Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-350/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Ivani Štih, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2608/2020 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2608/2020 od 1. prosinca 2023. u pobijanom dijelu točke I izreke u odnosu na glavnicu od 594 eur sa zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. do isplate.

II Uvaženjem žalbi stranaka preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2608/2020 od 1. prosinca 2023. u pobijanom dijelu točke I izreke u odnosu na zatezne kamate tekuće na iznos od 594,00 eur za razdoblje od 23. lipnja 2020. do 23. siječnja 2022. i u točki III izreke i sudi:

„ 1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici daljnji iznos naknade štete od 326,04 eur/2.456,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 594,00 eur za razdoblje od 23. lipnja 2020. do 23. siječnja 2022.“

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2608/2020 od 1. prosinca 2023. u točkama I i II izreke.

II Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odbijajući dio odluke o troškovima postupka sadržan u točki II rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2608/2020 od 1. prosinca 2023. i rješava:

„Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati daljnji iznos parničnog troška od 540,25 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena.“

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu žalbenog troška tužiteljica odbija kao neosnovanim.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom djelomično usvojen tužbeni zahtjev radi naknade štete te je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 2.020,49 eur/15.223,58 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2020. do isplate. U točki II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na isplaćeni iznos od 265,45 eur, dok je u točki III izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom za iznos od 326,04 eur sa zateznom kamatom.

2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku dopuštena je preinaka tužbe od 24. siječnja 2022. (točka I izreke), te je tužiteljici dosuđen trošak postupka od 1.721,00 eur/12.966,87 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude žale se obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge ostvarene bitne povrede postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tužiteljica pobija odbijajući dio sadržan u točki III izreke presude i odbijajući dio odluke o trošku, dok tuženik pobija zakonitost rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe i sukladno tome po preinačenoj tužbi dosuđen iznos naknade štete od 268,57 eur sa zateznom kamatom u cijelosti, te pobija tijek kamate na preinačeni dio zahtjeva (dio točke I izreke presude). Pobija i odluku o troškovima postupka. Stranke predlažu da se uvaženjem njihovih žalbi presuda i rješenje preinače u smislu žalbenih navoda.

4. Stranke nisu odgovorile na žalbe.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Stranke u žalbama ne konkretiziraju koje bi to apsolutno bitne povrede bile ostvarene, pa je ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ispitao presudu u okviru razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da ni jedna od tih povreda nije ostvarena zbog čega je presudu kao jasnu i neproturječnu moguće ispitati.

7. Protivno tome tuženik tvrdi kako je sud prvog stupnja dopuštajući preinaku tužbe u fazi glavne rasprave ostvario relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Iz razloga pobijane odluke proizlazi da je sud u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 24. siječnja 2022. unatoč protivljenju tuženika smatrajući kako je preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama. Ovakvo je stajalište pravilno i suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika da se ne bi radilo o situaciji iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP valja reći da tužiteljici sve do izvođenja medicinskog vještačenja nije bila ili mogla biti poznata visina neimovinske štete jer se dokazi izvode na glavnoj raspravi a ne na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka, pa utoliko nema krivnje na strani tužiteljice za preinaku tužbe u fazi glavne rasprave koju je utemeljila na rezultatima vještačenja.

8. Utoliko je odluka suda kojom je dopuštena preinaka tužbe zakonita jer je u skladu sa odredbama čl. 190. st. 2. i 3. ZPP pa je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP. Kako je odluka suda o preinaci tužbe zakonita, time što je sud presudom odlučio o preinačenom zahtjevu nije ostvario relativno bitnu povredu na koju se tuženik poziva.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpila u prometnoj nezgodi 25. srpnja 2019. krivnjom osiguranika tuženika. Nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika među strankama nisu sporne okolnosti, kao što nije sporno da je tijekom postupka tuženik po osnovi naknade štete isplatio 9.000,00 kn.

10. Nije sporna visina dosuđene imovinske štete, dok je u odnosu na neimovinsku štetu sporna primjena materijalnog prava u odnosu na odbijajući dio, dok onaj usvajajući u točki I izreke tuženik ne pobija iz meritornih razloga zato što bi smatrao da tužiteljici šteta ne bi pripala u toj visini, već iz procesnih jer smatra sa nije bilo uvjeta za preinaku tužbe.

11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, koji se žalbama ne pobija, sud je prvog stupnja utvrdio kako je tužiteljica zadobila lake tjelesne ozljede i to trzajnu ozljedu vratne i slabinske kralježnice, natučenje glave i natučenje slabina, te postraumatsku diskus herniju u visini L5/S1. Na bolovanju je bila 3 mjeseca tijekom čega je obavila niz pregleda kod liječnika specijalista (kirurg, neurolog i fizijatar) i provela fizikalnu terapiju. Nosila je Schanzov ovratnik i imala tegobe u vidu vrtoglavica, dvoslika, slabiju pokretljivost u vratu i leđima, glavobolja, te trnce u nogama. Kod tužiteljice je zaostala trajna posljedica u vidu postraumatskog lumbosakralnog sindroma uzrokovanog postrumatskom diskus hernijom zbog čega su njezine opće i radne sposobnosti smanjene za 5%. Doživjela je fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg u trajanju od 10 dana i slabog intenziteta u trajanju od 4 tjedna. Strah je bio prisutan u jakom intenzitetu 3 dana kao briga za zdravlje i ishod liječenja, te još 10 dana u srednjem i 4 tjedna u slabijem intenzitetu. Na temelju je ovakvog stanja stvari sud prvog stupnja ocijenio da bi pravična naknada iznosila 3.215,00 eur od čega je odbio isplaćenih 1.194,51 eur i dosudio tužiteljici iznos od 2.020,49 eur. Pri tome je cijenio visinu trajnog umanjenja životnih aktivnosti i svakodnevna ograničenja s tim povezana (750 eur), intenzitet i trajanje fizičkih bolova te neugodnosti vezane za liječenje i oporavak (1.270,00 eur) , kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha (1.195,00 eur). Odluku o naknadi neimovinske štete sud je utemeljio na odredbama čl. 19. u svezi sa čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21. dalje: ZOO), dok je zateznu kamatu dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14; dalje ZOOP).

12. Tužiteljica u žalbi tvrdi kako je prema okolnostima konkretnog slučaja sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti budući je naknada neimovinske štete dosuđena u točki I izreke nedovoljna i neodgovarajuća. S izloženim se stajalištem slaže i ovo žalbeno vijeće jer smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva u točki III izreke presude.

13. Sud je prvog stupnja ocijenio da je tužiteljici po kvalifikatornoj okolnosti duševnih boli zbog smanjenja životnih i radnih aktivnosti pripada 750 eur. Međutim imajući u vidu prirodu povrede (postrumatsku diskus herniju) i zaostale trajne posljedice, mladu životnu dob tužiteljice (26 godina u vrijeme nezgode) i njezino zanimanje (medicinska sestra) ovaj sud smatra da su sve to okolnosti koje govore u prilog zaključku da će tužiteljica dugi niz godina biti izložena tegobama, kako u profesionalnom, tako i općenito u svakodnevnom životu zbog kojih joj ograničenja pripada pravno na pravičnu novčanu naknadu po ovoj kvalifikatornoj okolnosti u iznosu od 1.076,04 eur. Time je tužiteljica uspjela sa cijelim zahtjevom iz tužbe. Kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio visinu pravične naknade po kvalifikatornim okolnostima fizičkih bolova i straha, ali ne i u odnosu na duševne bolove zbog umanjenja životnih i radnih aktivnosti, valjalo je u tom dijelu žalbu tužiteljice uvažiti i pravilnom primjenom materijalnog prava dosuditi daljnji iznos naknade neimovinske štete od 326,04 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana postavljanja odštetnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 12. ZOOP te preinačiti točku III pobijane presude kojom je ovaj zahtjev odbijen, sve to pozivom na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP. Ujedno je žalba tuženika odbijena u odnosu na pobijani dio glavnice neimovinske štete kao u toč. 1. izreke ove presude sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

14. Međutim u pravu je tuženik kada tvrdi da nije dužan platiti kamatu na povišeni dio zahtjeva preinačen u podneskom od 24. siječnja 2022. imajući u vidu ustaljenu praksu VSRH identičnu shvaćanju izraženom u odluci Rev-775/2023 koje glasi:

"Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen u postupku, odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povišeni dio tužbenog zahtjeva."

14. 1. Budući je zahtjev povišen za iznos od 594,00 eur onda tužiteljici na taj novčani iznos pripada kamata od dana preinake tužbe, a za ostalu tražbinu naknade štete od dana postavljanja odštetnog zahtjeva. Utoliko je žalba tuženika u pogledu tijeka kamate na iznos glavnice od 594,00 eur djelomično odbijena kao u toč.1. izreke ove presude sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, a djelomično uvažena i prvostupanjska je presuda preinačena kao u toč. 2. izreke ove presude sukladno odredbi čl. 373. st. 3. ZPP i odbijene dio kamate za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do dana preinake.

15. Sud je prvog stupnja odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tuženik smatra kako nije bilo mjesta sve poduzete radnje tijekom postupka obračunati prema vrijednosti boda od 15,00 kn, već kombinacijom Tarifa važećih tijekom trajanja spora. Kako je vrijednost boda porasla Izmjenama Tarife od 1. studenog 2022. onda je za radnje koje su poduzete prije toga valjalo obračunati vrijednost boda od 10,00 kn, a nakon toga po 15,00 kn. Ovaj sud smatra kako je sud prvog stupnja, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno obračunao vrijednost boda u visini 2 eur/15,00 kn s obzirom je odredbom Tbr. 52/3 Tarife/23 propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

16. Nadalje, po okončanju ovog žalbenog postupka tužiteljica je uspjela sa zahtjevom u cijelosti zbog čega joj pripada pravo na troškove postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP umjesto prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP koju je odredbu sud prvog stupnja primijenio. Stranke ne pobijaju opravdanost i visinu obračunatih radnji (osim primjene Tarife na što je odgovoreno) kako su one navedene u obrazloženju odluke o trošku iz kojeg proizlazi da su tužiteljici u cijelosti kao nužni priznati troškovi vještačenja i sudskih pristojbi. Na ime odvjetničkih radnji sud je utvrdio kako bi tužiteljici na ime cjelovitog uspjeha u sporu pripadalo 1.929,45 eur, no kako je u prvostupanjskom postupku uspjela s 72% dosudio joj je 1.389,20 eur. Stoga je uvaženjem žalbe tužiteljice istoj valjalo dosuditi razliku do potpunog uspjeha u sporu koja iznosi 540,25 eur zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke, s sve sukladno odredbi čl. 380. st. 3. ZPP i ujedno žalbu tuženika odbiti i odluku o trošku u dosuđujućem dijelu potvrditi prema odredbi čl. 380. st. 2. ZPP. Sve to uz primjenu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP koja isključuje obvezu suda drugog stupnja da po službenoj dužnosti pazi na pravilnost primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

17. Tužiteljica je uspjela sa žalbom u cijelosti pa joj prema odredbi čl. 166. ZPP, te Tbr.7/1. i Tbr.10/1. i sukladno vrijednosti pobijanog dijela pripada pravo na trošak sastava žalbe u visini 125,00 eur uz uvećanje PDV, ukupno 156,25 eur, što je i dosuđeno u toč. 3. izreke rješenja, dok je s viškom odbijena. Kao i za iznos sudske pristojbe na žalbu jer prema podacima u spisu ne proizlazi da je pristojba plaćena.

18. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u razmjerno neznatnom dijelu (tijek kamata) pa nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Rijeci 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar