REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Hvaru

Broj: Pp-11709/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CZ zbog prekršaja iz članka 109. stavku 1. točki 2. u svezi čl. 166. st. 2. toč. 4. u svezi st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 956/25, dalje: Zakona o mirovinskom osiguranju) i dr., povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split (dalje: Državni inspektorat) klasa: UP/I-116-01/25- 02/152, urbroj: 443-02-03-11-25-7 od 14. kolovoza 2025. godine nakon provedene glavne rasprave dana 17. veljače 2026. godine u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti ovlaštenog tužitelja, dana 18. veljače 2026. godine objavio je

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

o d b i j a  s e o p t u ž b a

protiv

okrivljenika:

CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina C i Đ, rođenog **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  VSS,  stručnog  specijalista računovodstva  i  financija,  zaposlenog  u vlastitom obrtu, s mjesečnim primanjima od oko 800 eura, srednjeg imovnog stanja, neoženjenog, bez djece, državljanina RH, prekršajno nekažnjavanog, vlasnika [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa],

zbog prekršaja opisanog u članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjivog po čl. 166. st. 2. toč. 4. u svezi st. 3. istog Zakona, počinjenog na način:

1) da nije za radnicu ĐZ, dostavio podatke o početku osiguranja u zakonskom roku. Naime temeljem čl. 109. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana je obveza poslodavca da dostavlja podatke za vođenje matične evidencije, konkretni podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz čl. 11. st. 1. ovog Zakona – najranije osam dana prije početka rada a najkasnije prije početka rada. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predmetna radnica je s radom započela 11.07.2025.g., a poslodavac je podnio prijavu na HZMO dana 15.07.2025.g. dakle nakon proteka zakonskog roka,

zbog prekršaja iz članka 88. stavak 1. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), što kažnjivog po članku 247. stavak 2. toč. 1. i st. 8. istog Zakona, počinjenog na način:

2) da prema stanju spisu i utvrđenim činjenicama, državljanka BIH, OZ je u razdoblju od 11.07 do 15.07.2025. g. obavljala poslove konobarice za poslodavca u gostionici MILNA u [adresa], i to bez ishođene dozvole na boravak i rad. Dakle poslodavac je zaposlio odnosno koristio rad državljanke treće zemlje koja nije imala dozvolu za boravak i rad odnosno potvrdu o prijavi rada,

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je dana 21. kolovoza 2025. godine pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog protiv okrivljenika CZ zbog prekršaja navedenih u izreci presude.

2. Na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3. Iskazujući na glavnoj raspravi okrivljenik HZ priznao je počinjenje predmetnih prekršaja. U bitnom je naveo da su točni navodi iz predmetnog optužnog akta, on je zaista navedenu radnicu sa zakašnjenjem od nekoliko dana prijavio na HZMO, te je sa zakašnjenjem za istu dobio pisanu radnu dozvolu. U tom smislu u cijelosti ostaje pri svojoj izjavi koju sam dao pred inspektorom ovlaštenog tužitelja dana 15. srpnja 2025. godine. Dakle nije bilo nikakve namjere sa njegove strane da bi ista radnica radila "na crno", sa istom je sklopio ugovor o radu, uredno joj prijavio boravak i ishodio drugu dokumentaciju, no zbog sporosti ovlaštenih službi nije uspio ishoditi radnu dozvolu na vrijeme, te čim je ista ishođena ta radnica je i prijavljena na HZMO. Nadalje je naveo da je postupio po usmenom rješenju inspektora na zapisniku od 15. srpnja 2025. godine te uplatio novčani iznos od 3.981,68 eura na ime novčane kazne za neprijavljeni rad te radnice, o čemu dostavlja dokaz. Nije prekršajno kažnjavan, njegov obrt inače posluje uredno te podmiruje sve obaveze koje proizlaze iz istoga. Inače živi u obiteljskoj nekretnini sa bakom, uzdržava se isključivo od primanja iz svog obrta koji je inače sezonskog karaktera pa veći dio godine on zapravo nema primanja, i nema nikakve posebne imovine. Zamolio je da mu se navedene okolnosti uzmu u obzir, kao i one navedene u prigovoru te mu se izrekne umanjena kazna.

4. Tijekom dokaznog postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Split od 15. srpnja 2025. godine, preslik ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2025. godine, prijavu na HZMO od 15. srpnja 2025. godine, preslik e-maila od 16. srpnja 2025. godine okrivljenika Državnom inspektoratu sa potvrdom uplate, te je izvršen u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenika iz koje proizlazi da je isti prekršajno nekažnjavan.

4.1. Iz preslika e-maila od 16. srpnja 2025. godine okrivljenika Državnom inspektoratu sa potvrdom uplate, utvrđeno je da je okrivljenik dana 16. srpnja 2025. godine u Državni proračun RH uplatio novčanu kaznu po zapisniku od 15. srpnja 2025. u iznosu od 3.981,68 eura te troškove postupka u iznosu od 20,00 eura, te o istome obavijestio ovlaštenog tužitelja dana 16. srpnja 2025. godine.

7. Odredbom članka 109. stavka 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da p

odatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u sljedećim rokovima : podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona – najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Člankom 166. st. 2. toč. 4. u svezi st. 3 istog Zakona propisano je da će se obveznik doprinosa – fizička osoba kazniti novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 1320,00 eura ako ne dostavi podatak o početku, prestanku i promjeni u poslovanju ili to učini nakon isteka propisanog roka prema članku 109. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona.

7.1. Člankom 88. st. 1. Zakona o strancima propisano je da d ržavljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona

– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana

– na temelju potvrde o prijavi rada ili

– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

7.2. Člankom 247. st. 2. toč. 1. i st. 8. istog Zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kazniti poslodavac – fizička osoba ako državljanin treće zemlje nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.)

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud smatra kako je okrivljenik upravnom mjerom odnosno uplatom novčanog iznosa za neprijavljenu radnicu već kažnjen za isti prekršaj, pa se radi o presuđenoj stvari (članak 181. st. 1. toč. 4. Prekršajnog zakona).

8. Naime u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela „ne bis in idem“ koje je zajamčeno člankom 29. stavka 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljeniku usmenim rješenjem Državnog inspektorata Klasa:

UP/I-116-01/25-02/152, Urbroj:443-02-03-11-25-1 od 15. srpnja 2025. godine, zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti u njegovom ugostiteljskom objektu zbog neprijavljenog rada radnice UZ, te mu je naloženo da u roku od tri dana od dana izricanja rješenja 19. srpnja 2025. godine uplati iznos od 3.981,68 eura. U skladu sa praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonadvstva ne može biti jedini kriterij relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. Mjerilima „Engel“ ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila „Engel“, predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 08. lipnja 1976. godine). S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljeniku stavlja na teret da je počinio prekršaje iz čl. 109. stavku 1. točki 2. u svezi čl. 166. st. 2. toč. 4. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i prekršaja iz čl. 88. stavak 1. u svezi čl. 247. st. 2. toč. 1. i st. 8. Zakona o strancima, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik platio iznos od 3.981,68 eura za iste propuste odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije. Prema tome kako je okrivljenik plaćanjem novčanog iznosa od 3.981,68 eura prije podnošenja optužnog prijedloga kažnjen za iste događaje, radi se o presuđenoj stvari te je stoga sud na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom se protiv okrivljenika optužba odbija, kako je i odlučeno u izreci presude.

10. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo odbijanjem optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Hvar, 18. veljače 2026. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Olivera Dedić,v.r.

Lara Menđušić,v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Hvaru u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, u spis