radovi vezani uz ulaganja u predmetni stan. Potom, tuženik nije predložio saslušanje svjedoka koji bi potvrdili da je tuženik eventualno izvršio radove u predmetnom stanu.

56. Konačno, tuženik je u odgovoru na tužbu na tu okolnost predložio građevinsko vještačenje, međutim, tuženik do zaključena glavne rasprave nije predujmio troškove za vještačenje, pa sud taj dokaz nije izveo.

57. Slijedom svega naprijed iznijetog, zaključak je ovog suda kako su tvrdnje tuženika o njegovim ulaganjima u sporni stan nedokazane, te sukladno tome i neosnovane, te ih kao takve ovaj sud nije prihvatio. Konačno, takav zahtjev tuženika je već pravomoćno odbijen, pa sukladno navedenom, radi se o presuđenoj stvari.

58. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

59. U odnosu na prijedlog za povrat u prijašnje stanje, kojeg je ovaj sud dopustio, za navesti je slijedeće:

59.1. Prema odredbi članka 122. stavka 1. ZPP protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. i članku 119. ovog zakona ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen.

59.2. Odredbom 117. stavka 2. ZPP propisano je da povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

59.3. Prema odredbi članka 119. ZPP neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

60. U konkretnom slučaju punomoćnik tužiteljice je razloge za propuštanje ročišta održanog dana 18. prosinca 2025. obrazložio zdravstvenim problemima, te je punomoćnik tužiteljice taj isti dan podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, slijedom čega je tužiteljica podnijela prijedlog u zakonskom roku od 8 dana, pa je sukladno tome prijedlog za povrat u prijašnje stanje izjavljen u roku. Isto tako, tužiteljica nije propustila ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

61. Cijeneći sve naprijed iznijeto, uzimajući u obzir kako je punomoćnik tužitelja razloge za propuštanje obrazložio zdravstvenim problemima, a što je isti potkrijepio medicinskom dokumentacijom, i kako je prijedlog za povrat u prijašnje stanje pravodobno podnio u roku od osam dana od dana kada je propustio ročište, pa se, posljedično tomu, u konkretnomu slučaju propuštanje tužitelja ne može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek, a također je razvidno kako tužitelj nije propustio ročište zakazano povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, to je ocjena ovog suda kako je prijedlog za povrat u prijašnje stanje osnovan, slijedom čega je sud istog dopustio.

62. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju zastupanom po pun. odmjeren je trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, te 138/2023). Tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe 100 bodova, za pristupe na roč. od 05.12.22., 03.02.23. i 25.09.25. po 25 bodova (25%), za pristupe na roč. od 10.10.22. i 13.01.26. po 100 bodova, za pristupe na roč. od 12.04.23., 24.10.24. i 27.10.25. po 50 bodova (50%), što sveukupno zbrojeno iznosi 526,00 bodova, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 1.050,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 150,51 €, te trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 147,99 €, pa sveukupan trošak tužiteljice iznosi 1.348,50 €.

62.1. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u osnovu, te djelomično u visini (97;6%), pa je sud sveukupan uspjeh tužiteljice cijenio sa 98,8%. Kako tužiteljica u ovom sporu nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je sud, sukladno odredbi čl. 154. st. 3 ZPP-a, tužiteljici dosudio u cijelosti parnični trošak.

62.2. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 18. veljače 2026.g. pa do konačne isplate.

63. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 18. veljače 2026.g.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun,

- tuženiku po pun.