Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-186/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolić, kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Vrdoljak, odvjetniku u Splitu, protiv Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay&Partneri d.o.o. Zagreb,radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj: P 892/2022-21 od 20. siječnja 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I. izreka presude i rješenje) potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj: P 892/2022-19 od 20. siječnja 2025.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: P 892/2022-19 od 20. siječnja 2025. odlučeno je:

i to presudom:

"I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju iznos od 1.397,35 EUR / 10.528,31 HRK kn s kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,02 EUR / 0,12 HRK od 1.8.2007. godine do dana isplate

- na iznos od 0,36 EUR / 2,73 HRK od 1.9.2007. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,11 HRK od 1.12.2007. godine do dana isplate

- na iznos od 0,86 EUR / 6,49 HRK od 1.2.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 1,51 EUR / 11,41 HRK od 1.3.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 2,49 EUR / 18,74 HRK od 1.4.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,15 EUR / 1,10 HRK od 8.4.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,95 EUR / 7,17 HRK od 1.5.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,30 EUR / 2,25 HRK od 1.6.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,003 EUR / 0,02 HRK od 1.7.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 1,15 EUR / 8,65 HRK od 30.7.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,003 EUR / 0,02 HRK od 1.10.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 0,70 EUR / 5,28 HRK od 31.10.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 6,32 EUR / 47,65 HRK od 1.11.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 2,56 EUR / 19,28 HRK od 1.12.2008. godine do dana isplate

- na iznos od 7,35 EUR / 55,35 HRK od 1.1.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 7,83 EUR / 59,02 HRK od 1.2.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 8,66 EUR / 65,26 HRK od 8.3.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 7,57 EUR / 57,06 HRK od 9.4.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 7,75 EUR / 58,39 HRK od 10.5.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,12 HRK od 1.6.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,32 EUR / 47,60 HRK od 10.6.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 5,29 EUR / 39,88 HRK od 9.7.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,001 EUR / 0,01 HRK od 1.8.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 5,57 EUR / 41,95 HRK od 4.8.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,22 HRK od 1.9.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,09 EUR / 45,89 HRK od 9.9.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,001 EUR / 0,1 HRK od 1.10.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,06 EUR / 45,64 HRK od 13.10.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,26 HRK od 1.11.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 5,48 EUR / 41,29 HRK od 3.11.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,05 HRK od 1.12.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 6,55 EUR / 49,36 HRK od 8.12.2009. godine do dana isplate

- na iznos od 0,001 EUR / 0,01 HRK od 1.1.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 7,39 EUR / 55,70 HRK od 6.1.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 10,30 EUR / 77,58 HRK od 12.3.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 6,59 EUR / 49,69 HRK od 30.3.20010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,04 HRK od 1.4.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 9,92 EUR / 74,71 HRK od 20.4.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,17 HRK od 1.5.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 9,59 EUR / 72,29 HRK od 20.5.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,08 / 0,61 HRK od 1.6.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 10,13 EUR / 76,34 HRK od 24.6.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,10 EUR / 0,76 HRK od 1.7.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 15,27 EUR / 115,08 HRK od 21.7.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,04 EUR / 0,30 HRK od 1.8.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 14,27 EUR / 107,53 HRK od 19.8.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,05 EUR / 0,37 HRK od 1.9.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 17,51 EUR / 131,91 HRK od 21.9.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,05 EUR / 0,34 HRK od 1.10.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 16,39 EUR / 123,49 HRK od 16.10.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,23 EUR / 1,72 HRK od 1.11.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 14,63 EUR / 110,21 HRK od 1.12.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 18,21 EUR / 137,23 HRK od 30.12.2010. godine do dana isplate

- na iznos od 0,18 EUR / 1,39 HRK od 1.1.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 42,95 EUR / 323,58 HRK od 18.2.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,11 EUR / 0,82 HRK od 1.3.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 18,61 EUR / 140,23 HRK od 9.3.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 2,33 EUR / 17,58 HRK od 26.3.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 17,67 EUR / 133,11 HRK od 10.5.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 21,66 EUR / 163,18 HRK od 18.5.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,01 EUR / 0,06 HRK od 1.6.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 26,28 EUR / 198,03 HRK od 16.6.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 26,92 EUR / 202,85 HRK od 9.7.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 32,35 EUR / 243,71 HRK od 1.8.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,13 HRK od 1.9.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 29,54 EUR / 222,59 HRK od 14.9.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,04 EUR / 0,29 HRK od 1.10.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 26,47 EUR / 199,46 HRK od 8.10.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,24 HRK od 1.11.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 25,98 EUR / 195,71 HRK od 15.11.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,02 EUR / 0,16 HRK od 1.12.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 25,75 EUR / 194,03 HRK od 10.12.2011. godine do dana isplate

- na iznos od 0,003 EUR / 0,02 HRK od 1.1.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 27,22 EUR / 205,06 HRK od 17.1.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,48 EUR / 214,57 HRK od 29.2.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 31,16 EUR / 234,80 HRK od 17.4.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 24,52 EUR / 184,76 HRK od 1.5.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 29,10 EUR / 219,27 HRK od 15.5.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 0,06 EUR / 0,46 HRK od 1.6.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,71 EUR / 216,28 HRK od 6.6.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,09 EUR / 211,64 HRK od 1.7.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,27 EUR / 212,98 HRK od 1.8.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 0,03 EUR / 0,22 HRK od 1.9.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 27,73 EUR / 208,94 HRK od 4.9.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 26,66 EUR / 200,89 HRK od 1.10.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 27,80 EUR / 209,43 HRK od 1.11.2012. godine do dana isplate

- na iznos od 28,04 EUR / 211,25 HRK od 1.1.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,46 EUR / 206,67 HRK od 2.2.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 10,94 EUR / 82,41 HRK od 28.2.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 44,32 EUR / 333,90 HRK od 9.4.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 28,37 EUR / 213,75 HRK od 8.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 11,28 EUR / 84,98 HRK od 15.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 13,16 EUR / 99,14 HRK od 18.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 1,27 EUR / 9,54 HRK od 21.5.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 2,14 EUR / 16,16 HRK od 1.6.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 22,67 EUR / 170,79 HRK od 16.6.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 0,04 EUR / 0,28 HRK od 1.7.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 22,88 EUR / 172,42 HRK od 6.7.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 1,83 EUR / 13,81 HRK od 28.7.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 25,32 EUR / 190,74 HRK 1.8.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 26,22 EUR / 197,52 HRK od 1.9.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,46 EUR / 206,91 HRK od 1.10.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 26,82 EUR / 202,06 HRK od 1.11.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,27 EUR / 205,49 HRK od 1.12.2013. godine do dana isplate

- na iznos od 27,79 EUR / 209,38 HRK od 1.1.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 28,11 EUR / 211,80 HRK od 1.2.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 28,79 EUR / 216,91 HRK od 1.3.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 28,57 EUR / 215,24 HRK od 1.4.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 27,82 EUR / 209,58 HRK od 1.5.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 27,58 EUR / 207,77 HRK od 1.6.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 0,09 EUR / 0,68 HRK od 1.7.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 26,72 EUR / 201,34 HRK od 24.7.2014. godine do dana isplate

- na iznos od 0,86 EUR / 6,57 HRK od 27.7.2014. godine do dana isplate sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate, počev od dana uplate do isplate, i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015.,od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29. prosinca 2023. u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa preko iznosa od 1.397,35 eura do iznosa od 1.397,36 eura (za iznos od 0,01 euro)."

a rješenjem:

" I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.526,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu kojom pobija točku I. izreke presude te rješenje i to iz svih žalbenih razloga iz članka iz 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatraženi su i troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 418-50-4147092 od 29. svibnja 2007. (u tekstu: Ugovor) zbog ništetnih odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta vezana za CHF.

6. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti temeljen na činjenici da je ugovorena mjesna nadležnost prema sjedištu tuženika, pošto je našao da je navedena prorogacijska klauzula nepoštena budući nije bila predmet posebnog pregovaranja među strankama a protivna je načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja budući bi on, s obzirom na mjesto stanovanja ([adresa]), u slučaju vođenja postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (prema sjedištu tuženika), imao značajne troškove. Mjesna nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi pak iz činjenice da je Ugovor zaključen u tuženikovoj podružnici Split.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da su parnične stranke predmetni Ugovor sklopile za iznos od 7.645,00 švicarskih franaka (CHF), s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), a početna kamatna stopa bila je 5,95%, da je kredit u cijelosti otplaćen, te da je tužitelj potrošač, budući je riječ o fizičkoj osobi koja je kredit uzela radi kupnje automobila.

8. Prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 19. studenoga 2019.

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03).

10. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužitelju jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na članku 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 4. ožujka 2022., čime je sukladno članku 241. ZOO prekinut tijek zastare.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi pobijana odluka, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj budući se pobijana odluka može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu kontradiktorni, a niti proturječe izreci.

13. Neosnovano žalitelj pobija odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen njegov prigovor mjesne nadležnosti, a što predstavlja i žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a na što se odnosi značajan dio žalbenih navoda. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, iz razloga koje je i naveo, pravilno zaključio da je prorogacijska klauzula nepoštena, a slijedom toga i ništava/ništetna ugovorna odredba. Tvrdnja žalitelja da, sukladno članku 84. ZZP 03 nije uopće dopušteno utvrđivati poštenost te odredbe jer je ista jasna, razumljiva i uočljiva, neosnovana je, jer navedena odredba doslovno glasi: „Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.“ pa se dakle niti ne odnosi na sve ugovorne odredbe, već samo one o predmetu ugovora i cijeni, u što svakako ne spada predmetna prorogacijska klauzula.

14. Žalitelj bez uspjeha dovodi u pitanje valjanost odluke suda prvog stupnja o njegovom prigovoru mjesne nadležnosti ukazivanjem na drugačije odluke drugih županijskih sudova, jer niti je ovaj sud vezan za odluke drugih županijskih sudova, niti je u svim tim predmetima činjenično stanje isto ili približno jednako činjeničnom stanju u ovom predmetu

15. U konkretnoj situaciji, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je unaprijed sročena od tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora provjeri sudu njegovog sjedišta, te time ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi. Osim toga uzimajući u obzir udaljenosti od mjesta prebivališta tužitelja do suda čija je nadležnost ugovorena takva bi ugovorna odredba izazvala visoke troškove dolaska na sud u Zagreb, time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka, pa je iz tog razloga ta ugovorna odredba ništetna.

16. Neosnovano žalitelj tvrdi da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, jer je s obzirom na utvrđenja iz kolektivne tužbe prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetna, a žalitelj je mogao, ali nije, dokazivati da je konkretnog tužitelja naknadno i dostatno obavijestio o svemu o čemu načelno nije obavijestio sve svoje klijente – potrošače u fazi koja je bila predmetom raspravljanja u postupku po kolektivnoj tužbi.

17. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, jer su u ovom slučaju ugovorne odredbe bile jasne, da se o njima pregovaralo, te da nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom na članak 502.c ZPP-a. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima.

17.1. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnog tužitelja obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije da ga je obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF, što tuženik nije niti tvrdio, pa logično niti dokazivao.

17.2. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti kao i o tome da nije došlo do znatne neravnoteže na štetu potrošača, ali sve navedeno nije od utjecaja za valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno članku 502.c ZPP-a) za koje je sud vezan.

18. Neosnovana je žalbena tvrdnja da tužitelj nije dokazao status potrošača. Tu je činjenicu prvostupanjski sud valjano utvrdio, tužitelj je fizička osoba, kredit je uzeo kako bi kupio auto, pa je s obzirom na navedeno na tuženika prebačen teret dokazivanja postojanja okolnosti koje bi tužitelju status potrošača oduzele.

19. Neosnovano žalitelj napada zaključak suda o neosnovanosti njegovog prigovora zastare jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da zastara u ovom slučaju teče od pravomoćnosti presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, za pravna utvrđenja iz kojeg postupka je sud vezan, a koje tumačenje odredbe članka 241. ZOO-a je smisleno i u vezi s naknadno donesenim odredbama o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i svrsi takve tužbe.

19.1. Činjenica da je tužitelj mogao pokrenuti pojedinačni spor dok je trajao postupak po kolektivnoj tužbi nema utjecaja na pitanje početka zastarnog roka od pravomoćnosti presude u postupku po kolektivnoj tužbi.

20. Nije od značaja žaliteljevo pozivanje na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) jer se ta Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su u RH sklopljeni prije pristupanja RH-a Europskoj uniji.

21. Neosnovano žalitelj tvrdi da nema mjesta određivanju zakonske kamate na utužena potraživanja od dana stjecanja što duguje samo nesavjestan stjecatelj. Kako je predmetna ugovorna odredba ništetna jer je nepoštena, a pripremio ju je upravo tuženik, to se ni on ne može drugačijim smatrati, pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio o početku tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose.

22. Žalitelj pobija odluku o troškovima postupka paušalno, ne navodeći razloge pobijanja. Kako ovaj sud, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka (postupak je započeo nakon 1. rujna 2019. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-u "Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

24. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić