REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-1615/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja MACMILLAN d.o.o Sutivan, Hrvatskih branitelja 9, OIB: 73825577480, koju zastupa punomoćnik Braco Kušeta, odvjetnik u Supetru, protiv tuženika ad. 1. MATUCCI CERINIC MARCO iz Italije, Firenca, Via Pietro Thouar 16, OIB [osobni identifikacijski broj], ad. 2. MATUCCI CERINIC PIETRO iz Italije, Firenca, Via Pietro Thouar 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. MATUCCI CERINIC CATERINA iz Italije, Firenca, Via Pietro Thouar 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetnici Mariji Perkov iz OD MARIĆ STAJČIĆ & PERKOV sa sjedištem u [adresa] i ad. 4. ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja Brace Kušete, odvjetnika u Supetru i zamjenika punomoćnika tuženika Tibora Vrbanića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude održanom 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj u odnosu na tuženike vlasnik 6000/15546 dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, zemljišnoknjižni odjel Supetar upisane u ZU 4220, kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, da temeljem ove presude izvrši brisanje-ispravak prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena upisanih tuženika na ime tužitelja, za 6000/15546 dijela, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana tuženicima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR, dok se tuženici odbijaju za više zatraženi iznos od 4.800,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Supetar, upisanoj u k. o. [katastarska općina], ZU 4220, kao čest. zem. [katastarska čestica], kao vlasnici, pored tužitelja, upisani i tuženici u omjerima vidljivim iz zk izvatka.

2. Tužitelj navodi da je navedena uknjižba pogrešna jer s obzirom na promjene koje da su nastale u međuvremenu u odnosu na vlasničke odnose, stanje potpuno drugačije. Tužitelj navodi da je on stvarni vlasnik navedene nekretnine koji da je vlasništvo 4000/582 dijela iste stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine s prodavateljem DM iz [adresa] sklopljenog „u Supetru, dana 02.04.2015. godine“ i ovjerenog kod Ervina Kuzmanića, javnog bilježnika iz Supetra, pod brojem OV-1426/15 od 02.04.2015. Tužitelj navodi da je DM predmetnu nekretninu za cijelo kupio od RM iz [adresa] i to kupoprodajnim ugovorom sklopljenim “U Supetru 23.09.2011. godine“ i ovjerenim kod Ervina Kuzmanića, javnog bilježnika iz Supetra pod brojem OV-5271/11 od 23.09.2011. Tužitelj navodi da je predmetna nekretnina u poštenim posjedu JM, računajući i posjed njegova prednika, više od dvadeset godina pa da je vlasništvo stekao dosjelošću.

3. Tuženici ad. 1, ad. 2. i ad. 3. u svom odgovoru na tužbu navode prvotno da prigovaraju naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 150,00 EUR, kao suviše niskoj, predlaže iznos iz Ugovora od 02. travnja 2015., broj ovjere OV-1426/15 u iznosu od 60.760,50 EUR.

4. Tuženici navode da su suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u 2591/15546 dijela, a koje suvlasništvo su stekli temeljem zakona, tj. nasljeđivanjem iza pok. CM koja da je bila suvlasnica predmetne nekretnine u ½, a sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića kao povjerenika Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj O-3782/16, UPP/OS-

94/17-9 od 11. lipnja 2018.

5. Tuženici navode da je svoj suvlasnički dio pok. CM stekla, također, nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika te su stoga, tuženici i njihovi pravni prednici suvlasnici odnosno vlasnici predmetne nekretnine već dugi niz godina.

6. Tuženici dalje navode da su RM i DM, te i sam tužitelj nedvojbeno znali, odnosno nije im moglo ostati nepoznato, da su tuženici, odnosno njihovi pravni prednici, stvarni vlasnici, odnosno suvlasnici predmetne nekretnine, te da su stoga raspolagali nekretninom koja nije u njihovom vlasništvu / suvlasništvu, pa da su stoga predmetni Ugovori o kupoprodaji protivni prisilnim propisima i moralu društva.

7. Tuženici isto tako osporavaju vjerodostojnost Ugovora o kupoprodaji nekretnina 23. runa 2011. broj ovjere OV-5271/11 sklopljenog između RM i DM, posebice u odnosu na nadopisani dio na zadnjoj stranici ugovora koji glasi: „ k. č. [katastarska čestica] od 5.182 m2, k. č. [katastarska čestica] od 2.086 m2, k. č. [katastarska čestica] od 2.203 m2, kupljene su u cijelosti.“, budući da je očito da je citirani dio ugovora nadopisan drugačijim rukopisom od onoga kojim je pisano u ostatku ugovora.

8. Tuženici osporavaju da bi tužitelj odnosno njegovi izvan knjižni prednici bili u samostalnom i isključivom posjedu spornog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Tuženici ad. 4. je dostavljena tužba s pozivom na odgovor na istu, međutim ista nije podnijela odgovor na tužbu.

9. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: izvadak iz posjedovnog lista broj 292, za k. o. [katastarska općina], kupoprodajni ugovor " U Supetru, dana 02.04.2015. godine " broj OV- 1426/15 od 02.04.2015. godine, kupoprodajni ugovor “ U Supetru, 23.09.2011. godine “broj OV-5271/11 od 23.9.2011. godine, zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu od 04.04.2023., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića kao povjerenika Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj O- 3782/16, UPP/OS-94/17-9 od 11. lipnja 2018., povijesni izvadak za zk.č.br. 3746 k. o. [katastarska općina], nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza dipl. ing. geod. od 27. 12. 2024., dopis javnog bilježnika Dinka Martinovića od 14.11.2025., iskaz svjedoka EM i DM.

10. Iz izvatka iz posjedovnog lista proizlazi da bi RM, [adresa] bio upisan kao posjednik katastarske čestice [katastarska čestica] u površini od 5182.

11. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23.09.2011. broj OV-5271/11 razvidno je da je DM kao kupac od prodavatelja EM kupio čestice naznačene u istome (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za iznos od 10.000,00 kn.

12. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 02.04.2015. godine " broj OV-1426/15 od 02.04.2015. godine proizlazi da je tužitelj kao kupac od DM kao prodavatelja kupio idealni dio katastarske čestice [katastarska čestica] u površini od 4000/5182 djela cjeline, površine 4.000 m2.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza dipl. ing. geod. od 27. 12. 2024. proizlazi predmetna čestica 3746 u k. o. [katastarska općina] predstavlja neobrađeno zemljište pod makijom, sa mjestimično vidljivim stablima maslina, omeđeno većim dijelom suhozida, da je zemljištu moguće pristupiti sa sjeverne strane poljskim putem. Vještvu prileže skica mjesta spora i fotografije.

14. Iz dopisa javnog bilježnika od 14.11.2025. proizlazi da nije u mogućnosti dostaviti traženi ugovor obzirom da je zakonski rok čuvanja navedene isprave protekao.

15. Iz iskaza svjedoka EM proizlazi da je stvarno potpisao ugovor o kupoprodaji nekretnina sa DM, da su bile pobrojane čestice na stranici 5 spisa kad je isto potpisao, da se ne može sjetiti brojeva čestica, međutim da je DM prodao jednu parcelu, da je tu parcelu naslijedio od svog oca koji se zove Petar, da mu je DM platio 6.000,00 kn za tu jednu parcelu koju mu je prodao, da kad mu se predočava ugovor i brojevi čestica koje su prodane u cijelosti, da može samo reći da je prodao samo ono što je naslijedio, da je to njegov otac stekao na način da je to bilo od njegovog djeda, da se radi o šumi koja je izgorjela i da pretpostavlja da je njegov otac bio zadnji u neposrednom posjedu parcele, da ne zna za koliko je dalje DM prodavao tu nekretninu, da ne zna tko je pisao rukom na stranici 3 Ugovora između njega i DM.

16. Iz iskaza DM proizlazi da je točno da je ugovorom kupio sve čestice koje su napisane u ugovoru od EM, da čestice koje su pobrojane na stranici tri ugovora su kupljene u cijelosti i da su iste napisane u ugovoru prije potpisivanja istoga, da je povjerovao da je EM vlasnik predmetnih nekretnina budući je istoga vidio na istima, mada se uvjerio da isti nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik, da ga je isti uvjerio da je on ipak vlasnik predmetnih nekretnina, da se ne može sjetiti točnog iznosa za koji je kupio predmetne čestice, ali da su znala biti odstupanja od iznosa navedenog u ugovoru i stvarnog plaćenog iznosa, da su u naravi sve nekretnine koje je kupio od EM bili zapušteni maslinici i prema njegovoj procjeni da se radilo sigurno o nekih 8000 m2, da je to prije bila šuma koja je izgorjela u požaru, da mu se nitko nikad nije javio nakon što je sve ovo kupio od EM i svojatao da bi on bio vlasnik, da je probijao puteve i uređivao prilaze do ovih parcela koje je kupio od EM.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva.

19. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; - u daljnjem tekstu ZVDSP) pravo vlasništva se može steći, između ostalog, na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

20. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tako je stavkom 2. istog članka propisan rok od 10 godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 godina za poštenog posjednika.

21. Tužitelj u tužbi navodi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću i / ili pravnim poslom.

22. Tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju zakona, odnosno dosjelošću budući iz dokumentacije u spisu proizlazi da DM nikada nije bilo vlasnik predmetne nekretnine, pa stoga nije ni mogao biti pošteni posjednik iste. Iskaz SM koji je potpisnik Ugovora sa DM je prilično neuvjerljiv, budući se svjedok ni ne može sjetiti koje je čestice prodao, te potpuno suprotno od Ugovora navodi da je prodao jednu parcelu i to za iznos od 6.000,00 kn. Svjedok navodi da nije bio u posjedu parcele koju je prodao budući se radi o šumi, već misli da je to nekada bio njegov otac. Ovakav iskaz je potpuno kontradiktoran sa ugovorom, nerazumljiv, nejasan i potpuno neupotrebljiv na način da bi na njemu tužitelj mogao dokazati da bi njegovi pravni prednici bili pošteni posjednici predmeta spora, pogotovo pri tome kada svjedok ne može ni jasno označiti što bi bio predmet spora, a kamoli da bi bio u posjedu istoga. Isto tako u svom iskazu DM govori da se uvjerio da bi SM bio vlasnik tek njegovim uvjeravanjem budući je istoga viđao na predmetu spora, a sam SM je iskazao da nije bio u posjedu predmetne parcele. Neposrednim opažanjem na terenu, a tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka jasno je da se radi o neobrađenom zemljištu pod makijom, pa je i iz toga razvidno da nema tragova bilo kakvog posjeda od bilo koga.

23. Tuženici su rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića kao povjerenika Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru poslovni broj O-3782/16 od 11. lipnja 2018. iza pok. CM, koja je bila suvlasnica predmetne nekretnine u ½ stekli na temelju zakona suvlasništvo predmetne nekretnine. To rješenje o nasljeđivanju su tuženici i dostavili u sudski spis. Na temelju istoga su se i upisali u zemljišne knjige kao suvlasnici.

24. Stoga, nema dokaza da bi tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici, odnosno DM bili ikada u poštenom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelji su kao i DM kupili predmet spora od nevlasnika.

25. U odnosu na to da bi tužitelj stekao predmetnu nekretninu, kako to isti navodi na temelju pravnog posla i to kupoprodaje s DM navodi se slijedeće:

26. Odredbom članka 114. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

27. Odredbom članka 115. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

28. Članak 119. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

29. Naime, vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, pa je u toj situaciji pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige, zbog čega deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan (tako i u odluci poslovni brojevi: Rev-1225/1991-2 od 9. srpnja 1992. i broj Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019., Rev-1603/2015 od 16. lipnja 2021.).

30. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem stranaka, budući je iz dokumentacije koja prileži spisu i iskaza svjedoka jasno da su tuženici upisani kao vlasnici u zemljišne knjige, te da su isti stvarni vlasnici predmeta spora, te da ne postoje dokazi da bi upravo SM, odnosno DM bio vlasnik predmeta spora, te je stoga sasvim jasno da su tužitelji kupili predmet spora od nevlasnika. Iskazi stranaka ne bi mogli dovesti do bilo kakvog drugog načina odlučivanja u ovom predmetu. Tužitelj se jasno pregledom zemljišnoknjižnog izvatka mogao uvjeriti da DM nije nikada bio upisani vlasnik predmeta spora, pa tako ni SM. Vlasnici predmeta spora su tuženici u ovom predmetu, a tužitelj od istih nije kupio ništa.

31. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu određen je temeljem odredbe članka 40. stavak 5. ZPP-a i iznosi 6.630,00 EUR.

32. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

33. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

34. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

35. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

36. Odluka o troškovima postupka donesena pod točkom II. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife), za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta 08.05.2024., 29.10.2025, 28.01.2026. svaka radnja po 200,00 EUR, uvećano za 20% za zastupanje više osoba, te uvećano za 25% PDV ili 240,00 EUR.

U Supetru, 18. veljače 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis