Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-126/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Zagreba , radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4507/2020 od 18. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4507/2020 od 18. listopada 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I izreke utvrđene su ništetnim dijelovi odredaba članka 1., 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika 11. svibnja 2005. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, te u dijelu ulazne naknade u visini od 3,30%. Točkom II izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.328,03 eur/10.006,01 kn osnovom ništetne valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine obroke kako su oni specificirani u toj točki izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.611,32 eur/19.675,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. -dalje ZPP dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu i to u dijelu valutne klauzule, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o ulaznoj naknadi, te restitucijski zahtjev radi povrata stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 1.328,03 eur/10.006,01 sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala na temelju Odluke tuženika te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno Ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valjanost ugovorne odredbe o plaćanju jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te posljedično tome pravo tužitelja na restitucijski zahtjev. Sporno je jesu li zahtjevi u zastari.
7. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012, prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 502.c ZPP, odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03.), te odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 14/14., 110/15. i 14/19) i odredbe čl. 3., 4., 269., 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) usvojio je tužbeni zahtjev. Pri tome se sud pozvao na direktan učinak presude iz kolektivnog spora i naveo kako je saslušao tužitelja čiji je iskaz reproducirao. O visini zahtjeva osnovom ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, sud je odlučio prihvaćajući nalaz vještaka kojim je izračunata pretplata od 10.006,01 kn te nalazeći da je tuženik bio nepošten stjecatelj dosudio je kamatu od dospijeća pojedinih iznosa pozivom na odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111 st. 1., čl. 11115. i čl. 29. ZOO. U odnosu na zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju ulazne naknade sud je prvog stupnja zaključio kako se o istoj nije pregovaralo jer se radi o tipskom ugovoru zbog čega je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je i taj zahtjev usvojio sukladno odredbama 81. i 87. ZZP.
8. U pravu je tuženik kada tvrdi da pobijana presuda trpi od apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti, ali i zahtjeva radi isplate, zbog čega se ne može ispitati.
9. Kada su u pitanju zahtjevi radi utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud prvog stupnja reproducira sadržaj izvedenih dokaza, pri čemu ne daje razloge zbog kojih je odbio personalne dokaze tuženika (saslušanjem djelatnika banke i javnog bilježnika), te navodeći sumarna utvrđenja iz pravomoćne presude iz kolektivnog spora Potrošač i bez ocjene izvedenih dokaza u pogledu kriterija transparentnosti i kriterija iz testa poštenosti donosi usvajajuću presudu.
10. K tome sud propušta dati razloge o tome je li tuženik u predugovornoj fazi dao tužitelju kao potrošaču obavijesti o spornim odredbama sve kako je to navedeno u odluci Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. iz koje proizlazi da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka kako je odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.
11. Nadalje, sud se prvog stupnja ni jednom riječi ne očituje o prigovoru zastare tražbina (naročito u odnosu na zahtjev po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe), a kojeg je tuženik istakao u odgovoru na tužbu i dopunio ga u podnesku od 19. rujna 2022. ističući zastaru u odnosu na preinačeni (povišeni) dio zahtjeva. U tom istom podnesku tuženik se protivio preinačenju tužbe o čemu sud ni tijekom postupka, ni u pobijanoj presudi ne odlučuje iako sudi o preinačenom zahtjevu, niti daje razloge o navedenom zbog čega je ostvarena i relativno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. st. 2. ZPP.
12. Presuda ne sadrži razloge ni o tuženikovom prigovoru uračunavanje negativnih razlika, niti o tijeku zateznih kamata na pojedine obroke jer se utvrđenje suda o nepoštenosti tuženika svodi na konstataciju, a ne zaključak koji bi se temeljio na ocjeni izvedenih dokaza.
13. Stoga je u nastavku postupka u odnosu na zahtjev po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi potrebno izvesti analizu provedenih dokaza i dati ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva u okviru mjerodavnih odredbi ZZP/03, pri čemu se mora voditi računa da pored direktnog učinka presude iz kolektivnog spora sukladno odredbi čl. 502. c ZPP, tuženik ima pravo dokazivati da bi tužitelju u predugovornoj fazi pružio relevantne informacije o čemu u novoj odluci treba iznijeti razloge sve sukladno uputi iz ovog ukidnog rješenja.
14. U odnosu na restitucijske zahtjeve radi isplate po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prije svega treba odlučiti o preinaci tužbe primjenom čl. 190. ZPP i naravno o istaknutom prigovoru zastare tražbina sukladno odredbama čl. 225. i 241. ZOO (s posebnim naglaskom na zahtjev radi isplate temeljem utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) sve to s obzirom na vrijeme podnošenja ove tužbe. Nakon toga i u ovisnosti od utvrđenja o prigovoru zastare potrebno je dati razloge o visini zahtjeva, prigovorima stranaka na nalaz vještaka i u okviru toga o tvrdnji tuženika o pravu na uračunavanje negativnih razlika, te naravno razloge o tijeku zatezne kamate u ovisnosti od utvrđenja tuženikova ne/poštenja sukladno odredbama o stjecanju bez osnove koje sud prvog stupnja u odluci citira.
15. U odnosu na ništetnost zahtjeva odredbe o ulaznoj naknadi s pravom tuženik tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer sud ne daje ocjenu o transparentnosti ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora u kreditu zbog čega nije moguće ispitati odluku ni u ovom dijelu budući o tome ovisi ocjena o potrebi provođenja testa poštenja. U odnosu na ovaj zahtjev sud će prvog stupnja zaključke izvoditi isključivo na temelju rezultata dokaznog postupka u okviru mjerodavnih odredbi čl. 81. i 84. ZZP/03 budući nema direktnog učinka kolektivne tužbe. Pri tome se ukazuje na odluku VSRH pod brojem Rev-673/2023 osnovom koje se sudska praksa ustalila.
16. Nakon što sud prvog stupnja u ponovljenom postupku otkloni bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem donijeti će novu zakonitu odluku o zahtjevima radi utvrđenja i isplate, te o troškovima postupka.
17. Ova se odluka zasniva na odredbi čl. 369. st. 1. ZPP.
U Rijeci 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
