Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-116/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima AR, Željku Rožiću i Saneli Kontin Miklin, odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika OTP banka d.d. [adresa], OIB: 52508873833, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Pakracu poslovni broj P- 410/2021-47 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika OTP banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Pakracu poslovni broj P-410/2021-47 od 18. prosinca 2024. pod točkama I., II., III., IV., V. izreke i dijelu točke VI. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 269,93 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2011. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Pakracu poslovni broj P-410/2021-47 od 18. prosinca 2024. pod točkom VIII. izreke te u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 52137/06 od dana 26.09.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d. Split, R.Boškovića 16, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, broj ugovora: 52137/06 od dana 26.09.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d. Split, R.Boškovića 16, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju, u dijelu u kojemu je u točci 5. Ugovora ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva 2,00 % (dva posto) od iznosa odobrenog kredita- minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora, prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, broj ugovora: 52137/06 od dana 26.09.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika SOCIETE GENERALE-SPLITSKA BANKA d.d. Split, R.Boškovića 16, a koja banka je pripojena tuženiku kao društvu preuzimatelju, u dijelu u kojemu je u točci 11. Ugovora ugovoreno da je Korisnik dužan za prijevremenu otplatu platiti naknadu Kreditoru u iznosu određenom aktom Kreditora.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 3.129,53 EUR/23.579,43 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

-na iznos od 0,24 EUR/ 1, 80 kn od dana 11.12.2006. godine do potpune isplate,

-na iznos od 1,18 EUR/ 8,91 kn od dana 10.03.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 0,14 EUR/ 1,08 kn od dana 10.10.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,50EUR/ 86,67 kn od dana 10.11.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 3,58 EUR/ 26,97 kn od dana 10.12.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 16,59EUR/ 125,03 kn od dana 12.01.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 19,93 EUR/ 150,17 kn od dana 10.02.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 26,61 EUR/ 200,51 kn od dana 10.03.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 16,03 EUR/ 120,81 kn od dana 10.04.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 16,16 EUR/ 121,75 kn od dana 11.05.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,13 EUR/ 106,50 kn od dana 10.06.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 15,51 EUR/ 116,84 kn od dana 10.07.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,02EUR/ 90,53 kn od dana 10.08.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,83 EUR/ 111,70 kn od dana 10.09.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,96EUR/ 90,12 kn od dana 12.10.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,06 EUR/ 105,93 kn od dana 10.11.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 13,53 EUR/ 101,92 kn od dana 10.12.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 17,06 EUR/ 128,55 kn od dana 11.01.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 23,34 EUR/ 175,85 kn od dana 10.02.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 22,06 EUR/ 166,23 kn od dana 10.03.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 26,56 EUR/ 200,15 kn od dana 12.04.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 30,77 EUR/ 231,80 kn od dana 10.05.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 36,78 EUR/ 277,10 kn od dana 10.06.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 42,35 EUR/ 319,08 kn od dana 12.07.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 34,60 EUR/ 260,68 kn od dana 10.08.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 55,46 EUR/ 417,83 kn od dana 10.09.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 44,26 EUR/ 333,44 kn od dana 11.10.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 47,14 EUR/ 355,18 kn od dana 10.11.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 55,79 EUR/ 420,38 kn od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 68,62 EUR/ 517,03 kn od dana 10.01.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 54,71 EUR/ 412,25 kn od dana 10.02.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 59,45 EUR/ 447,94 kn od dana 10.03.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 52,75 EUR/ 397,41 kn od dana 11.04.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 66,26 EUR/ 499,25 kn od dana 10.05.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 75,39 EUR/ 568,00 kn od dana 10.06.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 80,16 EUR/ 603,93 kn od dana 11.07.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 126,81EUR/955,48 kn od dana 10.08.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 81,22 EUR/ 611,96 kn od dana 12.09.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 76,10 EUR/ 573,35 kn od dana 10.10.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 1.743,89 EUR/13.139,32 kn od dana 31.10.2011.godine do potpune isplate, a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 281,75 EUR/2.122,84 kuna na ime ustegnute naknade za obradu kreditnog zahtjeva zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana 28.09.2006. godine do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 269,93 EUR/2.033,80 kuna na ime uplate naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana 03.11.2011. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev radi isplate naknade za prijevremenu otplatu kredita za iznos od 119,07 eur s zatraženom zakonskom kamatom.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 852,91 EUR/6.426,42 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

-na iznos od 3,53 EUR/ 26,62 kn od dana 12.02.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,88 EUR/ 81,96 kn od dana 12.03.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,95 EUR/ 90,00 kn od dana 10.04.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,54 EUR/ 86,93 kn od dana 10.05.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,83 EUR/ 89,11 kn od dana 11.06.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,33 EUR/ 85,35 kn od dana 10.07.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,64 EUR/ 87,72 kn od dana 10.08.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,56 EUR/ 87,11 kn od dana 10.09.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,10 EUR/ 83,63 kn od dana 10.10.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,37 EUR/ 85,67 kn od dana 12.11.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,85 EUR/ 81,77 kn od dana 10.12.2007. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,17 EUR/ 84,19 kn od dana 10.01.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 11,08 EUR/ 83,49 kn od dana 11.02.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,23 EUR/ 77,08 kn od dana 10.03.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,87 EUR/ 81,91 kn od dana 10.04.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,42 EUR/ 78,52 kn od dana 12.05.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,61 EUR/ 79,96 kn od dana 10.06.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,22 EUR/ 76,99 kn od dana 10.07.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 10,45 EUR/ 78,75 kn od dana 11.08.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,43 EUR/ 108,72kn od dana 10.09.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,55 EUR/ 109,60kn od dana 10.10.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,87 EUR/ 112,02kn od dana 10.11.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,23 EUR/ 107,19kn od dana 10.12.2008. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,53 EUR/ 109,51kn od dana 12.01.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,32 EUR/ 107,88kn od dana 10.02.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,83 EUR/ 96,64 kn od dana 10.03.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,02 EUR/ 105,61kn od dana 10.04.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 13,40 EUR/ 100,96kn od dana 11.05.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 13,62 EUR/ 102,63kn od dana 10.06.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 13,05 EUR/ 98,36 kn od dana 10.07.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 13,29 EUR/ 100,17kn od dana 10.08.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 13,12 EUR/ 98,82 kn od dana 10.09.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,51 EUR/ 94,27 kn od dana 12.10.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,69 EUR/ 95,62 kn od dana 10.11.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,51 EUR/ 94,27 kn od dana 10.12.2009. godine do potpune isplate,

-na iznos od 23,73 EUR/ 178,83 kn od dana 11.01.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 23,33 EUR/ 175,76 kn od dana 10.02.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 20,78 EUR/ 156,53 kn od dana 10.03.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 22,60 EUR/ 170,28 kn od dana 12.04.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 21,44 EUR/ 161,55 kn od dana 10.05.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 21,82 EUR/ 164,43 kn od dana 10.06.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 20,74 EUR/ 156,30 kn od dana 12.07.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 20,97 EUR/ 158,01 kn od dana 10.08.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 20,62 EUR/ 155,37kn od dana 10.09.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 19,57 EUR/ 147,42kn od dana 11.10.2010. do potpune isplate,

-na iznos od 19,79 EUR/ 149,14 kn od dana 10.11.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 18,75 EUR/ 141,24 kn od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 18,94 EUR/ 142,68 kn od dana 10.01.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 18,50 EUR/ 139,38 kn od dana 10.02.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 16,31 EUR/ 122,89 kn od dana 10.03.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 17,59 EUR/ 132,55 kn od dana 11.04.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 16,58 EUR/ 124,93 kn od dana 10.05.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 16,67 EUR/ 125,63 kn od dana 10.06.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 15,67 EUR/ 118,10 kn od dana 11.07.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 15,72 EUR/ 118,48 kn od dana 10.08.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 15,24 EUR/ 114,81 kn od dana 12.09.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 14,28 EUR/ 107,60 kn od dana 10.10.2011. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,67 EUR/ 95,48 kn od dana 31.10.2011. godine do potpune isplate,

sve u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 52508873833 da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.815,14 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 18. prosinca 2024. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pod točkama I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke žalbom pobija tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovi postupak. Potražuje i trošak sastava žalbe od 187,50 eur.

3. Tužiteljica žalbom pobija rješenje o trošku sadržano pod točkom VIII. izreke u dijelu u kojem joj nije dosuđen cjelokupno zatraženi trošak zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka uz naknadu troška sastava žalbe od 312,50 eur.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prvostupanjski sud odlučio o glavnom tužbenom zahtjevu tužiteljice u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 288.a st. 6. ZPP, ističući kako je podneskom od 21. listopada 2024., prije zaključenja glavne rasprave istaknuo materijalno pravni prigovor radi prijeboja u iznosu od 124,71 eur u vezi s vještačenjem utvrđenim tzv. negativnim tečajnim razlikama, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je riječ o procesnopravnom prigovoru koji je tuženik mogao istaknuti u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu, a što je propustio učiniti.

7.1. Ističući prigovor u podnesku od 21. listopada 2024. tuženik ne tvrdi niti priznaje da je tražbina tužiteljice postojala i prestala građanskopravnim izvanprocesnim prijebojem, nego ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Zakonski termin prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3. ZPP) i potraživanje istaknuto radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP), govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. Stoga je prigovor tuženika koji je istaknut u postupku navedenim podneskom po svom sadržaju uvjetni, nesamostalni prigovor, ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu te će sud o njemu odlučiti samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu i ako je prigovor istaknut do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka (čl. 288.a st. 6. ZPP), a što nije bio slučaj u ovome postupku.

7.2. Da se ne radi o materijalnopravnom prigovoru prijeboja proizlazi i iz sadržaja podneska tuženika od 21. listopada 2024. u kojem navodi kako ostaje kod svih navoda i prigovora, kao i prigovora prijeboja koje je iznio u odgovoru na tužbu i pripremnom ročištu. No, iz stanja spisa i sadržaju kako odgovora na tužbu tako i ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak jasno proizlazi kako takav prigovor nije istaknut, kako to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud.

7.3. Nadalje valja istaknuti da bi se radilo o materijalnopravnom prigovoru prijeboja, a tužiteljica je osporila tuženikovu tvrdnju o prestanku tražbine prijebojem (podredno istaknula i prigovor zastare), na tuženiku je bio teret dokazivanja svoje tvrdnje te je tuženik morao dokazati: da je njegova tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dao izjavu o prijeboju. Podnesak tuženika od 21. listopada 2024. može se smatrati izjavom o prijeboju, no uz isti tuženik ne dokazuje da je njegova tražbina prema tužitelju nastala kao i da bi bile ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj, što po utvrđenju ovog suda samo potvrđuje ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda, kako je riječ o procesnopravnom prigovoru koji je tuženik mogao istaknuti u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu, a što je propustio učiniti.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da su tužiteljica i prednik tuženika sklopili 26. rujna 2006. Ugovor o kreditu broj 52137/06 kojim je prednik tuženika odobrio i isplatio tužiteljici kredit bez određene namjene u iznosu od 23.110,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF HNB-a, s kamatnom stopom od 6,88 % godišnje, promjenjivom prema odluci banke;

- da je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva 2 % od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn koja se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu ugovora;

- da je ugovoreno da korisnik kredita može otplatiti kredit jednokratno i prije ugovorenog roka time da je dužan podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu u iznosu određenom aktom kreditora;

- da je predmetni kredit tužiteljica podignula kao potrošač u potrošačke svrhe bez određene namjene;

- da je tužiteljica od strane banke bila samo općenito informirana o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, te je tužiteljica prihvatila od strane banke tako ponuđeni ugovor;

- da je u razdoblju od 2006. do zadnje uplate ukupna razlika između iznosa redovnih kamata obračunatim po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa iznosi 1.383,18 CHF, da ukupna razlika u visini plaćenih rata i rata obračunatih prema početnom tečaju CHF iznosi 3.129,53 eur / 23.579,45 kn;

- da je u periodima u kojima su tečajevi bili niži od početnog tečaja, tzv. negativna razlika, nastala u iznosu od 124,71 eur / 939,63 kn;

- da je naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.122,84 kn / 281,75 eur,

- da je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2.033,80 kn / 269,93 eur.

10. U ocjeni osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva o kojem je odučio u točci I. izreke, prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, a na koje se u tužbi pozvala i tužiteljica, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su sadržane u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 26. rujna 2006. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a u st. 2. propisao da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što je prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda bio slučaj pri zaključenju ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika u ovome postupku.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika i sporne odredbe ugovora o kreditu o kojima je prvostupanjski sud odlučio u točkama II. i III. izreke nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost kako to proizlazi i iz odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

16. Sudsko utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

17. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli naplaćena razlika u iznosu od 3.129,53 eur, temeljem ništetnog dijela odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu, naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 281,75 eur i temeljem ništetnog dijela odredbe čl. 11. Ugovora o kreditu, naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 269,93 eur, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) u točkama IV., V. i dijelu točke VI. izreke pravilno obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedene iznose.

18. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovor zastare u odnosu na potraživanja tužiteljice koje je prvostupanjski sud dosudio kao posljedicu ništetnosti dijela odredaba Ugovora o kreditu te isti pravilno cijenio neosnovanim, jer je isti u skladu s na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva u odnosu na navedena potraživanja još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

20. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni, jer nisu bili od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U odnosu na odluku o trošku postupka

22. Osnovano stranke pobijaju odluku o trošku postupka ističući kako je odlučujući o njihovu zahtjevu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženik osnovano ističe kako nije jasno za koja je to četiri podneska prvostupanjski sud dosudio trošak postupka, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh tuženika u sporu jer je tužiteljica odbijena s dva osnova u ukupnom iznosu od 971,98 eur, što je više od iznosa koji utvrđuje prvostupanjski sud. Tužiteljica osnovano ističe kako iz obrazloženja odluke o trošku nije jasno za koja joj je to četiri podneska dosuđen trošak te zašto nije dosuđen trošak za ostale radnje poduzete u postupku, jer za to nisu navedeni razlozi.

23. Odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog koje se odluka o trošku pod točkom VIII. izreke ne može ispitati.

24. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti odluku o trošku i u navedenom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (točka I. izreke drugostupanjskog rješenja).

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o zahtjevima stranaka navodeći jasne razloge za svoju odluku kako bi se ista mogla ispitati pri tome cijeneći i ostale razloge kojima strane u žalbama pobijaju odluku o trošku.

26. Istovremeno će prvostupanjski sud odlučiti i o zahtjevima stranka za naknadom troškova nastalih povodom izjavljenog pravnog lijeka temeljem (čl. 166. st. 3. ZPP), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke drugostupanjskog rješenja.

27. U odnosu na nepobijani dio presude u dijelu točke VI. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate naknade za prijevremenu otplatu kredita za iznos od 119,07 eur sa zatraženom zakonskom kamatom i pod točkom VII. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak