Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1269/2024-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanaski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice MUŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 758486 od 16.4.2008. ovjeren po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod br. OV-5357/2008 od 16.4.2008. i to čl. 1., 2, 4.,5., 8., kao i druge odredbe u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tužene Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, kao i u dijelu kojim se kunska protuvrijednost kredita veže za CHF odnosno utvrđuje zaštitna, valutna klauzula u CHF te utvrđuje obveza za otplatu/povrat kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate i obračun kamata u CHF, odnosno u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i povrat kredita švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 290,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos

- 3,50 EUR (26,35 kn) od 05.10.2009.,

- 3,48 EUR (26,19 kn) od 04.11.2009.,

- 3,53 EUR (26,56 kn) od 04.12.2009.,

- 3,57 EUR (26,91 kn) od 05.01.2010.,

- 3,62 EUR (27,27 kn) od 04.02.2010.,

- 3,61 EUR (27,18 kn) od 05.03.2010.

- 3,69 EUR (27,79 kn) od 06.04.2010.,

- 3,67 EUR (27,63 kn) od 04.05.2010.,

- 3,71 EUR (27,94 kn) od 04.06.2010.,

- 3,94 EUR (29,68 kn) od 05.07.2010.,

- 3,89 EUR (29,29 kn) od 04.08.2010.,

- 4,08 EUR (30,77 kn) od 03.09.2010.,

- 3,98 EUR (29,99 kn) od 04.10.2010.,

- 3,90 EUR (29,40 kn) od 04.11.2010.,

- 4,14 EUR (31,19 kn) od 07.12.2010.,

- 4,29 EUR (32,30 kn) od 05.01.2011.,

- 4,18 EUR (31,49 kn) od 04.02.2011.,

- 4,20 EUR (31,61 kn) od 19.04.2011.,

- 4,12 EUR (31,04 kn) od 04.05.2011.,

- 4,14 EUR (31,21 kn) od 03.06.2011.,

- 4,40 EUR (33,18 kn) od 06.06.2011.,

- 4,44 EUR (33,45 kn) od 01.07.2011.,

- 4,73 EUR (35,62 kn) od 08.08.2011.,

- 4,62 EUR (34,83 kn) od 01.09.2011.,

- 4,46 EUR (33,61 kn) od 17.10.2011.,

- 4,46 EUR (33,57 kn) od 07.11.2011.,

- 4,44 EUR (33,44 kn) od 08.12.2011.,

- 4,50 EUR (33,89 kn) od 26.01.2012.,

- 4,56 EUR (34,38 kn) od 08.02.2012.,

- 4,56 EUR (34,39 kn) od 05.03.2012.,

- 4,52 EUR (34,08 kn) od 16.04.2012.,

- 4,54 EUR (34,21 kn) od 08.05.2012.,

- 4,56 EUR (34,39 kn) od 08.06.2012.,

- 4,54 EUR (34,19 kn) od 16.07.2012.,

- 4,54 EUR (34,21 kn) od 03.08.2012.,

- 4,52 EUR (34,03 kn) od 14.09.2012.,

- 4,47 EUR (33,69 kn) od 03.10.2012.,

- 4,53 EUR (34,10 kn) od 02.11.2012.,

- 4,55 EUR (34,25 kn) od 01.12.2012.,

- 4,54 EUR (34,19 kn) od 02.01.2013.,

- 4,46 EUR (33,59 kn) od 01.02.2013.,

- 4,51 EUR (34,01 kn) od 01.03.2013.,

- 4,53 EUR (34,10 kn) od 02.04.2013.,

- 4,50 EUR (33,91 kn) od 02.05.2013.,

- 4,43 EUR (33,36 kn) od 01.06.2013.,

- 4,38 EUR (33,01 kn) od 01.07.2013.,

- 4,42 EUR (33,32 kn) od 01.08.2013.,

- 4,45 EUR (33,53 kn) od 02.09.2013.,

- 4,52 EUR (34,07 kn) od 01.10.2013.,

- 4,48 EUR (33,77 kn) od 02.11.2013.,

- 4,50 EUR (33,91 kn) od 13.01.2014.,

- 4,51 EUR (34,01 kn) od 13.01.2014.,

- 4,54 EUR (34,22 kn) od 18.02.2014.,

- 4,57 EUR (34,44 kn) od 24.04.2014.,

- 4,56 EUR (34,33 kn) od 24.04.2014.,

- 4,53 EUR (34,11 kn) od 02.05.2014.,

- 4,51 EUR (34,01 kn) od 07.07.2014.,

- 4,52 EUR (34,05 kn) od 07.07.2014.,

- 4,56 EUR (34,33 kn) od 06.08.2014.,

- 4,59 EUR (34,61 kn) od 22.09.2014.,

- 4,59 EUR (34,58 kn) od 13.10.2014.,

- 4,61 EUR (34,72 kn) od 17.11.2014.,

- 4,63 EUR (34,92 kn) od 09.12.2014.,

- 4,62 EUR (34,84 kn) od 14.01.2015.,

- 4,64 EUR (34,95 kn) od 19.02.2015.,

- 4,64 EUR (34,95 kn) od 15.04.2015.,

do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 3.231,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos

- 10,29 EUR (77,50 kn) od 03.11.2008.,

- 0,95 EUR (7,16 kn) od 01.12.2008.,

- 11,31 EUR (85,25 kn) od 02.01.2009.,

- 12,72 EUR (95,84 kn) od 03.02.2009.,

- 13,43 EUR (101,18 kn) od 02.03.2009.,

- 11,75 EUR (88,50 kn) od 01.04.2009.,

- 11,50 EUR (86,66 kn) od 04.05.2009.,

- 8,86 EUR (66,78 kn) od 01.06.2009.,

- 6,54 EUR (49,29 kn) od 01.07.2009.,

- 7,35 EUR (55,39 kn) od 04.08.2009.,

- 9,07 EUR (68,37 kn) od 01.09.2009.,

- 8,09 EUR (60,97 kn) od 05.10.2009.,

- 7,14 EUR (53,76 kn) od 04.11.2009.,

- 9,33 EUR (70,32 kn) od 04.12.2009.,

- 11,41 EUR (86,00 kn) od 05.01.2010.,

- 13,60 EUR (102,50 kn) od 04.02.2010.,

- 13,03 EUR (98,17 kn) od 05.03.2010.,

- 16,72 EUR (125,97 kn) od 06.04.2010.,

- 15,77 EUR (118,81 kn) od 04.05.2010.,

- 17,62 EUR (132,79 kn) od 04.06.2010.,

- 28,07 EUR (211,51 kn) od 05.07.2010.,

- 25,69 EUR (193,59 kn) od 04.08.2010.,

- 34,62 EUR (260,81 kn) od 03.09.2010.,

- 29,91 EUR (225,35 kn) od 04.10.2010.,

- 26,37 EUR (198,69 kn) od 04.11.2010.,

- 37,13 EUR (279,78 kn) od 07.12.2010.,

- 43,79 EUR (329,91 kn) od 05.01.2011.,

- 38,96 EUR (293,56 kn) od 04.02.2011.,

- 39,67 EUR (298,89 kn) od 19.04.2011.,

- 36,20 EUR (272,78 kn) od 04.05.2011.,

- 37,28 EUR (280,85 kn) od 03.06.2011.,

- 49,05 EUR (369,60 kn) od 06.06.2011.,

- 50,71 EUR (382,08 kn) od 01.07.2011.,

- 63,75 EUR (480,32 kn) od 08.08.2011.,

- 59,02 EUR (444,65 kn) od 01.09.2011.,

- 51,64 EUR (389,08 kn) od 17.10.2011.,

- 51,45 EUR (387,63 kn) od 07.11.2011.,

- 50,64 EUR (381,56 kn) od 08.12.2011.,

- 53,32 EUR (401,74 kn) od 26.01.2012.,

- 56,27 EUR (423,95 kn) od 08.02.2012.,

- 56,36 EUR (424,61 kn) od 05.03.2012.,

- 54,50 EUR (410,65 kn) od 16.04.2012.,

- 55,26 EUR (416,32 kn) od 08.05.2012.,

- 56,36 EUR (424,65 kn) od 08.06.2012.,

- 55,17 EUR (415,67 kn) od 16.07.2012.,

- 55,27 EUR (416,44 kn) od 03.08.2012.,

- 54,17 EUR (408,16 kn) od 14.09.2012.,

- 52,14 EUR (392,83 kn) od 03.10.2012.,

- 54,62 EUR (411,52 kn) od 02.11.2012.,

- 55,52 EUR (418,30 kn) od 01.12.2012.,

- 55,16 EUR (415,59 kn) od 02.01.2013.,

- 51,54 EUR (388,31 kn) od 01.02.2013.,

- 54,05 EUR (407,22 kn) od 01.03.2013.,

- 54,62 EUR (411,55 kn) od 02.04.2013.,

- 53,49 EUR (403,05 kn) od 02.05.2013.,

- 50,16 EUR (377,91 kn) od 01.06.2013.,

- 48,08 EUR (362,29 kn) od 01.07.2013.,

- 49,92 EUR (376,13 kn) od 01.08.2013.,

- 51,19 EUR (385,67 kn) od 02.09.2013.,

- 54,42 EUR (410,02 kn) od 01.10.2013.,

- 52,64 EUR (396,62 kn) od 02.11.2013.,

- 53,44 EUR (402,61 kn) od 13.01.2014.,

- 54,09 EUR (407,53 kn) od 13.01.2014.,

- 55,33 EUR (416,89 kn) od 18.02.2014.,

- 56,63 EUR (426,70 kn) od 24.04.2014.,

- 55,96 EUR (421,66 kn) od 24.04.2014.,

- 54,66 EUR (411,87 kn) od 02.05.2014.,

- 54,08 EUR (407,45 kn) od 07.07.2014.,

- 54,34 EUR (409,39 kn) od 07.07.2014.,

- 55,97 EUR (421,71 kn) od 06.08.2014.,

- 57,64 EUR (434,31 kn) od 22.09.2014.,

- 57,49 EUR (433,19 kn) od 13.10.2014.,

- 58,33 EUR (439,51 kn) od 17.11.2014.,

- 59,54 EUR (448,60 kn) od 09.12.2014.,

- 59,05 EUR (444,90 kn) od 14.01.2015.,

- 59,73 EUR (450,04 kn) od 19.02.2015.,

- 59,73 EUR (450,04 kn) od 15.04.2015.,

- 61,51 EUR (463,46 kn) od 15.05.2015.,

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.372,02 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je kao korisnica kredita sklopila s prednikom tuženika kao kreditorom, 16.04.2008. Ugovor o kreditu br. 758486 temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu 16.886,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na CHF važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,10%.

Nadalje tužiteljica navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je tuženik valutu u CHF uz koju je vezao glavnicu, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužiteljice budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na kune na što kao mogućnost nije bila upozorena od strane tuženika niti joj je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je

-kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa

-kako je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao valutu uz koju je vezao glavnicu u CHF, pri čemu niti prije zaključenja niti tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka, tuženik nije informirao korisnike kredita o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede prava i interesa tužiteljice kao potrošača te u pogledu utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula. Tužiteljica tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula te da ga obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa kao i početni tečaj CHF u odnosu na kune.

1.1. Slijedom navedenog tužiteljica, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 17.03.2025., traži od suda da donese odluku kojom će

-utvrditi ništetnima odredbe Ugovor o kreditu br. 758486 od 16.04.2008. i to čl. 1, 2, 4, 5 i 8 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženice kao i u dijelu kojim se kunska protuvrijednost kredita veže za CHF odnosno utvrđuje zaštitna, valutna klauzula u CHF te utvrđuje obveza za otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate i obračun kamata u CHF, odnosno u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i povrat kredita CHF

-naložiti tuženiku da tužitelju isplati 290,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate

-naložiti tuženiku da isplati tužitelju 3.231,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

kao i da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da se tužba neosnovano temelji na direktnom učinku presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 budući se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, tj. apstraktnoj razini te tvrdi da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložila nikakve dokaze. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je odredba bila potrošačima jasna i lako uočljiva, ali i razumljiva, jer su tužiteljici tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe, odnosno da će visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužitelju nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ističe da materijalno pravo izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je točno i eksplicitno ugovoreno na koji način se mijenja kamatna stopa. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, uočljiva i razumljiva i ne čini neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Također ističe prigovor zastare i prigovara visini tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 758486 od 16.04.2008., Informativni otplatni plan, Prometnu karticu, Otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka MU te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i uz primjenu promjenjive kamatne stope sukladno odlukama tuženika te zahtjev za isplatom uslijed ništetnosti navedenih odredaba ugovora o kreditu.

4.1. Tužiteljica je specificirajući tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, tužbeni zahtjev smanjila, što prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021. predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koji je potreban pristanak tuženika. Budući da se tuženik nije očitovao o djelomičnom povlačenju tužbe, to se smatra da je na isto, u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, pristao.

5. Nadalje, između stranaka nije sporno kako su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 758486 od 16.04.2008. (dalje u tekstu Ugovor o kreditu), zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tuženik radi kupnje vozila, odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 16.886,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita koji iznos se tužiteljica obvezala otplatiti u 84 jednaka mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatu od 6,10% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća koji dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

Nesporna je nadalje i činjenica kako je tužiteljica u cijelosti otplatila tuženiku svoju obvezu temeljem Ugovora o kreditu.

6. Međutim, sporno je da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, pa time i ima li tužiteljica pravo kao i da li ista ima pravni interes tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope i valutne klauzule budući da je kredit u cijelosti otplaćen.

U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača budući da se u konkretnom slučaju radi o kreditu za kupovinu vozila te obzirom da osnova zahtjeva nije naknade štete već stjecaj bez osnove.

Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, pri čemu visina navedenih potraživanja u smislu izračuna sadržanog u financijskom nalazu i mišljenju nije sporna.

7. Prvenstveno, a uz nespornu činjenicu kako je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit, ukazuje se kako ista ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Predmetno iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora čime, a sukladno odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a je svaka stranka koja je nešto primila s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe, dužna predmetno vratiti. Naime, i odredbom čl. 328. ZOO- a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

8. Nadalje, Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine te odlukom br. Revt-575/16 od 03.10.2017. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrđeno je:

- da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine postupio protivno odredbama čl. 81., čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 dalje u tekstu ZZP/03), a od 07.08.2007. godine, pa nadalje protivno odredbama čl. 96 i čl. 97 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09. , 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama ZOO-a

- da je tuženik u razdoblju 01.06.2004. godine do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine postupio protivno čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg ZZP/03, a od 07.08.2007. godine, pa nadalje protivno odredbama čl. 96 i čl. 97 ZZP/07, te suprotno odredbama ZOO-a.

8.1. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

8.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

9. Nadalje, odredbom čl. 3 Ugovora o kreditu stranke su ugovorile namjenski kredit za kupnju motornog vozila, a kojeg vozila je tužiteljica kao korisnica kredita postala vlasnicom tek otplatom kredita obzirom da je upravo tuženik do otplate kredita na predmetnom vozilu imao upisano pravo vlasništva radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 9 Ugovora o kreditu.

Dakle, iz navedenog jasno proizlazi kako je predmetni Ugovor o kreditu, tužiteljica sklopila kao fizička osoba radi kupnje motornog vozila, vlasništvo kojeg je stekla otplatom kredita, a koje vozilo je kupila za svoje osobne potrebe kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka MU.

9.1. Nastavno na navedeno, a budući da tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bio vlasnikom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice te nedvojbenim utvrdio status potrošača tužiteljici (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

10. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 16.04.2008., dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužiteljica na spomenute odluke i pozvala, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

11. Nadalje, iz izvedenih dokaza kao i iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka, ne proizlazi

- da su tužiteljici bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati tužiteljici, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, kao ni

- da je tuženik informirao tužiteljicu o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

Da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedena u čl. 2. Ugovora o kreditu ("promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."). Tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužiteljice), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Iz spisu priloženih dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika, odnosno tuženikovim Odlukama o izmjenama kamatnih stopa ili drugom aktu tuženika.

Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljica tako nije ni mogla znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu i akata tuženika o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogla istaknuti prigovor ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

11.1. Pri tome se navodi kako, a obzirom da niti u Ugovoru o kreditu nije unesen specijalan rizik porasta vrijednosti CHF kao valute koja se koristi u valutnoj klauzuli kao niti egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, to isti nisu niti mogli biti rastumačeni od strane Javnog bilježnika u smislu odredaba čl. 57-čl. 59 sve ZJB, a niti ga je na postojanje predmetnog rizika tuženik upozorio, pri čemu tuženik nije niti predlagao saslušanje osobnog bankara.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda te pozivom i na odredbu čl. 3 st. 1 i čl. 5 sve Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i valutnu klauzulu. Stoga se, a obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidna visina kamate stope u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu kao i dio odredbe iz koje je razvidan početan tečaj CHF u odnosu na kune u trenutku korištenja kredita, temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

13. Nastavno na navedeno, a budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 324 i 1111. st. 1. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope i na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o..

Budući da je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao relevantan dokaz u ovom postupku, a na koji nalaz niti stranke nisu isticale prigovore.

14.1. Nalazom i mišljenjem je, a nakon prvotno utvrđenih iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu tuženika sa osnove ugovorene kamatne stope i valutne klauzule te iznosa koje je tužiteljica plaćala, utvrđena

-razlika između anuiteta prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu u iznosu 290,16 eur, pri čemu tzv. negativna razlika iznosi 47,03 eur

-razlika između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita u iznosu 3.231,91 eur, pri čemu tzv. negativna razlika iznosi 17,81 eur

koji iznosi su specificirani po datumima mjesečnih uplata u Tabeli nalaza i mišljenja.

15. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužiteljice na ime razlike između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu u iznosu 290,16 eur kao i na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita u iznosu 3.231,91 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća kako je specificirano u Tabeli nalaza i mišljenja.

15.1. Naime, kako tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalni prigovor prijeboja, pri čemu hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (odluka VS RH posl.br. Rev-549/23).

15.2. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1114 u vezi odredbe čl. 1115 i čl. 29 sve ZOO-a i to od dana izvršenih uplata, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

16. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

16.1. Nije sporno da je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. godine postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu dana 13.06.2014. temeljem presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014., ali samo za 1. do 7. tuženika, ali ne i za 8. tuženika odnosno SBERBANKU d.d., obzirom je presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bila djelomično preinačena na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na 8. tuženika SBERBANKU d.d. bio odbijen kako u pogledu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i u pogledu valutne klauzule. Tu presudu Visokog trgovačkog suda RH je kasnije potvrdio i Vrhovni sud RH presudom Revt-249/14 od 09.04.2015., međutim Odlukom Ustavnog suda RH posl. br. U-III-2521/2015 i dr. od 13.12.2016. ukinuta je presuda Vrhovnog suda RH u dijelu u kojem je potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 8.tuženika SBERBANKU te je predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovno postupak. U ponovljenom postupku Vrhovni sud RH je rješenjem br. Revt-575/16 od 03.10.2017. ukinuo presudu Visokog trg. suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema SBERBANCI d.d. i vratio predmet na ponovno suđenje Visokom trgovačkom sudu RH.

Tek novom odlukom, odnosno presudom posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. Visoki trgovački sud RH je konačno potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. glede nepoštenih odredbi o promijenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na 8. tuženika SBERBANKU d.d. čime je presuda postala pravomoćna i prema toj banci. Navedena presuda Visokog trgovačkog suda od 14.06.2018. potvrđena je i presudom VSRH br. Revt-2221/18 od 03.09.2019. godine.

16.2. Dakle, budući da je u ovom postupku tuženik upravo slijednik SBERBANKA d.d. (8.tuženik iz kolektivnog spora), to sud nalazi da u konkretnom slučaju potraživanja tužiteljice prema tuženiku SBERBANCI d.d. nisu u zastari budući da se rokovi za zastaru vezani za potraživanje s osnove promijenjive kamatne stope i valutne klauzule računaju od 14.06.2018. godine, dok je tužba predana sudu 07.06.2023., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225 ZOO-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku.

Tužiteljici je tako priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 17.03.2025., za pristup na ročišta 15.05.2024., 16.01.2026. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za pristup na ročište 05.11.2025. u iznosu 50,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.062,50 eur kojem je pribrojen trošak vještačenja u iznosu 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu 44,07 eur čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 1.372,02 eur. Tužiteljici kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podneska od 03.10.2023. i 11.06.2024., jer su uplate sudske pristojbe i predujma za vještačenje razvidne u e-spisu po izvršenoj uplati, pa podnesci kojima tužiteljica obavještava sud o uplatama nisu bili potrebni, zatim za sastav podneska od 22.02.2024. i 07.05.2024. jer u istima tužiteljica ponavlja navode tužbe, kao što tužiteljici nije priznat niti trošak za pristup na ročište 17.03.2025. i to pozivom na odredbu čl. 156 st. 1 ZPP-a, budući da je predmetno ročište odgođeno jer je tužiteljica toga dana neposredno prije ročišta dostavila podnesak kojim je specificirala tužbeni zahtjev radi čega je ročište zbog dostave istog protivnoj strani, odgođeno, pri čemu joj nije priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu jer je predmetnog troška tužiteljica sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama, u svojstvu potrošača, tužitelj oslobođena.

Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte