Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-455/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Valter Šram, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici ŠN, JN, PN, Vladimir Veljović i Alan Alagić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-656/2023-24 od 21. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika OTP banke d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-656/2023-24 od 21. siječnja 2025. pod točkama II. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika OTP banke d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan dio članka 1. Ugovora o kreditu (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 1.717,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.970,68 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke) i utvrđen je neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja (točka V. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka II. i V. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka nerazumljiva te proturječi razlozima presude. Predlaže ukinuti presudu u pobijanim dijelovima i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu 78,13 eura i sudskih pristojbi za žalbu

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima kao i razloge o svim prigovorima te se presuda može ispitati, a navedeno je i koje je materijalno pravo prvostupanjski sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF, te zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Predmet spora je i prigovor radi prebijanja kojim tuženik zahtijeva prijeboj njegove tražbine koju ima prema tužiteljici na temelju tzv. negativne tečajne razlike s tražbinom tužiteljice.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su prednik tužiteljice (njezin pokojni suprug) kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 6. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 070306399589 AD kojim je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 15.957,00 CHF za kupnju motornog vozila – motocikla koji je korišten za osobne potrebe,

- da su stranke ugovorile valutnu klauzulu vezanu za tečaj CHF na način da je odobren kredit u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate,

- da je tužiteljica nasljednica svojeg pokojnog supruga na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kukučke iz [adresa] broj O-42/12, UPP/OS- 12/12-10 od 29. ožujka 2023.,

- da okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ne odstupaju od onih razmatranih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojem je sudjelovao tuženik, već upravo iz iskaza tužiteljice proizlazi da se na konkretni pravni odnos imaju primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača,

- da je sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenom članka 502.c ZPP-a, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli budući se tužiteljica na njih pozvala.

10. Pravilno je prvostupanjski sud na navedena utvrđenja primijenio materijalno pravo iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u vezi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/2003) pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije naveo materijalne propise na kojima je utemeljio svoju odluku.

11. Prema članku 323. stavku 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica preplatila anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 1.717,18, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati taj iznos. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje su preplaćeni anuiteti kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od plaćanja anuiteta do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir negativnu razliku vrijednosti valutnog tečaja i za taj iznos umanjiti tražbinu tužiteljice. U odnosu na ovaj prigovor, valja ukazati na stav sadržan u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da ako u postupku nije istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje (uračunavanje) o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništavih odredbi Ugovora o kreditu u CHF. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici preplaćene iznose anuiteta bez umanjivanja za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

14. U odnosu na istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je takvo potraživanje tuženika neosnovano, odnosno da takvo potraživanja ne postoji (točka V. izreke presude).

15. Na žalbene navode tuženika kojima osporava ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda valja odgovoriti da su člankom 323. ZOO-a propisane pravne posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom da u spornom razdoblju, na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljica ili njezin prednik ništa nisu primili od tuženika, već je tuženiku izvršena isplatu kako je on to tražio, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine prednika tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu prednika tužiteljice, tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužiteljice. Ugovorna odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena je ništetnom jer stvara neravnotežu između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača i tuženik je unošenjem takve odredbe u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takve (nepoštene) odredbe, koju je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom zaštite i razlozima zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom. Posljedice takve ugovorne odredbe koju je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje koje on predlaže imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe.

16. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama II. i V. izreke.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njegova žalba nije osnovana.

18. Točke I., III. i IV izreke prvostupanjske presude nisu ispitivane jer nisu pobijane žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak