Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Povrv-211/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinj Nevi Lukin, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Dore Papić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru ČJ, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, Don Ive Prodana 7, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 16.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na moru, Dr. Franje Tuđmana 82 A, pod poslovnim brojem Ovrv- 14943/2022 od 7. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku isplatiti tužitelju HEP Elektra d.o.o., tražbinu u iznosu od 536,35 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 20.5.2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, a ranije ovrhovoditelj Hep Elektra d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 12. rujna 2022. javnom bilježniku Dragi Burazeru iz Biograda na moru, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika SJ , (u nastavku teksta: tuženika ) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 546,35 EUR sa zateznim kamatama.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na moru, pod poslovnim brojem Ovrv-14943/2022 od 7.rujna 2023.a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-211/2023-2 od 29. ožujka 2024., odnosno rješenjem o ispravku rješenja pod poslovnim brojem Povrv-211/2023- 5 od 29. ožujka 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedenim rješenjem stranke su upozorene na odredbe članka 461.a. stavaka 3. – 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP).

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženik navodi da u vrijeme nastanka predmetne tražbine nije bio posjednik ( korisnik) nekretnine - stambenog prostora za koji je izvršena potrošnja električne energije, već da je korisnik električne energije za koju je nastao dug njegov sin VJ s kojim da je tuženik u teškim i narušenim odnosima. Slijedom navedenog tuženik dalje u odgovoru ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu pojašnjava kako je uknjiženi vlasnik nekretnine oznake kat. čest 7851/2 k. o. [katastarska općina], površine 827 m2, u naravi obiteljska kuća jednokatnica i dvorište, te naglašava da njegov sin VJ sa obitelji živi na katu kuće i to bez pravnog temelja, dok da tuženik živi u prizemlju naprijed opisane nekretnine, a da je navedeno točno proizlazi iz postupka koji se vodi kod ovoga suda pod posl. brojem P- 700/18 radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva 1/6 idealnog dijela nekretnine na kojoj je nastao dug prema tužitelju, postupaka radi smetanja posjeda koji su vodili između stranaka i to pod poslovnim brojem Psp-38/2019 i Psp 39/2020, te presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru P-938/2021.

4. U odnosu na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je podneskom od 27. ožujka 2024. naveo da sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije ( NN 111/21) i Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ( NN 104/20) obveznik plaćanja usluga tužitelja je isključivo evidentirani korisnik odnosno krajnji kupac, bez obzira tko eventualno koristi nekretninu na mjernom mjestu, da izričita odredba čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije propisuje „krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima“, te su Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisane obveze i odgovornosti korisnika mreže, da je Glavom X. Općih uvjeta propisan je način obračuna i naplata električne energije krajnjim kupcima, te da odredba čl. 115. propisuje rokove u kojima su krajnji kupci dužni podmiriti račun odnosno podnijeti prigovor na isti, te da se tuženik mogao osloboditi obveze plaćanja da je sukladno Općim uvjetima podnio zahtjev za promjenom korisnika, odnosno izvijestio tužitelja o činjenici da postoji drugi stvarni potrošač električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu ili pak da je zatražio raskid ugovora. Nadalje u svom podnesku tužitelj ističe da tuženik nikada nije izvijestio tužitelja kako na predmetnom obračunskom mjernom mjestu postoji više stvarnih potrošača električne energije slijedom čega je isti jedini evidentirani kupac električne energije što je vidljivo iz utuženog izvoda iz poslovnih knjiga (podaci o kupcu) i iz poleđine utuženih računa koji se dostavljaju u prilogu , da tužitelj pruža uslugu isporuke električne energije velikom broju osoba te nije u mogućnosti, niti je ovlašten ili obvezan ispitivati činjenicu tko je stvari korisnik i potrošač električne energije, zbog čega Opći uvjeti i sadrže pravila o promjeni kupaca na zahtjev samih kupaca koji su dužni obavijestiti tužitelja o svim nastalim promjenama postupajući s dužnom pažnjom sudionika u obveznom odnosu. Jednako tako, a obzirom da tuženik ne osporava da je isključivi vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto njegova obveza plaćanja režijskih troškova proizlazi i iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima temeljem kojih je vlasnik nekretnine nositelj kako prava tako i obveza vezanih uz nekretninu pa tako i obveze plaćanja režijskih troškova.

5. Podneskom od 2. veljače 2026. tužitelj je izvijestio ovaj sud da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari obzirom da je provjerom salda kod nadležnih tijela tužitelja utvrdio da je u međuvremenu, točnije dana 23.09.2024.g. u cijelosti podmirena utužena glavnica u iznosu od 536,35 EUR te javnobilježnički trošak u iznosu od 19,91 EUR, slijedom čega tužitelj povlači tužbu u gornjoj pravnoj stvari, ali ustraje kod zahtjeva za naknadom troškova postupka budući da je plaćanje glavnice izvršeno nakon pokretanja postupka.

6.Tuženik je nakon zaprimanja obavijesti o povlačenju tužbe, podneskom izvijestio ovaj sud da ne pristaje na povlačenje tužbe i da se protivi prijedlogu tužitelja za nadoknadom troškova postupka, stoga nisu ispunjeni uvjeti iz članka 193. st.2. ZPP-a.

7.U ovoj pravnoj stvari postavljeni tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 536,35 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, stoga se sukladno odredbi članka 461.a ZPP radi o sporu male vrijednosti.

8.S obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti i da nijedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog da se provede rasprava, odnosno da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i predložio da sud donese odluku bez održavanja rasprave, a da održavanje glavne rasprave nije potrebno ni radi izvođenja dokaza, sud je donio odluku na temelju pisanog postupka sukladno odredbi čl. 461.a ZPP., a u dokaznom je postupku pregledao i pročitao izvod iz poslovnih knjiga broj 81196672 od 25. kolovoza 2022. (l.s. 7), Presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu posl.broj 2222/18 (l.s. 22-28), rješenje Općinskog suda u Zadru posl.broj Psp-38/19 ( l.s. 30-33 ) , rješenje Općinskog suda u Zadru Psp-39/2020 ( l.s.34-44 ) , presudu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru posl.broj P- 938/2021 od 2. studenog 2021. ( l.s. 46-57) , račun broj 2201872063-220320-6 od 22. travnja 2022. ( l.s. 70-71), kartica analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 27. ožujka 2024. (l.s. 72-78), specifikaciju plaćanja broj 81196672 (l.s. 85).

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčanog iznosa od 536,35 EUR sa zateznim kamatama po osnovi isporuke električne energije.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju isporučivao električnu energiju nekretninu na adresi u [adresa].

12. Među strankama je sporna pasivna legitimacija jer tuženik tvrdi kako nije bio posjednik ( korisnik) nekretnine- stambenog prostora za koji je izvršena potrošnja električne energije u utuženom razdoblju, već da je korisnik električne energije za koju je nastao dug njegov sin VJ.

13. S obzirom da tužitelj osporava prednje tvrdnje tuženika, to se na razrješenje ovog spora imaju se primijeniti Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020, u nastavku teksta: Opći uvjeti), koji su bili na snazi u utuženo vrijeme.

14. Prema čl. 11. st. 1. Općih uvjeta, krajnji kupac ili kupac s proizvodnim postrojenjem odnosno treća osoba na koju se privremeno prenose prava i obveze iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, odnosno prava i obveze iz ugovora o korištenju mreže može postojećem opskrbljivaču podnijeti zahtjev za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže, a prema st 6. istog članka, opskrbljivač će ako utvrdi da se zahtjevu za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca može udovoljiti, putem sučelja za razmjenu podataka, bez odgađanja obavijestiti operatora sustava o davanju suglasnosti na privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca te o podnošenju zahtjeva za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o kor ištenju mreže uz dostavu dokumentacije propisane odredbama stavka 3. podstavka 2.

15. U konkretnom slučaju tuženik nije postupio sukladno Općim uvjetima, odnosno tuženik nikad nije zatražio raskid ugovora ili promjenu korisnika te je isti evidentiran kao kupac električne energije što je razvidno iz izvoda iz poslovnih knjiga (l.s.7).

16. Prema čl. 114. st. 1. Općih uvjeta, krajnji kupac može podnijeti prigovor na račun iz članaka iz članka 11. stavaka 10. i 11., članka 12. stavaka 10. i 11., članka 13. stavaka 8. i 9., članka 14. stavaka 7. i 8., članka 33. stavaka 10. i 11., članka 34. stavaka 7. i 8. te članaka 66. i 68. Općih uvjeta u roku od 20 dana od dana izdavanja računa, a stavkom 5. istog članka, određeno da je operator sustava odnosno opskrbljivač dužan je donijeti odluku o prigovoru u roku od 15 dana od dana zaprimanja urednog prigovora.

17. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je čl. 342. st. 1. ZOO-a, određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

18. U konkretnom slučaju tuženik ne osporava da je isključivi vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi obračunsko mjesto za koje je tužitelj ispunio svoju obvezu i isporučio električnu energiju, ali obzirom da navodi kako vrijeme nastanka predmetne tražbine nije bio posjednik ( korisnik) nekretnine- stambenog prostora za koji je izvršena potrošnja električne energije, već da je korisnik električne energije za koju je nastao dug njegov sin VJ s kojim da je tuženik u teškim i narušenim odnosima, a što da se može potvrditi uvidom u predmete koji se vode kod ovoga suda pod posl. brojem P- 700/18 radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva 1/6 idealnog dijela nekretnine na kojoj je nastao dug prema tužitelju, postupaka radi smetanja posjeda koji su vodili između stranaka i pod poslovnim brojem Psp-38/2019 i Psp 39/2020, te presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru P -938/2021. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi neosnovanim navode tuženika kako nije dužan platiti potraživanje tužitelja jer je tuženik kao krajnji kupac i sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu prema tužitelju i to plaćanja utuženog računa sukladno odredbama čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a. Naime, tuženik na kojem je teret dokaza tvrdnji iz prigovora protiv rješenja o ovrsi ničim nije dokazao da je prije ispostavljanja utuženog računa postupio sukladno citiranoj čl. 11. st. 1. Općih uvjeta i zatražio od tužitelja raskid ugovora o opskrbi električne energije, a što je bio dužan dokazati imajući u vidu odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Dakle, kako tuženik prije utuženog razdoblja nije zatražio privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, odnosno prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže, a tužitelj je izvršio svoju obvezu iz tog ugovora jer je isporučio električnu energiju predmetnom objektu, to je isti kao vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od tuženika kao dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a ovaj ju je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZOO- a.

20. Unatoč tome što ovaj sud nije našao osnovanim prigovore tuženika, a da je tužitelj podneskom od 2. veljače 2026. izvijestio ovaj sud da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari obzirom da je provjerom salda kod nadležnih tijela tužitelja utvrdio da je u međuvremenu, točnije dana 23.09.2024.g. u cijelosti podmirena utužena glavnica u iznosu od 536,35 EUR te javnobilježnički trošak u iznosu od 19,91 EUR, a da tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, to je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i donijeti odluku kao u točki I. izreke ove presude.

21.S obzirom na to da se ovaj postupak, nakon uloženog prigovora tuženika i stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi, smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

22. Obzirom da nije sporno da je podmirena glavnica i trošak ovršnog postupka, tužitelj potražuje trošak parničnog postupka.

23. Odredbom članka 154. st. 1 ZPP- a propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

24. Kako je uvidom u specifikaciju plaćanja dostavljenu uz podnesak tužitelja kojim povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, utvrđeno da je potraživanje tužitelja na ime glavnice i troška ovršnog postupka plaćeno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, pa da tužbeni zahtjev nije odbijen kao neosnovan iz razloga što tužitelj nije uspio u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, to je valjalo donijeti odluku kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka kao u točki II. Izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14,118/14,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u nastavku teksta: Tarifa).

26. Tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, od 12. rujna 2022 u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr. 7.toč. 1. ), trošak sastava podneska od 12. veljače 2020. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), trošak sastava podneska 27. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), trošak sastava podneska 2.veljače 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1.), što iznosi 300,00 EUR uvećano za zatraženi PDV od 25 % iznosi sveukupno 375,00 EUR.

U Zadru 16. veljače 2026.

Viša sudska savjetnica

S u t k i nj a

Dora Papić

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku