Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-865/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Čurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4147/2023-35 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4147/2023-35 od 29. travnja 2025. pod točkom I izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.644,90 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog navedenog mjesečnog iznosa od isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. do isplate, pod točkom II izreke i dijelu točke III izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.
II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4147/2023-35 od 29. travnja 2025. u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 50,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom (preko iznosa od 2.600,00 eur) te za navedeno sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AB za naknadu parničnog troška u iznosu od 50,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. do isplate.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka od 312,50 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.644,90 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:
EUR 4.02 počev od 8.2.2008. do isplate
EUR 14.90 počev od 8.3.2008. do isplate
EUR 13.99 počev od 21.3.2008. do isplate
EUR 9.84 počev od 9.10.2008. do isplate
EUR 30.28 počev od 7.11.2008. do isplate
EUR 20.38 počev od 8.12.2008. do isplate
EUR 52.17 počev od 2.1.2009. do isplate
EUR 28.02 počev od 6.2.2009. do isplate
EUR 27.55 počev od 6.3.2009. do isplate
EUR 23.30 počev od 7.4.2009. do isplate
EUR 19.69 počev od 8.5.2009. do isplate
EUR 18.82 počev od 8.6.2009. do isplate
EUR 17.35 počev od 8.7.2009. do isplate
EUR 16.61 počev od 7.8.2009. do isplate
EUR 17.77 počev od 8.9.2009. do isplate
EUR 16.08 počev od 7.10.2009. do isplate
EUR 16.30 počev od 7.11.2009. do isplate
EUR 22.61 počev od 8.1.2010. do isplate
EUR 25.71 počev od 8.2.2010. do isplate
EUR 22.56 počev od 8.3.2010. do isplate
EUR 32.91 počev od 2.4.2010. do isplate
EUR 27.87 počev od 7.5.2010. do isplate
EUR 33.40 počev od 8.6.2010. do isplate
EUR 40.65 počev od 6.7.2010. do isplate
EUR 34.55 počev od 7.8.2010. do isplate
EUR 53.09 počev od 8.9.2010. do isplate
EUR 43.36 počev od 7.10.2010. do isplate
EUR 43.15 počev od 8.11.2010. do isplate
EUR 51.60 počev od 8.12.2010. do isplate
EUR 66.52 počev od 31.12.2010. do isplate
EUR 56.40 počev od 8.2.2011. do isplate
EUR 50.52 počev od 7.3.2011. do isplate
EUR 51.87 počev od 7.4.2011. do isplate
EUR 57.44 počev od 6.5.2011. do isplate
EUR 73.90 počev od 8.6.2011. do isplate
EUR 69.59 počev od 6.7.2011. do isplate
EUR 103.82 počev od 8.8.2011. do isplate
EUR 105.80 počev od 6.9.2011. do isplate
EUR 70.79 počev od 7.10.2011. do isplate
EUR 72.75 počev od 8.11.2011. do isplate
EUR 69.57 počev od 8.12.2011. do isplate,
EUR 78.27 počev od 9.1.2012. do isplate
EUR 82.66 počev od 7.2.2012. do isplate
EUR 76.60 počev od 8.3.2012. do isplate
EUR 79.98 počev od 6.4.2012. do isplate
EUR 78.18 počev od 8.5.2012. do isplate
EUR 83.67 počev od 8.6.2012. do isplate
EUR 77.82 počev od 7.7.2012. do isplate
EUR 81.20 počev od 8.8.2012. do isplate
EUR 75.97 počev od 8.9.2012. do isplate
EUR 74.43 počev od 6.10.2012. do isplate
EUR 80.16 počev od 8.11.2012. do isplate
EUR 77.35 počev od 10.12.2012. do isplate
EUR 81.75 počev od 8.1.2013. do isplate
EUR 76.75 počev od 8.2.2013. do isplate
EUR 69.14 počev od 8.3.2013. do isplate
EUR 81.47 počev od 5.4.2013. do isplate
EUR 75.00 počev od 7.5.2013. do isplate
EUR 73.82 počev od 7.6.2013. do isplate
EUR 69.83 počev od 4.7.2013. do isplate
EUR 73.59 počev od 2.8.2013. do isplate
EUR 74.99 počev od 7.9.2013. do isplate
EUR 76.78 počev od 4.10.2013. do isplate
EUR 78.13 počev od 7.11.2013. do isplate
EUR 76.63 počev od 4.12.2013. do isplate
EUR 78.98 počev od 7.1.2014. do isplate
EUR 81.26 počev od 8.2.2014. do isplate
EUR 74.46 počev od 7.3.2014. do isplate
EUR 81.24 počev od 8.4.2014. do isplate
EUR 77.55 počev od 8.5.2014. do isplate
EUR 79.55 počev od 7.6.2014. do isplate
EUR 78.01 počev od 3.7.2014. do isplate
EUR 82.28 počev od 4.8.2014. do isplate
EUR 84.22 počev od 8.9.2014. do isplate
EUR 80.70 počev od 7.10.2014. do isplate
EUR 85.77 počev od 7.11.2014. do isplate
EUR 84.40 počev od 8.12.2014. do isplate
EUR 86.85 počev od 7.1.2015. do isplate
EUR 87.22 počev od 31.1.2015. do isplate
EUR 67.52 počev od 6.3.2015. do isplate
EUR 74.76 počev od 7.4.2015. do isplate
EUR 72.35 počev od 2.5.2015. do isplate
EUR 37.38 počev od 3.6.2015. do isplate
EUR 36.17 počev od 7.7.2015. do isplate
EUR 37.38 počev od 7.8.2015. do isplate
EUR 35.88 počev od 4.9.2015. do isplate
EUR 34.73 počev od 9.10.2015. do isplate
EUR 35.88 počev od 7.11.2015. do isplate
EUR 37.14 počev od 4.12.2015. do isplate
EUR 38.38 počev od 7.1.2016. do isplate
EUR 38.38 počev od 8.2.2016. do isplate
EUR 34.50 počev od 8.3.2016. do isplate
EUR 36.88 počev od 8.4.2016. do isplate
EUR 35.69 počev od 30.4.2016. do isplate
EUR 47.31 počev od 8.6.2016. do isplate
EUR 48.10 počev od 4.7.2016. do isplate
EUR 48.81 počev od 8.8.2016. do isplate
EUR 45.10 počev od 8.9.2016. do isplate
EUR 43.44 počev od 7.10.2016. do isplate
EUR 46.49 počev od 8.11.2016. do isplate
EUR 47.81 počev od 30.11.2016. do isplate
EUR 50.73 počev od 7.1.2017. do isplate
EUR 48.81 počev od 4.2.2017. do isplate
EUR 45.41 počev od 1.3.2017. do isplate
EUR 50.27 počev od 8.4.2017. do isplate
EUR 46.67 počev od 8.5.2017. do isplate
EUR 47.24 počev od 8.6.2017. do isplate
EUR 44.56 počev od 6.7.2017. do isplate
EUR 39.60 počev od 4.8.2017. do isplate
EUR 40.28 počev od 4.9.2017. do isplate
EUR 40.18 počev od 30.9.2017. do isplate
EUR 39.96 počev od 31.10.2017. do isplate
EUR 38.68 počev od 30.11.2017. do isplate
EUR 39.22 počev od 31.12.2017. do isplate
EUR 38.58 počev od 31.1.2018. do isplate
EUR 34.77 počev od 28.2.2018. do isplate
EUR 36.09 počev od 31.3.2018. do isplate
EUR 32.52 počev od 30.4.2018. do isplate
EUR 38.62 počev od 31.5.2018. do isplate
EUR 36.49 počev od 30.6.2018. do isplate
EUR 37.57 počev od 31.7.2018. do isplate
EUR 41.52 počev od 31.8.2018. do isplate
EUR 40.63 počev od 30.9.2018. do isplate
EUR 41.07 počev od 31.10.2018. do isplate
EUR 39.93 počev od 30.11.2018. do isplate
EUR 41.84 počev od 31.12.2018. do isplate
EUR 40.45 počev od 31.1.2019. do isplate
EUR 37.84 počev od 28.2.2019. do isplate
EUR 44.02 počev od 31.3.2019. do isplate
EUR 40.23 počev od 30.4.2019. do isplate
EUR 43.68 počev od 31.5.2019. do isplate
EUR 43.54 počev od 30.6.2019. do isplate
EUR 45.34 počev od 31.7.2019. do isplate
EUR 46.18 počev od 31.8.2019. do isplate
EUR 45.72 počev od 30.9.2019. do isplate
EUR 45.77 počev od 31.10.2019. do isplate
EUR 42.13 počev od 30.11.2019. do isplate
EUR 44.99 počev od 31.12.2019. do isplate
EUR 47.14 počev od 31.1.2020. do isplate
EUR 50.16 počev od 29.2.2020. do isplate
EUR 57.52 počev od 31.3.2020. do isplate
EUR 54.69 počev od 30.4.2020. do isplate
EUR 57.26 počev od 31.5.2020. do isplate
EUR 55.58 počev od 30.6.2020. do isplate
EUR 54.79 počev od 31.7.2020. do isplate
EUR 54.52 počev od 31.8.2020. do isplate
EUR 52.78 počev od 30.9.2020. do isplate
EUR 56.43 počev od 31.10.2020. do isplate
EUR 46.25 počev od 30.11.2020. do isplate
EUR 47.10 počev od 31.12.2020. do isplate
EUR 48.29 počev od 31.1.2021. do isplate
EUR 41.88 počev od 28.2.2021. do isplate
EUR 45.10 počev od 31.3.2021. do isplate
EUR 43.88 počev od 30.4.2021. do isplate
EUR 45.94 počev od 31.5.2021. do isplate
EUR 44.08 počev od 30.6.2021. do isplate
EUR 48.14 počev od 31.7.2021. do isplate
EUR 47.46 počev od 31.8.2021. do isplate
EUR 45.64 počev od 30.9.2021. do isplate
EUR 50.19 počev od 31.10.2021. do isplate
EUR 50.87 počev od 30.11.2021. do isplate
EUR 53.58 počev od 31.12.2021. do isplate
EUR 53.79 počev od 31.1.2022. do isplate
EUR 49.06 počev od 28.2.2022. do isplate
EUR 55.50 počev od 31.3.2022. do isplate
EUR 54.34 počev od 30.4.2022. do isplate
EUR 59.72 počev od 31.5.2022. do isplate
EUR 61.33 počev od 30.6.2022. do isplate
EUR 67.98 počev od 31.7.2022. do isplate
EUR 73.55 počev od 31.8.2022. do isplate
EUR 75.82 počev od 30.9.2022. do isplate
EUR 71.18 počev od 31.10.2022. do isplate
EUR 109.71 počev od 30.11.2022. do isplate
EUR 112.88 počev od 31.12.2022. do isplate
EUR 107.49 počev od 31.1.2023. do isplate
EUR 150.61 počev od 28.2.2023. do isplate
EUR 165.35 počev od 31.3.2023. do isplate
EUR 164.99 počev od 30.4.2023. do isplate
EUR 215.65 počev od 31.5.2023. do isplate
EUR 204.00 počev od 30.6.2023. do isplate
EUR 222.92 počev od 31.7.2023. do isplate
EUR 263.04 počev od 31.8.2023. do isplate
EUR 248.36 počev od 30.9.2023. do isplate
EUR 263.30 počev od 31.10.2023. do isplate
EUR 272.05 počev od 30.11.2023. do isplate
EUR 307.37 počev od 31.12.2023. do isplate
EUR 299.67 počev od 31.1.2024. do isplate
EUR 269.99 počev od 29.2.2024. do isplate
EUR 271.79 počev od 31.3.2024. do isplate,
kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.650,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. travnja 2025. godine do isplate, sve po kamatnoj stopi određenoj za period od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto prigovorom prijeboja kojim tuženik potražuje od tužitelja platež iznosa od 1.500,00 EUR (s osnova potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu."
2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu žali se tuženik, pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na osporavanje razloga iz kojih se prvostupanjski sud poziva na pravne stavove izražene u presudama donesenim u postupcima kolektivne zaštite u pogledu utvrđenja nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli, smatrajući kako na temelju istih prvostupanjski sud nije mogao utemeljiti svoju presudu. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava kako u pogledu odluke o osnovanosti samog zahtjeva, tako i u pogledu istaknutog prigovora zastare. Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu plaćanja parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Na žalbene navode kojima tuženik sadržajno ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st, 2. toč. 6. ZPP navodeći da mu prvostupanjski sud nije omogućio raspravljanje pred sudom niti mu omogućio u tom smislu izvesti dokaze koje je predložio (ne navodeći o kojim je to dokazima riječ), a niti je u obrazloženju dao valjane razloge za odbijanje predloženih dokaza, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik u postupku predlagao saslušanje svojih zaposlenika i javnog bilježnika koji je ovjerio sporni ugovor o kreditu od kojih dokaznih prijedloga je tijekom postupka tuženik odustao (podnesak od 3. veljače 2025.), kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud (točka 22. obrazloženja). U odnosu na dokazni prijedlog provođenja dopunskog financijskog vještačenja prema metodologiji koju je predložio tuženik, prvostupanjski sud je o istome odlučio te za svoju odluku naveo jasne i neproturječne razloge (koje je ovaj sud cijenio u nastavku obrazloženja ove presude u okviru žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja).
6. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 190. ZPP navodeći da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o protivljenju tuženika preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 21. lipnja 2024., jer iz obrazloženja (točke 3. do 7.) pobijane presude jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud dopustio preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, pravilno primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP.
7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Stoga nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno zaključio glavnu raspravu jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Prvostupanjski sud tako pravilno utvrđuje:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu 2. travnja 2007. kojim je tužitelju odobren kredit od 230.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj i da je namjena kredita bila kupnja nekretnine (čl. 1., 2. i 3. Ugovora);
- da se tužitelj obvezao platiti kredit kroz 21 godinu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 489,85 CHF, a koji anuiteti dospijevaju uzastopno prvog dana u mjesecu (čl. 4 ugovora);
- da je tuženik u nekoliko navrata za vrijeme trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu te se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta koji je tužitelj platio u spornom razdoblju;
- da je tužitelj stambeni kredit iskoristio u svrhu kupnje stana, a u tom stanu živi i danas;
- da je u vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom, tužitelj radio u Hypo Leasing Kroatien d.o.o. i da su tada zaposlenici Hypo Leasing Kroatien d.o.o. imali mogućnost sklopiti povoljniji kredit u „švicarcima“ kod Hypo banke (kamatna stopa iznosila je 4%, što je bilo malo povoljnije nego u ugovorima s drugim valutama) te je iz tog razloga i on sklopio taj ugovor o kreditu;
- da je tužitelj po zanimanju ekonomista, ali se u svom radu nije susretao sa rizicima valutnih tečaja jer se nije bavio tom vrstom posla, već je radio na poslovnoj suradnji sa autosalonima;
- da mu je u trenutku sklapanja ugovora o stambenom kreditu prezentirano od strane djelatnika tuženika da je to najpovoljnija varijanta kredita, prilikom sklapanja ugovora o kreditu djelatnici tuženika nisu ga upozorili na razloge i kriterije koji bi mogli dovesti do povećanja tečaja zbog čega tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije bio upoznat sa predmetnim parametrima.
11. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.
12. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje prvostupanjski sud vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na to utvrđenje pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Zahtjev tužitelja za isplatu u ovoj pravnoj stvari je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da je odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, ništetna. Odredbe čl. 502. c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
14. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
15. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
16. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.
17. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 30. ožujka 2007. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a u st. 2. propisao da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što je prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda bio slučaj pri zaključenju ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika u ovome postupku. Suprotno žalbenim navodima tuženika sporne odredbe ugovora o kreditu nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost kako to proizlazi i iz odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
18. Prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.
19. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je ugovorna odredbe u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF ništetna, pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno, odbijeni kao neosnovani.
20. Izvedenim financijskim vještačenjem utvrđena je tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita u iznosu od 12.644,90 eur te je u skladu s istim prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku isplatu tako zatraženog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
21. Na žalbene navode tuženika da je trebalo uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku vezanu uz niži tečaj CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita (koja je financijskim vještačenjem utvrđena u iznosu od 90,16 eur), valja odgovoriti kako isti nisu osnovani jer promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan, nije došlo do povrede interesa potrošača, a niti tuženik ulazi u kategoriju potrošača, tako da nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka. Tužitelj eventualnim plaćanjem manjeg anuiteta zbog promjene tečaja na niže od početnog nije ništa primio/stekao, pa stoga ne postoji obveza vraćanja, ni eventualnog umanjenje njegova potraživanja po osnovi tzv. negativne razlike, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio prigovor prijeboja u iznosu od 1.500,00 eura koji je tuženik istaknuo s osnova potraživanja iznosa kada su plaćeni anuiteti po tečaju nižem od onog početnog na dan isplate kredita. Podredno valja navesti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužitelj vezano uz navedeni prigovor osnovano istaknuo prigovor zastare u smislu odredbe čl. 228. ZOO (utvrđujući vrijeme prvog niže plaćenog iznosa anuiteta - 30. travnja 2007. i posljednjeg niže plaćenog anuiteta 31. kolovoza 2008.).
21.1. Na žalbene navode tuženika kojim prigovara metodologiji financijskog vještačenja prema kojoj je vještačenje provedeno na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit, valja odgovoriti kako nisu osnovani. Prije svega valja istaknuti kako predmet spora nije bilo ispitivanje dopuštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti je vještačenje temeljeno na pretpostavci da se radilo o kunskom kreditu. S obzirom na utvrđene razloge ništetnosti koji su pravilno utvrđeni u postupku, prvostupanjski sud je kao polaznu točku vještačenja pravilno utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema razlici tečaja koji je bio ugovoren na dan isplate kredita u odnosu na tečaj prema kojemu su plaćani mjesečni anuiteti od strane tužitelja.
22. Kako je sud prvog stupnja u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj temeljem ugovorene valutne klauzule u valuti CHF preplatio tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
23. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.
24. Neosnovano tuženik smatra kako je za potraživanje tužitelja nastupila zastara. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, to zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.), slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. svibnja 2023. nije nastupila zastara.
25. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke o trošku postupka smatrajući da je on trebao uspjeti u sporu u cijelosti pa da je stoga zahtjev tužitelja za naknadom troška trebao biti odbijen. No, osnovano navodi da je prvostupanjski sud tužitelju neosnovano dosudio trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur umjesto 350,00 eur koliko je tužitelj platio taj trošak, s obzirom da to proizlazi i iz stanja spisa, neosnovano tuženik osporava primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) jer se odredbom Tbr. 52/1 Tarife primjenjuje tarifa koja je bila na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Neosnovano tuženik pobija dosuđeni trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da je isti dosuđen u skladu s odredbom Tbr. 9/3 Tarife.
26. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).
27. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda preinačena na način kako je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.
28. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio u pogledu glavnog potraživanja, dok je djelomično uspio samo u pogledu sporednog potraživanja troška, no zbog preinake u navedenom dijelu nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP).
U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
