REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-23/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CA zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019.; dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 30. rujna 2025. broj KZZ-DO-66/2025., dopunjenom 21. siječnja 2026., podignutom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Općinskog suda u Pazinu od 26. studenog 2024. broj Kv-326/2024-4 (K-145/2021-58) i rješenje Županijskog suda u Puli-Pola od 8. siječnja 2025. broj Kž-542/2024-7, u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je pravomoćn im rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Pazinu od 26. studenog 2024. broj Kv-326/2024-4 (K-145/2021-58) i rješenje Županijskog suda u Puli-Pola od 8. siječnja 2025. broj Kž-542/2024-7 u dijelu kojim se izdvaja zapisnik o ispitivanju svjedoka FA od 2. travnja 2021. počinjena povreda zakona u odredbi članka 213.a stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 213. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP-24) u korist okrivljenika CA.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 8. siječnja 2025. broj Kž-542/2024-7, pod točkom I. izreke, djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika CA te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Pazinu od 26. studenog 2024. broj Kv - 326/2024-4 (K-145/2021-58) na način da je iz spisa predmeta izdvojen zapisnik o ispitivanju svjedoka FA od 2. travnja 2021. (listovi 65-67 spisa) dok je, pod točkom II. izreke, u ostalom dijelu žalba okrivljenika CA odbijena kao neosnovana.

2. Državni odvjetnik je protiv dijela tog rješenja kojim se preinačuje rješenje Općinskog suda u Pazinu od 26. studenog 2024. broj Kv-326/2024-4 (K-145/2021- 58) te iz spisa predmeta izdvaja zapisnik o ispitivanju svjedoka FA od 2. travnja 2021. kao nezakonit dokaz podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede zakona u odredbi članka 213.a stavaka 1. i 4. u vezi s člankom 213. stavcima 1. i 2. ZKP-24 u korist okrivljenika.

3. Zahtjev je osnovan.

4. Iz podnesenog zahtjeva i uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podiglo optužnicu protiv okrivljenika CA zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 34. KZ -a nakon što je 1. rujna 2020. pred djelatnicima policije u skladu s člankom 208.a ZKP- 24 okrivljenik ispitan u svojstvu osumnjičenika te je 2. travnja 2021. pred državnim odvjetnikom u svojstvu svjedoka ispitan FA.

4.1. Rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Pazinu od 26. studenog 2024. broj Kv-326/2024-4 (K-145/2021-58), odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o ispitivanju svjedoka FA od 2. travnja 2021. i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 1. rujna 2020. s pripadajućom snimkom ispitivanja pohranjenom na optičkom mediju.

4.2. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 8. siječnja 2025. broj Kž-542/2024- 7, prvostupanjsko rješenje je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika preinačeno na način da je iz spisa predmeta izdvojen zapisnik o ispitivanju svjedoka FA od 2. travnja 2021.

4.2.1. Iznoseći razloge za takvu odluku, Županijski sud u Puli-Pola prije svega navodi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da ispitivanje osumnjičenika CA od 1. rujna 2020. nije dokazna već izvidna radnja jer je tu radnju provela policija, a ne državni odvjetnik. Objašnjava da je „ispitivanje osumnjičenika u smislu odredbi članka 208. a ZKP-a i uz primjenu odredbi o ispitivanju okrivljenika iz članaka 272. do 282. ZKP-a, dokaz u postupku, pa je samim time radnja koju je na temelju zakonske ovlasti poduzeo policijski istražitelj dokazna radnja, a taj dokaz ispunjava i zakonski uvjet za podizanje optužnice u smislu odredbe članka 341. stavka 4. ZKP - a“. Slijedom takvog rasuđivanja zaključuje da s obzirom na to da je, dakle, ispitivanje osumnjičenika CA prva poduzeta dokazna radnja, državni odvjetnik u smislu odredbe članka 213. stavka 2. ZKP-24 bio dužan okrivljeniku dostaviti obavijest o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka FA, a „kako bi izbjegao primjenu članka 213.a stavka 4. ZKP-a“. Stoga, budući da se zapisnik o ispitivanju svjedoka FA ne može koristiti kao dokaz u postupku, taj zapisnik na temelju članka 213.a ZKP-24 izdvaja iz spisa.

5. Državni odvjetnik u zahtjevu ne dovodi u pitanje ispravnost stajališta Županijskog suda u Puli-Pola o karakteru ispitivanja osumnjičenika od strane policije po članku 208.a ZKP-24 kao dokazne radnje čijim je izvođenjem ispunjen uvjet propisan člankom 341. stavkom 4. ZKP-24 za podizanje optužnice. Pritom, upire da je takav stav već izražen u mnogim ranijim odlukama ovog Suda (Kzz 16/2020., Kzz 50/2019., Kzz 1/2020., Kzz 10/2020., Kzz 29/2018.).

6. No, nasuprot stajalištu Županijskog suda u Puli-Pola, državni odvjetnik u zahtjevu navodi da je u konkretnom predmetu ispitivanje svjedoka FA bila prva i jedina dokazna radnja koju je poduzeo državni odvjetnik prije podizanja optužnice pa da, stoga, nije postojala obveza državnog odvjetnika da u skladu s odredbom članka 213. stavka 2. ZKP-24 okrivljeniku u roku od tri dana dostavi obavijest o provođenju dokaznih radnji. Naime, stav je državnog odvjetnika da obveza obavješćivanja okrivljenika u smislu članka 213. stavka 2. ZKP-24 postoji samo onda kada je državni odvjetnik proveo prvu dokaznu radnju u slijedu više dokaznih radnji, a to ovdje nije bio slučaj.

7. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, državni odvjetnik u navedenom nije u pravu.

8. Naime, budući da je nedvojbeno, neovisno o definiciji pojmova osumnjičenik i okrivljenik iz članka 202. stavka 2. ZKP-24, izvidna radnja ispitivanja osumnjičenika pred djelatnicima policije u smislu članka 208.a ZKP-24 izjednačena s dokaznom radnjom ispitivanja okrivljenika jer se obje radnje provode uz poštivanje istih postupovnih garancija propisanih u člancima 272. do 282. ZKP-24 slijedom čega nema zapreke da se takva radnja ispitivanja izjednači i u svrhu podizanja optužnice kako to traži odredba članka 341. stavka 4. ZKP-24, ispitivanje osumnjičenika pred djelatnicima policije u smislu članka 208.a ZKP-24 je u konkretnom kaznenom predmetu predstavljalo prvu dokaznu radnju, kako to pravilno zaključuje Županijski sud u Puli-Pola. Stoga je državni odvjetnik bio u obvezi okrivljeniku i njegovom branitelju dostaviti obavijest o početku istraživanja iz članka 213 . stavka 2. ZKP-24 i to neovisno o tome što je netom nakon provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka FA podignuta optužnica. Naime, propuštanjem da se postupi u skladu s navedenom zakonskom odredbom povrijeđeno je pravo okrivljenika da u prethodnom postupku predlaže poduzimanje dokaznih radnji ili vrši uvid u spis, a sucu istrage provođenje dokaznog ročišta, kako je to propisano člankom 213. stavkom 5. ZKP-24.

9. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je pobijanom odlukom povrijeđen zakon u odredbi članka 213.a stavaka 1. i 4. ZKP -24 u vezi s člankom 213. stavkom 2. ZKP-24.

10. Prije svega, treba reći da je pitanje nezakonitosti pojedinog dokaza regulirano člankom 10. ZKP-24. Navedena odredba u stavku 2. točki 3. propisuje da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom. Da bi se, dakle, radilo o nezakonitosti nekog dokaza ex lege u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP -24 potrebno je da se kumulativno radi o povredi određene zakonske norme kojoj sam zakon daje karakter nezakonitog dokaza.

11. Odredbom članka 213. stavka 1. ZKP-24 propisano je da kada postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon te osobe, državni odvjetnik može provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju optužnice. Stavkom 2. tog članka propisana je obveza državnog odvjetnika da obavijest o provođenju dokaznih radnji dostavi okrivljeniku u roku od tri dana od kada je proveo prvu dokaznu radnju iz stavka 1. tog članka.

12. Odredbom članka 213.a stavka 1. ZKP-24 propisano je da ako državni odvjetnik okrivljeniku nije dostavio obavijest iz članka 213. stavka 2. ZKP-24 o provođenju dokaznih radnji u roku od tri dana od kada je proveo prvu dokaznu radnju, a proveo je dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, okrivljenik ima pravo zahtijevati od državnog odvjetnika ponovno provođenje tih dokaznih radnji. Ako se državni odvjetnik ne složi s prijedlogom okrivljenika dostavit će prijedlog okrivljenika u roku od osam dana sucu istrage i o tome pisano obavijestiti okrivljenika. Stavkom 2. tog članka propisano je da će sudac istrage ako utvrdi da je zahtjev okrivljenika osnovan naložiti državnom odvjetniku da ponovno provede ispitivanje svjedoka, dok je stavkom 4. tog članka propisano da će se zapisnik o ranijem ispitivanju svjedoka izdvojiti iz spisa i ne može se koristiti kao dokaz u postupku.

13. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se nezakonitost dokazne radnje ispitivanja svjedoka veže samo uz situaciju kada je okrivljenik zbog propusta da ga se obavijesti o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka zahtijevao ponovno provođenje te radnje i u tome uspio. Naime, prema tekstu zakona, zakonodavac isključivo u situaciji kada postoje dva zapisnika o ispitivanju svjedoka, nalaže obvezu izdvajanja iz spisa zapisnika o ranijem ispitivanju tog svjedoka.

14. Budući da u konkretnom kaznenom predmetu okrivljenik od državnog odvjetnika nije zahtijevao ponovno provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka FA, a navedeni je svjedok u cijelosti ispitan u skladu sa zakonskim odredbama, to je, unatoč propustu državnog odvjetnika da o provedenoj dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka obavijesti okrivljenika, prijedlog za izdvajanje tog zapisnika trebalo odbiti iz razloga što zakon ne propisuje da bi takav propust bio razlog za njegovo izdvajanje kao nezakonitog dokaza. Naime, da bi dokaz u skladu s odredbom članka 10. stavka 2. točkom 3. ZKP-24 ex lege bio nezakonit, on ne samo da mora biti pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka, već povreda koja taj dokaz čini nezakonitim kao takva treba istim zakonom biti izričito i predviđena, kako je to već naprijed navedeno.

15. Prema tome, imajući na umu da svaka povreda odredaba kaznenog postupka ne dovodi do nezakonitosti radnje odnosno dokaza, dok postupanje protivno odredbi članka 213. stavka 2. ZKP-24 niti jednom odredbom ZKP-24 nije izričito predviđeno kao razlog koji bi takav zapisnik činio nezakonitim, zapisnik o ispitivanju svjedoka FA pred državnim odvjetnikom 2. travnja 2021. ne predstavlja nezakoniti dokaz u smislu članka 10. ZKP-24, a koji bi se, kao takav, morao izdvojiti iz spisa predmeta.

16. Slijedom navedenog, Županijski sud u Puli-Pola je zahtjevom pobijanim dijelom odluke o izdvajanju iz spisa zapisnika o ispitivanju svjedoka povrijedio zakon u odredbi članka 213.a stavaka 1. i 4. u vezi s člankom 213. stavkom 2. ZKP-24, kako to opravdano tvrdi državni odvjetnik.

17. Stoga, a budući da je zahtjev podignut na štetu optuženika, trebalo je na temelju članka 513. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.) utvrditi da je zahtjev osnovan, ne dirajući u pravomoćnu odluku.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik Vijeća:

Dražen Tripalo