Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-450/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Spajić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4190/2023-21 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4190/2023-21 od 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4190/2023-21 od 17. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim dio članka 7. kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu za tečaj CHF (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 1.713,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka II. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.875,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. do isplate (točka III. izreke presude) i dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (izreka rješenja).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude i rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer obrazloženje presude ne sadržava sve što je propisano člankom 338. stavak 4. ZPP-a i dopuštena je preinaka tužbe suprotno članku 190. ZPP-a. Zatim, ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati obzirom nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 445,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a, jer je suprotno navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 30. srpnja 2024., a nakon što je provedeno financijsko vještačenje. Za dopuštenje preinake tužbe prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud budući su isti utemeljeni na primjeni članka 191. stavak 2. ZPP-a i zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. te pravnog shvaćanja sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. (neprava preinaka).

6. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

7. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koje tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te pravu tužitelja na restituciju preplaćenih iznosa anuiteta s osnove te odredbe. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Prema članku 8. ZPP-a odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza sud dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze, pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredba nije nepoštena), prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela članka 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF te zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 18. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu 14.276,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan isplate kredita,

- da je člankom 7. ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da se tečaj CHF mijenjao tijekom otplate kredita,

- da je kredit u cijelosti otplaćen.

12. Nadalje je iz iskaza tužitelja utvrđeno da mu je kredit trebao za kupnju vozila za osobne potrebe, da mu je u banci kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji i najsigurniji upravo jer se veže uz CHF, dok mu nitko nije objasnio rizike sklapanja takvog ugovora, pa je prvostupanjski sud zaključio da je izostalo pregovaranje o valutnoj klauzuli i da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule zbog čega je takva ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

13. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli budući se tužitelj na njih pozvao. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

16. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u svezi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF (dio članka 7. Ugovora).

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud trebao primijeniti članak 326. stavak 2. ZOO-a odnosno uzeti u obzir da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen (kredit je otplaćen), pa da se time radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost više ne može isticati. Naime, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, ugovaranje valutne klauzule o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Utvrđeno postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama nikako ne predstavlja zabranu manjeg značaja, kako to neosnovano navodi tuženik. Osim toga, člankom 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

18. Također nisu osnovani navodi tuženika da je sud propustio primijeniti članak 19. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. dalje: ZIDZPK) kojim je propisano da se iz obveze konverzije iz CHF u EUR isključuju svi ugovori koji su bili otplaćeni do stupanja na snagu istog zakona. Logičan je stav zakonodavca da su od konverzije isključeni ugovori koju su otplaćeni budući je uspostava ravnoteže u pravima i obvezama stranaka donošenja konverzije po članku 19. stavak 3. ZIDZPK bila u svrsi daljnje otplate kredita, ali to ne znači da je otplatom kredita postignuta ravnoteža u pravima i obvezama stranaka, već je bitno za istaknuti da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi u smislu članka 328. ZOO-a.

19. Prema članku 323. stavku 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplatio anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 1.713,24 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka budući tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu već je osporio osnovu potraživanja tužitelja ponavljajući da je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit, a da to stranke nisu ugovorile. Ističe se da se radi o prigovoru pravne naravi u odnosu na zadatak vještačenja, a da je postavljeni zadatak u skladu sa zauzetim shvaćanjem u ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

21. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužitelj preplatio anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od plaćanja anuiteta do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

22. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Neosnovanosti prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 25. svibnja 2023.

23. U odnosu na troškove postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je troškove dosudio prema članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a. Također je pravilno priznat trošak sastava podneska od 2. svibnja 2024. budući se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očituje na navode, prigovore i osporavanja tuženika iz podneska od 16. veljače 2024. što znači da je isti bio potreban radi odlučivanja (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

24. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju troškove zastupanja njegove punomoćnice na ročištu za objavu presude. Ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu članka 335. stavka 6. ZPP-a dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to trošak pristupa punomoćnika ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak i izdatak učinjen tijekom postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Stoga su neosnovani navodi tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio trošak pristupa njegovog punomoćnika ročištu za objavu presude jer da se presuda objavljuje na portalu e-Oglasna ploča (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.).

25. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak