Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-283/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB 23057039320, zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o, Zagreb, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice HN, zamjenice punomoćnice tužiteljice IN odvjetničke vježbenice u uredu Davora Bartolca odvjetnika u Karlovcu i odvjetnice Hane Abdović, po objavi 18. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 5.525,34 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 2,34 EUR od 01.03.2005. pa do isplate

- 3,54 EUR od 09.01.2009. pa do isplate

- 11,36 EUR od 13.02.2009. pa do isplate

- 11,90 EUR od 12.03.2009. pa do isplate

- 0,68 EUR od 10.04.2009. pa do isplate

- 2,09 EUR od 11.05.2009. pa do isplate

- 0,08 EUR od 13.07.2009. pa do isplate

- 6,62 EUR od 12.01.2010. pa do isplate

- 10,58 EUR od 11.02.2010. pa do isplate

- 8,84 EUR od 11.03.2010. pa do isplate

- 15,79 EUR od 09.04.2010. pa do isplate

- 20,60 EUR od 10.05.2010. pa do isplate

- 28,08 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 37,15 EUR od 09.07.2010. pa do isplate

- 27,31 EUR od 10.08.2010. pa do isplate

- 55,58 EUR od 10.09.2010. pa do isplate

- 41,35 EUR od 12.10.2010. pa do isplate

- 43,51 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- 54,98 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 71,37 EUR od 10.01.2011. pa do isplate

- 55,39 EUR od 10.02.2011. pa do isplate

- 59,84 EUR od 10.03.2011. pa do isplate

- 51,88 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 69,58 EUR od 10.05.2011. pa do isplate

- 81,96 EUR od 10.06.2011. pa do isplate

- 87,52 EUR od 11.07.2011. pa do isplate

- 148,48 EUR od 10.08.2011. pa do isplate

- 89,20 EUR od 09.09.2011. pa do isplate

- 81,58 EUR od 11.10.2011. pa do isplate

- 82,68 EUR od 10.11.2011. pa do isplate

- 82,72 EUR od 12.12.2011. pa do isplate

- 91,24 EUR od 10.01.2012. pa do isplate

- 95,69 EUR od 10.02.2012. pa do isplate

- 96,24 EUR od 09.03.2012. pa do isplate

- 93,08 EUR od 10.04.2012. pa do isplate

- 94,83 EUR od 10.05.2012. pa do isplate

- 97,23 EUR od 12.06.2012. pa do isplate

- 94,26 EUR od 10.07.2012. pa do isplate

- 95,51 EUR od 06.08.2012. pa do isplate

- 87,29 EUR od 10.09.2012. pa do isplate

- 89,85 EUR od 10.10.2012. pa do isplate

- 94,86 EUR od 09.11.2012. pa do isplate

- 93,06 EUR od 07.12.2012. pa do isplate

- 95,31 EUR od 09.01.2013. pa do isplate

- 89,31 EUR od 08.02.2013. pa do isplate

- 86,75 EUR od 11.03.2013. pa do isplate

- 93,55 EUR od 10.04.2013. pa do isplate

- 88,63 EUR od 10.05.2013. pa do isplate

- 84,78 EUR od 10.06.2013. pa do isplate

- 80,88 EUR od 10.07.2013. pa do isplate

- 83,96 EUR od 12.08.2013. pa do isplate

- 86,93 EUR od 11.09.2013. pa do isplate

- 90,96 EUR od 10.10.2013. pa do isplate

- 90,50 EUR od 12.11.2013. pa do isplate

- 95,08 EUR od 12.12.2013. pa do isplate

- 89,21 EUR od 08.01.2014. pa do isplate

- 95,05 EUR od 10.02.2014. pa do isplate

- 96,83 EUR od 10.03.2014. pa do isplate

- 95,49 EUR od 10.04.2014. pa do isplate

- 93,04 EUR od 12.05.2014. pa do isplate

- 92,66 EUR od 12.06.2014. pa do isplate

- 95,11 EUR od 11.07.2014. pa do isplate

- 96,94 EUR od 07.08.2014. pa do isplate

- 98,51 EUR od 11.09.2014. pa do isplate

- 98,45 EUR od 10.10.2014. pa do isplate

- 102,74 EUR od 11.11.2014. pa do isplate

- 103,56 EUR od 11.12.2014. pa do isplate

- 90,30 EUR od 12.01.2015. pa do isplate

- 13,69 EUR od 01.02.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.03.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.04.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.05.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.06.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.07.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.08.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.09.2015. pa do isplate

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.099,69 eura sa zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 18. 2. 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 3.968,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

IV Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 729,28 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

EUR 3,55 od 02.04.2005. pa do isplate,

EUR 5,78 od 02.05.2005. pa do isplate,

EUR 8,55 od 02.06.2005. pa do isplate,

EUR 6,33 od 02.07.2005. pa do isplate,

EUR 11,53 od 02.08.2005. pa do isplate,

EUR 8,34 od 02.09.2005. pa do isplate,

EUR 2,12 od 02.10.2005. pa do isplate,

EUR 5,16 od 02.11.2005. pa do isplate,

EUR 4,47 od 02.12.2005. pa do isplate,

EUR 3,94 od 02.01.2006. pa do isplate,

EUR 5,47 od 02.02.2006. pa do isplate,

EUR 8,48 od 02.03.2006. pa do isplate,

EUR 12,42 od 02.04.2006. pa do isplate,

EUR 13,53 od 02.05.2006. pa do isplate,

EUR 12,38 od 02.06.2006. pa do isplate,

EUR 11,47 od 02.07.2006. pa do isplate,

EUR 14,74 od 02.08.2006. pa do isplate,

EUR 15,24 od 02.09.2006. pa do isplate,

EUR 13,09 od 02.10.2006. pa do isplate,

EUR 11,64 od 02.11.2006. pa do isplate,

EUR 15,54 od 02.12.2006. pa do isplate,

EUR 14,81 od 02.01.2007. pa do isplate,

EUR 17,97 od 02.02.2007. pa do isplate,

EUR 16,85 od 02.03.2007. pa do isplate,

EUR 19,42 od 02.04.2007. pa do isplate,

EUR 20,57 od 02.05.2007. pa do isplate,

EUR 26,38 od 02.06.2007. pa do isplate,

EUR 27,12 od 02.07.2007. pa do isplate,

EUR 29,20 od 02.08.2007. pa do isplate,

EUR 25,67 od 02.09.2007. pa do isplate,

EUR 24,72 od 02.10.2007. pa do isplate,

EUR 31,19 od 02.11.2007. pa do isplate,

EUR 27,60 od 02.12.2007. pa do isplate,

EUR 26,52 od 02.01.2008. pa do isplate,

EUR 22,75 od 02.02.2008. pa do isplate,

EUR 1,08 od 12.02.2008. pa do isplate,

EUR 19,08 od 02.03.2008. pa do isplate,

EUR 1,88 od 02.03.2008. pa do isplate,

EUR 14,06 od 02.04.2008. pa do isplate,

EUR 18,81 od 02.05.2008. pa do isplate,

EUR 23,45 od 02.06.2008. pa do isplate,

EUR 23,84 od 02.07.2008. pa do isplate,

EUR 27,04 od 02.08.2008. pa do isplate,

EUR 29,28 od 02.09.2008. pa do isplate,

EUR 26,39 od 02.10.2008. pa do isplate,

EUR 16,38 od 02.11.2008. pa do isplate,

EUR 5,19 od 02.12.2008. pa do isplate,

EUR 19,55 od 02.01.2009. pa do isplate,

EUR 1,61 od 02.07.2009. pa do isplate,

EUR 4,49 od 02.09.2009. pa do isplate,

EUR 0,08 od 02.10.2009. pa do isplate,

EUR 3,93 od 02.11.2009. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina s osnove razlike u depozitu te predlaže naslovnom sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od EUR 2.044,54 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2018. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 28. siječnja 2005. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu, broj 51400607-5102212463, kojim ugovorom je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 91.200,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj te sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odlukama o kamatnim stopama tužene.

D O K A Z: uvid u prilog pod B/ i C/

2. Tužena banka je u Ugovor o kreditu, kao i eventualno pripadajuće Anekse Ugovoru, ugradila odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je također protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme njegovog izvršavanja, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH donio je pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženu, a ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni sklopljen između tužiteljice i tužene. Radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike i koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.

DOKAZ: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, te uvid u presudu VTS RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.

3. Tužiteljica je dana 27. siječnja 2016. g. sa tuženom sklopila Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102212463, kojim Aneksom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Člankom 5.2 prethodno citiranog Aneksa Ugovoru o kreditu, utvrđeno je da preostala nedospjela glavnica kredita, prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, iznosi 47.738,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, dok je člankom 5.3. utvrđeno da nakon provedene konverzije, tužiteljica duguje tuženoj manjak u iznosu od 2.506,46 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja.

DOKAZ: Uvid u prilog pod C/

4. Tužiteljica je konvertirala kredit, a kao što je već navedeno nakon konverzije je banci još bila dužna iznos od 2.506,46 EUR-a slijedom čega tužiteljica ovom tužbom, postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, kao i iznos od 2.506,46 EUR-a plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan 30.09.2015.g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2015.g. pa do isplate, a sve budući su odredbe Ugovora o kreditu, opisanog u točki 1. ove tužbe, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 1 Ugovora, ništetne. Osim toga, s obzirom na nezakonitu promjenu kamatnih stopa, došlo je i do razlike kada se od preostale glavnice koja je dospjela u trenutku konverzije, a kakva bi bila po početnom tečaju, odbije otpis glavnice kojeg je tužena priznala u konverziji. Naime, zbog nezakonitog povećanja kamatnih stopa nastala je razlika u dospjeloj glavnici po početnom tečaju na dan konverzije 30.09.2015.g. i glavnice koju je tužena priznala u konverziji, a na štetu tužiteljice pa i taj iznos tužiteljica potražuje u ovom postupku.

DOKAZ: Uvid u dostavljenu dokumentaciju kao i dokumentaciju koju će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti tužena, vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje stranaka

5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje slijedeće p r e s u d e I. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 12.000,00 eura /90.414,00 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koji iznos će biti detaljno specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka.

II. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 4. 6. 2025. tako da glasi:

Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog

tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 5.525,34 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 2,34 EUR od 01.03.2005. pa do isplate

- 3,54 EUR od 09.01.2009. pa do isplate

- 11,36 EUR od 13.02.2009. pa do isplate

- 11,90 EUR od 12.03.2009. pa do isplate

- 0,68 EUR od 10.04.2009. pa do isplate

- 2,09 EUR od 11.05.2009. pa do isplate

- 0,08 EUR od 13.07.2009. pa do isplate

- 6,62 EUR od 12.01.2010. pa do isplate

- 10,58 EUR od 11.02.2010. pa do isplate

- 8,84 EUR od 11.03.2010. pa do isplate

- 15,79 EUR od 09.04.2010. pa do isplate

- 20,60 EUR od 10.05.2010. pa do isplate

- 28,08 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 37,15 EUR od 09.07.2010. pa do isplate

- 27,31 EUR od 10.08.2010. pa do isplate

- 55,58 EUR od 10.09.2010. pa do isplate

- 41,35 EUR od 12.10.2010. pa do isplate

- 43,51 EUR od 10.11.2010. pa do isplate

- 54,98 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 71,37 EUR od 10.01.2011. pa do isplate

- 55,39 EUR od 10.02.2011. pa do isplate

- 59,84 EUR od 10.03.2011. pa do isplate

- 51,88 EUR od 11.04.2011. pa do isplate

- 69,58 EUR od 10.05.2011. pa do isplate

- 81,96 EUR od 10.06.2011. pa do isplate

- 87,52 EUR od 11.07.2011. pa do isplate

- 148,48 EUR od 10.08.2011. pa do isplate

- 89,20 EUR od 09.09.2011. pa do isplate

- 81,58 EUR od 11.10.2011. pa do isplate

- 82,68 EUR od 10.11.2011. pa do isplate

- 82,72 EUR od 12.12.2011. pa do isplate

- 91,24 EUR od 10.01.2012. pa do isplate

- 95,69 EUR od 10.02.2012. pa do isplate

- 96,24 EUR od 09.03.2012. pa do isplate

- 93,08 EUR od 10.04.2012. pa do isplate

- 94,83 EUR od 10.05.2012. pa do isplate

- 97,23 EUR od 12.06.2012. pa do isplate

- 94,26 EUR od 10.07.2012. pa do isplate

- 95,51 EUR od 06.08.2012. pa do isplate

- 87,29 EUR od 10.09.2012. pa do isplate

- 89,85 EUR od 10.10.2012. pa do isplate

- 94,86 EUR od 09.11.2012. pa do isplate

- 93,06 EUR od 07.12.2012. pa do isplate

- 95,31 EUR od 09.01.2013. pa do isplate

- 89,31 EUR od 08.02.2013. pa do isplate

- 86,75 EUR od 11.03.2013. pa do isplate

- 93,55 EUR od 10.04.2013. pa do isplate

- 88,63 EUR od 10.05.2013. pa do isplate

- 84,78 EUR od 10.06.2013. pa do isplate

- 80,88 EUR od 10.07.2013. pa do isplate

- 83,96 EUR od 12.08.2013. pa do isplate

- 86,93 EUR od 11.09.2013. pa do isplate

- 90,96 EUR od 10.10.2013. pa do isplate

- 90,50 EUR od 12.11.2013. pa do isplate

- 95,08 EUR od 12.12.2013. pa do isplate

- 89,21 EUR od 08.01.2014. pa do isplate

- 95,05 EUR od 10.02.2014. pa do isplate

- 96,83 EUR od 10.03.2014. pa do isplate

- 95,49 EUR od 10.04.2014. pa do isplate

- 93,04 EUR od 12.05.2014. pa do isplate

- 92,66 EUR od 12.06.2014. pa do isplate

- 95,11 EUR od 11.07.2014. pa do isplate

- 96,94 EUR od 07.08.2014. pa do isplate

- 98,51 EUR od 11.09.2014. pa do isplate

- 98,45 EUR od 10.10.2014. pa do isplate

- 102,74 EUR od 11.11.2014. pa do isplate

- 103,56 EUR od 11.12.2014. pa do isplate

- 90,30 EUR od 12.01.2015. pa do isplate

- 13,69 EUR od 01.02.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.03.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.04.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.05.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.06.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.07.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.08.2015. pa do isplate

- 104,20 EUR od 01.09.2015. pa do isplate

Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik tužitelju osporava svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju.

9. Tuženik se poziva na Aneks Ugovora o kreditu od 27.1. 2016. kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. tužitelj je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EUR-skim korisnikom kredita od početka, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanom tužbu, a navode tužitelja da bi Aneks Ugovora o kreditu bi ništetan u cijelosti promašenim.

10. Tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 230. ZOO-a, u vezi s čl. 138,a ZZP o primjeni trogodišnjeg zastarnog roka.

11. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tuženik navodi da je tužitelj bio dovoljno informiran o valutnoj klauzuli od strane tuženika na više načina, već samim ugovorom o kreditu, iz Informacija Pojam "valutna klauzula", te brošure Stambeni krediti Erste Banke, dakle, tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i to na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za CHF s obzirom je tuženik tužitelja kao i sve ostale potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina, a jednako tako tužitelju je u dovoljnoj mjeri bilo pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF i to u razgovoru sa službenicima banke. Tuženik smatra da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF a stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, a koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita. Nasuprot tome, tuženik nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama, sve to iz razloga je i Banka imala obveze u CHF.

12. O informiranosti tužitelja i postupanju tuženika u fazi pregovora

Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. godine u predmetima broj U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 utvrđeno je da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da odrođenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanju u kolektivnom sportu, onda su u pojedinim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takovog ugovora. (točka 22. odluka)

Dokaz: - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. godine

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021

od 30. lipnja 2022. godine

13. Stoga tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima:

• u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF);

• ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja na bilo koju opciju iz ponude;

• težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca;

• isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan;

• na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004;

Dokaz: - reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD

14. Tuženik nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. U svim poslovnicama Banke svakodnevno je moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, a navedene informacije tužitelj je mogao dobiti i na besplatnom info telefonu Banke 0800 7890 ili na Internet stranici Banke www.erstebank.hr. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina: Iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu VALUTNA KLAUZULA u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju ERSTE BANKE za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelj je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.

Dokaz: - uvid u cit. ugovor o kreditu koji prileži spisu 14

15. Iz - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom - koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju u poslovnicama jasno je vidljivo da je tuženik dao upozorenje korisnicima kredita. U navedenom dokumentu stoji jasno upozorenje da promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navedeni dokument sadrži i primjer promjene mjesečnih anuiteta kada je mjesečni anuitet EUR 100.- . Pa tako se navodi da ukoliko jedan mjesec srednji tečaj banke iznosi kn 739,54 za 100 Eur, a slijedeći mjesec 753,36 za 100 Eur, tada je obveza korisnika kredita za taj mjesec da vrati iznos od kn 753,36. Dakle, prikazan je primjer u Eurima iz kojeg je vidljivo da se mjesečni anuitet u razmaku od samo jednog mjeseca može promijeniti za skoro 2%. Naravno u slučaju da se tečaj promijeni na niže tada je i obveza korisnika kredita manja. Nadalje, u istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja.

Dokaz: - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom

16. Iz brošure Stambeni krediti ERSTE BANKE koja je bila prilog uz “Novi list”, a koja su također dobivali potencijalni korisnici kredita u banci pa tako i tužitelj, također je vidljivo da je tuženik upozoravao i posebno na rizik podizanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili američkim dolarima. Iz nje je vidljivo da je tuženik dao informaciju o kretanju valuta unazad šest godina prema kojoj se vidi da je tečaj EUR bio najstabilniji, potom tečaj CHF-a te nakon toga USD-a. Također je tuženik dao preporuku korisnicima kredita da kredit vežu uz valutnu klauzulu ovisno o primanjima koja imaju i koja su im vezana za neku od navedenih valuta. Dokaz: - cit. brošura Stambeni krediti ERSTE BANKE

17. Svaki korisnik kredita pa tako i tužitelj također je dobio brošuru u kojoj je naveden Grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998g. do 2004g. godine u kojoj je tuženik počeo odobravati kredite uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenih grafova upravo je vidljivo da se tečaj CHF-a u odnosu na kunu kretao u rasponu od 1 CHF = 4,2 kune do 1 CHF = 5,2 kune, dok se tečaj kune u odnosu na Euro kretao od 7 kn za 1 Euro do 7,7 kuna za jedan Euro. Iz navedenog proizlazi da su korisnici kredita u CHF pa tako i tužitelj bili informirani da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF u zadnjih šest godina bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na Euro.

Dokaz: - cit. brošura 15

18. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak.

Dokaz: - saslušanje tužitelja

19. Osim toga, tuženik uz ovaj odgovor na tužbu dostavlja i pisani iskaz gđe. EN (voditeljice Službe upravljanja ciljanim proizvodima, a kasnije direktor Direkcije podrške prodaji), koja u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada zastupnika tuženika u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste te predlaže da se isti uzme u obzir.

Dokaz: - pisani iskaz gđe EN, ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV-1386/2020

20. Također, gđa. EN je svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika poslala mail u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja.

Dokaz: - mail korespondencija gđe ČN upućena nadležnim službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika tuženika

21. Predloženim saslušanjem tužitelja, dostavljenim pisanim iskazom i informativnim letcima tuženik želi dokazati razinu informacija koje su bile pružene tužitelju, odnosno da je tužitelj bio sasvim dovoljno informiran o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve u skladu s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. godine u predmetima broj U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 i tuženikovom pravu na dokazivanje informiranosti tužitelja.

22. O Ugovoru o oročenom depozitu

Isto tako tuženik dodatno ističe kako je predmetnim Ugovorom o kreditu kao instrument osiguranja kredita ugovoren i depozit u visini od 10,00% od iznosa od kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi CHF 9.120,00.

U trenutku uplate sredstava depozita na depozitnu partiju (dakle, na dan 2. veljače 2005. godine) depozit od CHF 9.120,00 u kunskoj protuvrijednosti vrijedio je kn 43.942,90 (CHF 9.120,00 x 4,8183 – srednji tečaj tuženika).

Iznos depozita je vraćen tužiteljici po zatvaranju predmetnog kredita i to dana 5. studenog 2018. godine u iznosu od CHF 9.147,07, koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio kn 59.484,31 / EUR 7.894,92 16

23. Uzimajući u obzir navedeno, razvidno je kako je tužitelj unutar razdoblja od ugovaranja cit. depozita te za vrijeme njegova korištenja profitirao na povećanju tečaja CHF u iznosu od kn 15.365,33 / EUR 2.039,33 pa se stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita.

Dokaz: - Ugovor o kreditu koji prileži spisu

- cit. Ugovor o oročenom depozitu

- pregledi prometa po partiji kredita koji prileže spisu

- pregled računa po depozitu

- po potrebi financijsko vještačenje

Iz svih gornjih tvrdnji tuženika proizlazi kako je prvenstveno postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a uz to je tužitelj i profitirao ugovaranjem oročenog depozita.

24. O nepostojanju «ekstra profita» Banke

Tuženik također ističe kako tužena niti je ostvarila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tome govori u prilog i činjenica da banka ne bi smjela imati obvezu u devizi, a potraživanje u kunama. Bilo kakvo odstupanje stvara valutni rizik koji si Banka ne može priuštiti. Odnosno, primjera radi, otplatom duga od strane korisnika kredita u iznosu od 100 CHF, banka podmiruje svoju obvezu u iznosu od 100 CHF prema svojem vjerovniku. Odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju strogo je reguliran i kontroliran od strane Hrvatske Narodne Banke (dalje HNB) koja je, svojom Odlukom o ograničavanju izloženosti kreditnih institucija valutnom riziku (NN 38/2010 i 62/2011) u čl. 8. propisala da je kreditna institucija dužna krajem svakoga dana uskladiti svoju ukupnu otvorenu deviznu poziciju (razliku između potraživanja i obveza u pojedinoj valuti). Upravo iz toga razloga banka vodi konzervativnu politiku izloženosti valutnom riziku te sukladno tome poštujući gore navedenu Odluku HNB-a, kao i limit iz odluke, Banka ne može i ne smije kredite uz CHF valutnu klauzulu financirati iz kunskih izvora već isključivo iz CHF izvora. Plasmani Banke denominirani u CHF-u su pokriveni adekvatnim obvezama Banke u istoj toj valuti u skladu sa svim pozitivnim propisima. To je razvidno i iz dopisa HNB-a od 10. lipnja 2013. godine, a iz kojeg jasno proizlaze i sljedeće dvije činjenice: • promjena tečaja kune prema bilo kojoj valuti ne može bitno utjecati na financijski rezultat kreditnih institucija (strana 2. dopisa HNB-a)

• banke su imale uredno evidentiranu obvezu u CHF (strana 3. dopisa HNB-a) • tuženik se vodio izrazito konzervativnim pristupom po pitanju otvorenosti svoje devizne pozicije

Dokaz: - dopis HNB-a

- očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.01.2015.

- grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika

- po potrebi financijsko vještačenje 17

25. Dakle iz svega nesporno proizlazi da je i Banka imala obveze u CHF-u te da stoga nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. U slučaju kada bi se valutna klauzula utvrdila ništetnom kako to predlaže tužitelj, to nikako ne bi značilo da Banka gubi navodno stečeni ekstra profit, nego štoviše da ona kao kreditor snosi izravan gubitak na tečajnim razlikama jer ona i dalje i sama ima kreditnu obvezu prema svojim vjerovnicama.

26. Zaključno

Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove.

Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak.

Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

27. O tijeku zakonskih zateznih kamata

Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan.

Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

Navedeno mišljenje Vrhovni sud potvrđuje i u odluci posl.br. Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. godine: „Naime, ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba u smislu odredbe čl.214. ZOO smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.“

Dokaz: - zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05.03.2004., cit. Odluka

28. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.

29. Tuženik ističe prigovor radi prijeboja

Pored svega dosad iznesenog u ovom postupku, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 5.474,32 / EUR 726,60 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

Dokaz: - pregled prometa po partiji kredita koji prileži spisu

- po potrebi financijsko vještačenje

30. Nadalje, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio kn 15.365,33 / EUR 2.039,33 više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu.

Dokaz: - pregledi prometa po partiji kredita koji prileže spisu

- pregled računa po depozitu

- po potrebi financijsko vještačenje

Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu te predlaže naslovnom sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od kn 15.365,33 / EUR 2.039,33 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2018. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

31. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

32. Potraživanje s osnove prijeboja tuženik je specificirao podneskom od 11. 8. 2025. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik ističe da bi tužitelj, ukoliko bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 729,28 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

EUR 3,55 od 02.04.2005. pa do isplate,

EUR 5,78 od 02.05.2005. pa do isplate,

EUR 8,55 od 02.06.2005. pa do isplate,

EUR 6,33 od 02.07.2005. pa do isplate,

EUR 11,53 od 02.08.2005. pa do isplate,

EUR 8,34 od 02.09.2005. pa do isplate,

EUR 2,12 od 02.10.2005. pa do isplate,

EUR 5,16 od 02.11.2005. pa do isplate,

EUR 4,47 od 02.12.2005. pa do isplate,

EUR 3,94 od 02.01.2006. pa do isplate,

EUR 5,47 od 02.02.2006. pa do isplate,

EUR 8,48 od 02.03.2006. pa do isplate,

EUR 12,42 od 02.04.2006. pa do isplate,

EUR 13,53 od 02.05.2006. pa do isplate,

EUR 12,38 od 02.06.2006. pa do isplate,

EUR 11,47 od 02.07.2006. pa do isplate,

EUR 14,74 od 02.08.2006. pa do isplate,

EUR 15,24 od 02.09.2006. pa do isplate,

EUR 13,09 od 02.10.2006. pa do isplate,

EUR 11,64 od 02.11.2006. pa do isplate,

EUR 15,54 od 02.12.2006. pa do isplate,

EUR 14,81 od 02.01.2007. pa do isplate,

EUR 17,97 od 02.02.2007. pa do isplate,

EUR 16,85 od 02.03.2007. pa do isplate,

EUR 19,42 od 02.04.2007. pa do isplate,

EUR 20,57 od 02.05.2007. pa do isplate,

EUR 26,38 od 02.06.2007. pa do isplate,

EUR 27,12 od 02.07.2007. pa do isplate,

EUR 29,20 od 02.08.2007. pa do isplate,

EUR 25,67 od 02.09.2007. pa do isplate,

EUR 24,72 od 02.10.2007. pa do isplate,

EUR 31,19 od 02.11.2007. pa do isplate,

EUR 27,60 od 02.12.2007. pa do isplate,

EUR 26,52 od 02.01.2008. pa do isplate,

EUR 22,75 od 02.02.2008. pa do isplate,

EUR 1,08 od 12.02.2008. pa do isplate,

EUR 19,08 od 02.03.2008. pa do isplate,

EUR 1,88 od 02.03.2008. pa do isplate,

EUR 14,06 od 02.04.2008. pa do isplate,

EUR 18,81 od 02.05.2008. pa do isplate,

EUR 23,45 od 02.06.2008. pa do isplate,

EUR 23,84 od 02.07.2008. pa do isplate,

EUR 27,04 od 02.08.2008. pa do isplate,

EUR 29,28 od 02.09.2008. pa do isplate,

EUR 26,39 od 02.10.2008. pa do isplate,

EUR 16,38 od 02.11.2008. pa do isplate,

EUR 5,19 od 02.12.2008. pa do isplate,

EUR 19,55 od 02.01.2009. pa do isplate,

EUR 1,61 od 02.07.2009. pa do isplate,

EUR 4,49 od 02.09.2009. pa do isplate,

EUR 0,08 od 02.10.2009. pa do isplate,

EUR 3,93 od 02.11.2009. pa do isplate,

Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

33. Tuženik za slučaj usvajanja tužbenog zahtjeva specificira prigovor radi prijeboja s osnove razlike u depozitu, a koji prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 2.044,54 eura. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu te predlaže naslovnom sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od EUR 2.044,54 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2018. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

34. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu, promet po kreditu, dodatak ugovoru o kreditu, promjene kamatnih stopa, početni otplatni plan, prihvat konverzije, obračun konverzije, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu CHF, EUR, USD, brošuru Stambeni kredit Erste Banke, Informaciju Pojam "valutna klauzula i rizici financiranja u kunama as valutnom klauzulom, mail korespondenciju, dopis HNB-a, očitovanje HNB-a, grafički prikaz otvorenost devizne pozicije tuženika, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužiteljice. Na okolnost informiranosti tužiteljice i postupanju tuženika u fazi pregovora tuženik je dostavio pisani iskaz gđe. EN (voditeljice Službe upravljanja ciljanim proizvodima, a kasnije direktor Direkcije podrške prodaji), ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV- 1386/2020 koja u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada zastupnika tuženika u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste te predlaže da se isti uzme u obzir. Tužiteljica se nije suglasila da se pisani iskaz EN koristi kao dokaz, dočim tuženik nije predlagao saslušanje EN kao svjedokinje radi neposrednog izvođenja dokaza.

35. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, te na ime preplaćenog tečaja u CHF. Nakon vještačenja tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 5.552,34 EUR-a naime preplaćenog tečaja u CHF sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate do isplate.

36. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

37. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, a da je to u konkretnom slučaju Općinski građanki sud u Rijeci. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

38. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

39. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP-a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

40. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju. Parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.

41. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 9. 5. 2023., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.

42. Ovaj sud je stava, da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, tj. tuženika zaista predstavlja situaciju iz točke 19. članka 50. ZZP 14 pa budući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP 14, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u članku 51. ZZP 14, takva se odredba ima smatrati nepoštenom. Naime, time što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, zaista je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom. Odredba čl. 14. Ugovora o kreditu sklopljenom među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati iz Karlovca u Rijeku te bi imao trošak putovanja u Rijeku i natrag, te troškove punomoćnika odvjetnika. Dakle, osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme. Ova je odredba formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

43. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102212463 od 28.1.2005. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 91.200,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Rok vraćanja kredita je 336 mjeseci od puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta iznosi 504,31 CHF. Povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata u visini od 4,99 %. Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, a naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu. U čl. 11. navedeno je da je korisnik kredita dužan prije puštanja kredita u tečaj predati banci depozit u visini 10% od iznosa kredita što prema ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi 9.120,00 CHF.

44. Stranke su sklopile Aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5102212463 od 27.1.2016. godine kojim je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. U čl. 4. Aneksa utvrđeno je da dospjela glavnica kredita iznosi 0,00 CHF, dospjela ugovorna kamata iznosi 0,00 CHF, dospjela zatezna kamata 0,00 CHF. Nedospjela glavnica kredita iznosi 69.860,78 CHF. Čl. 5.2. predmetnog Aneksa ugovora o kreditu utvrđeno je da na dan 30.9.2015. godine preostala nedospjela glavnica kredita iznosi 47.738,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koja će se podmirivati sukladno novom otplatnom planu. U čl. 5.3. Aneksa utvrđeno je da po provedbi konverzije, na dan 27.1.2016. godine, postoji manje uplaćeni iznos (manjak) u iznosu od 2.506,46 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja. U čl. 7.2. Aneksa navedeno je da na dan 27.1.2016. godine banka ima ukupno potraživanje s osnove obveza u iz čl. 5.2. (uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju do datuma sklapanja Aneksa) i s osnove obveza iz čl. 5.3. u iznosu od 49.675,24 eura, a koji iznos predstavlja nedospjelu glavnicu. Anuitet na dan sklapanja Aneksa iznosi 352,84 eura.

45. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

46. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

47. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu H ON i HNRČ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

48. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:

- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule

- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva

- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.

49. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

50. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

51. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

52. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ĐN protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

53. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco, SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

54. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovornih odredbe o valutnoj klauzuli.

55. O prigovoru zastare:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 5. 5. 2023. da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe u odnosu na konačno utuženo potraživanje s osnove preplaćenog tečaja (a ne i kamatne stope) nije protekao rok od 5 godina (od 14. lipnja 2018.).

56. Nije osnovan ni prigovor da tužitelj nije potrošač, konkretno radi se o stambenom kreditu za kupnju stana za osobne potrebe tužitelja, što znači da je tužitelj potrošač, a presuda u kolektivnom sporu štiti sve potrošače s kojima su tužene banke ugovorile nepoštene odredbe u utuženom razdoblju. Osim toga tužitelj ne obavlja nikakvu registriranu djelatnost u navedenom stambenom objektu, niti je stambeni objekt kupljen za obavljanje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već za stanovanje tužitelja i njegove obitelji. Tužitelj stan nikad nije iznajmljivao.

57. O visini zahtjeva:

Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. te je sudski vještak utvrdio:

- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule, odnosno razlika koja je nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen iznosi ukupno 41.630,10 kuna,

- iskazano u eurima, razlika zbog ugovorene valutne klauzule, odnosno razlika koja je nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen iznosi 5.525,34 eura,

- pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18 tablice u kunama i stupcu 19 u eurima,

- sukladno nalogu suda negativne razlike nismo uzimali u obzir prilikom izrade nalaza,

- prema čl. 5.3. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu (spis list 49) po provedbi konverzije tužena je na dan sklapanja Aneksa utvrdila manjak (manje uplaćeni iznos) u iznosu od 2.506,46 eura. Manjak je utjecao na povećanje ukupne obveze po kreditu tako da ista na dan sklapanja Aneksa iznosi 46.675,24 eura (čl. 7.2. Aneksa),

- razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi - 470,44 CHF, odnosno -2.273,78 kuna obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi -301,78 eura,

- razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 4,833300 i iznosa anuiteta kojeg je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK u razdoblju od 2.4.2005. do 2.11.2009. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz točke VI odgovora na tužbu iznosi -5.494,87 kuna, u čemu pozitivne razlike (razdoblja kada je tečaj bio viši od početnog) iznose 236,56 kuna, a negativne (razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog tečaja ) iznose 5.731,43 kune,

- iskazano u eurima razlika iznosi -729,28 eura, u čemu pozitivne razlike iznose 31,40 eura, a negativne razlike 760,68 eura,

- svakomjesečni iznosi razlika iskazani su u tablici 2 – razlike za prijeboj tuženik u stupcu 6 u kunama te u stupcu 7 u eurima,

- u varijanti 1 u kojoj razliku depozita računamo u iznosu u kojemu je depozit uplaćen na račun depozita vještak je utvrdio da razlika depozita iznosi 15.228,57 kuna, odnosno 2.021,18 eura,

- u varijanti 2 u kojoj kao iznos isplaćenog depozita uzimamo iznos od 9.147,07 CHF, a koji iznos je tužena navela kao isplaćeni iznos u odgovoru na tužbu (spis list 96) vještak je utvrdio da razlika depozita iznosi 15.404,61 kunu, odnosno 2.044,54 eura.

- mišljenja smo da je konverzija provedena u skladu sa zakonskim odredbama ZIDZPK/15,

- sve uplate koje je tužitelj tijekom otplate vršio u kunama uključene su u konverziju i preračunate u iznose u EUR te uračunate u otplatu obzirom na promjene kamatnih stopa koje su se događale tijekom kunskih kredita denominiranih u EUR i s obzirom na promjenu tečaja valute HRK/EUR,

- sve uplate koje je tužitelj vršio do dana konverzije uvažene su prilikom konverzije te je kod iste utvrđen manjak u iznosu od 2.506,46 eura.

58. Sudski vještak je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Stranke i nisu prigovorile matematičkom izračunu vještaka.

59. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev specificiran podneskom tužitelja od 4. 6. 2025. sukladno izračunu sudskog vještaka prihvaćen je kao osnovan za iznos specificiran u tom podnesku, stoga je odlučeno kao u t. I. izreke presude. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

60. Međutim, nakon specifikacije tužbenog zahtjeva, tuženik je u podnesku od11.

8. 2025. naveo kako ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe, u odnosu na prvotni postavljeni zahtjev jer se radi o djelomičnom povlačenju tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban pristanak tuženika. Tužbeni zahtjev u tužbi postavljen je na iznos od 12.000,00 eura (9.493,54 eura s osnove preplaćenih tečajnih razlika i 2.506,46 eura s osnove manjka utvrđenog u konverziji). Tuženik se protivi povlačenju tužbe za iznos od 3.968,20 eura iz podneska tužitelja od 4. 6. 2025. te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 9.493,54 eura. Slijedom navedenoga s obzirom da je tužbeni zahtjev s osnove preplaćenih tečajnih razlika konačno specificiran na iznos od 5.525,34 eura to je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 3.968,20 eura odbijen kao neosnovan.

61. Tuženik je istaknuo i prigovor prijeboja za negativne razlike i depozit kojem prigovoru se tužiteljica protivi prigovoru radi prijeboja tužene, s osnove razlike u tečaju kada je tečaj bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Osnovano tužiteljica navodi da je odredbom članka 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Osnovano tužiteljica smatra kako je krivnja za ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj valutnoj klauzuli u CHF isključivo na njezinoj strani, budući da tužena nije pregovarala sa tužiteljicom niti ju je informirala o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF, a kako je to pravomoćno utvrđeno kolektivnom presudom. Prema tome, s obzirom da je isključivo tužena kriva za ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, tužiteljica nema nikakvu obvezu ispuniti joj bilo kakvu tražbinu jer apsolutno nikakve protupravnosti u njezinom ponašanju nije bilo. Navodi da tuženik ne navodi pravnu osnovu prekida zastare njegovog potraživanja, kao niti pravnu osnovu za utvrđenje obveze tužitelja na isplatu negativnih razlika. U predmetnom slučaju ne može biti riječ o stjecanju bez osnove. Ovo iz razloga što plaćanja tužitelja u spornom razdoblju su se temeljila na zakonu, a što je temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima razlog isključenja stjecanja bez osnove. Ograničene kamate kredita kroz dio otplatnog razdoblja na niži iznos rezultat je primjene tadašnjeg Zakona o potrošačkom kreditiranju, dok je kretanje tečaja kroz otplatno razdoblje regulirano Zakonom o deviznom poslovanju. U predmetnom slučaju ne može biti riječ niti o naknadi štete. Ovo iz razloga što radnje tužitelja u otplatnom razdoblju nisu imale obilježje protupravnosti. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena banka ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Što se pak tiče zastare tog potraživanja, točno je da tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužitelja. Što se tiče potraživanja s osnove isplaćenog depozita, osnovano tužiteljica ističe kako depozit predstavlja osiguranje kredita i isti je ugovoren posebnim ugovorom o oročenom depozitu broj [broj depozita]. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. IV i V izreke presude.

62. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP- a. U odnosu na visinu zahtjeva tužitelj je uspio sa 58,2 %, a u pogledu osnove sa 100 %, pa kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa 2 dobije se postotak od 79,1 %, dok je tuženik uspio sa 20,9 %, pa kad se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika dobije se postotak 58,2 %, što predstavlja konačni uspjeh tužitelja.

63. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) i visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 8. 9. 2023., zastupanje na ročištu 22. 1. 2023., sastavljanje podneska od 4. 6. 2025. i zastupanje na ročištu 27. 11. 2025. za svaku radnju iznos od 200,00 eura te za pristupa na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura što zbrojeno i uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.375,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 83,23 eura, pa kad se navedeni iznosi zbroje dobije se iznos od 1.458,23 eura što pomnoženo sa 58,2 % iznosi 848,69 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 250,00 eura koji je dosuđen u cijelosti kao potreban trošak jer je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.099,69 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 18.veljače 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetnica Irena Blauhorn

2. Odvjetničko društvo Metelko, Kneževiić & Partneri d.o.o.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte