REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-196/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Ruda trade d.o.o., Nika i Meda Pucića 1, Dubrovnik, OIB:91481200578, kojeg zastupa punomoćnica Tea Nikolić, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pr-32/2023 od 1. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Djelomično se usvajaju i djelomično odbijaju žalbe tužitelja i tuženika te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pr-32/2023 od 1. srpnja 2025.:

- potvrđuje u toč.I., III., V. i VI. izreke;

- ukida u toč. II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u toč. I. izreke utvrdio da se "Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika" od dana 11. travnja 2023. g., kojom odlukom je tuženik otkazao tužitelju radni na određeno vrijeme zasnovan Ugovorom o radu na određeno vrijeme od dana 01. 04. 2023. g. za radno mjesto "recepcioner", nije dopuštena ni zakonita, sukladno čemu tužitelju nije prestao radi odnos kod tuženika. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 7.878,25 eura u roku od osam dana. U točki III. odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku da pod prijetnjom ovrhe i u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, vrati tužitelja na posao na mjesto "recepcioner" ili druge odgovarajuće poslove. U točki IV. odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da mu s osnova plaće isplatiti iznos od 25.805,97 eura. U točki V. odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da mu na ime odštete isplatiti iznos od 4.0.237,16 eura. U točki V. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv te presude, iz svih žalbenih razloga izjavljuju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj ističe da sud prvog stupnja nije cijenio da se ovdje radi o ugovoru o radu za stalne sezonske poslove koji bi se svake sezone produžavao i da mu stoga pripada pravo na svu zatraženu plaću, da ima pravo i na zatraženi iznos odštete zbog opće poznate činjenice da je iznimno teško pronaći novi posao nakon dobivenog otkaza te da je osnovan njegov zahtjev za vraćanje na rad. Ne ističe žalbeni prijedlog ali sadržajno ukazuje na ukidanje presude u dijelu kojim su njegovi zahtjevi odbijeni i u dijelu odluke o parničnom trošku te vraćanje predmeta u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik svoju žalbu izjavljuje protiv toč.I., II. i IV. izreke predmetne presude ukazujući u bitnome da odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 11. travnja 2023. je zakonita i pravilna, da je svjedok JG u svom iskazu potvrdio da je tužitelj dana 31. ožujka 2023. otišao ranije s posla i da mu je rekao kako se posvađao s ŠG. Ukazuje da sud nije saslušao svjedoke koje je predložio i koji dokazni prijedlog je prihvaćen, i to CG i OG a na okolnosti da li je tužitelj 31. ožujka 2023. otišao prije ili poslije završetka svih poslova koji su se tog dana trebali napraviti. Iskaz JG danog na ročištu 23. veljače 2024. nije objektivan već je dan pod utjecajem tužitelja. Ističe da je zakonski zastupnik tuženika tužitelju pružio priliku da se ispriča ali tužitelj to nije učinio a niti je izrazio bilo kakvo kajanje zbog učinjenog, što ukazuje da bi on sa takvim ponašanjem nastavio i ubuduće. Smatra da prema okolnostima slučaja, zbog vrijeđanja, uznemiravanja, omalovažavanja svoje kolegice na radnom mjestu, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja pisano upozori na povredu radne obveze. Sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu parničnog postupka kada je odlučio o preinačenoj tužbi koju preinaku prema odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), nije smio dopustiti jer je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o situaciji da ju on bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Toj preinaci da se odmah usprotivio. Osim toga zahtjev za naknadu štete tužitelj je mogao istaknuti samo zajedno sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, koji nije postavljen. Žalbeni je prijedlog da se usvajanjem žalbe pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da se naloži tužitelju da mu naknadi parnične troškove.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su djelomično osnovane.

6. Predmet spora prema tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi od 2. lipnja 2023. je utvrđenje da nije dopuštena i zakonita Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (u daljnjem tekstu: Odluka o redovitom otkazu) kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao, na radno mjesto recepcionera ili druge odgovarajuće poslove.

7. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu 15. siječnja 2025. je preinačio tužbu na način da je pored navedenih zahtjeva zahtijevao isplatu neisplaćene plaće od otkazivanja ugovora o radu do te preinake i to u iznosu od 33.684,22 eura, dok je na ročištu za glavnu raspravu 19. svibnja 2025. zahtijevao još i isplatu iznosa od 40.237,16 eura po osnovi naknade štete (odštete).

8. Takvoj preinaci tužbe se tuženik odmah usprotivio.

9. Sporno je u ovoj fazi postupka:

- da li je zakonita odluka o otkazu ugovora o radu;

- da li je osnovan tužbeni zahtjev na vraćanje na rad;

- da li je sud prvog stupnja mogao odlučivati o zahtjevima za isplatu naknade plaće i naknadu štete koje je tužitelj prvi puta istakao nakon zaključenja prethodnog postupka

- te da li su osnovani zahtjevi tužitelja po osnovu i visini.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio nijednu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. ZPP-a prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja iz toč.I. izreke prvostupanjske presude, dok je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč.12. ZPP kada je sud odlučivao o zahtjevu iz preinačene tužbe od 15. siječnja 2025. iako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje takve preinake. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

11. Prije svega valja istaći da je sud prvog stupnja, time što je odlučio o zahtjevima tužitelja po preinačenoj tužbi učinjenoj nakon zaključenja prethodnog postupka, zapravo dopustio takvu preinaku iako o njenom dopuštenju nije donio posebnu odluku.

12. Ocjena je ovoga suda, a na što pravilno ukazuje tuženik, da nisu bile ispunjene pretpostavke da se dopusti preinačenje tužbe, izvršeno 15. siječnja 2025. to stoga što je ono izvršeno nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao niti tvrdio da bez svoje krivnje nije spornu preinaku mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je ta preinaka izvršena nakon što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, to je bio potreban njegov pristanak za preinaku, a tuženik taj pristanak nije dao, naprotiv preinaci se odmah protivio.

13. Prema odredbi čl. 190. st.1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema st. 2. te odredbe tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema čl. 191. st.1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

14. U konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu zahtijevajući isplatu naknade plaće i naknade štete, a te zahtjeve nije postavio u prvotnoj tužbi, a ni u svom zahtjevu za zaštitu prava.

14.1. Zbog toga prvostupanjski sud nije mogao dopustiti preinaku odnosno nije mogao odlučiti o zahtjevu iz preinačene tužbe kojom je tražena isplata naknade plaće, kao što je to učinio. Na taj način je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev, jer je odlučio o zahtjevu o kojem nije mogao odlučiti.

15. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. zauzet je slijedeći stav: "Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st.2. Zakona o parničnom postupku".

16. Zbog povrede postupka iz članka 354. st.12. ZPP na koju ukazuje tuženik valjalo je ukinuti presudu suda prvog stupnja u točki II. i IV. izreke.Takvu odluku je ovaj sud donio i po žalbi tužitelja protiv odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 25.805,97 eura, jer je utvrđena navedena bitna povreda postupka na koju je tuženik ukazivao, a takva odluka je povoljnija za tužitelja od odbijajuće odluke, jer on time nije omogućen da svoje pravo pokuša ostvariti u drugom postupku.

17. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv toč.II. i IV. izreke prvostupanjske presude odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 369. st.5. ZPP).

18. U odnosu na preinaku tužbe koja je izvršena od 19. svibnja 2025., a kojom je tužitelj pored zahtjeva za utvrđenje nezakonitom odluku o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad, tražio i isplatu naknade štete u iznosu od 40.237,16 eura, valja istaći da se radi o zahtjevu kojeg bi tužitelj imao pravo potraživati osnovom čl. 125. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023. – dalje: ZR), ako se za to ispune određene pretpostavke.

18.1. Tom odredbom je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, dok je u st.3. te odredbe propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz st. 1. i 2. ovog članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

19. Iz razloga što je sud pravilno ocijenio da otkaz ugovora o radu nije dopušten i da nije osnovan navedeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete jer nijedna od stranaka nije potraživala sudski raskid ugovora o radu, a niti je tužitelj dokazao da mu je nezakonitim ponašanjem tuženika nastala šteta, to ovaj sud cijeni da je osnovano odbijen zahtjev tužitelja u toč. V. pobijane presude.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo te nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje taj žalitelj, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prilikom donošenja odluke o tome da li je odluka o raskidu ugovora o radu dopuštena i zakonita.

21. Nije sporno da je ta odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju uručena u pisanom obliku i da je on protiv te odluke pravovremeno poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa. Nije sporno da je u obrazloženju te odluke o otkazu ugovora o radu navedeno da je tužitelj kao stalni sezonski radnik dana 31. ožujka 2023., dan prije otvaranja hotela, kao i svi ostali djelatnici hotela, bio pozvan da sudjeluje u pripremi radnog prostora za predstojeću sezonu a koja je počela otvaranjem hotela 1. travnja 2023., da su svi radnici radili timski s ŠG, da tužitelj tada nije sudjelovao u pripremi sezone odnosno nije sudjelovao u čišćenju bara i prostora recepcije, pranja terase i postavljanja navlaka na kušine, već je pušio cigaretu i pričao s kolegom te je ignorirao pozive poslodavca da sudjeluje u navedenim radovima. Osim toga je navedeno i da je u 9,30 sati tužitelj sišao u vrt i rekao da mora otići čistiti svoj apartman jer mu dolaze gosti, a na upit poslodavca da li će se vratiti u 12,30 sati na sastanak svih radnika radi dogovora, što je bilo uobičajeno, da je odgovorio da neće te je zaprijetio da će pozvati inspekciju, da je slijedećeg jutra u 07,00 sati prilikom primopredaje smjene kolegi, pušio na ulaznim vratima između recepcije i terase te je pričao povišenim glasom, znajući da je to zabranjeno jer se tu poslužuje doručak koji je tom prilikom već bio serviran, a zabranjeno je i glasno pričanje jer gosti spavaju. U odluci o otkazu ugovora o radu navedeno je da je tužitelj višestruko upozoravan na kršenje i poštivanje obveza iz radnog odnosa te na mogućnost otkaza ugovora o radu, na koje se upozorenje on oglušio.

21.1. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom 1. travnja 2023. sklopio ugovor o radu za stalne sezonske poslove i to na određeno vrijeme, prema kojem mu je radni odnos zasnovan do 30. rujna 2023., da je trebao obavljati posao recepcionera, da je takav ugovor s tuženikom sklopio i prijašnjih godina te da nakon isteka ovog ugovora o radu tuženik nije s njime sklopio novi ugovor.

22. Sud prvog stupnja proveo je sve predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za odlučivanje o svim spornim pitanjima. Tako je pravilno utvrdio da se iz provedenih dokaza ne može utvrditi da je odluka o otkazu ugovora o radu zakonita.

23. Naime, kao osnovne razloge za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tuženik je naveo: da je tužitelj dan prije otvaranja hotela nije do kraja sudjelovao u radovima koje su tada izvodili svi pozvani radnici, da je kao razlog svog prijevremenog odlaska naveo da mora čistiti svoj apartman jer mu dolaze gosti, da je ignorirao pozive poslodavca da sudjeluje u radovima, da je slijedeća jutra, 1. travnja 2023. u 07.00 sati prilikom primopredaje smjene pušio na ulaznim vratima između recepcije i terase te pričao povišenim glasom iako je znao da je to zabranjeno te je u obje te situacije bio bezobrazan kako prema direktoru hotela FG tako i prema njegovoj supruzi ŠG.

24. Po ocjeni ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza svjedoka JG, CG i OG utvrdio da je 31. ožujka 2023. tužitelj prvi došao na posao i da je radi privatnih obveza otišao kada su poslovi bili završeni, da nitko od njih nije vidio da bi tužitelj pušio u hotelu, da bio bezobrazan prema FG i njegovoj supruzi ŠG i da bi kršio obveze iz radnog odnosa.

24.1. Iskazima tih svjedoka sud je poklonio vjeru ocjenjujući suglasnim, životnim i istinitim jer su u bitnim stvarima jednako iskazivali. Iskazu svjedoka ŠG sud nije ukazao povjerenje jer je njen iskaz suprotan onome što su iskazivali navedeni svjedoci. Osim toga u postupku nije dokazano da bi ŽG, CG i OG bili zainteresirani za tužiteljev uspjeh u sporu odnosno da su pristrani.

25. Tuženik ukazuje da sud pogrešno ocijenio prvi iskaz svjedoka JG jer je on tada naveo da mu je tužitelj toga 31. ožujka 2023. prije nego li je otišao kući, rekao da se sa ŠG posvađao, a što znači da je njen iskaz bio uvjerljiv. Ocjena je ovoga suda i kad bi bilo točno da je došlo do svađe između njih, ne znači da se radilo o takvoj svađi u kojoj bi se tužitelj neprimjereno obratio ŠG, da joj je prijetio, bio bezobrazan prema njoj i mahao rukama. Svađa između njih zbog određenih stavova ne znači ujedno i da ju je tužitelj tada vrijeđao i bio verbalno grub.

25.1. Stoga je tuženik bio dužan dokazati takvo neprimjereno ponašanje zbog kojeg je opravdano očekivati da se tužitelju, bez upozorenja otkaže ugovor o radu. Tuženik to nije dokazao iako je on predložio saslušanje određenih svjedoka koji nisu iskazivali njemu u prilog.

25.1. Znači, ako je i bilo nekih nesuglasica između tužitelja i ŠG i ako je tužitelj prijetio s pozivanjem inspekcije, to se ne može smatrati opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu.

26. Tuženik je imao mogućnost i trebao je upozoriti tužitelja na njegovo neadekvatno ponašanje, ako ga je bilo, i tom prilikom ga opomenuti da će mu se u slučaju ponavljanja određene povrede otkazati ugovor o radu.

27. Takvo upozorenje, prema dokazima u spisu, mu nije dano, a niti je tuženik tvrdio da je tužitelj prije imao neka slična nedozvoljena ponašanja (npr. svađe s drugim radnicima, nadređenima ili s poslodavcem) i da je zbog toga upozoren o posljedicama za slučaj daljnjih sličnih povreda ugovora o radu. Nije dokazano ni da se tužitelj nedozvoljeno ponašao prema direktoru hotela FG.

28. Treba kod odlučivanja o pitanju zakonitosti predmetnog otkaza ugovora o radu imati u vidu činjenicu da su se neke povrede koje se tužitelju stavljaju na teret dogodile dan prije nego je radni odnos na određeno vrijeme započeo. Kako je navedeno, prema uobičajenoj praksi prije početka otvaranja hotela u turističkoj sezoni, radnici su dobili zadatak da sudjeluju u pripremi radnog prostora za predstojeću sezonu koja je počela otvaranjem hotela 1. travnja 2023. Tada je prema iskazima svjedoka JG, ĐG i OG tužitelj došao prvi, a otišao je kad su se ti radovi obavili.

29. Kada se ima u vidu da toga dana nisu imali određeno vrijeme rada, već su imali zadatak obaviti pripremne radnje prije otvaranja hotela, zbog navedenog njegovog prijevremenog odlaska tuženik nije trpio štetu. Tužitelj je istog dana uredno došao na radno mjesto radeći u noćnoj smjeni. Tužitelj je odbio pristupiti sastanku koji se trebao održati u 12,30 sati radi dogovora koji je bio uobičajen prije otvaranja hotela, međutim tužitelj nije dokazao zbog čega bi propuštanje tog sastanka predstavljala takvu povredu radne obveze zbog koje je potrebno tužitelju otkazati ugovor o radu. I kod te povrede tuženik je bio dužan tužitelja upozoriti na kršenje obveze iz radnog odnosa i o posljedicama ako se povrede ponove.

29.1. Iako je u odluci o otkazu ugovora o radu navedeno da je tužitelj od strane poslodavca višestruko usmeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa te na obvezu poštivanja radnih obveza kao i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog skrivenog ponašanja, iz provedenih dokaza-iskaza svih saslušanih svjedoka pa i direktora GG, nije se moglo utvrditi da je prijašnjih godina tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa i da je zbog toga upozoravan.

30. Prema provedenim dokazima, tužitelj i da je u 07,00 ujutro 1. travnja 2023. pušio na ulaznim vratima između recepcije i terase te pričao povišenim glasom, po ocjeni ovog suda to se ne može smatrati takvom povredom radne obveze koju bi trebalo sankcionirati otkazom ugovora o radu i to bez prethodnog upozorenja na kršenje obveze iz radnog odnosa.

31. Slijedom iznijetog sud prvog stupnja je osnovano udovoljio tužbenom zahtjevu kojim je traženo da se utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita.

31.1. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbe čl. 119. st.2., 120., 124., 125. i 135. ZR.

32. Neosnovano tužitelj smatra da je sud trebao s tim u svezi usvojiti njegov zahtjev za vraćanje na rad.

33. Prije svega iz razloga što je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme koji je istekao 30. rujna 2023.

34. Točno je da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za stalne sezonske poslove.

35. Prema odredbi čl. 16. st.5. ZR ako poslodavac za obavljanje stalnih sezonskih poslova s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, dužan je u ugovorenom roku radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni te je obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje, obveznik doprinosa i obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa nakon prestanka toga ugovora tijekom privremenog prekida u obavljanju posla, i u tom slučaju, prema st.7. te iste odredbe, takav ugovor o radu mora sadržavati između ostalog i rok u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni.

36. Predmetni ugovor o radu takve odredbe ne sadrži, što ukazuje da nije postojala obveza tuženika da s tužiteljem slijedeće turističke sezone (2024. i 2025.) sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme kao i do sada, a što je relevantno prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad i za stjecanje drugih prava iz radnog odnosa.

37. Tužitelj nije dokazao da bi po normalnom tijeku stvari takav njegov radni odnos sezonskog radnika bio nastavljen da mu nije otkazan ugovor o radu.

38. Imajući u vidu da je tužitelj uspio sa svojim deklaratornim zahtjevom kojeg je tuženik osporavao tijekom cijelog postupka i u svezi kojeg su se provodili svi dokazi, da je tužbeni zahtjev na isplatu postavljen na predzadnjem i zadnjem ročištu i u odnosu na njih se nisu provodili nikakvih dokazi, niti je tuženik imao poseban trošak u vezi njih, to ovaj sud ocjenjuje da nije bilo potrebno mijenjati odluku o parničnom trošku koja je donijeta pobijanom presudom.

39. Stranke u svojim žalbama nisu određeno postavile zahtjev za naknadu troška ovog žalbenog dijela postupka pa o tome ovaj sud nije odlučivao.

U Puli, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić